Sve što ste znali o financijama, investicijama i novcu više ne vrijedi. Financijski sustav budućnosti dijametralno je suprotan od tradicionalnih učenja i dogmi. Zahvaljujući globalizaciji, malom čovjeku su dostupni novi načini ulaganja na svjetskom tržištu kroz fondove, indekse i kriptovalute, no kud s novcem ako ne želimo da ga nemilo grize nezaustavljiva inflacija? Što za nas znače novi pojmovi u bankarstvu poput Digitalnog Eura, Fintecha ili AI agenata? Hoće li postojati fizički novac za deset godina? Ako niste u financijskom sektoru, nije grijeh imati stotinu upitnika nad glavom. Brojne odgovore smo dobili na Money Motion konferenciji, a druge smo potražili kod našeg sugovornika Nikole Škorića, suosnivača konferencije i direktora Electrocoina, vodeće hrvatske kompanije za razmjenu kriptovaluta s više od 50 000 zadovoljnijih klijenata diljem svijeta, kojeg smo „izroštiljali“ vrućim pitanjima.
Money Motion je ove godine okupio više od 2500 posjetitelja prvog dana. Vidite li Zagreb kao budući regionalni fintech hub?
Zagreb već ima dobre preduvjete da se pozicionira kao regionalni fintech hub. Tu su kvalitetni stručnjaci, rastući broj kompanija i sve veća otvorenost prema inovacijama. Ono što je ključno za daljnji iskorak nije samo broj događanja ili sudionika, nego kontinuitet razvoja ekosustava. Tu želim ponajviše istaknuti važnost regulatorne jasnoće, dostupnosti kapitala i snažniju suradnju između privatnog i javnog sektora. Ako se ti elementi nastave razvijati u istom smjeru, Zagreb ima realnu šansu igrati značajnu ulogu u regiji.
Ako biste morali izdvojiti tri ideje s konferencije koje će najviše oblikovati financijski sektor u sljedećih pet godina – koje bi to bile?
Prvo moram spomenuti sve veću integraciju umjetne inteligencije u financijske procese. AI više nije samo alat za analitiku, nego i aktivni sudionik u donošenju odluka.
Drugo, daljnja konvergencija tradicionalnih financija i digitalne imovine, gdje granice između fiat i kripto sustava postaju sve manje jasne. I mi u Electrocoinu smo prepoznali potencijal ovog segmenta te trenutačno strateški ulažemo u daljnji razvoj naših usluga u smjeru suradnje s bankama. S nekima smo već u poodmaklim integracijskim procesima.
Treće ali jednako važno je naglasak na infrastrukturi i interoperabilnosti. U Europi se sve više ističe pitanje financijske suverenosti, koje obuhvaća monetarnu suverenost kroz uvođenje digitalnog eura i jačanje nacionalnih kartičnih shema, kao i investicijsku suverenost kroz stvaranje zajedničkog tržišta kapitala. U konačnici korisnici i institucije očekuju da sustavi međusobno komuniciraju jednostavno i sigurno, bez obzira na tehnologiju u pozadini.
Budućnost novca
Hoće li novac kakav danas poznajemo zaista uskoro nestati ili je to samo fintech hype?
Novac zasigurno neće “nestati”, ali će se način njegove upotrebe i oblik značajno mijenjati. Povijesno gledano, novac je već prošao kroz više transformacija, od fizičkog do digitalnog, i taj trend se nastavlja. Ono što će vjerojatno nestati jest potreba za gotovinom u svakodnevnim transakcijama u mnogim okruženjima, dok će koncept vrijednosti i dalje ostati isti.
Tko će za deset godina imati najviše moći nad novcem – banke, države ili tehnološke kompanije?
Moć će biti raspodijeljena, ali uz jasnu regulatornu ulogu država. Država će uvijek nastojati zadržati ključnu ulogu u upravljanju monetarnim sustavom, dok banke sve više poprimaju obilježja tehnoloških kompanija.
Paralelno s time, tehnološke tvrtke postupno pribavljaju financijske licence, zbog čega će se granica između bankarstva i tehnologije sve više brisati. Istodobno države poput Kine i Europe kroz uvođenje CBDC-a (Centralnobankarski digitalni novac opće namjene) nastoje postati aktivni igrači i na tom području, pa bi i ta granica s vremenom mogla dodatno “izblijediti”. U konačnici, najviše će ovisiti o regulatornim okvirima i razini upoznatosti regulatora sa stvarnim potrebama tržišta i funkcionalnostima novih tehnologija, te s druge strane sposobnosti pojedinih aktera da se prilagode novim modelima suradnje.
Na konferenciji se govorilo o AI agentima koji mogu obavljati transakcije. Nije li to zapravo delegiranje financijskih odluka algoritmima koje većina korisnika uopće ne razumije? Tko će u takvom sustavu zapravo snositi odgovornost kada AI agent napravi pogrešku?
