Otkad je svijeta i vijeka, čovjek promatra noćno nebo. Dok je čovječanstvo u svojim začecima nebeska tijela asociralo s bogovima, religijom i mitologijom, kasnije su praćenja kretanja tijela utjecala na razvoj znanosti, kalendara, fizike, te doveli do brojnih novih saznanja i otkrića. No gledati nebo nije isto što i zabilježiti viđeno.
U početku su znanstvenici nakon opažanja i bilježenja kretanja zvijezda iste precrtavali u zvjezdane mape, a nakon geocentričnog modela spoznali smo da Zemlja ipak nije centar svemira kad je Kopernik predstavio heliocentrični model, na kojemu počivaju brojne mape Sunčevog sustava iz Novog vijeka. Moderna astrofotografija svoje korijene vuče iz devetnaestog stoljeća, razvojem fotografije. U tom vremenu su zabilježene prve teleskopske fotografije Mjeseca, pomrčine Sunca i Orionove maglice.
Ipak, tada je astrofotografija bila rezervirana za zvjezdarnice i druge znanstvene institute. Pomaknemo li se još stotinu godina naprijed, svemirska utrka je u punom zamahu, a sve veći broj entuzijasta i hobista promatra svemir, uz porast popularnosti fotografiranja iz kućne radinosti. Uz sve povoljnije kućne teleskope te razvoj digitalne fotografije, astrofotografija nikad nije bila pristupačnija. Danas, kad pratimo nevjerojatna otkrića i gledamo fotografije dubokog svemira teleskopa James Webb, poželimo i sami biti dio te priče.
Prvi koraci
Astrofotografija nije jednostavan hobi. Ne možete samo doći u trgovinu, kupiti teleskop i nadati se fantastičnim fotografijama s kojima ćete se pohvaliti prijateljima. Poput ribolova, astrofotografija traži koncentraciju, iznimno strpljenje i znanje, a umjesto riba, „upecat“ ćete najsjajnije zvijezde na nebu. Kako biste brže i lakše prigrlili sve čari astrofotografije, angažirali smo vrsne astrofotografe i amaterske astronome Borisa Štromara i Miroslava Ambruša-Kiša, koji se fotografijom nebeskih tijela bave već više desetljeća.
Uz njihovo profesionalno mentorstvo, ekipa Vidija se uputila na najbolji zagrebački vidikovac gdje smo isprobali sve čari fotografiranja nebeskih tijela pametnim telefonom i profesionalnim fotoaparatom. Za tu svrhu smo koristili teleskop s posebnim nosačima za tijela uređaja kojima smo fotografirali, a sve kako bismo dobili najbolju moguću fotografiju punog Mjeseca, Saturna i vidljivih dvojnih zvijezda, koristeći opremu koja je svima lako dostupna.
Kako biste samostalno mogli krenuti s nevjerojatnim hobijem astrofotografije, donosimo vam pregled najboljih hobističkih teleskopa, how-to vodič za fotografiranje nebeskih tijela, opis programa koje smo koristili, ali i mnoštvo drugih detalja koji bi vam mogli pomoći u pohodu na noćno nebo.
Tehnologija
Danas svatko od nas ima nekakav mobitel. Svaki od tih mobitela na sebi ima kakvu takvu kameru. Kada pokušate njome nešto slikati danju, gotovo je garantirana oštra slika. No, pokušate li isto u večernjim satima, razočarenja se brzo počnu gomilati.
Autofokus je spor, sve ispada mutno, gube se boje, itd. Ispada da noćna fotografija i nije tako jednostavna iz jednostavnog razloga što nema dovoljno rasvjete koju bi senzor kamere mogao uhvatiti, a za detalje toga kako sve funkcionira, ponovit ćemo mali dio teorije koju smo prošli i prije kojeg broja u vezi sa školom fotografiranja.
Mizar i Alkor: su neke od najsjajnijih zvijezda na noćnom nebu, a vidljive su čak i s većim svjetlosnim zagađenjem.
Ponovimo osnove
Svaka kamera kao svoj centar ima nekakav senzor koji detektira osvjetljenje i boje unutar kuta pogleda kojeg mu omogućuje objektiv. Objektiv je set leća koji stavljamo ispred senzora te uvelike utječe na krajnji rezultat. Slike će generalno ispasti bolje na slabijem senzoru i s dobrim objektivom nego na dobrom senzoru koji koristi loš objektiv. No, krenimo prvo od senzora.
