IT karijere: CTO u Bellabeatu

IT karijere: CTO u Bellabeatu

Na 14. katu HOTO Tower zgrade u Savskoj svoje urede ima Bellabeat, hrvatska tech tvrtka koja je kao startup bila jedna od prvih hrvatskih tvrtki s velikom stranom investicijom. Nekoliko godina kasnije i dalje se razvijaju vrhunski wearables uređaji. Kako to izgleda s tehnološke strane developmenta i što radi chief technical officer, otkrili smo kroz razgovor s Markom Frankovićem.

U zgradi koja je nekoć bila sjedište Hrvatskog telekoma sada se nalazi niz zanimljivih stanara, a na 14. katu s lijepim pogledom prema istoku Zagreba u prostranim open-space uredima smjestio se jedan od najpoznatijih startupa s ovih prostora: Bellabeat. Prošlog je mjeseca ovaj etablirani modni wellness brand proslavio peti rođendan. Tri glavna proizvoda su: Bellabeat Leaf, jedan od najpopularnijih pametnih komada nakita za žene, pametna boca Spring i najnoviji, nedavno predstavljeni ručni pametni sat Time, koji u klasični elegantni analogni dizajn dodaje pametne elemente i senzore.

Od samih početaka tvrtke na mjestu CTO-a nalazi se Marko Franković. Što radi chief technology officer i kako izgleda posao u svjetski poznatoj tehnološkoj tvrtki, otkrili smo kroz intervju s Markom.

„U Bellabeatu sam od početka, od prvih dana. Funkcija mi je na neki način CTO, dio sam managementa, a osim što nekoliko sati tjedno koordiniram timove, bavim se backend developmentom. Softverski tim ima desetak ljudi, a uz najveći tim je customer support. Onda imamo dizajn tim, industrial i web dizajn, imamo hardver tim, dizajn hardvera i slaganje firmwarea. Imamo marketing tim koji se dijeli na direct sale, web i B2B te management tim“, opisao nam je na početku razgovora Marko Franković strukturu tvrtke. No nas, kao i obično kod istraživanja IT karijera, zanima kako se uopće odlučio za ovaj smjer.

Od faksa do biznisa

„Kada sam 1997. upisivao fakultet cijeli IT sektor nije izgledao kao da će biti neko top zanimanje. U srednjoj sam školi razmišljao više o fizici nego o programiranju jer mi je išla bolje od matematike. Iako sam predao papire na FER i na Fiziku, zbog mini incidenta u referadi FER-a pokupio sam papire. Kada sam hodao prema PMF-u, razmišljao sam što ću s fizikom u Hrvatskoj i onda sam uzeo papire i prebacio se na matematiku. Studij sam završio, a negdje oko sredine studija do nas je došao Sandrov (suosnivač Bellabeta) otac na faks i nudio diplomske iz AI-ja. Imao je projekt i u sklopu tog projekta je ponudio da se napišu i diplomski radovi iz područja koje je tada i meni bilo zanimljivo. On je doktor matematike, elokventan je i sličan Sandru, ima taj neki hype pristup. Mi smo se svi zapalili i počeli to raditi i tako je počelo moje zanimanje za IT“, rekao je Marko Franković o svom obrazovnom putu te dodao svoja razmišljanja o korisnosti visokog obrazovanja: „Kad počnete studirati matematiku to je jako velika korist u programiranju. Taj način razmišljanja koji ti daje PMF je stvarno nešto što je, ako ljudi imaju volje to završiti, veliki benefit. Trenutno se može bez faksa, ali kad oni dođu, osjeti se ta rupa koja se nikad ne popuni. Jer taj način razmišljanja nije developerski i teško ga je usvojiti negdje po putu.“

RADNI DAN “Dođem, sjednem, nešto isproduciram i onda u 10 imamo daily scrum koji traje desetak minuta. Kad to odradimo, počinje velika vika jer su svi gladni, pa nešto naručimo i pojedemo te poslije programiramo“ - Marko Franković

IMG 5442

Marku je Sandro pristupio prije nego što je Bellabeat postao tvrtka

„U jednom trenutku je došao Sandro u cijelu tu priču i on je počeo prvo s Dopplerom, pa je krenula ta Amerika i sve se nešto zahuktavalo. Otvorio se Bellabeat i on me pozvao da mu budem CTO i onda smo počeli rasti, organizirati te ljude, developati aplikacije, boriti se s Kinezima, sa svim mogućim. I tako sam ja došao na tu poziciju i ostao.“

Bellabeat je u jednom trenutku imao preko 200 zaposlenih, no dogodila se rekonstrukcija kompanije i sada se modnim wearables gadgetima i pratećom aplikacijom bavi 50-ak ljudi. Zanimalo nas je kako izgleda radni dan CTO-a / developera u Bellabeatu.

