Sve o profesionalnom načinu slikanja pojasnit ćemo kroz raznovrstan sadržaj, uvijek se igrajući s granicom ozbiljnog štiva, bez da ulazimo u fiziku. Cilj je ipak potencijalnim fotografima približiti zanimljive mogućnosti koje im nude fotoaparati i mobiteli, bez da računate milimetre udaljenosti točke fokusa ekvivalentnog full-frame fotoaparatu. Ovu temu odlučili smo pokriti sa strane fotoaparata, a svakako savjetujemo da pri kupnji vlastitog kupite model koji ima ručni način upravljanja kao minimum.
Ista pravila vrijede i za današnje mobitele koji svi imaju neku vrstu profesionalnog načina snimanja. Razumijevanjem osnovnih postavki otvara vam se cijeli niz mogućnosti van klasičnih fotografija gdje fotoaparat sam postavlja sebi najbolje postavke za dobivanje statične slike. Ako se pak odlučite okušati pravim fotoaparatom, imajte na umu da će vas dočekati i neke impresivne cijene za full-frame ponudu, a otkrit ćemo i što taj izraz znači u odnosu na sve ostale specifične nazive.
Primarni cilj je svakako opisati pojedinu stranu trojstva postavki koje čine konačnu fotografiju i kako se ponašaju u međusobnom odnosu kako biste mogli dobiti točno što želite. Zatim slijede i brojne druge postavke, pozicije, dodaci, filteri, stalci, limiti i opravdavanje astronomskih cijena objektiva jednom kada se odlučite za kupnju idealnog fotoaparata.
Dodaci: Osim kasnijeg uređivanja fotografije, samo fotografiranje možete obogatiti dodacima na kameri
Kontrola postavki: Razumijevanje rada fotoaparata nije komplicirano, no iznimno je bitno razumjeti za dobivanje željenog rezultata
Filteri omogućuju dobivanje pogleda i snimanje scena koje je inače nemoguće lako imitirati u kasnijoj obradi
Mala škola fotografiranja: prvi dio
Prije zabave, štrebanje
Kao osnovu svake zanimacije, bitno je razumjeti kako funkcionira tehnologija i zašto su neke stvari riješene naspecifične načine. Nakon toga, kreće zabava.
Ovdje temu nećemo započinjati dugim povijesnim uvodom, no bitno je znati da su neke stvari preuzete iz vremena filma, poput standarda oko veličina današnjih senzora ISO osjetljivosti i, naravno, “fotošopiranja” slika s obzirom da se naknadno uređivanje boja i svjetlina na konačnim fotografijama radi od samog početka fotografiranja. Ipak, krenimo od najbitnije stavke, a to je trokut ekspozicije kojim se određuje konačna svjetlina fotografije, kao i njena oštrina i razina detalja.
Otvor blende (Aperture)
Ako ste se nadali da u svijetu fotografije neće biti matematike, imamo novost za vas. Ne samo da vas čekaju omjeri i milimetri udaljenosti koji su ujedno i stupnjevi vidljivog polja, već se svaka veličina treba pretvoriti i u ekvivalent full-frame veličina kako biste znali s kakvim specifikacijama uopće raspolažete. Izražava se F-brojem (recimo F4), a najjednostavnije objašnjenje je: što je manji F-broj, konačna slika će biti svjetlija. Razlika između dva F-broja označava jedan puni „stop“ svjetline, što se pak nadovezuje na prijašnju priču o „stopovima“ svjetline, pa ako vam treba više svjetline (dva „stopa“), a ne želite dizati ISO sa 100 na 400, možete dignuti ISO na 200, a F-broj smanjiti s npr. F8 na F5 ili F6.
