Grafičke kartice Pascal i Polaris

Zima i tmurni dani su nam iza ugla, vrijeme u godini koje je baš po "ćefu" svakog pravog gamera ili onih koji se smatraju takvima. Svi znamo da gaming bez dobrih grafičkih kartica jednostavno ne ide, a dobar dio korisnika je svjestan toga, kao i činjenice da moraju biti spremni odvojiti pristojnu svotu ukoliko žele biti dio tog #PCMasterRace svijeta. Iako nije prošlo niti godinu dana od kada smo se zadnji put pozabavili s okupljanjem grafičkih kartica, od onda do sada dosta toga se promijenilo na tržištu po pitanju ove za neke i najbitnije komponente računala. Prije svega i nVidija i AMD predstavili su svoje novopečene uzdanice, bazirane na potpuno novoj arhitekturi kodnih imena Pascal (nVidija) i Polaris (AMD).

Točka preklapanja

Sada kada se konačno stišao onaj početni hype oko izlaska novih serija grafičkih kartica, kada se i tržište (donekle) stabiliziralo, odlučili smo okupiti oba tabora i vidjeti iz prve ruke što to zapravo oni nude, a možda i prije svega u kakvim se odnosima nalaze, što zanima većinu njihovih potencijalnih budućih korisnika. Ono što je možda interesantno kod ovih generacija AMD-ovih i nVidjinih grafičkih kartica jest to da se u neku ruku nadopunjuju. GTX 1080 i GTX 1070 predstavljaju high-end grafičke kartice, a RX 470 i RX 460 više mainstream skupinu.

Kao što će netko od vas možda i primijetiti, dvije grafičke kartice nismo spomenuli, a njih dvije su ujedno najzanimljivije i također dolaze u sklopu nove generacije - AMD-ova RX 480 i nVidjina GeForce GTX 1060. Ove dvije serije ujedno predstavljaju i točku preklapanja ponude ova dva diva. Ponajprije iz razloga što svojom cijenom i performansama ciljaju upravo na onaj dio skupine korisnika kojih je najviše, a koji istodobno planiraju nešto ozbiljnije igranje i spremni su odvojiti 1.500 do 2.000 kuna za dediciranu grafičku karticu. Uzeli smo po jednog predstavnika iz svake serije za testiranje kako bismo provjerili kolike performanse isporučuje. Pregled apsolutno svih dostupnih modela imate u našoj velikoj infografici.

Koliko jaki CPU?

Na stranu rezultat ove borbe, koja je bila vrlo gusta i čiji ishod možete vidjeti u narednih par stranica; usporedni test smo odlučili dodatno zapapriti kroz razbijanje pojedinih mitova. Kada je u pitanju gaming, pored grafičke kartice druga najvažnija komponenta računala svakako je procesor. Unatrag zadnjih 10 godina i u tom se području dosta toga promijenilo, a jedno od pitanja koje se najčešće postavlja jest to da li je stvarno potreban jaki high-end procesor da bi se moglo bezbrižno igrati, odnosno da bi se performanse kod jačih grafičkih kartica mogle iskoristiti. Mi naravno ne bismo bili mi, a da to nismo išli na svoju ruku provjeriti, pogotovo kada smo došli u priliku da okupimo creme da le creme iz svijeta grafičkih kartica.

Razbijanje mitova

Odlučili smo istražiti kakva je relacija između budžet i mainstream orijentiranih procesora i snažnih grafika, da li se stvarno mogu nositi s najjačim primjercima grafičkih kartica s ovog usporednog testa.

Kada su u pitanju gaming konfiguracije, odabir procesora gotovo je jednako važan kao i odabir grafičke kartice, no unatrag par godina njegova uloga u svemu tome postala je nešto manje bitna i zapravo vam nije više potreban high-end procesor za igranje koliko možda mislite da je. Obzirom da smo imali priliku okupiti nekoliko različitih serija grafičkih kartica u sklopu usporednog testa, odlučili smo iskoristiti tu jedinstvenu priliku kako bismo to i provjerili iz prve ruke.

