Tehnologija
Danas svatko od nas ima nekakav mobitel. Svaki od tih mobitela na sebi ima kakvu takvu kameru. Kada pokušate njome nešto slikati danju, gotovo je garantirana oštra slika. No, pokušate li isto u večernjim satima, razočarenja se brzo počnu gomilati.
Autofokus je spor, sve ispada mutno, gube se boje, itd. Ispada da noćna fotografija i nije tako jednostavna iz jednostavnog razloga što nema dovoljno rasvjete koju bi senzor kamere mogao uhvatiti, a za detalje toga kako sve funkcionira, ponovit ćemo mali dio teorije koju smo prošli i prije kojeg broja u vezi sa školom fotografiranja.
Mizar i Alkor: su neke od najsjajnijih zvijezda na noćnom nebu, a vidljive su čak i s većim svjetlosnim zagađenjem.
Ponovimo osnove
Svaka kamera kao svoj centar ima nekakav senzor koji detektira osvjetljenje i boje unutar kuta pogleda kojeg mu omogućuje objektiv. Objektiv je set leća koji stavljamo ispred senzora te uvelike utječe na krajnji rezultat. Slike će generalno ispasti bolje na slabijem senzoru i s dobrim objektivom nego na dobrom senzoru koji koristi loš objektiv. No, krenimo prvo od senzora.
Generalno se gleda nekoliko bitnih parametara, bilo da se radi o senzoru na mobitelu ili fotoaparatu. Mainstream senzori imaju omjer 4:3 te bez obzira na to čime slikate, svakako postavite ovaj omjer kako biste slikali punim senzorom i dobili maksimalnu količinu podataka koje kasnije lagano možete „croppati“ (izrezati) za svoje potrebe. Mnogi mobiteli će u aplikaciji kamere imati opciju prikaza „preko cijelog zaslona” iliti 21:9 omjer, no time koristite značajno manji dio senzora, s puno manjom količinom podataka na završnoj slici.
Dakle, kod senzora je najbitnija stavka njegova veličina (gleda se dijagonala) te broj megapiksela. Što je senzor veći, može detektirati više informacija o svjetlu u usporedbi s manjim senzorom istih specifikacija. Kod noćnog snimanja znači da će kraće trajati ekspozicija kako bi se dobili rezultati s jednakim krajnjim osvjetljenjem scene, drugim riječima, šansa za mutnu fotografiju radi micanja je manja.
Supermjesec je za vrijeme našeg fotografiranja prikrio većinu noćnog neba, no zato smo imali jasan cilj kod snimanja.
Pogledajmo prvo na primjeru Motorola Edge 30 mobitela. Ima dvije glavne kamere od 50 megapiksela. Glavna širokokutna ima dijagonalu od 1/1,55” odnosno 0,645”. Sekundarna ultraširoka kamera ima dijagonalu od 1/2,76” odnosno 0,362”. Vidimo da glavna kamera ima značajno veći senzor od ultraširoke, a kako obje imaju senzore od 50 megapiksela, lagano zaključujemo da će imati i značajno bolje rezultate u svjetlosno zahtjevnim uvjetima.
Ultraširoke kamere često imaju manje senzore jer im objektiv zauzima puno više prostora u mobitelu. Kada pogledamo senzore fotoaparata, to su generalno Micro Four Thirds kao najmanji, zatim slijedi APS-C koji danas predstavlja kompaktne fotoaparate s promjenjivim lećama i na kraju Full Frame senzori koji se generalno koriste za profesionalnu fotografiju. Postoje i veći i manji senzori različitih dimenzija, ovisno o namjeni, no valja upamtiti da što fotoaparat ima veći senzor, to će za njega objektivi biti skuplji i veći.
Kada se gleda rezolucija senzora, ovdje na tržištu imate širok spektar opcija. Generalno su to senzori od 20-30 megapiksela za mainstream publiku. Nude se i Full Frame senzori od svega 10 megapiksela, pa samim time imaju odlične noćne performanse, no žrtvujete detalje.
Tu su i senzori od 50 megapiksela, no imat će samim time nešto lošije performanse kod slikanja noću. Fotoaparati s krajnostima kod rezolucija značajno su skuplji od onih unutar 20-30 megapikselnog ranga, tako da smatramo kako su oni idealni za većinu korisnika.
Što znati o senzorima
Senzor na sliku može utjecati na dva načina. Jedan je ekspozicija, odnosno vrijeme koliko će dugo senzor „upijati“ svjetlo iz okoline. Općenito kod fotografiranja „iz ruke“ ne bismo išli ispod 1/50 sekunde, a i tada je teško dobiti oštru sliku te se savjetuje brzi „burst“ fotografija kako bi barem jedna sigurno bila oštra. Jednom kada fotoaparat stavite na mirnu površinu, idealno stalak, otvara vam se mogućnost daleko dulje ekspozicije - najčešće do 30 sekundi ili dok sami ne prekinete snimanje.
