Iako je čar hobija samostalno istraživanje i učenje na greškama, ipak je dobro poznavati osnove kako biste mogli krenuti potkovani u snimanje zvijezda i planeta.
Premda smatramo da možemo sami uslikati poprilično dobru fotku RGB osvjetljenog računala, ispada da za druge vrste slikanja treba imati drugačiji set znanja, hardvera, kao i samog iskustva. Kako bismo premostili naše nedostatke u znanju i iskustvu, u pomoć smo pozvali Borisa Štromara, astronoma, astrofotografa i vlasnika Teleskop centra, dućana u kojem možete kupiti gotovo svu opremu koju spominjemo u ovom članku.
Boris je također jedan od vodećih članova brojnih lokalnih udruga, od astronomskog društva Beskraj, udruge za zaštitu noćnog neba Naše nebo, pa sve do zajednice Ekorasvjeta. Pokazao nam je idealan sustav motoriziranog teleskopa jednostavnog za korištenje i laganog za prilagodbu, bilo da želite samo gledati svemir, slikati ga mobitelom ili pak fotoaparatom. Iako je bilo vrlo zanimljivo slušati nekoga tko se lako snalazi u svemiru s jednim pogledom prema nebu, ipak smo ga zamolili da nam pretoči svoja znanja o osnovama, pa smo ih prenijeli vama kao svojevrsnu startnu poziciju ako se odlučite sami okušati u astrofotografiji.
Slikanje mobitelom
Mobitel je fotografski uistinu svestran, no u tamnim uvjetima brzo pada na koljena. Kod slikanja noćnog neba treba vam solidan stalak te Bluetooth okidač ili odgoda slikanja od nekoliko sekundi kako bi se izbjegla trešnja kod slikanja. Standardna kamera mobitela ima dovoljno širok kut gledanja da vam može proći do 20 sekundi ekspozicije bez očito zamućenih zvijezda.
Prvo svakako pokušajte slikati u „noćnom načinu“ mobitela koji će softverski sve sam obaviti i potencijalno ponuditi odličnu sliku. Neki nude i da sami odredite vrijeme ekspozicije kod ovakvog slikanja, pa savjetujemo da odaberete maksimalno vrijeme za upijanje svjetla. Alternativno, uputite se prema „profesionalnom“ načinu slikanja jer u njemu imate sve postavke koje možete sami mijenjati. Savjetujemo da fokus stavite na najdalju postavku, ISO na 800 kako bi slika zadržala detalje, a vrijeme ekspozicije na nekih 20 sekundi što bi sa solidnom kamerom na mobitelu trebalo ponuditi dobre rezultate za pamćenje.
Pokušali smo, naravno, snimiti nebo s 30 sekundi ekspozicije i ISO stavili na 400 da se smanji šum, no dok bi slika i dalje mogla proći, lagano se vidi kako nebo izgleda zamućeno, odnosno primijeti se malen pomak zvijezda. U postprodukciji možete izvući još malo detalja i prilagoditi toplinu (balans bijele boje) slike da se umanji utjecaj svjetla iz obližnjih naselja.
Vrijeme je za teleskop
Kad govorimo o klasičnom teleskopu s kojim sami „ciljate“, on je solidan za početnike koji se uče ili koji još nisu sigurni što i kako radi. No ako želite slikati, uz teleskop će vam trebati i motorizacija kojom će se držati fokus na ciljanoj zvijezdi ili zanimljivom pogledu, a kretanje motora negira okretanje planete kod slikanja s duljim ekspozicijama. Kako smo spomenuli, za oštre slike je standardno pratiti „pravilo 400“.
S obzirom da je teleskop tehnički objektiv žarišne točke od 1.350 mm, prema spomenutom pravilu bez motorizacije imamo svega 0,3 sekunde ekspozicije prije nego zvijezda počne imati vidljivi blur od Zemljinog okretanja, što je iznimno malo za bilo kakvu kvalitetnu fotografiju. Motorizirani stalak koji prati okretanje Zemlje značajno će poboljšati to vrijeme.
VIDI na izletu. Boris nam je pokazao glavna pravila astrofotografije, a jak mjesec bio je idealna meta.