Generalno se gleda nekoliko bitnih parametara, bilo da se radi o senzoru na mobitelu ili fotoaparatu. Mainstream senzori imaju omjer 4:3 te bez obzira na to čime slikate, svakako postavite ovaj omjer kako biste slikali punim senzorom i dobili maksimalnu količinu podataka koje kasnije lagano možete „croppati“ (izrezati) za svoje potrebe. Mnogi mobiteli će u aplikaciji kamere imati opciju prikaza „preko cijelog zaslona” iliti 21:9 omjer, no time koristite značajno manji dio senzora, s puno manjom količinom podataka na završnoj slici.
Dakle, kod senzora je najbitnija stavka njegova veličina (gleda se dijagonala) te broj megapiksela. Što je senzor veći, može detektirati više informacija o svjetlu u usporedbi s manjim senzorom istih specifikacija. Kod noćnog snimanja znači da će kraće trajati ekspozicija kako bi se dobili rezultati s jednakim krajnjim osvjetljenjem scene, drugim riječima, šansa za mutnu fotografiju radi micanja je manja.
Supermjesec je za vrijeme našeg fotografiranja prikrio većinu noćnog neba, no zato smo imali jasan cilj kod snimanja.
Pogledajmo prvo na primjeru Motorola Edge 30 mobitela. Ima dvije glavne kamere od 50 megapiksela. Glavna širokokutna ima dijagonalu od 1/1,55” odnosno 0,645”. Sekundarna ultraširoka kamera ima dijagonalu od 1/2,76” odnosno 0,362”. Vidimo da glavna kamera ima značajno veći senzor od ultraširoke, a kako obje imaju senzore od 50 megapiksela, lagano zaključujemo da će imati i značajno bolje rezultate u svjetlosno zahtjevnim uvjetima.
Ultraširoke kamere često imaju manje senzore jer im objektiv zauzima puno više prostora u mobitelu. Kada pogledamo senzore fotoaparata, to su generalno Micro Four Thirds kao najmanji, zatim slijedi APS-C koji danas predstavlja kompaktne fotoaparate s promjenjivim lećama i na kraju Full Frame senzori koji se generalno koriste za profesionalnu fotografiju. Postoje i veći i manji senzori različitih dimenzija, ovisno o namjeni, no valja upamtiti da što fotoaparat ima veći senzor, to će za njega objektivi biti skuplji i veći.
Kada se gleda rezolucija senzora, ovdje na tržištu imate širok spektar opcija. Generalno su to senzori od 20-30 megapiksela za mainstream publiku. Nude se i Full Frame senzori od svega 10 megapiksela, pa samim time imaju odlične noćne performanse, no žrtvujete detalje.
Tu su i senzori od 50 megapiksela, no imat će samim time nešto lošije performanse kod slikanja noću. Fotoaparati s krajnostima kod rezolucija značajno su skuplji od onih unutar 20-30 megapikselnog ranga, tako da smatramo kako su oni idealni za većinu korisnika.
Što znati o senzorima
Senzor na sliku može utjecati na dva načina. Jedan je ekspozicija, odnosno vrijeme koliko će dugo senzor „upijati“ svjetlo iz okoline. Općenito kod fotografiranja „iz ruke“ ne bismo išli ispod 1/50 sekunde, a i tada je teško dobiti oštru sliku te se savjetuje brzi „burst“ fotografija kako bi barem jedna sigurno bila oštra. Jednom kada fotoaparat stavite na mirnu površinu, idealno stalak, otvara vam se mogućnost daleko dulje ekspozicije - najčešće do 30 sekundi ili dok sami ne prekinete snimanje.
Fotografiranje mobitelom je bilo iznimno jednostavno jer se adapterom poravna okular teleskopa s kamerom mobitela.
Druga stavka kod slikanja je ISO osjetljivost. To je digitalna postavka osjetljivosti senzora koja umjetno povećava osvjetljenje i tako vam smanjuje potrebu za dugom ekspozicijom. ISO postavka ponovno ovisi o veličini senzora, gdje će veći senzori moći podnijeti više ISO postavke. Mobiteli imaju generalni ISO raspon od 100 do 1.600. Fotoaparati taj broj mogu razvući od ISO 100 sve do 64.000 pa i više, ovisno o cjenovnom razredu i godini proizvodnje fotoaparata.
Na našu Motorolu smo lagano pričvrstili adapter za teleskop koji se postavlja poput držača za automobil.
Da ne ulazimo previše u tehničku stranu, viši ISO u sliku dovodi povećani šum, odnosno gubi se oštrina kao i boje na slici, tako da je pronalazak balansa i te kako bitan kod fotografiranja. Na webu je lagano pronaći savjete za vaš fotoaparat oko ISO postave koja će i dalje nuditi zadovoljavajuće rezultate, a kod Full Frame fotoaparata to je obično ISO 6.400. APS-C senzori mučit će se već s ISO 3.200, dok kod mobitela ne bismo išli iznad ISO 1.200.
