Mario Drevenšek, Miroslav Zarić i Krešimir Puljić imaju više od deset godina staža u broadcast industriji. Konkretno, rade u firmi koja proizvodi softver za emitiranje TV programa za više od 150 TV kuća diljem svijeta. I tamo su uočili jedan veliki problem. Klasična televizija odumire. Sve je manje gledatelja, a posljedično i prihoda od reklama. TV kuće očajnički traže neku inovaciju koja bi ponovno učinila dalekovidnicu zanimljivom. A dečki koji razvijaju mobilnu aplikaciju Beyond Seen Screen smatraju da imaju rješenje.
“Ono što je Shazam za audio, to je Beyond Seen Screen za video. Razvili smo tehnologiju koja omogućava da se pomoću smartphonea skenira screen i kroz taj jedan proces prepoznavanja nazad dobiva povratna informacija”, objašnjava nam osnovnu funkcionalnost aplikacije Mario Drevenšek, direktor kompanije. Shazam je uspio zato što je na jednostavan način riješio univerzalni problem traženja informacija o pjesmama kojima ne znamo ni ime ni izvođača. Stvari su drugačije kod filmova, serija i ostalih video sadržaja. Rijetko kad trebamo tražiti ime filma koji se emitira. Ako već ne možemo dobiti informacije na samom sučelju TV-a ili još uvijek živom teletekstu, u par sekundi surfanja na internetu možemo skinuti kompletni TV raspored. Međutim, davanje osnovnih informacija o video sadržaju nije (jedini) cilj ove platforme. Ideja je mnogo šira.
Uperi mobitel u ekran, a tehnologija će se pobrinuti za ostalo.
Recimo da gledate novu sezonu Westworlda. Jedan od novih likova u seriji čini vam se poznatim, no ne možete se sjetiti njegova imena niti gdje ste ga ranije primijetili. Uperite mobitel s instaliranom Beyond Seen Screen aplikacijom na ekran i otvara vam se mali portal s informacijama o seriji. Tu možete vidjeti opis serije, broj sezone, popis glumaca i njihove biografije... Ali i mogućnost kupnje filma po kojem je serija rađena, poveznicu za skidanje video igre, nagradni kviz ili neki drugi interaktivni sadržaj.
“Klijent, čiji je video content, može staviti tamo štogod želi. Jesu li to neke 3rd party aplikacije kao igrice, VR/AR ili samo osnovne informacije. Dakle, ovo je taj i taj film ili ovo je ta i ta serija i tu glume ti i ti glumci. Ili pak može dodati shopping experience, gdje gledajući neku seriju, tipa The Big Bang Theory, korisnik može odlučiti da kupi bilo što što je tamo vidio, ako je to podržano od strane video kreatora”, kaže Miroslav Zarić, direktor operative.
Tehnologija iza zaslona aplikacije
Video se ne mora nužno emitirati na TV-u. Skeniranje funkcionira na bilo kojem zaslonu: smart TV-u, CRT-u, monitoru, prijenosnoj igraćoj konzoli, digitalnim billboardovima... Sve što korisnik treba imati je mobitel s kamerom i vezom na internet. S druge strane, vlasnik video sadržaja mora staviti tu informaciju u aplikaciju, tj. kodirati vlastiti video za interakciju preko platforme. Beyond Seen Screen omogućuje geolokaciju i personalizaciju povratnih informacija korisniku.
“Mi smo tu implementirali svoj vlastiti algoritam za prepoznavanje videa. Ideja je da videe koje hoćemo prepoznati, mi ih na neki način indeksiramo, stavimo u našu bazu i kasnije onda snimku tog videa znamo prepoznati. Ako netko stavi film Jamesa Bonda u našu bazu, mi kasnije snimku tog Jamesa Bonda možemo shvatiti: “Aha, to je James Bond. Na Jamesu Bondu su dane informacije takve i takve, to možemo vratiti korisniku nazad. Implementacija algoritma je u potpunosti naša”, govori nam Krešimir Puljić, tehnički direktor Beyond Seen Screena.
