Donedavno je RAM bio relativno jeftin i praktički ga je bilo u izobilju. Samim time neke loše navike, nakupine beskorisnih programa i fićera, pa i neoptimizirani sustavi su se dovodili u red bacanjem još memorije na problem i stvar je u tom trenu bila primirena do daljnjega. No, uz nedavna drastična poskupljenja i generalnu nestašicu radne memorije, postavlja se pitanje koliko je s korisničke strane moguće utjecati na količinu nepotrebno zauzetog RAM-a?
Postoje li još uvijek kojekakvi trikovi i optimizacije na razini operativnog sustava koji nam mogu omogućiti još koji ekstra gigabajt na raspolaganju?
Prilika za ograničavanje nepotrebne potrošnje memorije ima na nekoliko frontova, ali najbolje je početi od samog operativnog sustava. U današnje vrijeme, konkretno u slučaju Windowsa, sam OS ima jako puno (vjerojatno i previše) predinstaliranih mogućnosti, fićera, dodataka, alata i servisa koje većina korisnika zapravo uopće niti ne koristi ili u najboljem slučaju, pokreće jako rijetko. Sve te stvari čuče negdje u pozadini i zahtijevaju resurse, makar trenutačno nisu u upotrebi. Uz dosta takvih nekorištenih aktivnih aplikacija i servisa, lagano se nakupi potrošnja radne memorije - koju bi se zapravo moglo osloboditi za druge, korisnije svrhe. Cijela stvar malo podsjeća na stare Win98 ili WinXP dane kad su se ručno radila idealna gaming izdanja Windowsa. To je često bilo ostrugano do samih osnova kako bi se izvuklo još tih par FPS-a za glađe i nesmetanije igranje, pogotovo kad je multiplayer bio u pitanju. Tad je bilo potrebno dosta ručnog podešavanja i modificiranja Windowsa, no danas srećom postoji nekoliko alata koji mogu sami odraditi dobar dio preinaka bez kopanja po OS-u ili registryju i naštimavanja stvari pješice.
WPD: glavni ekran, dovoljna su 2 klika za primjenu svih preporučenih preinaka koje su generalno sigurne za veliku većinu korisnika
WPD vs CTT Windows Utility
Svojevremeno dosta popularan alat za optimizaciju Windowsa je WPD - Windows Privacy Dashboard (https://wpd.app/). Originalno kreiran za Windows 10, s jako jednostavnim sučeljem i općenito lagan za korištenje. Još uvijek je aktualan te je solidno primjenjiv i na Windows 11. Glavne značajke su mu da može ugasiti dosta pozadinskih servisa koji se odnose na telemetriju, error reporting, utility i slične servise koji krajnjem korisniku ne znače puno, a troše resurse. Dodatno, WPD ima opciju ukloniti neke od aplikacija koje standardno dolaze s Windowsima i nije ih moguće direktno deinstalirati. Dosta njih su zapravo Microsoft appovi, Xbox dodaci i slično. Također ima i opciju kreiranja Restore Pointa, koju svakako preporučujemo odraditi prije ikakvih preinaka, za svaki slučaj. Postoji solidan broj opcija, a slučaj korištenja je dosta individualan jer ovisi o navikama i aplikacijama koje svaki korisnik drugačije primjenjuje. Svi će garantirano barem neke stavke komotno moći pogasiti, a za one s minimalističkim pristupom se dosta toga može izbaciti iz upotrebe bez previše straha. Preporučene postavke se mogu aktivirati na glavnom ekranu i u pravilu su dovoljno sigurne za veliku većinu korisnika te bismo ih svakako preporučili. Naknadno je moguće pogledati i detaljnije po postavkama te aktivirati i neke dodatne individualno. Većina ih ima i opise s objašnjenjima, pa je moguće prepoznati jesu li u upotrebi ili ih je sigurno isključiti.