Naučili smo da na tržištu u principu imate dvije vrste motoriziranih stalaka za teleskope. Prva i osnovna montaža naziva se ekvatorijalna te ima jednu os kretanja, a kompenzira rotaciju Zemljine osi. Za njezino točno fokusiranje potrebno je sustav usmjeriti prema zvijezdi Sjevernjači koja je zbog svoje pozicije jedina statička te će se uvijek nalaziti točno iznad sjevera. Dakle, da ste na samom polu, ona bi bila točno 90° iznad vas, a zbog naše lokalne pozicije, ona se nalazi pod 45°.
Ovisno o montaži, za asistenciju imate i polarni tražilac za precizno ciljanje. Jednom naciljan, dovoljan je rad jednog motorića da sustav bude dovoljno precizan za fotografiranje. Ovakav sustav idealan je za fotografiranje i standardnim objektivima do 200-300 mm žarišne duljine gdje se neće primjećivati greške kod praćenja. Kod ovakvog sustava, slikanje jačim teleskopima ipak će rezultirati greškama.
Zapravo, bilo kakav način motoriziranog praćenja zbog pomicanja zupčanika ne garantira da će sve slike biti sasvim precizne, pa je potrebno slikati puno slika te kasnije probrati one dovoljno oštre za obradu, a često se snima i video, iz kojeg se potom softverom izvlače i „stackaju“ najbolje sličice.
Jednom kada se puno slika spoji u jednu, dobiven je Mjesec izrazito jasnih detalja.
Drugi, precizniji način praćenja koristi dvije osi za praćenje, a naziva se alt-azimutalnom montažom. Kao i s modelom s kojim smo mi gledali nebo, njime se može jednostavno upravljati putem mobilne aplikacije pomoću Go-To kontrole koja putem računala sama pronalazi i prati objekte. Kontroler u sebi ima ogromnu bazu podataka raznih objekata, od maglica i galaksija do zvijezda i planeta, tako da samo morate odabrati željenu lokaciju na nebu, a motorizirana montaža sama će okrenuti teleskop u pravom smjeru, nakon čega sami možete izvršiti lagane korekcije uz pomoć aplikacije.
Ovu vrstu montaže malo je kompliciranije kalibrirati za apsolutne početnike jer je potrebno nivelirati i okrenuti prema sjeveru, a nakon toga se radi kalibracija s dvije ili tri zvijezde. Potrebno je znati koje zvijezde tražite, no možete si pomoći korištenjem neke aplikacije na mobitelu koja će vam pokazati gdje se tražene zvijezde nalaze. Ovdje postoji više modela montaže, uključujući one koje se mogu same kalibrirati slikanjem noćnoga neba, pa aplikacija sama uspoređuje nebo s bazom podataka i tako kalibrira sustav.
Astrofotografija se često može obogatiti zanimljivom scenom pejzaža.
Jedan koristan detalj od Borisa dobili smo i kada smo pogledali u nebo i vidjeli da zvijezde trepere, a nebo je bilo čisto, jer to znači da su u zraku poprilične turbulencije koje će imati dosta negativan efekt ako planirate slikati planete ili galaksije. Dok gledate kroz okular, vidjet ćete efekt micanja kao da gledate kroz vodu, nalik turbulencijama poput onih iznad ceste tijekom vrućeg dana.
Ovaj efekt izražen je kod slikanja kroz teleskope velikih žarišnih duljina, primjerice kada slikate Mjesec ili planete, dok kod standardnijeg slikanja noćnog neba kroz objektive fotoaparata neće imati neki utjecaj. Dakle, za najbolje slike je osim čistoga potrebno i „mirno nebo“, ako govorimo o slikanju s jačim teleskopima i pritom želimo detaljnije slike.
Kako do fotografije
Borisov teleskop, kojeg je donio za naše promatranje, nosi naziv Sky-Watcher SkyMax 102 te osim standardne optike za promatranje neba imate opciju montaže mobitela, kao i fotoaparata uz razne adaptere. Prva je na redu bila naša Motorola Edge 30 kojom smo odlučili slikati i snimiti supermjesec, s obzirom da je svojim sjajem prekrio većinu toga na nebu. Prvo je potrebno teleskop aplikacijom usmjeriti u željeno nebesko tijelo, a potom na mobitel montirati specijalni držač. Nalik je držačima u automobilima te drži mobitel s obje strane.
Dodatak je plastična ruka čija se rupa treba poravnati sa željenom kamerom mobitela. Idealno bi bilo koristiti glavnu širokokutnu kameru kako biste uhvatili najdetaljniju sliku. Jednom kada držač pričvrstite na mobitel, jednostavno se prikvači za okular na teleskopu kroz koji onda vidi isti sadržaj kakav biste vidjeli golim okom. Sada se treba poigrati s mobitelom, odnosno s postavkama slikanja.