Za izradu proof of concepta trebalo im je oko šest mjeseci, a na platformi rade oko dvije godine, otkriva Puljić: “Proof of concept smo razvili na komponente za koje smo rekli: ‘Ova komponenta će sad ići u cloud i ona će služiti kao nekakav server. Ova komponenta će se razviti u nekakav customer portal gdje će klijenti dolaziti i stavljati informacije na svoje videe.’ I razvili smo mobilnu aplikaciju koju će stvarni krajnji korisnik koristiti. Na taj način smo zaokružili cijelu priču, cijeli workflow gdje klijent dođe, stavi video u našu bazu i na njega veže nekakve informacije. Krajnji korisnik koji uzme mobilnu aplikaciju i skenira sam video. I onda serverski dio koji to dvoje poveže, prepozna i korisniku vrati ispravnu informaciju. Trenutno je cijela tehnologija deployana u cloudu. Verzija s kojom mi testiramo je u Amazonovom cloudu. Tehnologija koju koristimo razvijena je u Microsoftovu .NET-u, C# se koristi kao programski jezik. Native Android aplikacija napisana je u Javi. Mobilna aplikacija zasada ne odrađuje puno pametnog posla, nego zapravo delegira posao samom serveru. Najkompleksniji dio mobilne aplikacije zasad je user experience. Kako napraviti da korisniku ono što dobije bude atraktivno, da to želi koristiti, da mu to nije gnjavaža.”
Osnivači također planiraju razviti iOS verziju, a u planu za budućnost stoji i implementacija neuronskih mreža. Umjesto da korisnik zumira kameru na ekran, neuronske mreže bi same trebale raspoznati ekran od ostalih objekata u kadru. Osim kreatora platforme, na projektu sudjeluje još šest osoba te troje savjetnika. Zanimljivo je kako su osnivači naknadno dodali sustavu blockchain tehnologiju, odnosno tehnologiju distribuirane glavne knjige (distributed ledger technology).
Vjerodostojnost podataka
“Čisto tehnički, blockchain nam nije nužan u projektu. Cijelu tehnologiju moguće je implementirati i bez njega. Ono što nam blockchain zapravo nudi je da samo poslovanje dignemo na viši nivo, da omogući transparentnost podataka koji su nama bitni za poslovanje. Ono što mi smatramo da je vrlo bitan podatak za poslovanje, to je koliko se naša platforma stvarno koristi. Da mi možemo reći: ‘Imamo tisuću korisnika, milijun korisnika ili sto milijuna korisnika.’ Ako mi zapisujemo informaciju o tome koliko ljudi je kada našu aplikaciju koristilo i neku informaciju od platforme primilo, ako tu informaciju zapišemo u blockchain, onda smo transparentni oko toga koliko ljudi stvarno koristi našu platformu. I samim time nekako dižemo povjerenje u integritet naših podataka, našeg poslovanja”, obrazložio nam je Puljić.
Skeniranje video sadržaja funkcionira na bilo kojem ekranu, od CRT televizora do svjetlećih reklama na autobusnim stanicama.
Naravno, implementacija blockchaina podrazumijeva dodatne resurse u cloudu ili na serveru za pohranu svih tih podataka o korištenju. “Svjesni smo da same transakcije koje ćemo u blockchain zapisivati nose neki trošak sa sobom i tu razmišljamo kako da informacije neko vrijeme skupljamo i zapisujemo ih ne točno u trenutku kad se dese, nego u, recimo, intervalima od 5 minuta. Znači, u 5 minuta skupljamo sve stvari koje se događaju u samoj platformi. Koliko je ljudi koriste. I onda zapišemo: u tom intervalu su se desili svi ovi eventi. Tu onda zapravo smanjujemo broj transakcija koje zapisujemo i na taj način optimiziramo sami trošak. Isto tako, u razgovoru smo sa CEO-om Iote, jednog blockchaina koji se reklamira da podržava transakcije bez samog feeja, gdje bi nam zapravo bilo puno jeftinije, tj. besplatno zapisivati informacije. Radimo na tome da radimo partnerstva s različitim firmama koje rade na blockchainu, a da postignemo optimalno tehničko rješenje koje će smanjiti troškove, a opet zadržati prednosti blockchaina koje očekujemo”, kaže Puljić.
