Kako se snimao Slice of Life nagrađivani hrvatski Sci-Fi film

Visoko iznad grada, na obroncima Zagrebačke gore smjestio se kvart Borčec i u tom mirnom pitoresknom dijelu Zagreba s fenomenalnim pogledom na zapadni dio grada smjestila se jedna sad već legendarna garaža.
„Kada ljudi čuju da smo snimili cijeli film u garaži ne mogu vjerovati“ - rekao nam je domaćin Luka Hrgović dok nas je kroz garažu prepunu rekvizita vodio prema uredu. Nakon pet godina produkcije, prošle je godine završeno snimanje i postprodukcija hrvatskog kratkog znanstveno-fantastičnog filma Slice of Life koji je potom obišao brojne filmske festivale i pokupio dosta nagrada. Sve je krenulo prije šest godina.
„S prijateljem koji glumi glavnog protagonista u filmu krenuli smo raditi jednostavnu SF priču i točno u vrijeme kada smo krenuli s planovima, upoznao sam Dinu. On je tada imao tvrtku za izradu reklama, a i sada pod okriljem nje radimo i tražio je nekoga za vizualne efekte na reklamama. Ja sam se time freelance bavio i otada radimo zajedno, kako u snimanju reklama tako i na filmu“ - približio nam je rane početke suradnje i produkcije Luka Hrgović u čijoj garaži i prostorijama se nalazi scenografija i uredi u kojima nastaje SF magija.

Detalji: U izradi vjernih maketa služili su se raznim metodama. Prozore su bušili ručno, kasnije s CNC strojem, detalje poput klima napravio je 3D printer, a antene su napravljene procesom kemijskog jetkanja u Engleskoj

Produkcija filma trajala je pet godina. Luka i Dino su radili kada su stigli, najčešće ljeti i kroz praznike. Kada bi se sve vrijeme potrebno za film zbrojilo, mogao se napraviti za devet mjeseci. No, obojica moraju i raditi.
„Film smo dorađivali, a ta prva ideja je bila puno manja. Doslovno neke dvije scene i trebao je trajati manje od deset minuta. Onda smo počeli snimati i odlučili od materijala napraviti trailer. Snimili smo par kadrova s maketama koje smo imali, izbacili najavni video i dobili dobar feedback. U to vrijeme, otprilike prije dvije godine šerali su nas Gizmodo i The Verge. Sve to donijelo nam je poglede i onda je stigao Kickstarter, pa je sve postalo ozbiljnije nego što smo mislili na početku, pa smo odlučili proširiti priču i dodati još neke scene. Tako da je film stalno evoluirao i na kraju završio na 25 minuta“- ispričao nam je Luka Hrgović razvojni put filma.Na crowdfunding platformi skupili su 82 tisuće dolara, a o tome iskustvu govore kao o sjajnom marketinškom alatu od kojeg u konačnici za projekt nakon plaćanja Kickstarteru, poreza i izrade perkova autorima ostaje 20%.
„Kad bi bio jako štedljiv, proračunat od početka, da perkovi nisu bogati kao naši, jer mi imamo knjigu, vinil, majice, posebne box-setove svega. Ako ideš više na digitalne perkove onda bi mogao zaraditi i do 50% iznosa“- pojasnio nam je Dino Julijus.
Nakon završetka projekta dečki su osjećali zasićenje i nisu planirali ništa više razvijati u tom smjeru. Mišljenje im se promijenilo nakon reakcija publike.

Video reklame : Sve reklame na video zidovima su snimljene posebno, zatim projicirane projektorom i onda snimljene u sceni kamerom

„Na premijerama nije kao kad si četiri godine u garaži, snimaš sve po pet puta, jednostavno više ne znaš kakav je film, želiš ići dalje u životu. Onda vidiš film s publikom, onda ti se svidi. Mogli bi ipak nešto raditi dalje i kasnije pomisliš, joj dobro nam je bilo u garaži. Super su ta garažna vremena, polugoli po vrućini s pivicama i sad na kraju smo došli do toga da smo napravili priču za dugometražni film Slice of Life.“ - najavio je Dino, te otkrio ambiciozne planove za novi-stari projekt- „Svijet bi ostao isti, htjeli bi ga malo proširiti, dodati neki novi level arhitekture, dati neku posebnost. Realno, ovaj Slice je dosta oslonjen na svijet Blade Runnera vizualno, a hoćemo ubaciti ovu našu arhitekturu ovdje. Malo nešto uvesti s ovog područja što je ekipi u Europi i Americi fascinantno, nije često viđeno. Hoćemo proširiti priču. Možemo reći da je ova priča samo površno obrađena, ovdje je samo lik koji želi pobjeći iz tog lošeg svijeta u bolji. Sada bi ušli u problematiku svijeta, zašto je uopće došlo do toga.“
Kratki film Slice of Life je zanimljivi koncept s jednostavnom pričom, impresivnom fotografijom te bez dijaloga. Scenarij za dugometražni film je u razvoju, mora biti mnogo kompleksniji, a na njemu rade Luka i Dino.
„Za scenarij planiramo kasnije donijeti nekoga tko je profesionalniji u tome, ali da napravi neki re-write, završni glanc. U početku bi htjeli te naše ideje što više ubaciti.“ - rekao nam je Luka.