Vječna dilema

Balansiranje budžeta između procesora i grafičke kartice vrlo brzo može zadati glavobolje prilikom, pogotovo ako je isti ograničen. Name of the game ovdje se zove kompromis. Ukratko, potrebno je odabrati procesor koji će biti dovoljno jak da vašu grafičku dovede do maksimalnog potencijala njenih performansi, a istodobno da ne košta kao suho zlato. Na sreću danas je to čak i moguće uz sve naprednije generacije AMD-ovih i Intelovih procesora koje imamo na tržištu, kao i velik broj modela koji se nudi, počevši od aktualnih do nešto starijih.

GRAFIKE NA TESTU: Naših pet procesora i referentnu vrijednost snažnog i7 6700K modela isprobali smo na karticama GTX 1070 i RX 480

Kod AMD-ovog tabora najviše se ističu FX-8300 i FX-6300 koje se može nabaviti za manje od 1.000 kuna, kao i Athlona II X4 840K koji je jedan od najpopularnijih odabira kod konfiguracija koji žele biti donekle konkretne, ali su vrlo ograničenog budžeta. S plave strane jedan od popularnijih budžet izbora su Core i3 – 6100 nove Skylake arhitekture, te također Skylake bazirani Core i5 – 6400 (na testu imali i5 – 6500, jer prvotni nije bilo moguće nabaviti). Prvi je također taman ispod granice od 1.000 kuna, dok Core i5 dolazi s nešto ozbiljnijom cijenom od preko 1.400 kuna. U čemu je sada caka? Ovdje zapravo imamo svašta, od procesora s četiri jezgre do osam jezgri, čak i onih s dvije fizičke, ali četiri logičke (i3 – 6100), pa se postavlja pitanje kako ova družina može pokrenuti „pogurati“ grafičku karticu kao što je GTX 1070 ili RX 480. Da li vam treba više ili se možete zadovoljiti s manje jezgri, te koliko je radni takt zapravo bitan? E, cijeli sljedeći paragraf upravo o tome i govori!

Nije sve crno na bijelo

Odgovor na pitanje koliko su zapravo jezgre, a koliko su radni takovi bitni, ovisi o tome "tko pita". Pod time konkretno mislimo na igre koje su u pitanju, jer i dalje se muka muči s iskorištavanjem resursa, pogotovo procesorskih, na idemo to nazvati pravim imenom. Kada kažemo na pravi način misli se naravno na činjenicu da većina igara i dan danas ne uspijeva u potpunosti iskoristiti četiri jezgre u njihovom većem dijelu, a kamoli išta više od toga. Čast iznimkama, ali generalno pravilo je da ćete doživjeti sve osim onog kako bi to možda stvarno trebalo biti. DirectX 12 API lagano nas gura u smjeru sve bolje iskoristivosti, ali i dalje je u rukama developera da se to odradi kako treba.

Bez njihove inicijative i želje da to postignu, teško se zapravo može puno toga promijeniti. Na stranu broja jezgri i njihove iskoristivosti, možda najbitnija stavka kod gaminga su IPC (Instructions Per Clock) performanse samog procesora koje potječu od njegove mikroarhitekture i efikasnosti iste, kao i radni takt. Igre vole visoke IPC performanse i što viši radni takt, i jedno s drugim idu ruku pod ruku. Ovdje, kao što ćete vidjeti, Intel prednjači, jer su unatrag nekoliko godina napravili značajan pomak u IPC performansama s prelaskom na novije arhikteture, dok je kod AMD-a to išlo nešto sporije.

