Na sjeveru Hrvatske, u Jalkovcu nadomak Varaždina, izrasla je velika nova zgrada u kojoj se smjestila tvrtka Mobilisis. S trenutačno 70-ak zaposlenih plan je u narednih nekoliko godina u potpunosti napuniti kapacitet novog zdanja koje je namijenjeno za ugodan rad 200 djelatnika. Mobilisis je jedan od najjačih igrača u području nadzora vozila u kojemu nudi svoja i OEM rješenja, npr. za Hrvatski telekom i njihov Cloud nadzor vozila. Osim fleet managementa, Mobilisis sve jače ulazi u proizvodnju parking senzora s nekoliko već aktivnih pilot programa, a u Varaždinu proizvode i industrijske gateway uređaje.

Trendovi koje prati Mobilisis idu u smjeru M2M i IoT tržišta, a tvrtka se na svojim stranicama definira kao proizvođač moderne, inovativne informatičke infrastrukture za upravljanje industrijskim procesima te mobilno prikupljanje i prijenos podataka.

Za razvoj uspješnih i najmodernijih uređaja potrebno je imati jak hardverski tim, a mi smo provjerili što radi njegov voditelj, mladi inženjer Zvonko Bočkaj.

Ja živim vu malome selu

Zvonko je već dugo izvan rodne Konjšćine, smještene među pitoresknim brdima Hrvatskog zagorja, no šteta je bilo ne parafrazirati poznatu pjesmu zabočke Zadruge. U 40 minuta udaljeni Varaždin otisnuo se već u srednjoj školi. Završio je Elektrostrojarsku školu: „Prije nego sam krenuo u srednju znao sam da mislim ići na FER jer me zanimala elektrotehnika kao klinca. U vidu smjerova na FER-u, bio sam uvijek više hardverski orijentiran i zato sam odabrao elektrotehniku, a išao sam tada na module automatika i električni strojevi, da bi se na kraju našao u embedded razvoju, dakle elektronici.“

Iako je odabrao smjerove na FER-u koji ga ne bi na kraju direktno odveli u razvoj embedded rješenja, interes i potencijal za elektroniku vidio se već u srednjoj školi, kada je u drugom razredu bio najbolji na državnom natjecanju u elektrotehnici: „Već se tada javio interes za elektrotehniku općenito, jer mi nije bio nikakav problem provoditi dane učenjem bilo čega iz tog područja, a vjerojatno najbolji motivator bio mi je razrednik koji je znao prenijeti znanje na zanimljiv i opušten način. Nakon odlaska na FER, došao sam u kontakt i sa praktičnim primjenama znanja: Imao sam sreću da sam imao dobrog mentora koji se bavio konkretnim primjenama automatizacije sustava. Radili smo upravljanje cepelinom, quadcopterom i druge projekte.“, rekao je Zvonko Bočkaj i dodao- „Najveći doprinos poslu imao sam kroz praktični rad vezan uz elektroniku, bez toga teško da bih završio u embedded razvoju, prije bih bio negdje u industriji, automatizaciji pogona i postrojenja“.

Industrijski gateway: Projekt na kojemu hardverski tim trenutačno radi je napredni industrijski gateway za velikog njemačkog proizvođača senzora i rješenja Sick

Područje kojim se bavi Zvonko opisuje kao iznimno zanimljivo i dinamično jer je svaki razvoj jedinstven. Nakon što se u roku par mjeseci završi razvoj jednog uređaja, slijedi potpuna promjena. Stiže novi razvoj, novo učenje te upoznavanje s novim komponentama. Naravno, zanimalo nas je kako je uopće završio u Mobilisisu.

„Nakon faksa sam poslao dvije molbe za posao, jedna je bila tu za Mobilisis koji su tražili mjesto razvojnog inženjera u hardveru, a druga za jednu firmu u i u jednoj firmi u Zagrebu u kojoj su tražili mjesto za programiranje PLC-ova u industriji. Čim sam došao tu na razgovor, bilo je gotovo. To je to, idem u embedded razvoj.“

Organizacija i stvaranje

Kada je Zvonko stigao u Mobilisis, razvojni je odjel razvoja hardvera činilo je troje ljudi, a sada ih je 10-ak i postoje planovi i potrebe za širenjem. Njegova konkretna pozicija kao voditelja hardvera objedinjuje više zadataka, a uz njega na istom katu s hardverašima sjedi i softverski odjel koji je nešto veći i ima tri Leada.

