Nostalgija je opaka stvar i pokreće milijarde.
U Japanu su svi ludi za svim konzolama i igrama od kada su izašle na tržište i kupuju ih jako intenzivno sve više od klinaca do starijih gejmera ili povremenih gejmera. Trgovine Super Potato u Japanu su zaista posebna mjesta. To su višekatne trgovine s retro videoigrama s impresivnim kolekcijama rabljenih i rijetkih videoigara, konzola i igraćih uređaja s početka dvijetisućitih godina – pa i iz prošlog stoljeća. Ove trgovine su gotovo poput muzeja igara, no zapravo su aktivne i živahne trgovine koje nude sve svoje proizvode uredno zapakirane u celofan kao da se radi o potpuno novim proizodima.
Ponešto možete i testirati. Igre i konzole iz ere Nintenda, Sege, PlayStationa i mnogih drugih, uključujući opremu koja više nije lako dostupna na raspolaganju, je interesantna svima kupcima, kojih je sve više i čini se da trend polako prelazi japansko more i juri prema kontinentu na zapad. Trgovine imaju retro atmosferu sa starim katodnim televizorima koji prikazuju klasične igre uz prigodnu tematsku glazbu, stvarajući autentično i nostalgično iskustvo za sve koji se nađu u njima – a ima ih – i to iz cijelog svijeta.
Prodaju se i različiti kolekcionarski predmeti vezani uz igre, kao i japanski tradicionalni slatkiši, privjesci, naljepnice i sve što ljude zadržava satima kako bi potrošili koji japanski jen ili čak tisuće njih, naravno.
Ipak sam si kupio samo majicu s logom trgovine Super Potato za početak, ali s obećanjem da ću se vratiti i još jednom dublje uroniti u sve kutke ove trgovine nestvarne atmosfere.
Pa tko je mogao predvijeti takav trend, sada se pitam gledajući to? Nostalgija je opaka „bolest“ koja ljude tjera da pjevaju pjesme svojih prabaka odjeveni u narodne nošnje i željeznim hrđavim pomagalima rune kukuruz sa smješkom ispod vrelog kasnog ljetnog sunca negdje u Slavoniji ili pjevaju klapske napjeve o kamenu i drači negdje ispod volta. To stvara povezanost sa našim korijenima i nečijim djetinjstvom pa nema razloga da se Japanci, a onda i mi, vječna djeca osamdesetih ne prisjetimo kako smo bili bezbrižni uz prvi Need for Speed prije no što su nas regrutirali u bandu kradljivaca automobila u GTA franšizi.
Japan nam je uvijek u svijesti u prošlim desetljećima bio ishodište novih tehnologija i trendova koji će se preliti na ostatak svijeta s malim vremenskim odmakom i prilagodbom jer neki proizvodi ipak nisu nikad zaživjeli dalje od japanskih otoka. Ta otočka država velike tradicije i bogate povijesti za nas koji pratimo tehnologije uvijek je bila svjetionik onog što će postati trend svugdje u svijetu s odmakom od nekoliko godina.
Sada na japanskim ulicama nećete naći ludo futuristički dizajnirane automobile niti lebdeća vozila niti neku posebnu tehnologiju koja će vas škoirati jer je još niste vidjeli ili je ne koristite. Kina je ipak za sada preuzela tu ulogu. Ali ono što se „kuha“ u Japanu je rastuća scena novih malih hi-tech tvrtki okupljenih oko malih clustera i platformi poput SusHi Tech Tokyo koje guraju tvrtke prema investitorima cijelog svijeta.
To su tvrtke koje se bave miksom tehnologije za unaprjeđenje kvalitete života, proizvodnjom organski uzgojene hrane ili mesa baziranog na biljnim sirovinama poput tvrtke Muji, zaštitom okoliša, brigom o starijima pomoću robota ili upotrebom umjetne inteligencije u modi, umjetnosti ili izradi novih materijala.
Japanski AI start-upi poput Sakana.ai i Liquid AI povukli su deset milijardi dolara investicija, a samo u ovoj godini male scale-up tvrtke usisale su 46 milijardi USD investicija velikih ulagača za rast širenje, posebno na druga tržišta. Svakako na to treba dodati da Japan vraća proizvodnju čipova pa su uložili gomilu novaca u tvrtke poput Rapidus koja u suradnji s IBM-om razvija 2nm čip. Japanska sveučilišta otvaraju kolegije na engleskom jeziku želeći masovno privući strance da se bar privremeno dosele i ugrade dio svog identiteta u novi rast Japana.
Svjetska izložba u japanskoj Osaki nije pokazala nove svemirske letjelice niti oružja koja bi nas posjetitelje trebala fascinirati jer za to danas postoje specijalizirani sajmovi širom svijeta, no sve zemlje su se u svojim paviljonima trudile pokazati vrijednost svog prirodnog okoliša, kvalitete i vrijednosti življenja te identiteta kojeg oni predstavljaju.
Naglasak je, čini se, na tome da nam ono što nam je pred nosom i ispod stopala mora biti fokus i u tom području će, nakon što utihnu oružja, biti najveći izazovi preobrazbe. Vratiti prirodu u stanje ravnoteže.
Onako kako je se sjećamo kada smo odrastali. Jer nostalgija je opaka stvar i pokreće milijarde.
Ovaj puta će u toj preobrazbi sudjelovati čini se nova super tehnologija koja je fokusirana na čovjeka i naš okoliš, a nastaje u start-upovima na istoku. Svi ćemo se pridružiti tom tehnološkom trendu jer naša Zemlja za sada nema alternativu.
VIDImo se.
Sadržaj časopisa VIDI broj 355 pročitajte na ovom linku!