Ništa bez pokrića

Pogledom na rezultate testiranja može se svašta vidjeti i zaključiti. Kao referentu točku mjerenja uzeli smo Core i7 – 6700K na stock brzini. Core i5 – 6500 dobro se drži u usporedbi s njima, tek blago zaostaje u naslovima koji su nešto više CPU intenzivniji. Iza njega stoje FX – 8300 i Intelov Core i3 – 6100 poprilično blizu jedan drugog, a FX – 6300 i X4 840K nešto više kaskaju, pogotovo u slučaju GeForce GTX 1070. U slučaju RX 480 razliku u performansama manje dolazi do izražaja budući da procesori imaju nešto manje problema pogurati jednu takvu mainstream grafičku karticu.

POPULARNI DVOJAC:  Intelovi entry-level Core i3 i Core i5 Skylake procesori čest su odabir budžet buildera

Prednost u performansama također dolazi na račun bržeg DDR4 RAM-a (2400 MHz u našem slučaju) kojeg Skylake platforma može iskoristiti u sklopu igara, dok je kod AMD još uvijek DDR3 (1866 MHz) u pitanju čiji je radni takt osjetno manji. Naravno, dodatnim overclockingom procesora zasigurno ćete moći dodatno podići performanse procesora, odnosno grafičke kartice, pogotovo kod AMD-a koji imaju otključane množitelje, ali i kod Intela, jer ako ste nešto snalažljiviji, možete naći odgovarajuću ploču i BIOS koja podržava overclockiranje zaključanih procesora putem BCLK-a (tu temu smo obradili prije par brojeva).

Gaming nije samo za odlikaše

Prema svemu sudeći, korisnici s nešto manjim budžetom ili oni koji jednostavno žele uložiti više novaca u jaču grafičku karticu, moći će igrati gotovo jednako dobro kao i oni koji idu all-in s konfiguracijom. Iako AMD kaska za Intelom po pitanju IPC performansi, nude dosta jezgri na raspolaganju za vrlo malu svotu novaca, što je svakako korisno kod igara koje znaju to i iskoristiti, ali i u slučaju da morate obaviti neki ozbiljniji posao. Ovdje bi posebno izdvojili AMD-ov FX – 8300 i Intelov Core i3 – 6100 koji predstavljaju zlatnu sredinu ukoliko se morate zadržati ispod budžeta od 1.000 kuna za procesor, što ostavlja dosta „lufta“ za grafičku karticu u konfiguraciji od kakvih 4.000-5.000 kuna.

U svakom slučaju, korisnici su još jednom profitirali, jer se i u ovom segmentu računala u zadnjih nekoliko godina dobiva sve više performansi za sve manje novaca. Naravno, ni jedan neće imati performanse kao jedan Core i7 6700K, ali će obzirom na uloženo i dobiveno biti i više nego dobri. To se pogotovo odnosi na situaciju gdje ih planirate upariti s nešto slabijim grafičkim karticama, jer u tom slučaju razliku u snazi procesora ne dolazi toliko do izražaja, budući da ne moraju pokretati nekakvoga gorostasa od grafičke kartice.

Novi temelji

AMD i nVidija po prvi put nakon nekoliko generacija u potpunosti su uskladili predstavljanje svojih novih modela grafičkih kartica, što nam je pružilo idealnu priliku da odradimo usporedni test. Prije nego se pozabavimo testiranjem, bacit ćemo oko na tehničke detalje koje nam donose AMD-ov Polaris i nVidijin Pascal.

Stisli se u pranju

Iako nećemo ponovno ići u detalje arhitekture oba tabora, ponajprije stoga što smo to već obradili prije par mjeseci u individualnim recenzijama, utvrđivanje osnovnog gradiva nikome na škodi. Vjerojatno najvažniji i najočitiji pomak u oba proizvođača nalazi se u njihovom proizvodom procesu, gdje su GPU čipovi smanjen na 14 nm kod AMD-a i 16 nm kod nVidije, oba u sklopu FimFET proizvodnog procesa. U kombinaciji s presloženom arhitekturom, rezultati koje dostavljaju u odnosu na prošlu generaciju su u najmanju ruku impresivni.