Pune vrijednosti F-brojeva generalno su 1.4, 2, 2.8, 4, 5.6, 8, 11, 16 i 22 za većinu fotoaparata s promjenjivim otvorom blende (što generalno nije slučaj kod kamera na mobitelima). Skok od jednog do drugog F-broja je jedan „stop“ svjetline, koje su dobivene računanjem potencija kvadratnog korijena broja 2. Fotoaparati mogu imati i vrijednosti F-broja između glavnih vrijednosti, za precizniju kontrolu. Otvor blende uvelike ovisi o objektivu koji se koristi, što ćemo detaljnije proći kasnije, no njegovom promjenom ne dobivate samo veću svjetlinu konačne fotografije.
To bi bilo previše jednostavno i na kraju, dosadno. Otvor blende je specifična vrijednost kojom direktno možete utjecati na fokus fotografije. Želite li da fokus bude „beskonačan“, povećat ćete F-broj do maksimuma (generalno F22). U suprotnom, ako želite zamutiti pozadinu, F-broj bit će najmanji što ga objektiv može postaviti. Tako ćete dobiti „plitak“ fokus, gdje će sve ostalo bliže ili dalje u odnosu na subjekt postajati sve mutnije.
Otvorena blenda: opisana je vrlo niskim f/x brojem. Propušta najviše svjetla na senzor, no slika ima vrlo plitak fokus koji onda kamera može i promašiti
Duljina ekspozicije (shutter speed)
Ova stavka trokuta ekspozicije je možda i najjednostavnija za shvatiti, a jednostavno se odnosi na vrijeme koje će senzor koristiti za upijanje svjetla okoline. Donedavno se radilo o mehaničkoj zavjesi, „shutteru“, koja je prekrivala senzor, a dizala se tek kada ste pritisnuli gumb za fotografiranje, ili prije toga film, i otvorila senzor svjetlu. Kako digitalni fotoaparati postaju sve brži, polako izlaze modeli bez fizičke zavjese.
Dok takav potez miče zadnju mehaničku komponentu iz modernog fotoaparata, tehnologija potrebna da ju zamjeni je iznimno skupa prosječnom korisniku. Na fotoaparatima, pa tako i mobitelima, vidjet ćete ekspoziciju pokazanu u sekundama, od 0,4” do često maksimalno 30” (sekundi). Sve manje od 0,4” se iskazuje razlomkom od 1/3” do generalno 1/4.000” ili 1/8.000”, što su generalno najbrže specifikacije prosječnih fotoaparata.
Dulja ekspozicija može izvući više detalja iz mračnih scena, ali sve što se kreće u sceni postat će mutno. No taj efekt možete iskoristiti za prikaz kretnji na fotografiji kako ne bi sve bilo „zaleđeno“, poput slikanja automobila. Ako pratite automobil u pokretu, dobit ćete popularan efekt gdje je auto najoštriji, a sve oko njega je zamućeno. Alternativno, ako je fotoaparat statičan, auto može biti zamućen dok je sve ostalo oštro. Ekspozicija je vrlo koristan alat ako imate konkretnu sliku na umu koju se pripremate fotografirati, no ako samo želite brzu fotku, ona će biti zadnji kompromis koji želite napraviti kako biste dobili oštru, iskoristivu fotografiju.
Minimalan otvor blende: ima vrlo visok broj f/x (20 ili više). Većina slike bit će u fokusu, no propušta se vrlo malo svjetla
ISO osjetljivost
Povijest oko ISO standarda vezanog uz fotografiju sada se već proteže kroz više od sto godina. Oduvijek se odnosi na osjetljivost na svjetlo. Dok je prije taj posao radio film, danas se ovdje priča o osjetljivosti digitalnog senzora. Ovdje ćete se početi susretati sa još jednim izrazom, a to su „stopovi“ svjetline, što ćemo također pojasniti. Dakle, ISO osjetljivost na većini fotoaparata počinje uglavnom od vrijednosti 100. Tada je slika najoštrija, odnosno svaki piksel na senzoru javio je razinu svjetline i boju s velikom pouzdanošću i takvu sliku pospremio u memoriju.