Kako na sliku utječe objektiv
Osim senzora, imamo i objektive, bilo da se radi o mobitelu ili fotoaparatu. Objektivi u sebi imaju veći broj leća koje omogućuju oštru sliku na senzoru pod raznim uvjetima slikanja, a imamo nekoliko podjela o kojima treba voditi računa. Generalno se dijele na Prime i Zoom objektive. Prime objektivi imaju fokusiranu žarišnu točku izraženu u milimetrima, dok Zoom objektivi imaju pomičnu žarišnu točku i tako daju efekt zumiranja.
Općenito će Prime leće imati daleko oštrije rezultate slikanja od Zoom leća jer koriste manje kompleksan sustav i sve je u njima fiksirano, no naravno sve ovisi i o kvaliteti samog objektiva. Što je žarišna točka manja, širina pogleda fotoaparata (ili mobitela) je veća. Tako će leća od 14 mm na fotoaparatu uhvatiti ogroman komad neba, dok će leća od 100 mm žarišne točke biti fokusirana na značajno manji komad neba, no zato će taj komad neba imati punu pozornost senzora i biti oštriji, dok će širokokutne slike uvijek biti nešto mutnije ako ih planirate značajno „croppati“ kasnije.
Primjerice, za vrijeme našeg slikanja na Tuškancu koristili smo standardnu leću od 50 mm te je s njom moguće uhvatiti Mjesec, no bit će točkica koje morate „croppati“ kasnije i krajnji rezultat ima nisku rezoluciju. U usporedbi s tim, teleskop koji smo koristili ima žarišnu točku od 1.350 mm te kada ga usmjerite prema Mjesecu, on ispuni dobar dio ukupne površine senzora, pa samim time dobivate značajno detaljniju sliku.
Dobar dio teleskopa već ima ugrađen takozvani T2 navoj za lagano povezivanje s fotoaparatima.
Osim žarišne točke, kod objektiva na sliku prilično utječe i otvor blende. Ako ne znate o čemu se radi, ima istu funkciju kao i šarenica našeg oka, koja na svjetlu značajno smanji zjenicu kako bi se propustilo manje svjetla, dok po noći raširi zjenicu i propušta puno više svjetla. Kod fotoaparata (i mobitela) označava se f/xx gdje su xx brojevi, generalno od 1 do 22 ili više. Tako primjerice objektiv našeg fotoaparata ima minimalni f/2.8, dok je maksimalni f/32. F/2.8 maksimalno će otvoriti blendu u objektivu i propustiti najviše svjetla.
No, ovdje se javlja problem kod samih objektiva, gdje postavke otvora blende na samim krajnostima imaju značajne negativne efekte na konačnu sliku. To jest, potpuno otvorena blenda ima velik gubitak oštrine kako se približavamo rubovima vidnog polja, a gubi se i preciznost kod hvatanja boja. Ovi efekti javljaju se kod svih objektiva, stoga ako želite najoštrije slike, savjetuje se f/8 postavka kao zlatno pravilo.
No, kod slikanja neba f/8 previše limitira hvatanje svjetla te smo se na kraju odlučili za f/4 kao kompromis, kako bismo i dalje mogli uhvatiti oštru sliku s našim objektivom noću. Kod mobitela su ove vrijednosti generalno fiksirane, no i dalje možete vidjeti kakav objektiv ima vaš mobitel u specifikacijama, gdje će Zoom i ultraširoke kamere generalno imati slabiju propusnost svjetla od glavne kamere.
Teleskopi i problematika slikanja noćnog neba
Sve u svemu, teleskopi su vrlo slični objektivima za fotoaparate, s time da obično imaju vrlo dugu žarišnu točku, odnosno popriličan zoom. Teleskop koji smo mi koristili za slikanje tako ima žarišnu točku od 1.350 mm. Generalno su fiksirani, pa ih možemo smatrati „Prime“ objektivima, a imaju i fiksiranu blendu, tako da na slikanje uvelike utječe i kakav fotoaparat imate. Zanimljiv detalj koji brzo otkrijete je činjenica da se Zemlja konstantno okreće.
Ponesite sve sa sobom. Teleskop često dolazi sa brojnim dodacima koji služe za fotografiranje u raznim prilikama, a ovisno naravno i o objektu fotografiranja, makar to bilo i Sunce.
Još gore, planeti se također vrlo brzo kreću po nebu, što u konačnici znači da ih je vrlo teško naciljati, a još teže fotografirati. Za dobru sliku treba vam dulja ekspozicija o kojoj smo već pričali, a konstantno micanje znači da će slike ispasti mutne kao da navečer želite slikati auto u pokretu. Zato za slikanje neba teleskopom (a i za gledanje) apsolutno preporučamo motorizirani sustav.