S Markom smo dosta razgovarali o tome kako je zapravo raditi u Bellabeatu, ne samo s developerske ili workflow strane, nego o ukupnom osjećaju i što ovakva pozicija donosi.

IMG 5401

„Radni dan počinje vođenjem djeteta u vrtić i parkiranjem auta kod Ericssona, gdje mi žena radi, pa onda u šetnji od pola sata razmišljam što ću danas. Tu napravim generalni plan, malo razmislim što se može napraviti bolje ako ne postoji neki otvoreni feature koji trebamo napraviti. Ako postoji feature, razmišljam kako to implementirati. Dođem, sjednem, nešto isproduciram i onda u 10 imamo daily scrum koji traje desetak minuta. Kad to odradimo, počinje velika vika jer su svi gladni, pa nešto naručimo i pojedemo te poslije programiramo“, pojednostavnio nam je percepciju radnog dana Marko. Kazao je kako se često bavi razvojem prototipova kao što je mobilna aplikacija za interni razvoj koja ne ide korisnicima. Kada su potrebni raw podaci senzora za analizu, ne uključuju mobilni tim u razvoj.

Timski rad

U priču nam je uveo i svoje najbliže kolege s kojima dijeli radne zadatke: „Od bliskih suradnika s lijeve strane je moj sanity-check Štef, koji je počeo sa mnom raditi, a zajedno smo i studirali. Prije Bellabeata smo zajedno radili i u jednoj drugoj tvrtki. Uvijek imamo komunikaciju. Ne radimo baš preprogramming, ali blisko surađujemo. Pogotovo zato što je naša infrastruktura mikroservisna i ako zagrebeš u neki mikroservis, moraš paziti što će se s drugima događati, treba komentirati s ljudima da se ne bi napravilo čudo. Ja onda radim jedan dio, a njega zamolim da napravi drugi komad. To je taj uži dio koji se bavi backendom.
Što se tiče prototipova, kolega Mirotić je iza mene, on je naš firmware developer. S njim se dogovaramo i slažemo specifikaciju te implementiramo. On to testira, vidi je li ok, pa se firmware malo doradi. Posao je većinom timski, a jedino je dio oko DevOpsa više solo“, zaključio je Marko Franković.
Što se tiče proizvodnih procesa, komunikacija ide preko Slacka, dok se projekti i cijeli sprint vode u Fabricatoru, u kojemu se nalaze i backend repozitoriji.

Kolektivna odgovornost: ”Ako netko napravi neku glupost i to otiđe van, nema nekog upiranja prstom, već se svi skupe i ide se riješiti stvar na način da korisnik ne bi imao problema”, navodi Marko.

IMG 5466

Mobilni tim koristi GitLab i Jiru. Nedavno su se radile i promjene na infrastrukturi: „Prebacivali smo našu infrastrukturu sa standardnih deploymenta na Kubernetes i još uvijek traje ta migracija. Razlog prelaska na Kubernetes je to što na Amazonu postoje klase mašina koje možete dobiti. Obično su te mašine prejake i zapravo se troši novac za nešto što ti ne treba. Druga stvar je to što ja nisam sistemac. Ansible i Terraform mi baš i ne sjedaju, dok je s Kubernetesom drugačije jer je mnogo toga gotovo. Ti kontejneri su gotovi, postoji help sa svojim chartovima. Možete uz minimalno znanje održavanja Linuxa dobiti infrastrukturu koja radi i stvarno smo se preporodili kad smo počeli njega koristiti“, pojasnio nam je dio workflowa Bellabeatov CTO.

S Markom smo dosta razgovarali o tome kako je zapravo raditi u Bellabeatu, ne samo s developerske ili workflow strane, nego o ukupnom osjećaju i što ovakva pozicija donosi.

