Grafičke kartice Pascal i Polaris - Razbijanje mitova

Razbijanje mitova

Odlučili smo istražiti kakva je relacija između budžet i mainstream orijentiranih procesora i snažnih grafika, da li se stvarno mogu nositi s najjačim primjercima grafičkih kartica s ovog usporednog testa.

Kada su u pitanju gaming konfiguracije, odabir procesora gotovo je jednako važan kao i odabir grafičke kartice, no unatrag par godina njegova uloga u svemu tome postala je nešto manje bitna i zapravo vam nije više potreban high-end procesor za igranje koliko možda mislite da je. Obzirom da smo imali priliku okupiti nekoliko različitih serija grafičkih kartica u sklopu usporednog testa, odlučili smo iskoristiti tu jedinstvenu priliku kako bismo to i provjerili iz prve ruke.

Vječna dilema

Balansiranje budžeta između procesora i grafičke kartice vrlo brzo može zadati glavobolje prilikom, pogotovo ako je isti ograničen. Name of the game ovdje se zove kompromis. Ukratko, potrebno je odabrati procesor koji će biti dovoljno jak da vašu grafičku dovede do maksimalnog potencijala njenih performansi, a istodobno da ne košta kao suho zlato. Na sreću danas je to čak i moguće uz sve naprednije generacije AMD-ovih i Intelovih procesora koje imamo na tržištu, kao i velik broj modela koji se nudi, počevši od aktualnih do nešto starijih.

GRAFIKE NA TESTU: Naših pet procesora i referentnu vrijednost snažnog i7 6700K modela isprobali smo na karticama GTX 1070 i RX 480

Kod AMD-ovog tabora najviše se ističu FX-8300 i FX-6300 koje se može nabaviti za manje od 1.000 kuna, kao i Athlona II X4 840K koji je jedan od najpopularnijih odabira kod konfiguracija koji žele biti donekle konkretne, ali su vrlo ograničenog budžeta. S plave strane jedan od popularnijih budžet izbora su Core i3 – 6100 nove Skylake arhitekture, te također Skylake bazirani Core i5 – 6400 (na testu imali i5 – 6500, jer prvotni nije bilo moguće nabaviti). Prvi je također taman ispod granice od 1.000 kuna, dok Core i5 dolazi s nešto ozbiljnijom cijenom od preko 1.400 kuna. U čemu je sada caka? Ovdje zapravo imamo svašta, od procesora s četiri jezgre do osam jezgri, čak i onih s dvije fizičke, ali četiri logičke (i3 – 6100), pa se postavlja pitanje kako ova družina može pokrenuti „pogurati“ grafičku karticu kao što je GTX 1070 ili RX 480. Da li vam treba više ili se možete zadovoljiti s manje jezgri, te koliko je radni takt zapravo bitan? E, cijeli sljedeći paragraf upravo o tome i govori!

Nije sve crno na bijelo

Odgovor na pitanje koliko su zapravo jezgre, a koliko su radni takovi bitni, ovisi o tome "tko pita". Pod time konkretno mislimo na igre koje su u pitanju, jer i dalje se muka muči s iskorištavanjem resursa, pogotovo procesorskih, na idemo to nazvati pravim imenom. Kada kažemo na pravi način misli se naravno na činjenicu da većina igara i dan danas ne uspijeva u potpunosti iskoristiti četiri jezgre u njihovom većem dijelu, a kamoli išta više od toga. Čast iznimkama, ali generalno pravilo je da ćete doživjeti sve osim onog kako bi to možda stvarno trebalo biti. DirectX 12 API lagano nas gura u smjeru sve bolje iskoristivosti, ali i dalje je u rukama developera da se to odradi kako treba.

Bez njihove inicijative i želje da to postignu, teško se zapravo može puno toga promijeniti. Na stranu broja jezgri i njihove iskoristivosti, možda najbitnija stavka kod gaminga su IPC (Instructions Per Clock) performanse samog procesora koje potječu od njegove mikroarhitekture i efikasnosti iste, kao i radni takt. Igre vole visoke IPC performanse i što viši radni takt, i jedno s drugim idu ruku pod ruku. Ovdje, kao što ćete vidjeti, Intel prednjači, jer su unatrag nekoliko godina napravili značajan pomak u IPC performansama s prelaskom na novije arhikteture, dok je kod AMD-a to išlo nešto sporije.

Ništa bez pokrića

Pogledom na rezultate testiranja može se svašta vidjeti i zaključiti. Kao referentu točku mjerenja uzeli smo Core i7 – 6700K na stock brzini. Core i5 – 6500 dobro se drži u usporedbi s njima, tek blago zaostaje u naslovima koji su nešto više CPU intenzivniji. Iza njega stoje FX – 8300 i Intelov Core i3 – 6100 poprilično blizu jedan drugog, a FX – 6300 i X4 840K nešto više kaskaju, pogotovo u slučaju GeForce GTX 1070. U slučaju RX 480 razliku u performansama manje dolazi do izražaja budući da procesori imaju nešto manje problema pogurati jednu takvu mainstream grafičku karticu.

POPULARNI DVOJAC:  Intelovi entry-level Core i3 i Core i5 Skylake procesori čest su odabir budžet buildera

Prednost u performansama također dolazi na račun bržeg DDR4 RAM-a (2400 MHz u našem slučaju) kojeg Skylake platforma može iskoristiti u sklopu igara, dok je kod AMD još uvijek DDR3 (1866 MHz) u pitanju čiji je radni takt osjetno manji. Naravno, dodatnim overclockingom procesora zasigurno ćete moći dodatno podići performanse procesora, odnosno grafičke kartice, pogotovo kod AMD-a koji imaju otključane množitelje, ali i kod Intela, jer ako ste nešto snalažljiviji, možete naći odgovarajuću ploču i BIOS koja podržava overclockiranje zaključanih procesora putem BCLK-a (tu temu smo obradili prije par brojeva).

Gaming nije samo za odlikaše

Prema svemu sudeći, korisnici s nešto manjim budžetom ili oni koji jednostavno žele uložiti više novaca u jaču grafičku karticu, moći će igrati gotovo jednako dobro kao i oni koji idu all-in s konfiguracijom. Iako AMD kaska za Intelom po pitanju IPC performansi, nude dosta jezgri na raspolaganju za vrlo malu svotu novaca, što je svakako korisno kod igara koje znaju to i iskoristiti, ali i u slučaju da morate obaviti neki ozbiljniji posao. Ovdje bi posebno izdvojili AMD-ov FX – 8300 i Intelov Core i3 – 6100 koji predstavljaju zlatnu sredinu ukoliko se morate zadržati ispod budžeta od 1.000 kuna za procesor, što ostavlja dosta „lufta“ za grafičku karticu u konfiguraciji od kakvih 4.000-5.000 kuna.

U svakom slučaju, korisnici su još jednom profitirali, jer se i u ovom segmentu računala u zadnjih nekoliko godina dobiva sve više performansi za sve manje novaca. Naravno, ni jedan neće imati performanse kao jedan Core i7 6700K, ali će obzirom na uloženo i dobiveno biti i više nego dobri. To se pogotovo odnosi na situaciju gdje ih planirate upariti s nešto slabijim grafičkim karticama, jer u tom slučaju razliku u snazi procesora ne dolazi toliko do izražaja, budući da ne moraju pokretati nekakvoga gorostasa od grafičke kartice.