AI agenti mogu značajno unaprijediti učinkovitost i automatizirati određene procese, ali odgovornost ne može biti prenesena s korisnika ili institucija na sam algoritam. U praksi će odgovornost i dalje ležati na pružateljima usluga koji implementiraju takve sustave, uz jasne mehanizme kontrole, transparentnosti i upravljanja rizicima. Ako radimo usporedbu s tehnologijama koje su nam relativno bliže, poput društvenih mreža, činjenica da krajnji korisnici ne znaju kako funkcionira Instagramov algoritam za plasiranje sadržaja ili ne znaju kako funkcionira mobilni uređaj na kojem slikaju sliku. To apsolutno ne znači da kao korisnici nisu odgovorni za sadržaj koji objavljuju na društvenim mrežama. Ključno je da korisnici imaju razumijevanje i mogućnost kontrole nad parametrima koje delegiraju.
Financijski sektor sve više koristi AI, dok istovremeno raste broj sofisticiranih prijevara. Postoji li realan rizik da tehnologija kojom banke pokušavaju zaštititi sustav zapravo povećava njegovu ranjivost?
Svaka nova tehnologija nosi i nove vrste rizika, pa tako i AI. Međutim, riječ je o “utrci” u kojoj se obje strane razvijaju, i obrambeni sustavi i napadi. AI istovremeno povećava mogućnosti detekcije prijevara, ali i sofisticiranost napada. Dosad su se mnoge prijevare u konačnici često oslanjale na lakovjernost pojedinaca. Ako neka ponuda zvuči predobro da bi bila istinita, u pravilu to i jest. U razdoblju koje slijedi bit će nužno razviti znatno višu razinu opreza te podizati svijest, osobito među ranjivijim skupinama, da sadržaj kojem smo izloženi putem mobilnih uređaja, ekrana ili telefonskih poziva (čak i kada se čini da dolazi od bliskih osoba) ne mora nužno biti vjerodostojan. Takav pomak u percepciji predstavlja značajnu i zahtjevnu promjenu u načinu razmišljanja.
Digitalni euro
Guverner HNB-a istaknuo je digitalni euro kao pitanje monetarne neovisnosti Europe. Mislite li da je to prije geopolitički projekt nego tehnološki?
Digitalni euro ima i tehnološku i geopolitičku dimenziju. Tehnološki gledano, riječ je o modernizaciji infrastrukture plaćanja, dok je s druge strane jasno da postoji i strateški interes za očuvanje monetarne suverenosti i smanjenje ovisnosti o vanjskim sustavima plaćanja. U tom smislu, oba aspekta su prisutna i međusobno isprepletena.
Je li digitalni euro početak nove monetarne ere u Europi ili samo pokušaj da se sustigne privatni sektor i kripto industrija?
Vjerojatno je kombinacija oboje. Digitalni euro predstavlja evoluciju postojećeg monetarnog sustava i odgovor na promjene koje su već pokrenuli privatni sektor i kripto industrija. Digitalni euro također moramo promatrati i kao odgovor na globalnu dominaciju stabilnih kriptovaluta vezanih uz američki dolar. U tom smislu, ne radi se o revoluciji preko noći, nego o postupnoj prilagodbi monetarne infrastrukture novim očekivanjima korisnika i tržišta te optimalnoj implementaciji novih tehnologija u rješavanju dugogodišnjih izazova u procesima financijskog sektora.
Kripto
Ako fintech industrija stalno govori o demokratizaciji financija, zašto se stvarna moć i dalje koncentrira u nekoliko velikih banaka i globalnih tehnoloških platformi?
Demokratizacija financija je proces, a ne trenutačno stanje. Iako tehnologija omogućuje veću dostupnost i niže barijere za ulazak, tržišna dinamika i dalje favorizira aktere koji imaju kapital, infrastrukturu i regulatornu usklađenost. S vremenom se ta koncentracija može smanjivati, ali paralelno raste i kompleksnost sustava, što prirodno pogoduje većim igračima.
Kripto industrija često tvrdi da nudi alternativu bankama, ali najveći dio kapitala i dalje dolazi iz tradicionalnih financija. Je li kripto doista alternativa ili samo novi sloj na starom sustavu?
Kripto danas u velikoj mjeri funkcionira kao dodatni sloj postojećeg financijskog sustava, ali s potencijalom da u pojedinim segmentima postane i alternativa. U ovom trenutku po svoj prilici gledamo hibridni model.
Tradicionalne financije i kripto sve više koegzistiraju i međusobno se nadopunjuju, umjesto da se međusobno isključuju. Dugoročni razvoj će ovisiti o regulaciji, usvajanju i konkretnim slučajevima upotrebe koji donose stvarnu vrijednost korisnicima.