Za slikanje smo koristili upravo takav teleskop koji ima vlastito baterijsko napajanje i elektromotore koji se kalibriraju pomoću aplikacije, te onda mogu sami pronaći zanimljive zvijezde, maglice i planete. Pri tome, motori drže konstantan fokus na ciljanome subjektu tako da ga je vrlo lagano promatrati, a pogotovo slikati s vrlo oštrim rezultatima. Tako da na kraju dana, ako imate ikakvu želju za slikanjem noćnoga neba, svakako savjetujemo i motorizirani teleskop.
Kod slikanja mobitelom ili fotoaparatom sa širokokutnim pogledom pravila su malo ležernija jer se pomak manje primijeti, no i dalje postoje neka pravila za precizno slikanje. Ako želite oštre slike noćnog neba s Full Frame fotoaparatom, jednostavno pratite „pravilo 400”. Drugim riječima, broj 400 podijelite sa žarišnom točkom koju koristite kako biste dobili maksimalno vrijeme ekspozicije bez dobivanja tragova kod slikanja zvijezda. Što objektiv ima širi kut gledanja (kraću žarišnu točku), to dulju ekspoziciju možete imati bez dobivanja tragova. Dulje žarišne točke (zumiranje) imaju puno kraće vrijeme ekspozicije prije nego se počnu javljati tragovi.
Primjerice, s objektivom od 15 mm imate do 26 sekundi ekspozicije, dok kod slikanja s objektivom od 50 mm možete proći s do 8 sekundi ekspozicije prije pojave tragova. Kod mobitela ponovno nailazimo na izazov jer se rezultati slikanja uvelike razlikuju od brenda do brenda i od modela do modela, kako softver ima ogroman utjecaj na krajnju sliku. Kod slikanja mobitelom savjetujemo savršene uvjete - čisto nebo i korištenje tripoda. Rezultati će uvelike ovisiti o performansama kamere vašeg mobitela, a traži se što veća dijagonala samog senzora kako biste dobili najbolje slike.
Rječnik astrofotografije
■ Reflektor (refleksija - odbijanje svjetlosti): Teleskop koji koristi zrcalo za prikupljanje svjetlosti
■ Refraktor (refrakcija - lom svjetlosti): Teleskop koji koristi leće za prikupljanje svjetlosti
■ Katadiopter: Tteleskop koji koristi kombinaciju zrcala i leća za prikupljanje svjetlosti
■ Alt-azimutalna montaža - Montaža koja omogućuje gibanje teleskopa lijevo-desno i gore-dolje
■ Ekvatorijalna montaža - Montaža prilagođena prividnom kružnom gibanju neba oko sjevernog nebeskog pola (blizu kojeg se nalazi Sjevernjača)
■ Okular - Omogućuje da vidimo oštru i uvećanu sliku koju prima objektiv teleskopa; kvaliteta slike ovisi ne samo o leći teleskopa, već u velikom dijelu i od kvalitete okulara
■ Tražilac - “Nišan” koji služi da precizno naciljamo objekte na noćnom nebu. Postoje verzije koje projiciraju crvenu točku/krug te klasični optički tražilac (s lećom) s povećanjem između 5x i 10x koji ima veliko vidno polje za lociranje objekata
■ Sjevernjača - NIJE NAJSJANIJA ZVIJEZDA NA NEBU :)))) već tek na 48. mjestu. Nalazi se vrlo blizu sjevernom nebeskom polu oko kojeg prividno rotiraju zvijezde, što je zapravo efekt rotacije Zemlje oko svoje osi. Tako nam olakšava pronalaženje sjevernog nebeskog pola. Zbog precesije (pomaka) zemljine osi, (prije 3000 godina polarna zvijezda bila je Thuban (Alfa zmaj)
Iako je čar hobija samostalno istraživanje i učenje na greškama, ipak je dobro poznavati osnove kako biste mogli krenuti potkovani u snimanje zvijezda i planeta.
Premda smatramo da možemo sami uslikati poprilično dobru fotku RGB osvjetljenog računala, ispada da za druge vrste slikanja treba imati drugačiji set znanja, hardvera, kao i samog iskustva. Kako bismo premostili naše nedostatke u znanju i iskustvu, u pomoć smo pozvali Borisa Štromara, astronoma, astrofotografa i vlasnika Teleskop centra, dućana u kojem možete kupiti gotovo svu opremu koju spominjemo u ovom članku.
