Rimac Automobili (RA) proizveli su čudo, nešto što se u Hrvatskoj događa rjeđe čak od polufinala Svjetskog prvenstva u nogometu. Ne, nije riječ o seriji Concept superbrzih sportskih električnih automobila. Ne mislim ni na baterijske sisteme koje RA razvija za Aston Martin i Koenigsegg. Nisu mi na umu ni Greypovi bicikli, Porscheova investicija ili nedavno predstavljeno autonomno vozilo koje smo imali priliku pogledati već sljedeći dan nakon službene objave.
Rimac Automobili su u zemlji bez tradicije proizvodnje vozila i s izrazito nepovoljnom poduzetničkom i poreznom klimom, a da ne spominjemo ni dežurne hejtere, uspjeli stasati u startup koji na globalnoj razini oblikuje budućnost automobilske industrije. Svetonedjeljska firma nije napunila ni 10 godina, a već zapošljava oko 400 ljudi na trima lokacijama (Sveta Nedjelja, Osijek, Split) i na pravom je putu da postane prvi hrvatski „jednorog”, odnosno startup vrijedan milijardu dolara. Bio nam je to više nego dovoljan motiv da ih posjetimo za priču o cool IT karijerama.
Vožnja budućnosti Zrnec vjeruje da ćemo u skoroj budućnosti naručivati aute, a ne taksije, koji će se samostalno voziti po gradu i prevoziti putnike
U prostranom dvoetažnom open-space uredu pokraj Zagreba nalaze se IT stručnjaci iz raznih sfera –od inženjera za razvoj sustava baterija do developera mobilnih aplikacija – a nas je posebno privukao novoformirani tim softverskih inženjera za razvoj autonomne vožnje. Anja Zrnec, softverska inženjerka u RA-ovu timu za razvoj autonomne vožnje ADAS (eng. advanced driver assistance systems), opisala nam je svoju svakodnevicu.
Što radi softverska inženjerka u ADAS timu
„Naziv je mog radnog mjesta ADAS softverska inženjerka. Odgovorna sam za razvoj i konfiguraciju softvera na superračunalu. Kada dođem na posao, najčešće prvo razmislim i napišem popis stvari koje bih htjela taj dan napraviti. Nerijetko se dogodi da mi netko dođe s nekim neočekivanim zadatkom pa na kraju radim totalno drugačiju stvar od planirane, ali zato i volim ovaj posao”, rekla nam je Zrnec.
Softverska inženjerka iz RA priznaje da joj se radni stol često pretvori u kreativni nered budući da stalno testira razne elektroničke komponente za auto
Neovisno o neočekivanim distrakcijama, Zrnec uglavnom dobije zadatak od šefa odjela, čije rješavanje (odnosno razvoj softvera) traje nekoliko mjeseci. Pritom sama određuje kako će si rasporediti vrijeme. Proces rada uglavnom se sastoji od toga da prvo programira dio koda na vlastitom računalu, a potom ga prebacuje i testira na superračunalu u uredu. U firmi se nalaze dva superračunala – jedno je u njezinu dijelu ureda, a drugo, istovjetno, u autonomnom automobilu na parkiralištu. Pokaže li se softver na superračunalu u uredu dovoljno dobrim i stabilnim, Zrnec odlazi „na teren”, gdje testira isti kod u vožnji automobilom. U vožnji se nalazi na suvozačkom mjestu, gleda što se događa i bilježi dojmove na laptopu. Pokraj nje se nalazi vozač, koji u ovoj fazi skupljanja podataka za daljnji razvoj još uvijek većinu vremena kontrolira vozilo.
Uglavnom nema formalnih sastanaka, no zaposlenici se stalno međusobno druže i pomažu si, što rezultira blagoglagoljivom atmosferom u ogromnom open-space ured
Procjenjuje da otprilike 60-70 % vremena provodi programirajući, a ostatak testirajući i debuggirajući softver. „Najviše se zalaufam kada programiram za svojim stolom, stavim slušalice da ne čujem nikoga oko sebe i uđem u neki svoj svijet. Tada osjećam da sam najproduktivnija”, kaže Zrnec.
Velik prostor za razvoj
Većinu vremena Zrnec se fokusira na obavljanje vlastitog zadatka, no atmosfera u firmi takva je da svi u timu, a i timovi međusobno, ovise jedni o drugima, zato stalno dolazi do interakcije, koja u ogromnom prostoru svetonedjeljskog ureda s nekoliko stotina prisutnih zaposlenika kulminira sveprisutnom žamorom. Ono što smo dodatno primijetili raznolikost je tima nekarakteristična za prosječnu IT ili hrvatsku firmu općenito. U RA-u rade ljudi iz cijeloga svijeta i prostorom češće odjekuje engleski nego hrvatski jezik.
ADAS tim još je uvijek relativno malen. Broji tek 9 članova uključujući šefa, od kojih svatko ima posebnu ulogu, objašnjava Zrnec: „Od labelinga prikupljenih podataka, softverskih inženjera koji rade na konfiguraciji i razvoju softvera za naše NVIDIA superračunalo, vozača, machine learning inženjera koji radi na algoritmima autonomne vožnje… Iako su zadaci većinom samostalni, projekti na kojima radimo isprepliću se i međusobno nadograđuju, tako da je suradnja osnovni uvjet za kvalitetno obavljanje posla. Unutar tima je vrlo prijateljska atmosfera i većina se dogovora radi uživo, a rjeđe putem maila”.
Zanimljivo je spomenuti da je Zrnec prethodno radila u odjelu infotainmenta, no nakon dvije godine poželjela je promjenu. Budući da su je počeli zanimati umjetna inteligencija i strojno učenje, upitala je može li se prijeći u drugi tim i bez problema dobila zeleno svjetlo. Unatoč tome što je promijenila radno mjesto, nastavila je programirati u jeziku C++.
Trema na intervjuu
Zrnec je oduvijek pokazivala sklonost prema prirodoslovnim predmetima. U srednjoj, jezičnoj gimnaziji često je odlazila na natjecanja iz biologije, matematike i fizike. Dugo se dvoumila hoće li studirati mikrobiologiju ili računarstvo, no na kraju je intuitivno odabrala Fakultet za elektrotehniku i računarstvo (FER). Ondje je završila smjer računarstvo na preddiplomskom studiju, a diplomski rad pisala je na Zavodu za automatiku. Međutim, valja istaknuti da je dosta vremena provodila na izvannastavnim aktivnostima. Prisjetila se razvoja front-enda na ljetnoj praksi, asistiranja na predmetu Digitalna logika i stručne razmjene na Sveučilištu za tehnologiju u Talinnu, Estoniji.
Veliko iskustvo i želju za netipičnim poslom Zrnec je stekla na razmjeni studenata na Sveučilištu za tehnologiju u Talinu, a mentor projekta na kojem je ondje radila napisao joj je preporuku za posao u RA-u
U Estoniji je šest mjeseci radila na projektu ARchaeological RObot systems for the World’s Seas (ARROWS), odnosno razvoju robota za podmorska istraživanja. „Razmjena je bila savršena, iskustvo super. Svaki dan se radilo između 8 i 10 sati, išla sam na sastanke, na konferencije... Kao da sam bila zaposlena. Kasnije mi je to puno značilo u životopisu”, govori nam Zrnec. Ipak, željela se vratiti i raditi u Hrvatskoj. Doma su joj bili obitelj, prijatelji i dečko.
