Virtualna stvarnost (VR) nije postigla očekivani boom nakon izlaska u 2016., no umjesto da (ponovno) završi na groblju cool hi-tech igračaka, žilavo se nametnula među nišom igrača te industrijskih korisnika. Pioniri VR industrije brzo su shvatili gdje šteka te razvili nemali broj iteracija u ove tri godine. Viša rezolucija ekrana, novi kontroleri i poboljšani tracking sistem poboljšali su već dobre hardverske specifikacije. “Rezanje” broja kablova na najmanju moguću mjeru, integracija slušalica u VR headset te gubljenje na težini unaprijedili su samo VR iskustvo. Pojavila se i sasvim nova kategorija VR uređaja.

Samostalni VR headseti ugodno su se smjestili između jeftinih Samsung Gear VR i Google Daydream rješenja, koji funkcioniraju po principu stavljanja high-end mobitela u lijepo dizajniranu kutiju, te punokrvnih PC VR kaciga poput HTC Vivea Pro i Oculus Rifta S.

U pogledu dizajna proizvođači generalno idu u smjeru smanjenja dimenzija i ugradnje slušalica

Ugodno se popunio katalog kvalitetnih videa, video igara, softvera te ostalog VR sadržaja. Od šarenog Google Tilta do fascinantnog Google Mapsa, od vrckastih Job Simulatora i The Laba do blockbuster RPG franšiza Skyrim i Fallout, od simpatičnog Henryja do nebrojenih tie-in filmova za promociju holivudskih blockbustera, VR sadržaj se značajno razgranao. O industrijskim primjenama da ne govorimo.

I, naravno, svi su snizili prvu i glavnu prepreku mnogim korisnicima za kupnju VR headseta – cijenu. PSVR se tako nerijetko može naći na popustu po cijeni grafičke kartice srednje klase (1500 kn), a negdašnje perjanice HTC Vive i Oculus Rift mogu se nabaviti za vrijednost srednje jakog gamerskog računala (4000 - 5000 kn). Online cijene mogu biti još niže, ulovite li dobru akciju, a valja spomenuti da su se u VR trku nadobudno uključili i Kinezi. VR headseti HTC i Oculus branda su u međuvremenu postali široko dostupni u hrvatskim trgovinama. Ukratko, VR je prošao turbulentnu early adopter fazu te kreće na polako širenje nišne, ali fanatične baze entuzijasta.

Inside-out tracking korisnicima je mnogo jednostavniji za korištenje

Novi proizvođači, novi uređaji, novi kontroleri...

Start ispod svakog očekivanja nije pokolebao VR proizvođače i developere da nam pokušaju dokazati zašto, usprkos svemu, vjeruju u budućnost ove tehnologije. U tri godine (i tri mjeseca) otkako se pojavila nova generacija premium VR uređaja, VR proizvođači su izdali nekoliko različitih iteracija i kategorija headseta. Usput su ostvarili vidljiv pomak u pogledu dizajna, ergonomije, kvalitete prikaza te kontrola (korisničkog sučelja). S druge strane, VR developeri kao da nisu ni čuli brojke o slaboj prodaji uređaja i “propasti VR-a”. U trenutku pisanja ovog teksta (sredina lipnja) na Steamu je za HTC Vive izašlo 111 igara, odnosno VR sadržaja! Svi su oni vrlo dobro iskoristili ovaj period da isprave početničke greške, ali i unaprijede VR tehnologiju.

Rezolucije su se značajno povisile na svim headsetovima pa screen-door efekta  mučnine više nema

Gdje su danas HTC, Oculus i Sony

Sony se, sudeći po brojkama prodaje, najviše okoristio VR hypeom. Igrači su kupili 4.2 milijuna PlayStation VR sistema (ožujak 2019.), a to se sasvim sigurno odrazilo i na samu prodaju softvera. S obzirom da PS VR korisnici ne čine ni 5% PS4 korisnika, moram priznati da Sony daje prilično solidnu podršku VR ekosustavu najavama novih igara. Unatoč tome što je PS VR ocijenjen kao najlošiji headset u konkurenciji HTC Vivea i Oculus Rifta, Sony nije najavio ili izdao neku novu iteraciju.