Chris Titus Tech’s Windows Utility (https://github.com/christitustech/winutil) je malo noviji i drugačiji alat za optimizaciju OS-a. Svestraniji alat koji osim optimizacija ima i dodatne sekcije vezane za instalacije i ažuriranje aplikacija, kao i konfiguriranje samih Windowsa. Malo naprednijeg karaktera s više opcija, a i samo pokretanje je potrebno odraditi kroz Power Shell (upute u dokumentaciji na git stranici). Same opcije za optimizaciju su u osnovi slične kao kod WPD-a, ali tu se nađu i neke dodatne koje su specifične za Windows 11. Dodatna mogućnost je i izvoz svih postavki tako da je moguće automatski primijeniti sve preinake i na druga računala bez ručnog kliketanja i podešavanja po opcijama. Ima i Restore Point opciju koju toplo preporučamo prije korištenja jer se s ovim alatom vrlo lako zaigrati, a neke od opcija su u stanju „unakaziti“ određene Windows funkcionalnosti, potencijalno u nepovrat. U takvim slučajevima Restore Point prije početka modificiranja može puno značiti i omogućiti određenu dozu eksperimentiranja.
Tweakovi u brojevima: Isprobano na čistoj Win 11 instalaciji 25H2 sa svim ažuriranjima. Po defaultu odmah nakon bootanja, Windowsi su u praznom hodu pojeli skoro 3 GB radne memorije. Nakon tretmana kombinacijom WPD i CTT Win Util alata s malo agresivnijim postavkama, ta je brojka primirena na 1.8 GB, što se na stroju od ukupno 8 GB svakako osjeti i nije trivijalna razlika. Tim više jer neke pretjerane promjene u samom korištenju OS-a nakon tretmana zapravo i nije bilo pošto su modificirani samo pozadinski servisi koji niti nisu bili u upotrebi. Na kraju dana je zbog toga i fluidnost korištenja OS-a mogla biti samo bolja.
CTT Win Util malo kompliciranija postava, ali također su prisutni predefinirani profili (Standard, Minimal) koji bi trebali biti sigurni za većinu. Ovdje svakako preporučamo prije modifikacija kreirati Restore Point
Startup kroz godine se tu svašta nabere i rijetko kad baš sve mora biti upaljeno, a programi se uporno sami trpaju na popis automatskog pokretanja nakon instalacije. Korisno pročešljati u Task Manageru s vremena na vrijeme i onemogućiti automatsko podizanje manje korištenih stvari
Startup programi
Startup, odnosno polazni programi su također kategorija koju valja razmotriti za detaljniji pregled. Tu se mogu naći razni programi i servisi koje smo instalirali, ali dio ih dolazi s Windowsima i automatski se pokreću s OS-om, iako ih dobar dio korisnika ne koristi aktivno ili uopće. To su recimo One Drive, Edge, pa čak i Skype na nekim starijim instalacijama i slični. Usporavaju podizanje operativnog sustava, zauzimaju RAM, a ako se već koriste, ali ne na redovitoj bazi, ima smisla izbaciti ih iz startup procedure i pokrenuti onda kada su zaista potrebni. Startup programe je naročito bitno pregledati kod brendiranih računala i laptopa koji unaprijed dolaze s predinstaliranim Windowsima. U toj kombinaciji nerijetko imaju brdo dodatnih utility programa proizvođača (razni HP, Dell, MSI programi za asistenciju, dijagnostiku i slično) koji su nerijetko čak i beskorisni, ali obavezno se automatski pokreću s Windowsima, troše resurse i općenito usporavaju rad. Dosta njih zapravo ne radi ništa posebno - uglavnom mogućnosti koje korisnik može odraditi i s alatima koje nude Windowsi ili još bolje, odraditi s nekim drugim, popularnijim alatom. Stoga se generalno takve stvari mogu i deinstalirati, ali i samim micanjem iz startupa se već vide benefiti i oslobađa nepotrebno alocirana radna memorija. Ako se povremeno neki od njih i koristi, vrijedi ista mogućnost da se ručno pokreću kad su potrebni za rad, a da cijelo vrijeme ne vrebaju u pozadini.