Crowdfunding s kriptovalutom iliti ICO
Za financiranje ovog poduhvata, osnivači neće obilaziti klasične investitore, poslovne anđele ili venture capitaliste. Umjesto toga, pripremaju ICO kampanju, po čemu se također razlikuju od većine drugih startupa. ICO iliti “initial coin offering” je nešto između crowdfunding kampanje i izlaza na burzu. Startup firma u ICO kampanji javno ponudi određeni udio u kompaniji na prodaju, s time da se umjesto dionica kupuju posebni tokeni te firme. “Sa samim crowdfundingom mi stvaramo jednu vrstu tokena koji će biti korišten na našem ekosistemu. Ako klijent sad uzme taj token po određenoj cijeni, on kasnije te iste tokene može koristiti u našem ekosistemu za plaćanje usluga koje mi nudimo”, Zarić pojašnjava funkciju tokena. Nadalje, ti tokeni se kupuju kriptovalutama poput Ethereuma, a ne normalnim valutama poput eura. Firme koje izlaze na burzu uglavnom imaju uhodani i profitabilni biznis. S druge strane, kompanije koje prodaju svoje udjele na ICO-u iliti “crowdsaleu” mahom se nalaze u vrlo ranoj startup fazi.
Svatko s odgovarajućom kriptovalutom može sudjelovati u kupnji tokena, a minimalne investicije većinom se kreću od simboličnih 100 dolara. Svaka ICO kampanja ima soft cap i hard cap. Soft cap je minimalni iznos koji kampanja mora privući u danom vremenu. U principu, to je kao “fixed goal” na crowdfunding kampanjama. Npr., ili morate skupiti 100 tisuća za razvoj svoje video igre do 15. travnja ili nećete dobiti ništa. Za razliku od crowdfunding kampanja, koje mogu primati neograničenu količinu novca do završetka kampanje, ICO imaju hard cap, odnosno maksimalni iznos investicije. S obzirom na to da se u ICO-u prodaju udjeli u vlasništvu, a ne konkretni proizvod, to je sasvim logično. Ne možete, primjerice, prodati 137% udjela u kompaniji.
U cijelu tu crowdsale i blockchain priču pogurali su ih kolege iz Slovenije. Slovenija slovi kao jedna od najnaprednijih zemalja svijeta u korištenju blockchaina i kriptovaluta. Susjedi su prošle godine putem ICO kampanja financirali preko 20 domaćih startup projekata, kaže Drevenšek (op.a., u Hrvatskoj su zasad samo dvije kompanije uspješno zatvorile rundu financiranja preko ICO-a). Zarić dodaje: “U Sloveniji je tih nekoliko velikih kompanija koje su išle na ICO otvorilo stotinjak i više radnih mjesta. I ostaju tamo, ne idu van. Naš cilj je isto ostati ovdje i zaposliti domaću pamet za sve što možemo.” Soft cap će im biti dvije tisuće Ethereuma, a hard cap 18 tisuća. U prijevodu na kune (prema tečaju Ethereuma i dolara u trenutku pisanja članka), minimalno traže 6,6 milijuna kuna, a maksimalno 59,4 milijuna kuna. Pre-ICO prodaja (prodaja udjela investitorima s većim minimalnim iznosima) trebala bi biti pokrenuta u travnju, a crowdfunding kampanja trebala bi krenuti u svibnju.