Fotografiranje mobitelom je bilo iznimno jednostavno jer se adapterom poravna okular teleskopa s kamerom mobitela.
Druga stavka kod slikanja je ISO osjetljivost. To je digitalna postavka osjetljivosti senzora koja umjetno povećava osvjetljenje i tako vam smanjuje potrebu za dugom ekspozicijom. ISO postavka ponovno ovisi o veličini senzora, gdje će veći senzori moći podnijeti više ISO postavke. Mobiteli imaju generalni ISO raspon od 100 do 1.600. Fotoaparati taj broj mogu razvući od ISO 100 sve do 64.000 pa i više, ovisno o cjenovnom razredu i godini proizvodnje fotoaparata.
Na našu Motorolu smo lagano pričvrstili adapter za teleskop koji se postavlja poput držača za automobil.
Da ne ulazimo previše u tehničku stranu, viši ISO u sliku dovodi povećani šum, odnosno gubi se oštrina kao i boje na slici, tako da je pronalazak balansa i te kako bitan kod fotografiranja. Na webu je lagano pronaći savjete za vaš fotoaparat oko ISO postave koja će i dalje nuditi zadovoljavajuće rezultate, a kod Full Frame fotoaparata to je obično ISO 6.400. APS-C senzori mučit će se već s ISO 3.200, dok kod mobitela ne bismo išli iznad ISO 1.200.
Kako na sliku utječe objektiv
Osim senzora, imamo i objektive, bilo da se radi o mobitelu ili fotoaparatu. Objektivi u sebi imaju veći broj leća koje omogućuju oštru sliku na senzoru pod raznim uvjetima slikanja, a imamo nekoliko podjela o kojima treba voditi računa. Generalno se dijele na Prime i Zoom objektive. Prime objektivi imaju fokusiranu žarišnu točku izraženu u milimetrima, dok Zoom objektivi imaju pomičnu žarišnu točku i tako daju efekt zumiranja.
Općenito će Prime leće imati daleko oštrije rezultate slikanja od Zoom leća jer koriste manje kompleksan sustav i sve je u njima fiksirano, no naravno sve ovisi i o kvaliteti samog objektiva. Što je žarišna točka manja, širina pogleda fotoaparata (ili mobitela) je veća. Tako će leća od 14 mm na fotoaparatu uhvatiti ogroman komad neba, dok će leća od 100 mm žarišne točke biti fokusirana na značajno manji komad neba, no zato će taj komad neba imati punu pozornost senzora i biti oštriji, dok će širokokutne slike uvijek biti nešto mutnije ako ih planirate značajno „croppati“ kasnije.
Primjerice, za vrijeme našeg slikanja na Tuškancu koristili smo standardnu leću od 50 mm te je s njom moguće uhvatiti Mjesec, no bit će točkica koje morate „croppati“ kasnije i krajnji rezultat ima nisku rezoluciju. U usporedbi s tim, teleskop koji smo koristili ima žarišnu točku od 1.350 mm te kada ga usmjerite prema Mjesecu, on ispuni dobar dio ukupne površine senzora, pa samim time dobivate značajno detaljniju sliku.
Dobar dio teleskopa već ima ugrađen takozvani T2 navoj za lagano povezivanje s fotoaparatima.
Osim žarišne točke, kod objektiva na sliku prilično utječe i otvor blende. Ako ne znate o čemu se radi, ima istu funkciju kao i šarenica našeg oka, koja na svjetlu značajno smanji zjenicu kako bi se propustilo manje svjetla, dok po noći raširi zjenicu i propušta puno više svjetla. Kod fotoaparata (i mobitela) označava se f/xx gdje su xx brojevi, generalno od 1 do 22 ili više. Tako primjerice objektiv našeg fotoaparata ima minimalni f/2.8, dok je maksimalni f/32. F/2.8 maksimalno će otvoriti blendu u objektivu i propustiti najviše svjetla.
No, ovdje se javlja problem kod samih objektiva, gdje postavke otvora blende na samim krajnostima imaju značajne negativne efekte na konačnu sliku. To jest, potpuno otvorena blenda ima velik gubitak oštrine kako se približavamo rubovima vidnog polja, a gubi se i preciznost kod hvatanja boja. Ovi efekti javljaju se kod svih objektiva, stoga ako želite najoštrije slike, savjetuje se f/8 postavka kao zlatno pravilo.
No, kod slikanja neba f/8 previše limitira hvatanje svjetla te smo se na kraju odlučili za f/4 kao kompromis, kako bismo i dalje mogli uhvatiti oštru sliku s našim objektivom noću. Kod mobitela su ove vrijednosti generalno fiksirane, no i dalje možete vidjeti kakav objektiv ima vaš mobitel u specifikacijama, gdje će Zoom i ultraširoke kamere generalno imati slabiju propusnost svjetla od glavne kamere.