Linux Mint Xfce moderan OS, a u laganijoj Xfce varijanti Mint u praznom hodu nakon podizanja ne zahtijeva niti 800 MB RAM-a. Realna alternativa da stariji i slabiji PC i dalje bude relevantan bez kupnje novoga
W11 default: friška 25H2 instalacija. Goli Windowsi sa nula dodataka, no skoro 3 GB zauzeća RAM-a odmah po podizanju se čini puno
Uštimavanje browsera
Danas je nerijetko web preglednik zapravo veliki, ako ne i najveći potrošač RAM-a u svakodnevnom radu. Posebno izraženo kod korisnika koji imaju veću količinu otvorenih tabova. Raspolaganje memorijom je tu u rukama browsera i većina to u praksi ne rješava baš idealno na default postavkama. Ovisno o korištenom browseru, postoje određene opcije vezane za ponašanje tabova koji nisu aktivni i to hoće li se učitati prije nego dođu u fokus, ali općenito, fali neke precizne kontrole. U Chrome se često upire prstom glede potrošnje i općenito ga se smatra preglednikom koji troši najviše memorije za rad. Iako ima par postavki koje navodno pomažu u tom pogledu, postoje alternative koje jako puno kontrole na tom frontu stavljaju u ruke korisnika, kao recimo Opera GX. Browser koji je zamišljen kao gaming izdanje standardne Opere, a kao jedan od dodataka ima i sekciju za limitiranje potrošnje. Moguće je kontrolirati maksimalnu potrošnju memorije i procesora te mrežnu brzinu koja je pregledniku na raspolaganju. Također ima i zanimljivi pregled svih otvorenih tabova s pregledom koliko RAM-a ili CPU-a svaki od njih troši. Tu se otvara i mogućnost terminiranja specifičnog taba direktno iz opcija ako je pretjerano gladan ili zaglupio sa zauzimanjem resursa. Praktična opcija koja eliminira ručno traženje krivca, pogotovo ako je puno toga otvoreno odjednom tijekom rada. Ako je browser taj koji uskraćuje RAM drugim stvarima, ovakvo limitiranje potrošnje može osigurati dovoljan balans za suživot s drugim aplikacijama.
W11 tweaked: nakon kombiniranih WPD i CTT Win Util tretmana te drastično manje aktivnih procesa u pozadini, i 1.8 GB se već čini prihvatljivim
OS alternativa?
U nedostatku dodatnih opcija, malo drastičnija varijanta je i prelazak na manje zahtjevan operativni sustav. Sa sve većim zahtjevima koje novije verzije Windowsa traže, neke laganije Linux alternative imaju puno toga za ponuditi, pogotovo kad je riječ o starijim generacijama računala. Mašine općenito rade fluidnije i brže pod Linuxom koji ima puno manje pozadinskih procesa koji konstantno čačkaju po sustavu i diskovima. Samim time su i potrebe za hardverskim resursima isto niže. Primjerice, Linux Mint u Xfce izdanju u praznom hodu troši manje od 800 MB radne memorije. Praktičnost takvih alternativa je dosta individualna i dobrim dijelom ovisi o podršci i dostupnosti korištenog softvera budući da nisu svi programi nativno dostupni i na Linuxu. Tako da taj dio zahtijeva više istraživanja i pripreme, ali konačni benefit ima puno potencijala - pogotovo ako je na razmatranju i nabava novog računala jer su Windowsi postali prespori.
Opera GX: gaming orijentiran browser, ali kontrola potrošnje je univerzalno korisna. Ako vam browser pojede sav RAM, GX može postaviti fiksne limite
OS alternativa?
U nedostatku dodatnih opcija, malo drastičnija varijanta je i prelazak na manje zahtjevan operativni sustav. Sa sve većim zahtjevima koje novije verzije Windowsa traže, neke laganije Linux alternative imaju puno toga za ponuditi, pogotovo kad je riječ o starijim generacijama računala. Mašine općenito rade fluidnije i brže pod Linuxom koji ima puno manje pozadinskih procesa koji konstantno čačkaju po sustavu i diskovima. Samim time su i potrebe za hardverskim resursima isto niže. Primjerice, Linux Mint u Xfce izdanju u praznom hodu troši manje od 800 MB radne memorije. Praktičnost takvih alternativa je dosta individualna i dobrim dijelom ovisi o podršci i dostupnosti korištenog softvera budući da nisu svi programi nativno dostupni i na Linuxu. Tako da taj dio zahtijeva više istraživanja i pripreme, ali konačni benefit ima puno potencijala - pogotovo ako je na razmatranju i nabava novog računala jer su Windowsi postali prespori.