Boris je također jedan od vodećih članova brojnih lokalnih udruga, od astronomskog društva Beskraj, udruge za zaštitu noćnog neba Naše nebo, pa sve do zajednice Ekorasvjeta. Pokazao nam je idealan sustav motoriziranog teleskopa jednostavnog za korištenje i laganog za prilagodbu, bilo da želite samo gledati svemir, slikati ga mobitelom ili pak fotoaparatom. Iako je bilo vrlo zanimljivo slušati nekoga tko se lako snalazi u svemiru s jednim pogledom prema nebu, ipak smo ga zamolili da nam pretoči svoja znanja o osnovama, pa smo ih prenijeli vama kao svojevrsnu startnu poziciju ako se odlučite sami okušati u astrofotografiji.
Slikanje mobitelom
Mobitel je fotografski uistinu svestran, no u tamnim uvjetima brzo pada na koljena. Kod slikanja noćnog neba treba vam solidan stalak te Bluetooth okidač ili odgoda slikanja od nekoliko sekundi kako bi se izbjegla trešnja kod slikanja. Standardna kamera mobitela ima dovoljno širok kut gledanja da vam može proći do 20 sekundi ekspozicije bez očito zamućenih zvijezda.
Prvo svakako pokušajte slikati u „noćnom načinu“ mobitela koji će softverski sve sam obaviti i potencijalno ponuditi odličnu sliku. Neki nude i da sami odredite vrijeme ekspozicije kod ovakvog slikanja, pa savjetujemo da odaberete maksimalno vrijeme za upijanje svjetla. Alternativno, uputite se prema „profesionalnom“ načinu slikanja jer u njemu imate sve postavke koje možete sami mijenjati. Savjetujemo da fokus stavite na najdalju postavku, ISO na 800 kako bi slika zadržala detalje, a vrijeme ekspozicije na nekih 20 sekundi što bi sa solidnom kamerom na mobitelu trebalo ponuditi dobre rezultate za pamćenje.
Pokušali smo, naravno, snimiti nebo s 30 sekundi ekspozicije i ISO stavili na 400 da se smanji šum, no dok bi slika i dalje mogla proći, lagano se vidi kako nebo izgleda zamućeno, odnosno primijeti se malen pomak zvijezda. U postprodukciji možete izvući još malo detalja i prilagoditi toplinu (balans bijele boje) slike da se umanji utjecaj svjetla iz obližnjih naselja.
Vrijeme je za teleskop
Kad govorimo o klasičnom teleskopu s kojim sami „ciljate“, on je solidan za početnike koji se uče ili koji još nisu sigurni što i kako radi. No ako želite slikati, uz teleskop će vam trebati i motorizacija kojom će se držati fokus na ciljanoj zvijezdi ili zanimljivom pogledu, a kretanje motora negira okretanje planete kod slikanja s duljim ekspozicijama. Kako smo spomenuli, za oštre slike je standardno pratiti „pravilo 400“.
S obzirom da je teleskop tehnički objektiv žarišne točke od 1.350 mm, prema spomenutom pravilu bez motorizacije imamo svega 0,3 sekunde ekspozicije prije nego zvijezda počne imati vidljivi blur od Zemljinog okretanja, što je iznimno malo za bilo kakvu kvalitetnu fotografiju. Motorizirani stalak koji prati okretanje Zemlje značajno će poboljšati to vrijeme.
VIDI na izletu. Boris nam je pokazao glavna pravila astrofotografije, a jak mjesec bio je idealna meta.
Naučili smo da na tržištu u principu imate dvije vrste motoriziranih stalaka za teleskope. Prva i osnovna montaža naziva se ekvatorijalna te ima jednu os kretanja, a kompenzira rotaciju Zemljine osi. Za njezino točno fokusiranje potrebno je sustav usmjeriti prema zvijezdi Sjevernjači koja je zbog svoje pozicije jedina statička te će se uvijek nalaziti točno iznad sjevera. Dakle, da ste na samom polu, ona bi bila točno 90° iznad vas, a zbog naše lokalne pozicije, ona se nalazi pod 45°.
Ovisno o montaži, za asistenciju imate i polarni tražilac za precizno ciljanje. Jednom naciljan, dovoljan je rad jednog motorića da sustav bude dovoljno precizan za fotografiranje. Ovakav sustav idealan je za fotografiranje i standardnim objektivima do 200-300 mm žarišne duljine gdje se neće primjećivati greške kod praćenja. Kod ovakvog sustava, slikanje jačim teleskopima ipak će rezultirati greškama.