„Meni je super to što je ovo single portfolio tvrtka, radi se infrastruktura i aplikacija, cijelo je razmišljanje fokusirano na jedan proizvod i onda se taj proizvod može peglati do iznemoglosti. Ta aplikacija je dolje lijepo napisana, taj backend je lijepo posložen jer je to evolucija od pet godina backenda tijekom kojih smo isprobavali i sada nam super odgovara za ovaj projekt.

Ni u jednom trenutku nemam neku knedlu u grlu kad idem raditi u Bellabeat. Sviđa mi se ta sloboda koja ovdje postoji da čovjek radi s tehnologijama za koje misli da su dobre, da feature odrađuje na neki pametan način, da može komunicirati ako mu se nešto ne sviđa kako bi to promijenio. Sviđa mi se ta neka generalna sloboda i društvo koje je ovdje. Nema nekih ego-trip manijaka, svi su vrlo staloženi, tu su ljudi s hrpom iskustva. Svi su seniori i uvijek ti svi žele pomoći da cijela stvar funkcionira. Ako netko napravi neku glupost i to otiđe van, nema nekog upiranja prstom, već se svi skupe i ide se riješiti stvar na način da korisnik ne bi imao problema“, rekao je Marko Franković o ekipi s kojom osvaja Ameriku, a i o samom poslu ima slične osjećaje: „I posao je šarolik. Nema toga da ja svaki dan pišem Javu, nego dođeš, vidiš što treba, naučiš neku novu tehnologiju, napraviš i ako ti se svidi, nastaviš dalje s tim. Ima puno vremena za učenje. Ima dana kada gledam YouTube tutorijale i slične stvari. Nema presinga, a ako neki feature ide van, on ide van tek kada je developer koji ga je radio zadovoljan kodom i kada je dizajner koji ga je zamislio zadovoljan. Nema toga da mora otići u petak, nego kad bude popeglan. Vrlo je opuštena atmosfera.“

Odlična ekipa: ”Sviđa mi se ta neka generalna sloboda i društvo koje je ovdje. Nema nekih ego-trip manijaka, svi su vrlo staloženi”, kaže Marko o svojem timu.

IMG 5495

Traže se hrabri improvizatori

Tvrtku i dalje vode Sandro Mur i Urška Sršen, no oni se kao suosnivači ne spuštaju do razine tehnikalija u vođenju projekata. Postoji roadmap koji je dogovoren i koji se slijedi, a Sandro i Urška nadgledaju do kuda se stiglo i koliko je tim zadovoljan napretkom u roadmapu. Iako je u kratkom postojanju tvrtke bilo turbulentnih razdoblja, puno je razloga za zadovoljstvo i ponos.

„Hrvatska smo firma, samo dok odletite do Amerike naći ćete naše proizvode i kad tamo odete u neki bookstore, naći ćete naše proizvode i to je stvarno super. Što se tiče konkretno mojih stvari, imam neke arhitekture koje su se pokazale odlične. Volim kad su stvari automatizirane i kad developer ne mora imati repetitivne taskove, nego postoji sustav koji će mu to odraditi. Na primjer kod mikroservisnih arhitektura, svako malo se radi neki mikroservis. Developer dođe, stisne gumb i dobije template. Samo napiše business logiku i to se deploya gore i sve radi.“
Za kraj inspirativnog boravka u Bellabeatu, pitali smo CTO-a što bi trebao imati kandidat za njegovu poziciju.

„Osoba koja bi ovdje trebala raditi treba imati mogućnost improvizacije i da nema straha. Dosta je često kod developera da su u comfort zoni, tipa radi u Javi i svaki izlazak iz te zone mu predstavlja gnjavažu. Bitno je da možeš izlaziti iz svoje zone komfora i da možeš improvizirati nešto brzo te vidjeti dokud si došao, odgovara li ti to i onda, ako je to ok, ući temeljito u to.“

Ocijeni sadržaj
(0 glasova)

Newsletter prijava


Kako izgleda naš posljednji newsletter pogledajte na ovom linku.

Skeniraj QR Code mobitelom i ponesi ovu stranicu sa sobom

IT karijere: CTO u Bellabeatu - VidiLAB - QR Code Friendly
Copyright © by: VIDI-TO d.o.o. Sva prava pridržana.