Behind the scenes

A kako se zapravo snimao Slice of Life? Produkcija bi se mogla opisati kao povratak na old-school način snimanja, pri čemu je moderna tehnologija olakšala neke produkcijske stvari.
„Kada smo prije četiri godine gledali kako napraviti zgradu, uzeli bi kartonsku kutiju, raskopali neki kompjuter i uzeli dijelove. Bilo je tu matičnih ploča, kondenzatora iz starih telki koje smo lijepili po zgradama. Nakon Kickstartera je bilo razmišljanje - sad imamo neki mali budget i raspitali smo se koliko košta 3D printer? Uzeli smo najjeftiniji kineski koji smo mogli kupiti.

3D isprinti: Iako rađeni na jeftinom 3D printeru, omogućili su bržu i kvalitetniju izradu detalja na maketama

Probali smo nabaviti neke stvari koje su nam mogle pomoći oko izrade maketa. U principu sam ja radio makete, a pred kraj je još jedan prijatelj došao pomoć. U biti je bilo super, napraviš 3D model, ubaciš u printer i napravimo male klime i slične dodatke koje su izgledale profesionalnije u oku kamere, čak i s tim jeftinim 3D printerom“ - rekao je Luka Hrgović. Uz 3D printer kupili su i CNC stroj, pa su ručno bušenje rupa za prozore zamijenili automatskom pripremom u Illustratoru i strojnom izradom.
Snimanje svake scene odvijalo se u tzv. passovima. Složi se cijeli kadar koji se ne može odmah snimiti da izgleda kao na filmu, nego u više različitih prolaza. Prvo su se obasjale zgrade da izgledaju lijepo. Snimi se pokret na slideru, vrati na početak i potom se mijenja osvjetljenje.

Priprema scene: Svaki se kadar pomno pripremao, a posebna se pozornost pridavala usmjerenoj rasvjeti

„Magla se snima kao posebni pass jer za nju treba staviti reflektore na druga mjesta da izgleda najbolje. Sve ugasiš, upališ lampice u zgradama, jer su one puno slabije nego reflektori na setu i kada bi sve snimali odjednom, one s ne bi vidjele. Za svaki kadar smo imali osam do deset prolaza. Reklame na zgradama, njih isto nismo htjeli digitalno kasnije dodavati što bi bilo jednostavnije. Mi smo snimili reklamu, projicirali projektorom na zgradu i snimili kao jedan prolaz. Tu projekciju je snimila kamera, prošla je kroz leću i ima drugačiji feeling, teksturu i malo osvjetljava oko sebe zgradu. Kad se to zbroji dobiješ pravu stvar.“ - objasnio je proces snimanja Luka. Nakon snimanja passova u igru uskaču računala koja zamjenjuju skup i sada nepotrebno spajanje prolaza u jedan film. Luka nam je  otkrio i neobične tajne postizanja atmosferskih prilika - „Mi volimo teksture, što smo naučili od Ridleya Scotta. U kadru treba biti što više dima i što više kiše. To smo sve postizali primitivnim metodama, recimo kišu dobiješ sprinklerom iz Peveca i to ovi za pesticide jer ima konstantan mlaz i sitne kapljice. Za dim smo imali dim mašine“
Od opreme, Luka i Dino su za snimanje koristili Black Magic 4K Production kameru, da bi nakon Kickstartera iznajmili Black Magic Ursa model.

Cijeli je film snimljen Black Magic 4K Production i kasnije Ursa kamerom

„Zanimljivo je bilo što je 2015 izašla ta Black Magic 4K production kamera, a do tad je Arri Alexa bila industrijski standard. Arrijev digitalni ekvivalent za njihovu filmsku kameru s cijenom od 60 tisuća eura. Black Magic je za 3000 dolara izbacio proizvod koji ima gotovo identičnu sliku i još smo koristili fotografske objektive koji imaju 20 puta manju cijenu nego filmski. Na taj način smo došli u priliku raditi s ozbiljnom opremom koja košta ništa i tu je već bio iskorak da to izgleda puno ozbiljnije“ - rekao je Dino koji je inače u timu zadužen i za rasvjetu. Koristili su malu usmjerenu rasvjetu od 150 W.
„To je kontrolirani usmjereni snop svjetla i možeš ga imati desetak u jednom kadru, jel svaki osvjetljava samo specifični dio seta i ti imaš kontrolu. Kod većih svjetlosnih jedinica imaš problem da svjetlo curi na sve strane.“
Strojevi na kojima se montirao film složio im je prijatelj i u to vrijeme su bili high-end s i7 procesorom, 24 GB radne memorije, Nvidia grafikom i mnoštvom hard diskova u RAID polju. Cijeli projekt filma imao je 9 terabajta. Montiralo se u Adobe Premiere softveru i u Affter Effectsima za efekte. Luka i Dino ne misle da je softver presudan za ovaj način snimanja.

