VIDI Hi-Tech Universe - Dnevnik putovanja: 1994 - 2024 - 2054
Krešimiru Končiću postavili smo sljedeća pitanja:
- Koja Vas je tehnologija s kojom ste se susreli najviše oduševila u posljednjih 30 godina u svom području?
- Zašto je ta tehnologija bila prekretnica za Vas ili to područje – koji je njen poseban značaj?
- Kako će izgledati Vaša Civilizacija za 30 godina? Hoće li uopće postojati? Hoće li se transformirati i koji su mogući faktori koji će utjecati na to?
Dva su ključna faktora koja će oblikovati „buduću civilizaciju“: ograničenja hardvera, odnosno fizičkog svijeta, te granice softvera i aplikativnih sustava koje programeri svakodnevno kreiraju.
Na hardverskoj strani već smo dosegnuli inflection point; a u narednim desetljećima svjedočit ćemo ekstremnoj optimizaciji postojećih formata. Iako će nosivi uređaji poput pametnih satova i AR naočala biti zanimljivi, smatram da će ostati u nišnim primjenama.
Ono što posebno obećava su pozadinske tehnologije koje podižu kvalitetu života. Primjeri? Apple Watch, koji uporno pokušava savladati izazov preciznog mjerenja tlaka, te automobilski sustavi koji pomažu vozačima – od senzora za sprječavanje sudara do alata za prepoznavanje umora. U budućnosti, tehnologija će se možda manje „vidjeti“, ali će biti prisutnija i korisnija nego ikad.
Sa softverske strane, civilizacija tek ulazi u petu brzinu, a primjeri to najbolje ilustriraju. Web3 timovi tek od 2024. počinju govoriti o smislenoj integraciji s tradicionalnim financijskim sektorom (TradFi); eCommerce je trebao tri desetljeća da ugrabi skromnih 20% globalne trgovine, upitni Vision Pro je kruna 60 godina VR pokušaja i pogrešaka, a umjetna inteligencija mukotrpno se razvijala gotovo 80 godina prije nego što je počela spajati riječi u smislene one-shot rečenice. Tako da sa sigurne udaljenosti možemo reći da je „software“ relativno friški napor – te da nas čeka još puno razvoja, integracija, ciklusa, bikova i medvjeda.
Pred nama su i političko-društveni izazovi – pravila, regulative i digitalni bonton koji će definirati budućnost. Već vidimo prve naznake: zabrane mobitela u osnovnim školama, ograničenja društvenih mreža u Australiji, pa čak i nova etička pitanja o tome što i kako učimo u školama. Reperkusije tih promjena već su vidljive u digitalnom marketingu, gdje se očekivanja korisnika dramatično mijenjaju.
Današnji potrošači žele sve: komunikaciju na svim kanalima – „omnichannel“ iskustvo – uz apsolutnu zaštitu privatnosti podataka, što je blagi digitalni oksimoron. Ukratko, marketinški stručnjaci morat će balansirati na tankoj žici između poštivanja privatnosti korisnika i isporuke personaliziranih ponuda i poruka.
Sve to vodi prema složenijem digitalnom ekosustavu, ispunjenom novim aplikacijama, specifičnim sadržajima i strožim pravilima. To će zahtijevati sve veću specijalizaciju stručnjaka koji upravljaju digitalnim svijetom, ali i ulaganje u edukaciju mlađih generacija kako bi tim svijetom suvereno plovile. I to će sve zapravo biti prava „umjetnost“ budućnosti.