Podignemo li ISO na 200, dobili smo duplo svjetliju fotografiju povećanjem osjetljivosti senzora na svjetlo. Generalno nećete vidjeti razliku u kvaliteti fotografije bez značajnog zumiranja, no preciznost boja i svjetline se smanjila, a dobili smo i „zrnatiju“ sliku. Također se svjetlina fotografije povećala za jedan „stop“. Kako bismo ponovno dobili duplo svijetliju fotografiju, potrebno je ISO podići na 400, za još jedan „stop“ svjetline.
ISO vrijednost: danas je digitalna vrijednost osjetljivosti senzora koja omogućuje fotografiranje s manjom količinom podataka (loše osvjetljenje) na račun preciznosti, što rezultira šumom na fotografiji
Sljedeća razina je 800, zatim 1.600 pa 3.200, itd. Generalna maksimalna vrijednost ovisi o samopouzdanju proizvođača, no generalno je maksimum oko ISO 12.800, ali tada će fotke već biti poprilično zrnate sa dosta artefakata boje. Sada već možemo primijetiti što znače „stopovi“ svjetline jer ako pogledate duljinu ekspozicije i ISO vrijednost, primjerice, ako želite ekspoziciju smanjiti sa jedne sekunde na pola sekunde, izgubit ćete jedan stop svjetline. Da vratite željenu svjetlinu, ISO je potrebno podići sa 100 na 200. Ove dvije vrijednosti su sve što vam je potrebno za igru u profesionalnom načinu na mobitelima, za dobivanje vrlo zanimljivih fotografija.
Dulja ekspozicija: primarno rezultira mutnom fotografijom, no tako možete dati prikaz kretanja na statičnoj slici
Mala škola fotografije: drugi dio
Zaronimo dublje
Sada smo prošli apsolutne osnove i spremni smo prvi put baciti se u vode „manual“ fotografije kojom upravljate vi, a ne čip uređaja.
Pravila fotografije poput dijeljenja slike na trećine nude vam jednostavno i brzo kadriranje, gdje subjekte na primjer pokušavate staviti na samo križanje crta
Velika većina fotoaparata danas, uključujući mobitele, ima generalno iste postavke koje možete odmah na prvu razumjeti. Naprednije funkcije se mogu razlikovati, kao i načini pristupa tim funkcijama, no generalno koji god fotoaparat primili u ruke, brzo možete njime početi raditi. Ipak, prije nego se primimo samih mogućnosti fotoaparata, bitno je razumjeti objektive i njihove specifikacije. Objektivi su nužni za funkcioniranje bilo kojeg fotoaparata, a imaju ogroman utjecaj na konačnu fotografiju, bilo da ih možete mijenjati ili su fiksirani na fotoaparat.
Sagledajte situaciju objektivom
Objektivi su specifično dizajnirani za pojedine modele fotoaparata ili serija sa specifičnim dimenzijama ili generacijom senzora, a najbolje je pogledati koji „mount“ koriste fotoaparati i zatim pogledati same objektive za tu seriju da vidite nudi li se nešto što bi vas zanimalo. U suprotnom, kupovanje kompaktnih fotoaparata nudi integrirani objektiv koji se često povlači u samo tijelo fotoaparata kada nije upaljen. Ako ipak trebate nešto veći raspon mogućnosti, „bridge“ fotoaparati također imaju fiksirane objektive, no značajno su veći i nude širi raspon mogućnosti zumiranja.
Generalno, fotoaparati sa zamjenjivim objektivima gledaju se kao „profesionalnija“ opcija jer vam nude puno veći izbor oko kupnje upravo modela objektiva koji vama treba. Objektive prvenstveno dijelimo u dvije kategorije: Prime i Zoom objektivi. Prime objektivi nude fiksiranu žarišnu duljinu iliti širinu pogleda, a samim time imaju manje stakla i pomičnih dijelova, pa su i rezultati primjetno oštriji s manje artefakata i kromatskog izlijevanja boja na detaljima visokog kontrasta.
