dr. sc. Ani Sović Kržić postavili smo sljedeća pitanja:
- Koja Vas je tehnologija s kojom ste se susreli najviše oduševila u posljednjih 30 godina u svom području?
- Zašto je ta tehnologija bila prekretnica za Vas ili to područje – koji je njen poseban značaj?
- Kako će izgledati Vaša Civilizacija za 30 godina? Hoće li uopće postojati? Hoće li se transformirati i koji su mogući faktori koji će utjecati na to?
U nastavku pročitajte njen odgovor:
Mislim da je veliku prekretnicu u STEM obrazovanju, posebice u području tehnologije i inženjerstva, učinio razvoj mikrokontrolera i to što su oni postali dostupni i razumljivi za upotrebu širokim masama. Tu bih svakako izdvojila pojavu Arduina prije sad već dvadesetak godina, koji je napravio svojevrsnu revoluciju i u području edukacije, ali i među hobistima. Zbog svoje niske cijene, politike otvorenog koda, mogućnosti korištenja na svim operacijskim sustavima te jednostavnog programiranja u C/C++, omogućio je brzi ulazak u ovaj svijet te veliku zajednicu korisnika na webu (što ga čini još dodatno primamljivim za korištenje).
Druga velika prekretnica je spoj mikrokontrolera s dječjim igračkama, čime se drastično spušta dobna granica za ulazak u svijet robotike i programiranja. Tu se posebno ističu Lego Spike Prime i njegova preteča Lego Mindstorms EV3 te Fischertechnik TXT. Robotika je posebno interesantna za učenje jer je spoj programiranja, mehanike, elektrotehnike, ali razvija i timski rad, finu motoriku djece i mnoge druge vještine.
Meni posebno dragi napredak u posljednjim godinama je razvoj ovog područja u Hrvatskoj i pojava vrlo uspješnih domaćih izuma i proizvoda. Tu je, naravno, naš VIDI X, ali i STEMI, CircuitMess kompleti te ProgBlox i Fischertechnik sučelja. Kroz domaće proizvode, naši učenici mogu osjetiti cijelu vertikalu učenja, od početnika i natjecatelja do inovatora i kreatora budućnosti te svijet startupa.
Nešto što trenutno radi najveću prekretnicu u učenju je umjetna inteligencija. S jedne strane, svi ju žele koristiti (jer generira zabavne slike i animacije, piše tekstove umjesto nas). S druge strane, svi su u strahu od nje: kako će utjecati na poslove, kako će utjecati na učenje i edukaciju, hoćemo li zbog nje postati gluplji. Upravo zato je potrebno već sada ubaciti promjene u način edukacije kako bi se učenici naučili koristiti i kritički odnositi prema njenim rezultatima, odnosno kako bismo ju i „iskoristili“ u samoj edukaciji.
Zašto bi nam to bio samo način generiranja teksta, kada ju možda možemo upotrijebiti za učenje stranih jezika ili kao pomoć u kreiranju interaktivne i individualizirane nastave? Upravo trenutak u kojem živimo je ključan za postavljanje temelja ove Civilizacije za njen razvoj u željenom smjeru za sljedećih 30 godina. Način edukacije će se sigurno promijeniti, jer uz dostupnu tehnologiju i promjene koje ona unosi u živote djece od njihovog rođenja (počevši od kratke koncentracije, brzih video materijala, dostupnosti svih mogućih informacija na mobitelu ili satu), tradicionalni način će postati neodrživ.
Ali, ono što nikako ne smijemo zapustiti i zanemariti je razvoj „analognih“ vještina, učenje recitacija, crtanje, šivanje ili trčanje na svježem zraku, jer bez fine motorike, kreativnosti, razvoja moždanih vijuga i zdravog tijela, nećemo moći niti znati koristiti tu umjetnu inteligenciju i ono što nam budućnost nosi.