Ured kraj garaže : Dečki produciraju reklame i za najveće klijente u Hrvatskoj, a svaku slobodnu sekundu troše na filmski projekt

„Kada je materijal dobro snimljen, a mi smo 90% toga snimili u trenutku na old-school način nije presudan toliko softver. Nije tu bila neka teška korekcija boja. Izvukli smo grain i naštimali kontraste i eventualno, zato što smo snimali pet godina, sjetili smo se da kolorit u određenim scenama više nije dobar. Ipak je 2015 to bilo, pa idemo malo promijeniti“- pojasnio je Dino Julijus, te dodao
„Ako bi trebali snimiti glumca koji je u gradu, nabavili bi plahtu, razapeli bijelo platno, projicirali grad iza njega koji smo snimili prije toga s maketama i doslovno u kameri mora izgledati da je frajer u gradu. Ako je netko sjedio u autu, znali smo par puta stavit ono makete ispred prozora vani“.

ARDUINO autić: Maketa vozila glavnog junaka filma ima pregršt lampica kojima sekvencijalno upravlja Arduino, za što su Dino i Luka tražili pomoć prijatelja programera

U produkciji filma koristili su i Arduino IoT uređaje i programiranje. Prvi slider je bio naš obični bez motora. Kupili smo preko Interneta servo motor, spojili na Arduino i zamolili prijatelja da nam programira. Nakon Kickstartera kupljen je Ditogear poluprofesionalni slider koji je imao tri osi, pa je mogao i kružiti oko zgrada.
„Arduino smo koristili i za auto glavni. Taj hero-car, to je bila ozbiljnija maketa. Sve te zgrade su zapravo pozadinske i to smo ručno, pa kasnije s CNC-om bušili rupice. Unutar zgrade smo stavili jednu kuhinjsku lampu i svi prozori su svjetlili. Glavni auto je 60 cm velik i napravljen je s 40 LED-ica, na krovu neke, žmigavci, svjetla i da se on pali sekvencijalno kako smo mi htjeli, pa nam je prijatelj uskočio i napisao taj kod.“ - osvijetlio nam je magiju specijalnih efekata Luka Hrgović.

Magija : Pametnom rasvjetom i stvaranjem atmosfere, maketa postaje pravi leteći automobil u filmu

Festivali, margarite i nagrade

Premijeru je Slice of Life doživio na filmskom festivalu u Tokiju. Kako japanska prijestolnica nije filmska meka poput Los Angelesa, nakon sudjelovanja u Tokjiu, film je svoj veliki uspjeh doživio u Kaliforniji na LA Shorts festivalu gdje je osvojio nagradu u kategoriji kratkih SF filmova.
„Poučeni iskustvom iz Tokija bili smo skeptični, jer se otprilike na festivalima unaprijed znaju pobjednici koje organizatori ranije kontaktiraju zbog govora, što mi nismo prije znali. I tako smo mi bili na festivalu, upoznali direktora festivala koji je rekao sutra je dodjela i dođite. Mi smo mislili nismo ništa osvojili, idemo mi na koncert Bonavege i sljedeći dan sjedimo mi jedemo burgere i zove nas frend iz Hrvatske i kaže pa majmuni, niste bili na dodjeli, a osvojili ste nagradu za najbolji SF. Bili smo sretni i tad smo shvatili da se ne smijemo pojaviti na dodjeli i onda ćemo osvojiti“ - prepričao nam je iskustvo iz LA Dino Julijus.
Ono što je njih izdvojilo od konkurencije je upravo taj osjećaj pravog analognog filma koji su stvorili, dok su ostali filmovi na Sci-Fi festivalima vrlo slični, rađeni u 3D tehnologiji.
„Kada smo bili u LA, na LA shorts festivalu gledali smo blok od 9 filmova i naš je toliko odskočio vizualno, čak i dramaturški. Ovi ostali su svi izgledali slično. Uspjeli smo dobiti taj analogni osjećaj filma. A opet Slice of Life ipak je i kompjutorski film, jer se dosta radilo i na tom dijelu“ - kazao nam je Dino Julijus.
Uspješan nastup u LA-u otvorio im je mnoga vrata. I prije samog festivala, dečki su posjetili ComicCon budući da je jedan od njihovih backera Ron, u užem timu organizatora ovog sajma. Proveo ih je kroz ludnicu ComicCona i poslije pozvao u hotel gdje ih je upoznao s producentom Transformersa Tomom DeSantom, koji je producirao i napisao priču za X-Mene.
„Kad dođete u LA, ja ću pogledati film i reći ću vam što mislim. Bili smo skeptični, nije došao na premijeru, ali nas je onda pozvao kod sebe doma. Pogledao je film, lajkao je to sve, dao nam kavu koju osobno radi David Lynch. Pijemo kavu u vili s pogledom na downtown, on nam priča kako je to sve cool i da bi nas htio upoznati s nekim top frajerom u nekoj agenciji. I odmah nas je pitao za dugometražni film, ali nas je prvo pitao za scenarij. To nam je bio vrh piramide.“ - ispričao je Dino i dodao - „Našli smo se i s drugima. Priča je jednostavna i to je problem, da je kompleksnija uz ovaj dobar vizualno-režiserski dio, vjerojatno bi već bili potpisani“
Od producenata su se našli s još nekoliko imena. Zainteresirana je bila produkcijska kuća koja ima prava na Conana, a koja se baš prije mjesec dana javila s upitom kako ide sa scenarijem. Upoznali su producenta b-filmova koji skuplja novac preko plakata filmova i uspijeva financirati naslove, uz poneko jako ime na projektu, pa su mu u filmovima znali glumiti Gary Oldman i Christian Slater.
Prije odlaska u LA, Luka je odaslao gomilu mailova ljudima koji su radili na filmovima koji su njima poslužili kao uzori poput Star Warsa i Blade Runnera. Neki su se javili povratno, a dio ih je čak i pozvao na druženje.
„Tako smo bili u studiju kod Aleca Gillisa koji je radio na Predatoru, Alienu i radi na animatornici i prostetici.