S druge strane, zoom objektivi nude daleko veću prednost kod jednostavnosti korištenja jer nude raspon žarišnih udaljenosti iliti zumiranje okretom prstena na objektivu. Zoom objektivi generalno su nešto teži i veći, no zato je većini dovoljan jedan da pokrije sve vaše potrebe, barem u počecima vaše fotografske avanture.
Kod odabira idealnog objektiva, potrebno je razumjeti neke specifikacije koje nisu toliko komplicirane jednom kada znate što treba gledati. Prvo, bilo bi idealno razumjeti trokut odnosa za dobivanje ekspozicije s početka teme. Generalno vas kod kupnje zanima širina kuta gledanja, odnosno žarišna udaljenost objektiva. Tradicionalno, za full-frame fotoaparate (dimenzije preuzete sa fotoaparata koji su koristili film) standardna „normalna“ žarišna točka iznosi 35 mm, odnosno ima kut gledanja od oko 63°.
Što je udaljenost žarišne točke kraća, to je širina kuta vidljivog polja veća. Tako 10 mm objektiv ima pogled od 180°, a također se naziva i „fish-eye“ radi jedinstvenog vizualnog efekta koji nudi. Glavne kamere na mobitelima, primjerice, imaju fiksiran pogled od oko 24 mm (kada se preračuna u ekvivalent standardnih full-frame dimenzija), odnosno glavna kamera ima poprilično širokokutan pogled, pa se slike s ovim kamerama već u startu značajno razlikuju od onih snimljenih fotoaparatom.
Ultraširoka kamera mobitela kreće se oko 13 mm žarišne duljine što, naravno, uzrokuje i dosta savijanja oko rubova slike. Bez obzira kakav objektiv odaberete, slike će biti najtočnije u samom centru, sa gubitkom preciznosti prema rubovima. Efekt je vrlo sličan kao i kada globus Zemlje prikažete na ravnoj karti. Objektiv hvata sliku u širokom luku i onda ju kamera „pegla“ na ravan senzor. Efekt se najviše primjećuje na širokokutnim fotkama, dok uži pogled značajno umanjuje efekt. Kada slikate osobe, široki kut slikanja istaknut će detalje u centru poput nosa, dok uši, recimo, nećete niti primijetiti. Zato je generalno za fotkanje ljudi bolje koristiti 35 mm ili veću žarišnu duljinu, ako želite ugodniji i prirodniji izgled.
Veličina senzora najbitnija je stavka kada pričamo o performansama fotoaparata, bilo da se radi o mobitelu ili profesionalnoj kameri, te direktno rezultira preciznijom registracijom boje i svjetline svakog pojedinog piksela koji je također veći
Žarišne duljine od 35 mm do nekih 80 mm generalno će vam dati najprepoznatljiviji izgled osoba kakve možete vidjeti na profesionalnim fotografijama. Što je žarišna udaljenost veća, dobivate i veći optički zoom, pa ćete kao fotograf često morati biti udaljeniji od samog subjekta. Od 85 mm nadalje počinje se pojavljivati i primjetna kompresija pozadine subjekta, što može biti i odličan efekt da dobijete dobro kadriranu pozadinu, no imajte na umu da subjekt na fotografiji može postati velik kao i zgrada u pozadini, pa je dobro kadriranje bitno kako bi se dobio i realističan dojam udaljenosti od pozadine.
Ako želite jedan objektiv koji vam može ponuditi ogromnu širinu kadrova, generalno gledajte na zoom objektive između 20 i 80 mm žarišne duljine, imajući na umu da svaki brend ima vlastite objektive sa različitim specifikacijama u različitim cjenovnim kategorijama, no srećom, većina objektiva ima i primjere slika kao i recenzije kako biste prije kupnje vidjeli što sve nudi. Kod mobitela sa 3x zoom kamerom dobivate ekvivalent od oko 65 mm žarišne duljine, što je generalno odlično za fotografiranje portreta s idealnim rezultatima.
