Druga polovica prošlog stoljeća je tako bila prava eksplozija razne ponude prvih primjeraka digitalnog fotoaparata, kako onih „kompaktnih“, tako i većih profesionalnih modela. Tu su se prvo javljali i vrlo glomazni modeli s odvojenim tvrdim diskovima, specifično namijenjenim novinarima kako bi što prije mogli sliku prebaciti redakciji. Kako bismo ipak imali nešto realniju usporedbu, dokopali smo se Sonyjevog modela Mavica FD7, skupljeg od dva modela lansirana 1997. godine.
Ovo je prvi pravi digitalni fotoaparat od Sonyja, barem u Mavica seriji, koji smo testirali s njegovih punih 0,3 megapiksela rezolucije. Pogledajte kako ispadaju selfiji, zalasci sunca, selfiji za vrijeme zalaska sunca i još druge zanimljive fotografije u vrijeme kada je za pohranu trebao biti umetnut cijeli PC Floppy disk od 3,5”. Za usporedbu smo se dokopali novog Sony ZV-E1 fotoaparata moderne izvedbe, koji cilja na vlogging scenu.
Kako je prva digitalna Mavica koristila tehnologiju videosnimača za slike, tako se moderni fotoaparati polako sve više okreću videu, zatvarajući puni krug. Moderna kamera ZV-E1 ipak je nešto naprednija od možda direktno usporedivog ZV-1 modela, no zato će selfiji biti još jasniji i atraktivniji, a tu je uvijek opcija da snimimo kratki video o novom puderu. Na snimanju nam se pridružio i Appleov QuickTake 150 fotoaparat, jedan od prvih digitalnih na svijetu. Rezultate njegova testiranja pročitajte uskoro u zasebnoj temi.
U moje vrijeme
Prva generacija gotovo bilo koje tehnologije generalno je više naznaka za smjer razvoja nego za impresivan uređaj. Svejedno, bitno je znati odakle sve kreće.
Radom s modernim hardverom lako je zaboraviti odakle je sve krenulo. Čekanje da se neki zadatak izvrši bila je svakodnevnica, a ne izuzetak kod danas najzahtjevnijih računalnih zadataka. No, kompanije su zato bile puno hrabrije u tome da probaju nešto novo sa ciljem da korisnicima pruže što bolje iskustvo i tako postanu sljedeći hit. Analogno snimanje na vrpce tako je polako doživjelo svoj vrhunac, a počinju se javljati prvi fotoaparati koji su bili prenamijenjene kamere sa ciljem slikanja jednog framea, odnosno slike.
Sony Mavica fotoaparati tako su njihovi prvi koji dobivaju potpuno digitalno iskustvo, s nekim impresivnim brojkama. Sony je već tada koristio litij-ionske baterije kakve su i danas široko rasprostranjene, što je modelu MVC-FD7, kojeg imamo kao primjer, omogućilo snimanje do 500 slika na jednom punjenju baterije (bez bljeskalice). Što bi bio prvi digitalni fotoaparat da nema ekran straga umjesto klasičnog viewfindera? Ekran je niske rezolucije, a s obzirom na TN tehnologiju, morate ga gledati pod idealnim kutom kako se svjetlina ili boje ne bi isprali.
Tako osim 500 slika, specifikacije ističu do sat i pol rada upaljene kamere. Kako se već tada pričalo, prvi digitalni Mavica fotoaparati dizajnirani su s obzirom na floppy disk. S obzirom koliko je velik igrač Sony bio kod 3,5” formata, odluka da se koristi u njihovim fotoaparatima bila je vrlo jednostavna, a korisnike oslobodila od korištenja raznih jedinstvenih kablova koji su tada bili iznimno atraktivna zanimacija proizvođača.
Floppy disk je, s druge stane, bio univerzalan i svatko ga je mogao ubaciti u računalo i pročitati sadržaj, koji je u ovom slučaju do dvadesetak slika visoke kvalitete ili čak 40 kompresiranih. Ovo je bio početak našeg zanimanja jer kada nam se ukazala prilika da ugrabimo primjerak iz muzeja računalstva PEEK & POKE, uzeli smo i Appleov QuickTake 150 model, koji je izašao nešto ranije, no kako smo spomenuli, Apple je bio vrlo specifičan sa jedinstvenim kablovima i jedinstvenim formatima što danas ipak malo otežava skidanje slika sa fotoaparata, iako su se jednostavno koristile standardne AA baterije.