Čarobna formula za uspjeh - 80/10/10
Ovaj model financiranja predstavlja velik rizik investitorima, ali i veliku mogućnost zarade ako firma uspije razviti uspješan proizvod. Isto tako, postoji rizik za vlasnike firme. Vrijednost kriptovaluta u posljednjih godinu dana bila je iznimno dinamična. I u pozitivnom i u negativnom smislu. Teoretski se može dogoditi scenarij da se vrijednost odabrane kriptovalute prepolovi tijekom mjesec dana trajanja ICO kampanje i da soft cap na kraju ne bude dovoljan za razvoj proizvoda. Zatim, tu su određeni legalni problemi korištenja tokena za plaćanje usluga. Recimo, kako u Hrvatskoj napraviti fakturu s kriptovalutom kao sredstvom plaćanja? Mnogi se također pitaju što će se u bliskoj budućnosti događati s ovim kontroverznim segmentom IT i bankarske industrije. Kreatori Beyond Seen Screena razne prepreke i predrasude vezane uz blockchain i kriptovalute nastoje rješavati u hodu, no sada ih više brine predstojeća marketinška kampanja.
Blockchain tehnologija nije nužna za funkcioniranje Beyond Seen Screena, ali pomaže osnivačima da budu potpuno transparentni prema klijentima.
Prije godinu, dvije ICO kampanje bile su vruća roba. Svakakve ideje bi u rekordnom roku probile soft capove. Ideje, ne prototipi proizvoda. Bilo je to kao u zlatnom dobu Kickstartera. Trebalo se samo pojaviti s polusmislenom idejom. Sada je situacija dosta drugačija, govori Drevenšek: “Na listama se vidi da je dnevno otprilike 100 do 150 ICO-eva aktivno. Čarobna formula kaže da je za uspjeh ICO-a potrebno 80/10/10. 80 posto ulaganje je u marketing, 10 je ideja ili produkt i 10 je tim koji stoji iza toga. Trenutno u tih 80 posto marketinga, to su cifre od nekoliko stotina tisuća eura. Danas postoje liste influencera za ICO svijet, gdje čovjek da bi te ispromovirao, napravio review tvog ICO-a, traži tipa 2 Bitcoina. To je žešći biznis u cijelom tom segmentu. 20 do 30 tisuća dolara se plaćaju tipa press releaseovi i takve stvari.” Sad se naplaćuje i izlazak na burzu, gdje se dalje može trgovati tokenima kao kriptovalutama, što je prije bilo besplatno, napominje Drevenšek. Ipak, osnivači ističu kako su jedni od rijetkih globalnih ICO startupa s razvijenim prototipom, što bi im moglo bitno pomoći u promociji.
Od mobilne aplikacije do pametnih naočala
Kreatori ove mobilne aplikacije već imaju pregršt ideja kako nastaviti s projektom ako ICO kampanja uspije. “Dalje u roadmapu imamo da ne moramo koristiti mobitel da bismo snimali neki drugi ekran, nego imamo dosta ljudi koji na samom mobitelu ili samo na tabletu stvarno gledaju ono što ih zanima. Tako da nemaju drugi uređaj kojim će skenirati taj uređaj, nego da se naša tehnologija vrti unutar samog uređaja i uzima ono što je na ekranu uređaja kao ulaz u našu platformu. Korak nakon toga želimo imati u samom smart TV-u našu aplikaciju i na daljinskom, normalno, gumbić za našu aplikaciju gdje ćemo reći: ‘Zanima me nešto više o ovome.’ I onda da sam TV uzme ono što prikazuje, to šalje platformi da ona prepozna i vrati više informacija. I, naravno, zadnji korak, da u samim naočalama koje ćemo svi koristiti, da naočale prepoznaju isto to što gledamo”, kaže Puljić, uvjeren da će pametne naočale postati dijelom naše buduće svakodnevice.
Uspiju li doći do hard capa, odnosno skupiti 18 tisuća Ethereuma, bacit će se na stvaranje razvojnog, marketinškog i biznis development tima te otvaranje ureda u Los Angelesu i Londonu, gdje se nalazi većina njihovih ciljanih klijenata.