Više za manje

Ova promjena u proizvodnom procesu najviše se odrazila na potrošnju, a samim time i efikasnost grafičkih kartica. Obzirom da performanse rastu, a potrošnja pada, njihova efikasnost zapravo je proporcionalna uvećana, što AMD, a pogotovo nVidija posebno ističu.

PAD POTROŠNJE: U high end grafičkim karticama je ogroman, pa je za oba tabora dostatan jedan 8-pinski PCI-express power konektor

Došli smo do točke gdje high-end modelima grafičkih kartica ne treba ništa više od 8-pinskog PCI-express power konektora, poput nVidijine GeForce GTX 1080, dok TDP ne prelazi ni 200 W. Iako se ovo nekima možda i neće činiti toliko bitnim, zapravo je velika stvar, kako s tehničkog aspekta, tako i s funkcionalnog. Manje zagrijavanje dopušta slaganje kompaktnijih konfiguracija, bez većeg utjecaja na okolne komponente po pitanju radnih temperatura.

Memorijske dileme

Iako su i do sada postojale serije istih grafičkih kartica, ali s različitom količinom video memorije, većinom je to bilo potencirano od strane partnera (npr. GeForce GTX 960), dok je službenih verzija bilo malo. Ovog puta situacija je malo drugačija, pa su tako i AMD i nVidija ponudili nekoliko varijacija na temu kada je video memorija u pitanju. AMD tako ima svoje RX 470 i RX 480 serije u izvedbama od 4 i 8 GB, dok RX 460 dolazi s 2 ili 4 GB video memorije. Kod nVidije za sada jedino GeForce GTX 1060 dolazi u dvije verzije - 3 i 6 GB, dok su GTX 1070 i GTX 1080 flagshipovi "fiksirani" na 8 GB. E sad, zašto vam sve ovo govorimo i posebno ističemo.

Dobar dio vas će sigurno imati dileme između kapaciteta video memorije prilikom odabira jedne od ovih serija, ponajprije u kontekstu performansi, te eventualno i financija (modeli s manje video memorije su nešto jeftiniji). Što se tiče performansi, ukoliko je riječ o igranju iznad 1080p rezolucije, i ukoliko grafička kartica koja pokreće dotičnu igru stvarno ima i dovoljno snage da bez problema gura igre na rezoluciji poput 1440p, nemojte se ustručavati uzeti model s više video memorije. Kao što možete vidjeti iz tablice rezultata testiranja u sklopu 1440p rezolucije te 3 vs. 6 GB modela GTX 1060, razlika definitivno postoji. Naravno, za sada dosta ovisi o kojem je naslovu riječ, ali generalni trend je da se video meso sve više i bolje iskorištava, pogotovo u sklopu DirectX 12 API-ja.

Promjena plana

I dok AMD već radi na drugoj generaciji HBM2 video memorije za nadolazeće Vega flagship grafičke kartice, nVidija je još zapela na GDDR5 memoriji što se konzumerskog dijela tiče.

HBM: AMD radi na novoj generaciji nove video memorije za nadolazeće Vega grafičke kartice, dok je Nvidija i dalje na GDDR5 memoriji

Lagani iskorak je napravila s predstavljanjem GDDR5X video memorije u sklopu GTX 1080 serije, što je relativno mlako popraćeno na račun minimalnih pomaka s tehničke strane, dok nešto na tragu HBM-a možemo očekivati tek u sljedećim generacijama.

Na duge staze - AMD bolji?

DirectX 12 API još uvijek je goruća tema i tek smo zapravo krenuli dobivati konkretne naslove, no pažnju nam je privukao Vulkan API. Riječ je također o low level API-u koji je zapravo u neku ruku nastavio ondje gdje je AMD-ov MANTLE API stao.