HTC se posvetio učvršćivanju pozicije “najboljeg i najjačeg” uređaja za gamere i entuzijaste. Godinu ranije izdao je HTC Vive Pro, koji je ispravio mnoge boljke originala, samostalne headsete HTC Vive Focus (2018) i HTC Vive Focus Plus (2019). Prevarili biste se ako biste pomislili da je tu stala proizvodnja novih uređaja. Upravo ovaj mjesec (lipanj) lansiran je HTC Vive Pro Eye s ugrađenim eye-trackingom, a za kraj godine je najavljen HTC Vive Cosmos, koji bi trebao postaviti nove standarde u VR-u općenito.

Oculus VR pak ide nešto drugačijim putem, pogotovo nakon što ih je napustio osnivač i spiritus movens Palmer Luckey. Čini se kao da su odustali od mrtve i ne baš tako profitabilne trke s HTC-om nakon što su značajno snizili cijenu Oculus Rifta i Oculus Touch kontrolera. Samostalni headset Oculus Go (2018, poznat i kao Xiaomi Mi VR), koji se prema procjenama u manje godinu dana prodao u oko milijun primjeraka, zasigurno je najveći razlog toj odluci.

Ove godine su izdali Oculus Quest, još bolji samostalni VR, te Oculus Rift S, desktop VR koji je u nekim segmentima čak lošiji od prethodnika. Predviđam da će se Oculus još više okretati casual tržištu koji primarno gleda na omjer uloženog i dobivenog, dok će prepustiti “gamerski” dio HTC-u i, možda, Valveu.

SteamVR 2.0 tracking s baznim stanicama omogućuje veći prostor za igranje jer donosi mogućnost spajanja više baznih stanica

Tko još radi na razvoju VR tehnologije

Valve, koji je surađivao s HTC-om na razvoju prvog Vivea, odlučio se na samostalan izlet u VR vode s Valve Indexom, top-of-the-line headsetom s inovativnim “knuckles” kontrolerima, koji bi trebao izaći upravo kad i ovaj časopis na kioske. U međuvremenu su se za ovo područje zainteresirale “stare korporacije”: Microsoft, Hewlett-Packard (HP) i Lenovo. Microsoft je razvio sveobuhvatnu Windows Mixed Reality (WMR) platformu za AR i VR, a headsete unutar tog sistema su, između ostalog razvili HP, Samsung, Acer i Lenovo. Lenovo se također, u partnerstvu s Googleom, okušao u dizajnu Daydream uređaja – Lenovo Mirage Solo (2018), no prerano izdavanje proizvoda koštalo ga je reputacije. Kad smo već kod Kineza, valja istaknuti zanimljivi Pimax brand koji nudi uređaje vrlo visoke rezolucije.

VR za po doma ili za van?

Prije tri godine, uređaji su se lako mogli podijeliti na “ozbiljne”, odnosno teške, robusne headsete s kontrolerima koji se spajaju na računalo, i na “zabavne”, tj. više ili manje fancy dizajnirane kutije za mobitele. Kvaliteta ekrana na mobilnim platformama pritom čak nije bila toliko loša, bilo je to ok za gledanje kojekakvih 360 videa, no iole imerzivnije iskustvo srozavale su rudimentarne kontrole, uski FOV i nepostojeći tracking. Za pravi, imerzivni VR računica je bila poznata: računalo od minimalno 5000 kn + headset od 10.000 kn = dobar VR. U krajnjem slučaju, za inferiorniji, konzolaški VR morali ste biti spremni iskeširati minimalno oko 6,000 kn.

S moćnim VR sustavom dolaze i zahtjevi za moćno računalo. Bolje uzeti samostalni VR ako od kupnje novog VR-a ne možete nadodati barem još pola za nadogradnju računala

Oculus Go, Lenovo Mirago Solo i HTC Vive Focus su najavili promjenu trendova prošle godine, a Oculus Quest ju je konačno realizirao. Radi se o samostalnom headsetu, sa širokim FOV-om, “normalnim” VR kontrolerima te naprednijim sustavom za praćenje pokreta. Uređaj koji predstavlja najbolji kompromis između specifikacija i cijene, a usto je kompletno bežičan. Smatram da će prema ovoj, trećoj kategoriji headseta, gravitirati sve više korisnika, a posredno time i proizvođača.