Spona između video kreatora i gledatelja
Beyond Seen Screen, uz sve rečeno, nije prvi pokušaj primjene ovakve tehnologije. Već 2011. na tržištu se pojavio VideoSurf, a nekoliko godina kasnije došli su TheTake, Spott i TVadSync. Međutim, tehnologija u ovakvu obliku nikad nije zaživjela među korisnicima. Microsoft je kupio VideoSurf te ga integrirao u svoj ekosistem na drugačiji način. TVadSync se usmjerio na sinkroniziranje drugog ekrana s reklamama na TV-u, a TheTake i Spott su takoreći postali šoping kanali za odjeću koju glumci i glumice nose u označenim filmovima i serijama. Kako zaraditi na ovoj tehnologiji, a pritom ne svesti korisnike na puke potrošače, pitanje je za više od milijun dolara. No ovaj tim je uvjeren da ima točan odgovor.
Video se može kodirati tako da se jedan skup informacija pokazuje gledateljima u Brazilu, drugi je prilagođen korisnicima u Velikoj Britaniji, a treći se prikazuje na hrvatskom tržištu.
Što se tiče klijenata, ciljaju na video kreatore (video produkcijske kuće, vlogere) i marketinške agencije (kreatore i/ili distributere video reklama). Oni bi putem platforme mogli plasirati točno one informacije o sadržaju koje žele. Od imena, slika i biografija glumaca do promocije dodatnih sadržaja poput igara te direktne prodaje merchandisea. “Ako korisnik već sam dolazi do informacije, onda je bolje da tu informaciju dobiva od onog koji providea taj video, uslugu ili produkt”, kaže Zarić, a Drevenšek dodaje: “Mi želimo njima pokazati: evo imate novi alat. Sad koliko ćete vi biti kreativni... To će biti na toj marketinškoj agenciji jer je sad dobila taj alat. Ali isto smo svjesni toga da to ne može prijeći samo u komercijalnu platformu koja će biti isključivo za neke reklame. Ono što mi želimo kroz svoje primjere i pregovore s agencijama reći je da platforma mora biti zanimljiva. Mora biti nekakav entertainment. Mora biti i nekakva edukacijska platforma. To je naša vizija. Nadamo se da ćemo imati dovoljno snage da ne dopustimo da imaš isključivo ‘kupi’ reklamu. Nego da se možeš povezati na igru od filma ili dobiti informaciju da se film snimao u Crnoj Gori, pa moći kupiti kartu, recimo, za neko putovanje.”
Što se tiče korisnika, osnivači su uvjereni kako će im Beyond Seen Screen pružiti tu dodatnu vrijednost, radi koje će rado skinuti aplikaciju. Vode se istraživanjima koja tvrde da mlađe generacije, poput milenijalaca ili Z-ovaca, tijekom gledanja klasične TV često paralelno gledaju u drugi zaslon, poput mobitela i tableta. A na tom drugom ekranu nerijetko aktivno pretražuju video sadržaj koji se emitira na TV-u. “Stvar je danas ovakva. Danas jako puno ljudi gugla i traže informacije. A sad mi nudimo da to više ne moraju raditi. Samo jedanput trebaju skinuti aplikaciju. Je li to dovoljno da ih potaknu da sad skinu tu aplikaciju, probaju koristiti dalje... Mi se nadamo da je. Prema istraživanjima koje smo i mi radili, ljudi su zainteresirani za ovakvu tehnologiju zato što im već sad olakšava puno toga. Npr., ja sam movie buff, kako se kaže. Ja kad gledam film, kad vidim poznatog glumca, idem guglati film, pa onda na IMDB... Na kraju, kad nađem informaciju o glumcu prođe 10 minuta. Sad, samo napravim ovo (op. a., uperi mobitel u TV), klik i to je to”, kaže Zarić.