Mnogi mobiteli gledaju ukupnu sliku za balans ekspozicije, pa je najbolje kliknuti na ekranu na sam Mjesec kako bi se ekspozicija poravnala po njemu za dobivanje najviše detalja. Dok će pojedinačne slike svakako biti impresivne, poželjno je uzeti više slika i onda ih kasnije „stackanjem“ povezati u jednu sliku visoke kvalitete pomoću specijalnog softvera. Kod Motorole jednostavno držite gumb za slikanje i ona će uzimati sliku za slikom dok ruku ne maknete.
Noćno nebo:Prva fotografija je u automatskom noćnom načinu gdje je softver “ispeglao” sve osim najsjajnijih zvijezda. Druga fotografija je mobitelom u RAW formatu, zadržali smo više detalja, no duga ekspozicija rezultirala je laganim tragovima zvijezda. Treća fotografija je dobivena DSLR fotoaparatom te smo dobili detalje i na tlu s najoštrijim zvijezdama.
Ove postavke možete kontrolirati i Bluetooth daljinskim upravljačem kakav se može kupiti na webu i tako ćete izbjeći potencijalnu trešnju uzrokovanu nemirnim rukama. Imate opciju otići i u profesionalni način slikanja te slikati u RAW formatu za lakšu kasniju obradu u softverima kao što je Lightroom. Imate finiju kontrolu autofokusa, ISO osjetljivosti te ekspozicije da pronađete najbolje postavke, ovisno o subjektu koji slikate kroz teleskop.
Laserom je iznimno olakšano pokazivanje noćnog neba i za one manje upućene, a dobra priča uvijek poboljša doživljaj.
Kod Mjeseca je dobra ideja i snimanje videozapisa visoke rezolucije iz kojeg se kasnije mogu izvući najbolje statične slike za daljnju obradu, pogotovo ako uvjeti slikanja nisu idealni, kao kod već spomenutih turbulencija. Na kraju smo okinuli i nekoliko slika s punih 50 megapiksela. Iako su ovakve slike značajno veće i zauzimaju dosta memorije, s njima imate dosta podataka za naknadnu detaljnu obradu u raznim softverima.
Spajanje kamere
Na teleskopu koji smo koristili moguća je brza zamjena okulara s teleskopa i dodavanje nekog od adaptera za kameru koju koristite, i spremni ste za slikanje Full Frame ili APS-C fotoaparatima. Ovo je fiksirani pristup te fotoaparat nema nikakve informacije o objektivu na koji je spojen. Zato je već sve dizajnirano tako da imate najbolju moguću oštrinu slike, dok je f-stop također fiksan – na ovom modelu se radi o f/13. Na vama je da odaberete duljinu ekspozicije i ISO osjetljivost za prikupljanje slika.
Fotografiranje se sastoji od uzimanja puno fotografija pa i videa koji se kasnije lijepe u jednu iznimno oštru sliku visoke kvalitete.
Ovdje je bitno imati na umu da će se kod slikanja planeta i Mjeseca značajno primijetiti sitni pomaci, pa nam je Boris savjetovao malo viši ISO od 800 kako bi ekspozicija bila što kraća te šansa za oštru sliku veća. Ovdje smo brzo naučili da postoji razlog za Mirror Lockup funkciju koja se nalazi kod starijih DSLR fotoaparata, jer brzo micanje ogledala u tim fotoaparatima uzrokuje dovoljno trešnje da slika u konačnici bude mutna. Moderniji Mirrorless fotoaparati nemaju tih problema.
Kod slikanja kroz teleskop opet je poželjno imati ogroman broj slika kako bi se mogle izabrati one najoštrije te onda „stackanjem“ dobiti jedna odlične kvalitete. Fotoaparati ovisno o cjenovnom rangu danas uglavnom imaju automatsko slikanje u intervalima, no moguće je kupiti i eksterni intervalometar kako biste dobili automatiku bez potrebe za vašom intervencijom, jer ručno slikanje uzrokuje dodatnu trešnju s potencijalnim pomakom kod „trackinga“ unutar same mehanike teleskopa. Kao i kod mobitela, za Mjesec je dobra ideja snimati video visoke kvalitete i kasnije izvući statične sličice visoke oštrine za najbolje rezultate