Tehnološki standard

Općenito, sve više uređaja koristi tzv. “inside-out” tracking, što znači da su senzori za praćenje smješteni na headsetu i/ili kontrolerima (kamere, IR LED svjetla). Ovo je velika prednost, barem što se komfora tiče, u odnosu na “outside-in” tracking, koji koriste stariji sustavi (HTC Vive s Lighthouse baznim stanicama, Oculus Rift s trackerom u obliku mikrofona te PS VR s Eye kamerom). S druge strane, vanjski sustavi za praćenje su generalno precizniji i brži.

Uz praćenje kretanja (pozicije) igrača, u većini sustava standardno je ugrađen akcelerometar, žiroskop, magnetometar, a neki se također mogu pohvaliti senzorom blizine i IPD senzorom (služi za vlastoručno prilagođavanje udaljenosti između zjenica u headsetu). Isto tako, većina kontrolera standardno omogućuje šest stupnjeva kontrole kretanja. Jedna tehnologija koja bi uskoro mogla postati glasan buzzword u VR krugovima je eye-tracking iliti foveated rendering. Naime, moderni uređaji bi trebali pratiti naš pogled, zaoštriti predmet fokusa te istovremeno smanjiti kvalitetu slike perifernih objekata. Ovo bi trebalo značajno smanjiti broj piksela koji se moraju rendereirati te nam omogućiti još bolje grafičke mogućnosti.

Što se tiče rezolucije ekrana, ona je uglavnom povećana s 2160 x 1200 (1080 x 1200 po oku) na 2880 x 1600 (1440 x 1600 po oku), a format prikaza ostao je 8:9 ili 9:10. Proizvođači su dosad većinom koristili OLED tehnologiju, no primjetan je trend prebacivanja na klasični LCD, za koji Valve tvrdi da pruža oštriju sliku. Standard za refresh rate je 90 Hz, dok je uobičajeni FOV 110 stupnjeva.

Sve je bolje, a povoljnije

Vrlo vjerojatno sva ova tehnologija, a poglavito njen razvoj, nije nimalo jeftina. Ali, pišući iz perspektive korisnice, to me baš i ne dira kao, primjerice, stanje na mom bankovnom računu. Shvatili su to najbrže iz Oculus VR-a i Sonyja, koji su drastično srezali cijene svojih VR uređaja, što na akcijama, što za stalno. Danas nov, novcat VR uređaj bez većih kompromisa u pogledu performansi možete kupiti već po 4000-5000 kn, a ako nemate potrebnu konzolu ili dovoljno jako računalo, tu je Oculus Quest. I to u kvartovskoj trgovini računalne opreme! Ok, najnovije modele ćete morati naručiti preko weba, no procedura više nije toliko komplicirana kao u vrijeme prvog hype vala, kad je većina uređaja bila dostupna samo na službenom sajtu, s duuuugom listom čekanja.

U konačnici, od ovog “VR failurea”, najviše smo profitirali mi – korisnici. Dobili smo jeftinije, bolje, preciznije, ljepše te ergonomski udobnije uređaje, dok se lista igara, animacija, videa i ostalog softvera značajno povećala. A najbolje tek slijedi.

VR system Sellers:

Ok, recimo da vas ne zanima tehnologija, zanimaju vas VR iskustva. S čim se možete zabavljati na VR-u (neovisno o platformi)? Prvo, tu je velika količina filmova, što dokumentaraca, što originalnih animiranih ostvarenja kao što je Henry, što brandiranog sadržaja poput The Conjuring 2. Sigurno ste probali Googleov Tilt Brush, no jeste li znali da je ista firma razvila Google Earth VR? Kao što možete pogoditi, radi se i VR verziji desktop aplikacije s vrlo detaljnim slikama gradova, prirode, važnih svjetskih spomenika te hotela u koje se doslovno možete ušetati da vidite kako izgleda njihov penthouse u stvarnoj veličini. Za Skyrim VR, Fallout 4 VR i Doom VFR ste sigurno čuli, no jeste li probali dati mlađoj sestri Beat Saber? Bolje nemojte, nećete više vidjeti “svoj” headset. A gdje su još Arizona Sunshine, Moss, Budget Cuts, Astro Bot Rescue Mission, Superhot VR, Star Trek: Bridge Crew, I Expect You to Die, Job Simulator i, naravno, naš domaći Serious Sam...

Pregled modela:

Oculus Quest

HTC Vive Pro

Pimax 5K Plus

Samsung HMD Odyssey