Zapravo, bilo kakav način motoriziranog praćenja zbog pomicanja zupčanika ne garantira da će sve slike biti sasvim precizne, pa je potrebno slikati puno slika te kasnije probrati one dovoljno oštre za obradu, a često se snima i video, iz kojeg se potom softverom izvlače i „stackaju“ najbolje sličice.
Jednom kada se puno slika spoji u jednu, dobiven je Mjesec izrazito jasnih detalja.
Drugi, precizniji način praćenja koristi dvije osi za praćenje, a naziva se alt-azimutalnom montažom. Kao i s modelom s kojim smo mi gledali nebo, njime se može jednostavno upravljati putem mobilne aplikacije pomoću Go-To kontrole koja putem računala sama pronalazi i prati objekte. Kontroler u sebi ima ogromnu bazu podataka raznih objekata, od maglica i galaksija do zvijezda i planeta, tako da samo morate odabrati željenu lokaciju na nebu, a motorizirana montaža sama će okrenuti teleskop u pravom smjeru, nakon čega sami možete izvršiti lagane korekcije uz pomoć aplikacije.
Ovu vrstu montaže malo je kompliciranije kalibrirati za apsolutne početnike jer je potrebno nivelirati i okrenuti prema sjeveru, a nakon toga se radi kalibracija s dvije ili tri zvijezde. Potrebno je znati koje zvijezde tražite, no možete si pomoći korištenjem neke aplikacije na mobitelu koja će vam pokazati gdje se tražene zvijezde nalaze. Ovdje postoji više modela montaže, uključujući one koje se mogu same kalibrirati slikanjem noćnoga neba, pa aplikacija sama uspoređuje nebo s bazom podataka i tako kalibrira sustav.
Astrofotografija se često može obogatiti zanimljivom scenom pejzaža.
Jedan koristan detalj od Borisa dobili smo i kada smo pogledali u nebo i vidjeli da zvijezde trepere, a nebo je bilo čisto, jer to znači da su u zraku poprilične turbulencije koje će imati dosta negativan efekt ako planirate slikati planete ili galaksije. Dok gledate kroz okular, vidjet ćete efekt micanja kao da gledate kroz vodu, nalik turbulencijama poput onih iznad ceste tijekom vrućeg dana.
Ovaj efekt izražen je kod slikanja kroz teleskope velikih žarišnih duljina, primjerice kada slikate Mjesec ili planete, dok kod standardnijeg slikanja noćnog neba kroz objektive fotoaparata neće imati neki utjecaj. Dakle, za najbolje slike je osim čistoga potrebno i „mirno nebo“, ako govorimo o slikanju s jačim teleskopima i pritom želimo detaljnije slike.
Kako do fotografije
Borisov teleskop, kojeg je donio za naše promatranje, nosi naziv Sky-Watcher SkyMax 102 te osim standardne optike za promatranje neba imate opciju montaže mobitela, kao i fotoaparata uz razne adaptere. Prva je na redu bila naša Motorola Edge 30 kojom smo odlučili slikati i snimiti supermjesec, s obzirom da je svojim sjajem prekrio većinu toga na nebu. Prvo je potrebno teleskop aplikacijom usmjeriti u željeno nebesko tijelo, a potom na mobitel montirati specijalni držač. Nalik je držačima u automobilima te drži mobitel s obje strane.
Dodatak je plastična ruka čija se rupa treba poravnati sa željenom kamerom mobitela. Idealno bi bilo koristiti glavnu širokokutnu kameru kako biste uhvatili najdetaljniju sliku. Jednom kada držač pričvrstite na mobitel, jednostavno se prikvači za okular na teleskopu kroz koji onda vidi isti sadržaj kakav biste vidjeli golim okom. Sada se treba poigrati s mobitelom, odnosno s postavkama slikanja.
Mnogi mobiteli gledaju ukupnu sliku za balans ekspozicije, pa je najbolje kliknuti na ekranu na sam Mjesec kako bi se ekspozicija poravnala po njemu za dobivanje najviše detalja. Dok će pojedinačne slike svakako biti impresivne, poželjno je uzeti više slika i onda ih kasnije „stackanjem“ povezati u jednu sliku visoke kvalitete pomoću specijalnog softvera. Kod Motorole jednostavno držite gumb za slikanje i ona će uzimati sliku za slikom dok ruku ne maknete.
Noćno nebo:Prva fotografija je u automatskom noćnom načinu gdje je softver “ispeglao” sve osim najsjajnijih zvijezda. Druga fotografija je mobitelom u RAW formatu, zadržali smo više detalja, no duga ekspozicija rezultirala je laganim tragovima zvijezda. Treća fotografija je dobivena DSLR fotoaparatom te smo dobili detalje i na tlu s najoštrijim zvijezdama.