Imali smo suprotan izazov sa Sony Mavica fotićem s obzirom da baterija nakon tridesetak godina nije davala znakove života. Tako u rukama imamo fotoaparat kojeg možemo koristiti, no ne vidimo slike i fotoaparat s kojeg se slike lako skidaju, no ne radi. Srećom, kako smo spomenuli, Sony je koristio litij-ionske baterije već tada i 7,2 V napajanje znači da smo mogli ugrabiti dvije takve baterije, slijepiti ih u seriju s malo selotejpa i bakrene žice koje smo jednostavno gurnuli na pinove u kameri i nadali se najboljem. Kako to uvijek biva sa svime što radimo, kamera se na prvu pali i spremni smo za akciju. Baterije vise na žici uz kameru, no s obzirom da je ova kamera toliko glomazna, dodatan uteg nije toliki problem.
NEKAD
SAD
Po mjeri: Prve digitalne fotografije bile su adekvatne za medije na koje su se spremale jer se na disketu moglo snimiti njih 40, u kompresiranoj verziji. Za vaš užitak, ovdje je fotografija u punoj kvaliteti iz 1997.
Zvjerske specke
Sony Mavica MVC-FD7 nosi brojne napredne funkcije, koje su primarno fokusirane na jednostavnost korištenja za potencijalne korisnike. Kada je riječ o samoj kvaliteti slike, bila je neusporediva s tada mainstream analognim rezultatima, što je možda i glavni razlog zašto je prijelaz na digitalno dugo trajao. Naime, nije za ovu kameru stvoren novi napredan senzor. Jednostavno su ubacili što su imali, a to je sitan senzor iz kamere koji je originalno služio za snimanje digitalnih videa pomoću „interlacije“, odnosno ako ste imali video rezolucije 640 x 480, nije se svaki red od njih 480 zapravo snimao.
Senzor je čitao svaki drugi red, pa je tako svaki frame imao 240 pročitanih redova, koji su se naizmjenice skenirali. Tromost oka i tadašnja tehnologija ovo su interpretirali kao „motion blur“, a dosta se uštedjelo na memoriji kod snimanja. Sve ovo objašnjavamo jer i FD7 fotoaparat koristi takav senzor koji zapravo dva puta mora skenirati za dobivanje pune slike, pa je u to vrijeme, bez ikakve stabilizacije, mirna ruka bila ključ.
Slikanje automobila u pokretu ponudilo bi neiskoristivu isprekidanu fotografiju na kraju. Sam senzor imao je dijagonalu četvrtine inča, toliko malen da se danas teško može naći u mobitelima kao sekundarna kamera. Rezolucija od 0,3 megapiksela nije mu pomogla, a danas gledanje fotografija te rezolucije možete lagano simulirati screenshotanjem neke web stranice i onda zumiranjem na thumbnail fotografije.
No, imajte na umu da je i za slanje ovakve slike trebalo dosta vremena s obzirom na brzine prijenosa kojima se raspolagalo, a jednostavnost korištenja, zajedno sa 10x optičkim zumiranjem, svakako su bile korisne i osigurale Sonyju dominaciju tržišta. S druge strane, uzeli smo moderni vlogging fotoaparat od Sonyja, ZV-E1, čije specifikacije nisu šala. Dok na prvu izgleda vrlo kompaktno, koristi moderan full-frame senzor koji će iz svake svjetlosno izazovne situacije moći izvući maksimum, bilo da se radi o fotografiji ili videu.
Glavni „gimmick“ ovog fotića je jedan gumb za kontrolu otvora blende gdje ga možete imati ili potpuno otvorenog za vrlo dubok bokeh efekt, ili pak da vam sve bude u fokusu. Odličan je tako za vloggere koji žele da pozadina ne ometa fokus snimanja, što može biti i neki proizvod, a što kamera prepoznaje i tako se na njega odmah fokusira kada ga stavite ispred sebe. Moderne funkcije za moderna vremena. Tako smo odlučili usporediti sve tri kamere (Apple QuickTake, Sony Mavica FD7 i Sony ZV-E1) da dočaramo pomak u tehnologiji unazad tridesetak godina, ali i vidimo imaju li stari digitalni fotići onu dozu nostalgije kao fotografije snimljene filmom kakve postaju ponovno vrlo popularne.
Jedno je sigurno, a to je da je Sony već tada znao u kojem smjeru sve ide, jer već prvi Mavica fotoaparati imaju automatske filtere poput Sepia efekta.
Malo nagovaranja: Nakon tridesetak godina originalne baterije nisu što su nekada bile, no Sony je i tad koristio Li-Ion tehnologiju, pa naše MacGyver rješenje pali od prve
Od početka su digitalne kamere dolazile s uzbudljivim filterima poput sepia, b&w, negativa i sličnih filtera
NEKAD
Prvi digitalci: u fokusu su imali jednostavnost slikanja i prijenos podataka na računala, dok je sama fotografija bila tek prolazna
SAD