VULKAN:  Od 20% do 40% bolje performanse u Doomu dobili smo na ovom API-ju o odnosu na Open GL, čime se strateški puno bolja čini pozicija AMD-a koji to podržava

Naše prvo iskustvo s Vulkan API-jem bilo je u sklopu nedavno predstavljenog Doom naslova. Rezultati su i više nego impresivni, Vulkan API dostavlja od 20% do 40% bolje performanse nego OpenGL API koji se u originalu koristi u Doom igri. Ovo AMD-u daje veliku prednost u odnosu na nVidiju, jer ona trenutno ne podržava Vulkan API.

Tako primjerice RX 480 koja je u egalu s GTX 1060 u Doom performansama u OpenGL-u, rastura istu u sklopu Vulkan API-ja. Iako je budućnost ovog API-ja neizvjesna po pitanju dugoročne podrške i volumena njegove implementacije, svakako je nešto za uzeti u obzir ukoliko planirate izvaditi zadnji atom snage. Kao što smo spomenuli, ne smijemo zaboraviti ni DirectX 12 API koji je konačno dobrog momenta i s kojim se AMD također nešto bolje snalazi, što je još jedan razlog da dobro razmislite prije kupnje.

Karike koje nedostaju

Vjerojatno ste i sami primijetili da niti AMD, niti nVidija zapravo nemaju kompletiranu ponudu od glave do pete kao bi se reklo. AMD trenutno nema ništa po pitanju high-end flagship ponude, dok nVidija još ima za ponuditi nešto iz nižeg segmenta. Sve je zapravo već u najavi, pitanje je samo vremena kada će doći.

VEGA: AMD i Nvidija kao da se nadopunjuju, pa AMD još nije izbacio Vega modele koji će konkurirati 1070/1080 karticama, a Nvidija se ne petlja u područje 460/470 modela

POLARIS: Proizvodni proces kod AMD-a stigao je do 14 nm što je donijelo slično kao i kod Pascala – impresivne pomake u performansama

AMD-ova flagship serija kodnog imena Vega trebala bi doći negdje početkom sljedeće godine, ako ne i ranije, dok će u međuvremenu vjerojatno popunjavati rupe između ponude RX 460 i RX 470, budući da je nesrazmjer između ova dva modela po pitanju broja shadera velik. Od nVidije s druge strane očekujemo GTX 1050 seriju, dok nikad nije na odmet da se još ponešto novo predstavi down the line (GTX 1080 Ti).

AMD RX 460

Najslabija serija ovog usporednog testa ispostavila se kao idealna ulaznica u svijet 1080p gaminga.
Iako je rupa između nje i RX 470 ogromna ako se gleda broj stream procesora kojih ima svega 896, što nije toliko puno više od primjerice AMD-ovog najjačeg APU-a, RX 460 uspijeva bez problema dostavljati 40-60 fps u sklopu novijih igara, visokih postavki i full HD rezolucije.

Cijena mu se kreće od 1.000 kuna za model s 2 GB video memorije, a može se popeti do kakvih 1.400-1.500 kuna za bolje aftermarket primjerke s 4 GB video memorije. Mali TDP mu također ide na ruku, pa ga tako u nekim verzijama nećete ni vidjeti s dodatnim konektorom za napajanje. Obzirom na to ne treba neko posebno hlađenje, te su mu dimenzije izuzetno kompaktne (idealno za kakvo HTPC gaming računalo), a za razliku od nVidjine GTX 1060, RX 460 podržava CrossFire multi-GPU konfiguracije, i to bez mostića budući da je riječ o novoj GCN 4.0 arhitekturi.

Čitavu recenziju pročitajte ovdje.

AMD RX 470

I dok neki pate samo na high-end, drugi pak više gledaju što im može ponuditi najbolji omjer uloženog i dobivenoga, neku zlatnu sredinu. 
AMD-ova RX 470 serija predstavlja upravo to, jer za 1.700 kuna imat ćete i više nego sposobnu 1080p grafičku karticu koja također bez problema može ući u teritorij 1440p gaminga, čak i u sklopu novih naslova. S daljim padom cijena ovaj model će zasigurno biti još popularniji, pogotovo uz činjenicu da se daljnjim ručnim overclociranjem možete u performansama veoma približiti i RX 480.