Ove postavke možete kontrolirati i Bluetooth daljinskim upravljačem kakav se može kupiti na webu i tako ćete izbjeći potencijalnu trešnju uzrokovanu nemirnim rukama. Imate opciju otići i u profesionalni način slikanja te slikati u RAW formatu za lakšu kasniju obradu u softverima kao što je Lightroom. Imate finiju kontrolu autofokusa, ISO osjetljivosti te ekspozicije da pronađete najbolje postavke, ovisno o subjektu koji slikate kroz teleskop.
Laserom je iznimno olakšano pokazivanje noćnog neba i za one manje upućene, a dobra priča uvijek poboljša doživljaj.
Kod Mjeseca je dobra ideja i snimanje videozapisa visoke rezolucije iz kojeg se kasnije mogu izvući najbolje statične slike za daljnju obradu, pogotovo ako uvjeti slikanja nisu idealni, kao kod već spomenutih turbulencija. Na kraju smo okinuli i nekoliko slika s punih 50 megapiksela. Iako su ovakve slike značajno veće i zauzimaju dosta memorije, s njima imate dosta podataka za naknadnu detaljnu obradu u raznim softverima.
Spajanje kamere
Na teleskopu koji smo koristili moguća je brza zamjena okulara s teleskopa i dodavanje nekog od adaptera za kameru koju koristite, i spremni ste za slikanje Full Frame ili APS-C fotoaparatima. Ovo je fiksirani pristup te fotoaparat nema nikakve informacije o objektivu na koji je spojen. Zato je već sve dizajnirano tako da imate najbolju moguću oštrinu slike, dok je f-stop također fiksan – na ovom modelu se radi o f/13. Na vama je da odaberete duljinu ekspozicije i ISO osjetljivost za prikupljanje slika.
Fotografiranje se sastoji od uzimanja puno fotografija pa i videa koji se kasnije lijepe u jednu iznimno oštru sliku visoke kvalitete.
Ovdje je bitno imati na umu da će se kod slikanja planeta i Mjeseca značajno primijetiti sitni pomaci, pa nam je Boris savjetovao malo viši ISO od 800 kako bi ekspozicija bila što kraća te šansa za oštru sliku veća. Ovdje smo brzo naučili da postoji razlog za Mirror Lockup funkciju koja se nalazi kod starijih DSLR fotoaparata, jer brzo micanje ogledala u tim fotoaparatima uzrokuje dovoljno trešnje da slika u konačnici bude mutna. Moderniji Mirrorless fotoaparati nemaju tih problema.
Kod slikanja kroz teleskop opet je poželjno imati ogroman broj slika kako bi se mogle izabrati one najoštrije te onda „stackanjem“ dobiti jedna odlične kvalitete. Fotoaparati ovisno o cjenovnom rangu danas uglavnom imaju automatsko slikanje u intervalima, no moguće je kupiti i eksterni intervalometar kako biste dobili automatiku bez potrebe za vašom intervencijom, jer ručno slikanje uzrokuje dodatnu trešnju s potencijalnim pomakom kod „trackinga“ unutar same mehanike teleskopa. Kao i kod mobitela, za Mjesec je dobra ideja snimati video visoke kvalitete i kasnije izvući statične sličice visoke oštrine za najbolje rezultate
Količina softvera koji vam mogu pomoći u astrofotografiji i u noćnom slikanju, pogotovo ako niste upoznati s noćnim nebom, uistinu je velika te čak možete birati između više opcija da dobijete ono što želite. Nebo je puno potencijalnih subjekata za slikanje - skupova zvijezda, Mjeseca, kometa, planeta, maglica i drugih sitnica, ovisno o hardveru s kojim slikate i o tome što možete uhvatiti.
Specifično, kod fotoaparata postoje filteri svjetla ispred samog senzora koji blokiraju spektar kojim se može uhvatiti dodatni sadržaj na noćnom nebu. Radi toga postoje specifične kamere za astrofotografiju, a moguće je i modificirati standardne fotoaparate, no ovi pristupi ipak nisu za početnike.
Boris Štromar iz Teleskop centra naveo nam je niz aplikacija i programa koji se koriste za pomoć pri slikanju, kao i pri kasnijoj obradi slika, te metode koje se najčešće koriste. Za početak su odlična stvar mobilne „planetarij aplikacije“ koje će na temelju vaše GPS lokacije i kamere mobitela lagano odrediti što vidite na nebu. Augmentacijom slike kamere prikazuju se nazivi zvijezda, planeta i drugih zanimljivih pojava, ovisno gdje usmjerite mobitel.