Druženje s legendom:  Luka i Dino posjetili su u njegovom studiju Aleca Gillisa, majstora animatronike i prostetike koji je radio na Predatoru, Alienu i drugim hitovima

Upoznali smo i Billa Georgea i samo zbog njega išli u San Francisco. On je bio maketar, a sad je supervizor efekata, ima par Oskara i radio je makete na originalnom Blade Runneru. On je radio na Star Warsima i onda je za Blade Runner donio Millenium Falcon koji je tamo poslužio kao zgrada, a to smo onda i mi napravili kao posvetu.
Najveći doživljaj nam je možda bio posjet Robertu i Dennisu Skotak koji su radili sve filmove s Jamesom Cameronom. Imaju dva Oskara, radili na Terminatoru, Aliensima, Titanicu i ostalima. Imaju oko 75 godina, a mjesto na koje su nas pozvali je hala i zapravo set svemirskog broda. Čim su otvorili vrata od hale i pažljivo nas proveli kroz set, ali onda je krenula priča. Radili su nam margarite i ispričali nam insiderske priče o tome kako je James Cameron došao prvo raditi kao kamiondžija i kako se njihov odnos razvio dalje. Čuli smo priče, nama je to bilo nadrealno kako su radili na Titanicu i Terminatoru“ - ispričali su nam Luka i Dino. Braća Skotak osim opakih margarita, dečkima s Borčeca su otkrili brojne behind the scenes stvari i čak njih pitali kako su neke stvari izveli na filmu.

Budućnost je kišovita i mračna

Dugometražni film kojeg planiraju i za kojeg rade scenarij bit će na engleskom jeziku, u planu je angažiranje stranih i domaćih glumaca. Originalni planovi nisu bili takvi.
„Kada smo završili, htjeli smo raditi nešto drugo, originalni film o drugom svjetskom ratu s maketama, ali kako smo prolazili po festivalima i gledali film s publikom shvatili smo, ljudi stvarno vole Slice, a i mi ga volimo. I zapravo smo s kratkim filmom samo zagrebali površinu tog svijeta. Možemo ovdje dobiti sve što i u ratnom filmu, razigranu strukturu, nekoliko glavnih protagonista, zavjera, muljaža, krim spin-off i to smo sve uspjeli dobiti u Slice of Life“ - rekao je Dino, a Luka se nadovezao - „Dugometražni film je velik i potpuno novi izazov, no mi smo ovdje u valjda najgorim mogućim uvjetima napravili film koji ok izgleda, pa vjerujemo da uz jaču produkciju može biti samo lakše.“
Obojica su radila i snimanja i montažu, a neka gruba podjela kaže da je Luka Hrgović više za vizualne efekte, dok je Dino više za rasvjetu i kamere. Slice of Life postat će i tvrtka, nešto u stilu Band Apart produkcijske kompanije s kojom je Dinov veliki uzor Quentin Tarantino krenuo s Reservoir Dogsima.

Osvojene festivalske nagrade za Slice of Life