„Lead hardver inženjer je kombinacija organizacijske uloge, vođenja razvojnog tima i tehničke implementacijske uloge. Ja i dalje većinu svog vremena radim na implementaciji hardvera uređaja, izradi koncepata, arhitekture sustava, dizajna sheme i tiskanih pločica. A osim toga, imam tim koji usmjeravam. Dijeli se posao, treba ga i usmjeriti jer je tim multidisciplinaran. Imamo razvoj firmera, testere, strojare.“
Radni dan za razvojni tim počinje kratkim sastankom koji se odvija po scrum metodologiji. Definira se situacija, gdje se projekti nalaze i gdje zapinju. Nakon toga za Zvonka slijedi par sati razvojnog posla, uz poneki koordinacijski sastanak s drugim odjelima te ponovno povratak na svoju core djelatnost. Velik napredak u učinkovitosti donio je scrum.

 Posebno testiranje: U proizvodnom dijelu nove zgrade, na liniju za proizvodnju industrijskog gatewaya postavljen je custom uređaj za testiranje pod toplinskim opterećenjem

„Scrum nam je donio informiranost voditelja timova razvoja. Vrijeme dijelimo na ono prije i poslije scruma. Sada nam je nezamislivo da nemamo periodički svaki dan kratke sastanke da znamo gdje smo da se sinkroniziramo, stoga smo sad cijelo vrijeme u toku. To ima baš najveći utjecaj na moju poziciju i na tri softverska lead inženjera. Svaki problem koji se pojavi rješava se odmah.“

Već smo spomenuli tri osnovna smjera kojima se bavi Mobilisis. Uz fleet management, to su parkirni sustavi i industrijski gateway uređaji. Uvijek je zanimljivo u hardver odjelu.

„U našem slučaju hardvera, mi smo u projekte uključeni u početku, gdje ideja dođe od Sicka, Rasca ili nas interno i tu smo odmah uključeni. Trenutno radimo na jednom projektu za Sick koji je novi gateway i imamo jedan projekt za Rasco. Imamo dva velika projekta, a to varira kroz godinu. Nekad bude tri, što je na naš tim već puno.

Razvoj uređaja

Na projektima kada se netko javi da želi uređaj, a nema jasno definirani cilj, skoro više uopće ne rade u razvojnom odjelu jer je to oduzimalo jako puno resursa i vremena. Zvonko nam je ispričao kako teče razvoj do proizvodnje jednog industrijskog uređaja.

„U trenutku kad mi napravimo elektroničku shemu, napravimo i bill of materials, popis svih komponenti koje treba taj uređaj imati. On ide u odjele proizvodnje i nabave i pokušavaju vidjeti od kuda nabaviti komponente, dogovarati s proizvođačem PCB-a, slovenskim L-TEK-om da i oni naruče sa svoje strane i da počnu razmišljati kako kroz par tjedana slijedi dizajn tiskane pločice. To je prva faza.
Nakon toga imamo par tjedana kada radimo razvoj tiskane pločice. I to je u biti konačni dio. Kad smo sigurni da dizajn zadovoljava specifikacije, to je gotovo. Tada izdamo finalni bill of materials i proizvodne dokumente za izradu PCB-a. Te dokumente možete poslati Elteku ili bilo kojem proizvođaču PCB.

Oni tada krenu u proizvodnju i nakon mjesec dana isporuče. Mi smo u to vrijeme ili na drugom projektu ili pripremamo testne procedure. Treba li nabaviti neku opremu za testiranje, napraviti skripte za testiranje, koje specifikacije treba zadovoljiti, koje ulaze, izlaze treba.“- opisao nam je proces voditelj odjela hardvera.

U narednih par tjedana uređaj se detaljno testira. Ako se pojavi greška ili neka specifikacija nije u potpunosti zadovoljena, napravi se revizija pločice. U tom se slučaju ide na promjenu neke od komponenti ili dizajna.
„To se opet pošalje u proizvodnju. Kad je uređaj proizveden i testiran interno, da bismo dobili certifikate certificiranje, šalje se u testni laboratorij koji je ovlašten za takve testove. Da ne bismo doživjeli neugodna iznenađenja, radimo prije toga pre-compliance testiranja s vanjskim laboratorijem, a to često radimo s Končarom.

Dok je uređaj na certifikaciji, ovdje pripremamo proizvodnju, upoznaju se djelatnici s uređajem - kako izgleda proces, kako ga treba testirati. Nakon svih testiranja ide serijska proizvodnja.“

Parking senzori: Mobilisis radi na senzorima za on-street parking s nekoliko pilota projekata u Hrvatskoj. Na taj način doprinose velikoj Smart City inicijativi

Što je bitno za embedded inženjera?

Zanimalo nas je što bi trebala imati osoba koja se želi baviti ovim poslom.