Ovakvih aplikacija ima veći broj, primjerice Sky Guide, Sky Safari i Stellarium. Tu postoje besplatne i plaćene verzije, ovisno o tome kakvu razinu podataka želite, no ako planirate češće slikati noćno nebo, isplati se uložiti u jednu od naprednijih plaćenih aplikacija.
Osim trenutne situacije, aplikacije vam mogu pokazati kako će se kroz vrijeme kretati označena tijela poput Mjeseca, tako da znate npr. gdje će zalaziti i tako potencijalno možete uhvatiti zanimljivu scenu. Tu je i aplikacija za kontrolu vašeg Go-To setupa te ona ovisi o proizvođaču. Sky Watcher ima aplikaciju koja omogućuje jednostavno biranje zanimljivih točaka na nebu, a lagano je napraviti dodatne pomake teleskopa prema želji.
Prije svega, istaknimo da je sve slike poželjno, dapače obavezno, slikati u RAW formatu kako biste kasnije mogli izvući apsolutni maksimum iz svake slike s obzirom na vrlo zahtjevne uvjete slikanja. Ovdje astrofotografiju možemo podijeliti na „klasično“ slikanje neba objektivom na fotoaparatu, slikanje noćnog neba s pejzažem ukomponiranim u sliku i na kraju slikanje kroz teleskop.
Za svaku vrstu slikanja koriste se razne metode, a samim time potrebni su i razni alati za post-produkciju kako biste dobili najbolje moguće rezultate. Primjerice, ako slikate nebo s dijelom pejzaža, ne možete koristiti motorizirani stabilizator za nebo pošto će njegovo okretanje zamutiti dio Zemlje koji je vidljiv na slici.
Kod astrofotografije ključno je slikati velik broj fotografija s konstantnim postavkama kako biste dobili što veću zbirku oštrih fotografija, s obzirom da i mali vjetar ili turbulencija mogu zamutiti sliku. Jednom kad imate velik broj slika spremni ste za obradu, ovisno o vrsti fotografije i rezultatu koji želite.
Alati za obradu astrofotografija
Prve dvije aplikacije koje Boris spominje su FireCapture i SharpCap. Najčešće se koriste za snimanje planeta, Mjeseca i Sunca, a moguće je pratiti i subjekte za „deep sky“ fotografiju, poput maglica ili galaksija. Ovi programi omogućuju i integraciju plug-in softvera, a možete i sami implementirati neko rješenje ako ste vični programiranju. Programi imaju velik izbor opcija s nekoliko unaprijed definiranih postavki za praćenje najpopularnijih planeta.
Jednom fotografirano, nebo iz prve može ispasti atraktivno. Ipak, za najbolji dojam i fotografiju koja oduzima dah, potrebno se malo potruditi u postprodukciji, a sve kako bi se izvukao maksimum.
Generalno su namijenjeni snimanju astronomskim kamerama koje se kontroliraju putem računala. Ako se želite upustiti u deep sky astrofotografiju, tu također postoji nekoliko rješenja, s time da se neka plaćaju. Programe kao što su N.I.N.A. i Astro Photography Tool možete koristiti besplatno te oni automatiziraju većinu posla, to jest, sve možete raditi preko laptopa povezanog s vašim setupom.
Podržavaju velik broj standardnih fotoaparata, kao i specijalne astronomske kamere. Prate ciljani objekt, izvršavaju autofokus i korekcije, a mogu dodatno filtrirati slike te ih spajati prema uputama, kao i kontrolirati veći broj kamera. Tu su naravno i programi koji se plaćaju, npr. Voyager, Nebulosity i Sequence Generator Pro, a odabir uvelike ovisi o vašem setupu te željenom radu. Programi su ipak za korisnike koji ciljaju na specifične slike te je potrebno dobro se upoznati s mogućnostima softvera.
Jednom kada imate gotove slike, programi za njihovu obradu razlikuju se ovisno o tome što ste slikali te na koji način. Ako na slici imate i pejzaž, preporučen je Sequator da se iz više slika složi jedna optimalne oštrine i boja. Ako pak želite slikati „star trails“ tip fotografije ili timelapse istog efekta, na izbor imate programe poput StarStaxa, StarTrailsa, kao i Photolapse. Konačno, za „stackanje“ više slika radi dobivanja jedne oštre, preporuča se AutoStakkert 3 te osim sa slikama zvijezda, radi i s planetima, Mjesecom ili Suncem, a može izvlačiti i oštre frameove iz videa ako ste na taj način snimali kroz teleskop.
Drugim riječima, mogućnosti i resursi su uistinu svestrani, kako za besplatno korištenje, tako i za plaćene verzije. Ako se želite ubaciti u priču, treba vam samo početna kamera i čisto nebo.