S druge strane ista moža biti vaša za svega 200 kuna razlike. Tu će se nekim korisnicima vjerojatno lomiti koplja po pitanju izbora jer za malu razliku u novcima možete dobiti 256 shadera više koje nudi RX 480, što nije zanemarivo, pogotovo u slučaju ako ne mislite tako brzo ulagati u vaše računalo.

Čitavu recenziju pročitajte ovdje.

AMD RX 480

Trenutno najjača AMD-ova grafička kartica bazirana na novoj AMD-ovoj Polaris arhitekturi svrstava se u nekakav “budžetni” high-end. S početnom cijenom od oko 1.900 kuna, AMD-ova RX 480 dostavlja nevjerojatno puno performansi znajući samo što se sve za te novce moglo dobiti tek godinu ili dvije ranije.
RX 480 se tako svojim performansama čak i odmiče od klasičnih okvira 1080p rezolucije te je podobna za 1440p gaming bez ikakvih problema, što možete vidjeti i iz rezultata testiranja.

Jedini problem koji ju muči jest zagrijavanje. Do sad smo imali prilike isprobati nekoliko različitih aftermaket rješenja i svega jedan ili dva se s Polaris RX 480 čipom uspijevaju nositi na tihi i hladan način. Na stranu toga, AMD-ova trenutna arhitektura nešto se bolje snalazi pod DirectX 12 API-ijem tako da to imajte na umu ukoliko pucate na “duge staze”, a tu je i činjenica da podržavaju i Vulkan API koji se pokazao itekako potentnim u naslovima poput Dooma.

Čitavu recenziju pročitajte ovdje.

NVIDIA GeForce GTX 1060

Trenutno najslabija nVidijina grafička kartica bazirana na novoj Pascal arhitekturi zapravo je sve samo ne slaba.
GeForce GTX 1060 direktan je konkurent AMD-ovoj RX 480 i obje izmjenjuju pozicije ovisno o kojoj je igri riječ, iako bi laganu prednost dali GeForce GTX 1060. Generalno gledajući glavni adut ove serije je svakako njezina cijena obzirom na performanse koje dostavlja.

Za 1.800 kuna možete dobiti njenu 3 GB verziju koja će biti idealna za 1080p gaming, ali i 1440p igranje. Njezina najveća mana po nama je nedostatak SLI podrške koja možda i nije toliko presudna za krajnjeg korisnika, ali bi svakako bilo zgodno znati da bi se negdje u budućnosti moglo nabaviti recimo polovnu istu takvu i upariti je s njom te tako za malo novaca dobiti priličan skok u performansama. Na žalost, taj scenarij neće biti moguć.

Čitavu recenziju pročitajte ovdje.

NVIDIA GeForce GTX 1070

Iako je GTX 970 bila relativno skupa i da se za iznos koji je trebalo izdvojiti teško moglo reći da je Best Buy, to i dalje ne mijenja činjenicu da je matematički gledano imala najbolji omjer uloženog i dobivenoga, odnosno cost-per-framea.
Na tom tragu je upravo i GeForce GTX 1070, no trenutno stanje cijena je takvo da će ipak proći neko vrijeme prije nego se opet približi toj tituli, za nju sada drži AMD-ova RX 480. Na stranu toga, GTX 1070 je ipak par koplja dalje od AMD-ove RX 480 po pitanju performansi, za nju je 1080p rezolucija mačji kašalj i zapravo nije uopće namijenjena njoj već 1440p te čak 4K rezoluciji.

Ovdje će se ona osjećati “najudobnije”, a ukoliko će trebati još snage, uvijek ćete ju moći upariti s još jednom jer za razliku od GeForce GTX 1060, GeForce GTX 1070 podržava SLI. Možda najimpresivnija činjenica ove serije jest to koliko je zapravo malo snage potrebno uložiti da bi se puno dobilo, a to još jednom zapravo pokazuje koliko je efikasna nVidijina Pascal arhitektura.