„U području hardvera dobro bi bilo završiti elektrotehniku, ali najbitnije je imati želju za istraživanjem. Ako netko nema volje dva tjedna istraživati kako riješiti neki problem i kako najbolje odabrati komponente, onda ne bude najsretniji. Nama je core dio istraživanje. Svi ovdje su određeni geeekovi za tehnologiju, gadgete, nove stvari.“

Zvonko nam je opisao detaljno i osobu koja bi bila idealna za njegovo radno mjesto, pri čemu je obrazovanje bitno, ali ne i presudno.

„Osoba koja bi htjela raditi na mom mjestu trebala bi se čim više baviti elektronikom i embedded programiranjem. To je jedna od najboljih stvari u ovom poslu, što je to ujedno i posao i hobi. Ja mogu otići doma i napraviti neku pločicu za sebe i proizvesti je u Kini za par dolara. To je moja preporuka, da investiraju malo hobi vremena, da istraže embedded razvoj, da istraže Arduino.“

Slikovito nam je opisao kako ide odabir kandidata koji se trebaju pridružiti timu. Nove zaposlenike regrutiraju među ostalom na sajmu poslova na FER-u. Modul koji najbolje odgovara traženom profilu je Elektroničko i računalno inženjerstvo.

„Kad dođe na razgovor osoba koja je doma radila s Arduinom i proizvela svojih jednostavnih deset pločica i kad dođe netko s FER-a, ali nema nikakvo iskustvo i nije ništa eksperimentirao, onda biramo onog koji je nešto eksperimentirao. On nam time pokazuje da ima stvarni interes prema tome.“- kazao je Zvonko i dodao kako bi obrazovnim institucijama preporučio što više praktičnih projekata. Konkretno na primjeru Mobilisisa takvi su praktični projekti prema Zvonku ključni.

Pred novom zgradom: Ambiciozni planovi Mobilisisa donijeli su i novu moderno uređenu zgradu na čijem drugom katu u hardverskom carstvu stoluje Zvonko

Osim na hardveru za industrijski gateway čime se sada projektno bave, ispitali smo glavnog hardveraša i o drugim projektima unutar Mobilisisa. Što se tiče parking senzora, na zanimljiv je način predstavljeno kako se kroz optimizaciju proizvodnje može ostvariti veliki napredak. Tvrtka se inače odlučila za razvoj on-street parking senzora, što znači da bi u Smart City projektu bilo omogućeno da se na mobilnoj aplikaciji vidi gdje su prazna parkirna mjesta, slično kao u garažama.

Lead hardver inženjer je kombinacija organizacijske uloge, vođenja razvojnog tima i tehničko implementacijske uloge.

„Kad je od nas prema proizvodnji došao uređaj razvijen hardverski i firmerski, ima jako puno stvari koje nismo uzeli u obzir. Jednom programeru se čini sasvim normalno da spojiš programator i programiraš uređaj, ali u proizvodnji par tisuća uređaja, nije to sve tako jednostavno, moraju stvari teći više automatski i onda se cijeli proces optimizira. Sada proizvedemo do 2000 komada parking senzora u mjesec dana.
Promijenio se način stavljanja firmwarea i softvera na uređaj, promijenio se način na koji se konfigurira i testira inicijalno. Sve je puno više automatski. Kod našeg industrijskog gatewaya imamo veliki rack u kojemu simultano testiramo više uređaja. Kod parking senzora, s obzirom na to da imamo NBIoT vezu, automatski se tijekom proizvodnje odradi self-test te se upišu svi potrebni podaci u bazu.“
Senzori se postavljaju inače na svako parkirno mjesto, osvježavaju se u intervalima od 30 sekundi, a senzoru treba nekoliko sekundi da utvrdi ima li automobila na mjestu. Svoje podatke tada šalje putem NBIoT veze, a cilj bi bio da se oni objedine u mobilnoj aplikaciji.

„Početak cijelog projekta je krenuo od Deutsche Telekoma koji jako promovira NBIoT i trebao im je dobar korisnički slučaj. Mnoštvo parking senzora upravo preko te mreže šalje svoje podatke. Trenutačno radimo na pilot projektima u Hrvatskoj, a za DT imamo sve certifikate i čekaju se pilot projekti“- rekao je Zvonko Bočkaj.

Kod fleet managementa fokus je na platformi. U razvoju se jako puno slušaju korisnici: „Treba li novi izvještaj ili novi tip usluge. Hardverski je fleet management stabilan već dugo, ali softverski se jako možemo izdvojiti ovisno o tome koliko je platforma jaka.“- zaključio je Zvonko.

Ostavili smo nasmijanu ekipu hardverskog tima u njihovom prostranom klimatiziranom labosu i dok se topio asfalt pod toplotnim udarom kojemu smo tih dana bili izloženi, trebalo je malo vremena da se poslože dojmovi posjeta ovoj uspješnoj tvrtki i pogledu na Mobilisis kroz oči Lead hardware engineera.