Teleskopi i problematika slikanja noćnog neba
Sve u svemu, teleskopi su vrlo slični objektivima za fotoaparate, s time da obično imaju vrlo dugu žarišnu točku, odnosno popriličan zoom. Teleskop koji smo mi koristili za slikanje tako ima žarišnu točku od 1.350 mm. Generalno su fiksirani, pa ih možemo smatrati „Prime“ objektivima, a imaju i fiksiranu blendu, tako da na slikanje uvelike utječe i kakav fotoaparat imate. Zanimljiv detalj koji brzo otkrijete je činjenica da se Zemlja konstantno okreće.
Ponesite sve sa sobom. Teleskop često dolazi sa brojnim dodacima koji služe za fotografiranje u raznim prilikama, a ovisno naravno i o objektu fotografiranja, makar to bilo i Sunce.
Još gore, planeti se također vrlo brzo kreću po nebu, što u konačnici znači da ih je vrlo teško naciljati, a još teže fotografirati. Za dobru sliku treba vam dulja ekspozicija o kojoj smo već pričali, a konstantno micanje znači da će slike ispasti mutne kao da navečer želite slikati auto u pokretu. Zato za slikanje neba teleskopom (a i za gledanje) apsolutno preporučamo motorizirani sustav.
Za slikanje smo koristili upravo takav teleskop koji ima vlastito baterijsko napajanje i elektromotore koji se kalibriraju pomoću aplikacije, te onda mogu sami pronaći zanimljive zvijezde, maglice i planete. Pri tome, motori drže konstantan fokus na ciljanome subjektu tako da ga je vrlo lagano promatrati, a pogotovo slikati s vrlo oštrim rezultatima. Tako da na kraju dana, ako imate ikakvu želju za slikanjem noćnoga neba, svakako savjetujemo i motorizirani teleskop.
Kod slikanja mobitelom ili fotoaparatom sa širokokutnim pogledom pravila su malo ležernija jer se pomak manje primijeti, no i dalje postoje neka pravila za precizno slikanje. Ako želite oštre slike noćnog neba s Full Frame fotoaparatom, jednostavno pratite „pravilo 400”. Drugim riječima, broj 400 podijelite sa žarišnom točkom koju koristite kako biste dobili maksimalno vrijeme ekspozicije bez dobivanja tragova kod slikanja zvijezda. Što objektiv ima širi kut gledanja (kraću žarišnu točku), to dulju ekspoziciju možete imati bez dobivanja tragova. Dulje žarišne točke (zumiranje) imaju puno kraće vrijeme ekspozicije prije nego se počnu javljati tragovi.
Primjerice, s objektivom od 15 mm imate do 26 sekundi ekspozicije, dok kod slikanja s objektivom od 50 mm možete proći s do 8 sekundi ekspozicije prije pojave tragova. Kod mobitela ponovno nailazimo na izazov jer se rezultati slikanja uvelike razlikuju od brenda do brenda i od modela do modela, kako softver ima ogroman utjecaj na krajnju sliku. Kod slikanja mobitelom savjetujemo savršene uvjete - čisto nebo i korištenje tripoda. Rezultati će uvelike ovisiti o performansama kamere vašeg mobitela, a traži se što veća dijagonala samog senzora kako biste dobili najbolje slike.
Rječnik astrofotografije
■ Reflektor (refleksija - odbijanje svjetlosti): Teleskop koji koristi zrcalo za prikupljanje svjetlosti
■ Refraktor (refrakcija - lom svjetlosti): Teleskop koji koristi leće za prikupljanje svjetlosti
■ Katadiopter: Tteleskop koji koristi kombinaciju zrcala i leća za prikupljanje svjetlosti
■ Alt-azimutalna montaža - Montaža koja omogućuje gibanje teleskopa lijevo-desno i gore-dolje
■ Ekvatorijalna montaža - Montaža prilagođena prividnom kružnom gibanju neba oko sjevernog nebeskog pola (blizu kojeg se nalazi Sjevernjača)
■ Okular - Omogućuje da vidimo oštru i uvećanu sliku koju prima objektiv teleskopa; kvaliteta slike ovisi ne samo o leći teleskopa, već u velikom dijelu i od kvalitete okulara
■ Tražilac - “Nišan” koji služi da precizno naciljamo objekte na noćnom nebu. Postoje verzije koje projiciraju crvenu točku/krug te klasični optički tražilac (s lećom) s povećanjem između 5x i 10x koji ima veliko vidno polje za lociranje objekata
■ Sjevernjača - NIJE NAJSJANIJA ZVIJEZDA NA NEBU :)))) već tek na 48. mjestu. Nalazi se vrlo blizu sjevernom nebeskom polu oko kojeg prividno rotiraju zvijezde, što je zapravo efekt rotacije Zemlje oko svoje osi. Tako nam olakšava pronalaženje sjevernog nebeskog pola. Zbog precesije (pomaka) zemljine osi, (prije 3000 godina polarna zvijezda bila je Thuban (Alfa zmaj)