Čitavu recenziju pročitajte ovdje.

NVIDIA GeForce GTX 1080

Očekivani nositelj titule najboljeg je svakako nVidjina GeForce GTX 1080 serija.
To se jednostavno može ustvrditi od njezinih sirovih specifikacija koje donosi. Trenutno ova serija nema poštenog pandana koji bi mu se mogao suprotstaviti iz suprotnog tabora jer se isti još uvijek iščekuje.

Zbog toga GeForce GTX 1080 sjedi usamljeno na čelu high-end kolone grafičkih kartica aktualne generacije. Baš kao i GeForce GTX 1070, na račun svojih sirovih performansi GeForce GTX 1080 više naginje 4K i 1440p gamingu. Brandovi su se u startu potrudili da aftermarket ponuda ove flagship serije bude što šira u startu tako da modela ima na biranje i nećete ostati zakinuti. Osim toga, nema se što više zapravo reći o GeForce GTX 1080. Flagship kao flagship, trenutno najjači i najbolji, čeka se AMD-ov odgovor koji bi trebao doći u obliku grafičke kartice kodnog imena Vega.

Čitavu recenziju pročitajte ovdje.

Utvrđivanje gradiva

Podvukli smo rukave i odradili posao testiranja grafičkih kartica koji bi se mogao svrstati pod slatke muke.

TEST, TEST: Odvrtili smo sedam igara na tri različite postavke, u svakom slučaju puno igranja

Testiranje grafičkih kartica, iako jedno od zabavnijih, zahtijeva da se uloži dosta vremena i truda. Ujedno je od onih koja jednostavno mogu dostaviti jednoznačan odgovor, što na kraju smanjuje šanse da se korisnika dovede u dilemu. Unatrag par godina naše metode se nisu puno mijenjale, zapravo minimalno, a jedino što osjeti zub vremena jesu igre koje koristimo tijekom testiranja i koje nemaju dugi rok trajanja jer iste ubrzo zamijene one novije i još zahtjevnije.

Direktan pristup

Kako bi dobili što točniju sliku snage svake od grafičkih kartica, njihovo testiranje smo proveli kroz par različitih najaktualnijih i hardverski najzahtjevnijih igara, ali i nekoliko klasična sintetičkih benchmarka poput Unigine Heaven i Vallea testa, te opće poznatoga 3DMarka.

UŠTEKAJ, IŠTEKAJ: Testbed se užario od prebacivanja i testiranja, a sve su kartice prošle bateriju testova

Kod igara smo uzeli u obzir prosjek dobivenih frameova kroz ugrađene in-game benchmarke i (ili) putem Fraps programa koji mjeri dobivene framerateove u slučaju da igra nije imala ugrađeni benchmark. Kod takvih igara koje nisu imali ugrađene in-game benchmarke smo odabrali pojedine sekvence duljine 5 minuta, odigrali ih tri puta što sličnije te uzeli prosjek.

Sva testiranja provedena su u 16:9 1920 x 1080 full HD rezoluciji, kao i 16:9 2560 x 1440, odnosno WQHD rezoluciji koja polako postaje sve popularnija, što kod 16:9 monitora, tako i kod 21:9 Ultra-Wide monitora. Iako se 4K polako sve više popularizira, svojim vrlo malenim udjelom korisnika koji ga imaju i koriste, još je daleko da bi ga uzeli kao referentnu točku mjerenja. Tim više iz razloga jer se dobar dio grafičkih kartica i dalje ne može nositi s njom do te razine da bi se moglo nazvati igrivim (40-60 fps), osim GeForce GTX 1070 i 1080 serije.

