Tomislav Kotnik, osnivač Vidija i glavni urednik
Ljeto je vrijeme kad mi na sjevernoj hemisferi uslijed nesnosnih vrućina odlučimo napraviti kratku stanku za koju bismo više voljeli da je dulja nego kraća. Godišnji ljetni odmor. Tradicionalno, kroz povijest, bilo je to vrijeme žetve i trenutak kad se ulazi u vrijeme preslagivanja ambara i skladišta žita kako bi se sve do jeseni prikupili i obradili plodovi koji će nam omogućiti još jedno prezimljavanje. Čak i u današnje vrijeme, ljeto koristimo za preslagivanje. Preslagujemo svoje misli i punimo se novom energijom, kako bismo krenuli u neke nove osobne pobjede. Upisati novu studentsku godinu, prijaviti diplomski rad, upisati neki tečaj, novi studij, novi posao, novi razred ili pronaći neki novi izazov koji će dati novu dinamiku našoj svakodnevici i učiniti nas boljima. Bar po našim osobnim kriterijima. No što je s novim tehnologijama? Koliko nas one mijenjaju? Daju li nam priliku da budemo bolji mi? Koliko nas one zapravo koče da se ne razvijemo do kraja?
Norveška, zemlja koja je bila svojevrsna europska predvodnica u zabrani korištenja mobitela u školama prije nekoliko godina, sada vrlo ozbiljno najavljuje ograničenje korištenja generativnog AI-ja u školama u dobi do 13 godina, a u dobi od 13 do 16 će se generativni AI moći koristiti samo uz nadzor učitelja i škole, dok se one od 17 do 19 godina upućuje na odgovarajuće AI alate koji će ih pripremiti za konkretna zanimanja i visoko obrazovanje. Vraćanje na fizičke knjige i nevirtualne oblike učenja sada su fokus u Norveškoj, što govori da će se ovaj koncept proširiti naprednim svijetom. Možda dođe čak i do nas.
Vrlo brzo se očito shvatilo da naš mozak u razvoju mora prvo biti sposoban samostalno razvrstavati zaprimljene informacije kroz sve naše ljudske senzore - bili oni oči, uši, miris, okus, dodir ili opća interakcija s fizičkim svijetom u punini podražaja, stvarajući pri tome nove moždane sinapse. Pritom traži odgovore kroz vlastito propitivanje okoline kako bi uopće, kad sazrije, takav mozak mogao upravljati naprednim digitalnim alatima. Naša znatiželja je najbolji alat koji imamo.
Znatiželja nas je dovela do ovog trenutka u razvoju civilizacije i samo nesigurni u sebe ne propitkuju svijet jer ih plaši susret s nepoznatim. Strah od neuspjeha. Strah od izrugivanja.
Biti manje pametan nije sramota. Ne pitati u trenutku kada ne znaš, samo od straha da ne budeš „otkriven“ kao neznalica, propuštena je prilika. Upravo to je velika glupost.
Na početku ljeta imao sam nevjerojatno sretnu prigodu biti u Zagrebu u društvu dva nobelovca. To je iznimna i rijetka prilika - imati diplomate vrhunske svjetske znanosti na nekoliko metara od vas. Fizičar hrvatskih korijena, John Martinis, i ekonomist koji promovira održivi razvoj kroz upotrebu novih tehnologija, Joel Mokyr, u Zagrebu su imali svoja izlaganja za nekoliko stotina nas sretnika.
Znatiželja i poticanje praktičnih inovacija jesu ono što su ova dva nobelovca istaknula kao dva osnovna alata za uspjeh. Bez ta dva „zakona“ koja bismo trebali pokušati i sami živjeti, samo smo promatrači u gledalištu civilizacije i nećemo potpuno doživjeti svijet koji nas okružuje.
Kaže nobelovac John Martinis o znatiželji da su djeca prirodno znatiželjna i žele postavljati pitanja, no nažalost, ponekad im se zbog toga rugaju ili ih omalovažavaju. Znatiželja se kod djece mora poticati. Zaista zahvaljujem svojim roditeljima, jer kad idem na konferencije iz fizike, ja sam onaj koji stalno postavlja pitanja. Još par fizičara je poznato po tome, kaže ovaj nobelovac. John Martinis je inače u eksperimentu sa svojim kolegama pokazao da kvantna mehanika radi i za električne krugove, za makroskopske objekte. Čip je bio veličine oko jednog centimetra, nešto što se moglo vidjeti golim okom. Željeli su pokazati u tom eksperimentu da će se pokoravati kvantnoj mehanici, kao temeljni test prirode – je li kvantna mehanika samo fizika maloga ili je primjenjiva na općenite stvari. To su i pokazali. Kvantna AI računala su nešto za što John vjeruje da će biti „game changer” i da će nam takva tehnologija donijeti mnoge blagodati.
Joel Mokyr naglašava pak da tehnologija podupire znanost kroz nove alate i instrumente, što zatim omogućuje novi tehnološki napredak. Kao povijesne primjere navodi Galileov teleskop i Hookeov mikroskop koji su omogućili ljudima da vide ono što priroda nije predvidjela. Također spominje kako su barometar i vakuum pumpa doveli do razumijevanja atmosferskog tlaka, što je pak omogućilo izum parnog stroja i cijelu industrijsku revoluciju koja je uslijedila.
Mi vam zato - kao vaš mali osobni znatiželjni autoritet kojeg očito vjerno pratite - dajemo svojevrsni recept u ljetnoj ekskluzivnoj temi „PC za AI” za osobni boost. Donosimo priču o tome kako da počnete eksperimentirati s LLM modelima „kod kuće“ gradnjom svojeg osobnog stroja za treniranje nekog vlastitog AI modela. Mali su to koraci, naravno, ali oni vode velikom putovanju. Nadamo se da ćemo baš tom temom biti inspiracija za nešto veliko kod mnogih od vas. Bit će nam dovoljno zadovoljstvo da nam jednom kažete da smo to upravo i bili.
I VIDI je po svojoj prirodi znatiželjan; to ga pokreće od prvog broja, kao i sve ljude koji rade na njemu sve ovo vrijeme. Znatiželja kao naše najveće sredstvo za opstanak stoji ugrađena u našu parolu na naslovnici već dugi niz godina, što piše odmah pored znaka VIDI. Uvijek znatiželjni. No mi volimo vjerovati da ste to svi vi koji nas pratite. Znatiželjni. Jer vi uostalom mijenjate svijet. Svakog dana. Zar ne?
VIDImo se!
Sadržaj časopisa VIDI broj 365/366 pročitajte na ovom linku!