Nužno zlo

Pored klasičnih podataka i rezultata testiranja, u tablicu smo ubacili i stvari poput maksimalne potrošnje pojedine grafičke kartice u sklopu FurMark stres testa, na račun kojeg smo dobili informaciju o tome koliko je zapravo potrebno snage utrošiti da bi pojedina kartica "proizvela" jedan frame (Performance Per Watt). Ubacili smo i nama vrlo zanimljiv podatak o tome koliko zapravo jedan frame košta kod pojedine serije grafičkih kartica (Price Per Frame, omjer prosječnog fps-a i cijene grafičke kartice).

GRAND PRIX IZRAČUN: Najbolje kartice dobili smo kroz ekstenzivno igranje za performanse i u jednadžbu ubacili potrošnju ovih monstruma

Iako nekima korisnicima stavka potrošnje neće biti toliko bitna, činjenica da ona postoji daje nam mogućnost da se pojedini modeli mogu razlikovati jedni od drugih, što na kraju ipak nešto i znači. Nismo joj dali preveliku ulogu i veliki postotak udjela u Grand Prix ocjeni (20%), jer na kraju krajeva ipak smo ih prije svega okupili da vidimo koja grafička kartica nudi najbolje performanse, a ne koja je više ekološki osviještena.

Savjeti za kupnju

Original ili aftermarket hladnjak

Ove su godine referentni hladnjaci bili u većem fokusu nego što to obično zna biti, što zbog toga što su dostupniji više nego obično, a ponajprije iz razloga što je nVidija napravila poseban cjenik koji je u neku ruku mnoge zbunio.

REFERENTNI HLADNJAK: U pravilu je glasniji i topliji, ali i generalno jeftinije rješenje za one na striktnom budžetu

Njihova Founders Edition serija GTX 1080 / 1070 modela predstavlja službene referentne verzije istih modela, a oni su u prosjeku skuplji od aftermarket rješenja, što iz prakse nikako nije bilo logično, no nema veze (nVidija kaže da nije htjela ometati prodaju svojih partnera pa je namjerno povisila cijenu referentnih modela). Na kraju svega i AMD i nVidija imaju referentne modela nove generacije, a ono što trebate znati jest to da se svakako isplati odvojiti par desetka kuna više i uzeti model s custom hladnjakom.

Izvlačenje dodatnih performansi

Ukoliko se odlučite na aftermarket verziju grafičke kartice velike su šanse da vam je ista tvornički overclockirana i stoga donosi nešto bolje performanse. Većina takvih kartica također ima unaprijeđene komponente i power design koje dodatno proširuje overclocking potencijal i omogućava vam da na vlastitu ruku “protegnete” radni takt grafičkog procesora i memorija na još višu razinu od originalno postavljene.

SIGURNIJI ODABIR: Aftermarket hladnjaci donose tiši rad, bolje temperature i privlačniji dizajn

Za to se uglavnom koriste third-party programi poput MSI Afterburnera, EVGA Precisiona ili Asusvog GPU Tweak.

BEZ DODATNE NAKNADE: Overclockiranjem možete jednostavno povećati performanse vaše grafičke kartice

Nekog univerzalnoga pravila za overlockiranje nema jer puno ovisi o modelu i seriji grafičke kartice koju imate, a najbolje vam je zapravo potražiti po forumima / recenzijama kakve su korisnici u grubo postizali maksimalne overclockirane radne taktove za vaš model i isto probati upotrijebiti na njemu.

Sve manji faktor

Iako smo se prije nekoliko godina odlučivali na dodatnu opremu kao potencijalno jedan od razloga zašto bi uzeli x brand pored y, danas to gotovo nema nikakvog utjecaja.

BEZ IZNENAĐENJA: Dodatna oprema u zadnjih nekoliko godina postala je stvarno oskudna

Čak najveći i najjači brandovi u sklopu svojih top modela, koji ne idu za malo novaca, škrtare na dodacima. Tu i tamo se zalomi neki specijalni promotivni period gdje se podijeli koja igra (nakon što morate proći salvu registracija i verifikacije), ali manje-više ispadne srednja žalost, što i jeste jedan od razloga zašto smo prestali ocjenjivati.