Moderni flagship mobiteli sa 5x zoom kamerama nude oko 110 mm žarišne duljine, gdje imate kompresiju pozadine iza subjekta i dobivate široku paletu mogućnosti za kadriranje, ako vam se ne dopada direktna okolina subjekta.
Budite u kontroli
Drugi detalj koji će objektiv nuditi je F-broj, a dobiva se kao omjer duljine žarišne točke i promjera objektiva. Jednostavno, što je promjer objektiva veći, moći će propustiti prema senzoru više svjetla, no isto tako objektiv postaje fizički nezgrapniji i teži, a samim time i skuplji. Ako imate žarišnu točku od 50 mm sa promjerom objektiva od 50 mm, dobili biste F1 vrijednost. Što je F-broj manji, to će objektiv nuditi više svjetla i omogućiti „brže“ fotografiranje jer tako možete smanjiti vrijeme ekspozicije u svim uvjetima, zadržavajući „stop“ vrijednost svjetline. Ovo je naravno idealan rezultat na papiru, no imajte na umu da u stvarnosti, ako koristite najniži F-broj, bez obzira na objektiv, slika će imati dosta kromatskih aberacija.
S druge strane, ako odete na što viši F-broj, slika će biti puno točnija, no javlja se generalna zamućenost koju je gotovo nemoguće zaobići. Svi objektivi tako će imati idealnu „srednju vrijednost” za oštrinu i preciznost prikaza od oko F8-F11, što možete često saznati gledajući recenzije pojedinih objektiva. Drugim riječima, uvijek se radi o nekom kompromisu, a što skuplji objektiv koristite, to su ovi negativni efekti manje primjetni. Dakle, mijenjanjem F-broja fizički se pomiču sitni listići koje možete vidjeti pogledom u sam objektiv.
Ovisno o kvaliteti objektiva, koristit će se veći broj listića koji otvor čine zaglađenijim, pa je samim time i sadržaj van fokusa ugodniji. Stari objektivi tako su koristili samo pet ravnih listića, pa na slikama možete vidjeti svjetla u pozadini u obliku pentagona ili heksagona, ovisno o broju listića u objektivu. Danas ih se može naći i 11, a i blago su zakrivljeni kako bi dali zaglađeni, okrugli izgled svega što je van fokusa.
Objektiv: Kada se upustite u fotografiju ima veći utjecaj na konačnu sliku od samog fotoaparata. Dok su Prime objektivi generalno oštriji, u cilju veće fleksibilnosti za početak savjetujemo da odaberete one koji imaju solidan raspon žarišnih duljina (poput ovog 20 - 70 mm)
Kod potpuno otvorenog otvora blende, osim velike količine svjetla koje pada na senzor, javlja se i vrlo plitka dubina fokusa, odnosno sve ispred i iza subjekta bit će poprilično mutno. Ovaj efekt često se naziva „bokeh“ i poželjan je kada subjekt želite odvojiti od pozadine. S druge strane, ako morate imati otvorenu blendu kako biste uhvatili dovoljno svjetla, često se može dogoditi da cijeli subjekt ne bude u fokusu, što opet predstavlja problem kod slikanja koji morate izbjegavati dizanjem ISO vrijednosti ili duljom ekspozicijom.
Ako pak želite sve u fokusu, dizanjem F-broja zatvaraju se listići blende što nudi oštru fotografiju, no također limitira protok svjetla, pa ponovno imate izazov sa dobivanjem adekvatno svijetle slike u zahtjevnijim situacijama. U „manual“ načinu slikanja sve tri vrijednosti (otvor blende, vrijeme ekspozicije, ISO) sami postavljate, no fotoaparati vam nude i druge načine snimanja poput vrlo popularnog „Aperture priority“ načina, gdje sami postavite ISO adekvatan uvjetima (recimo 400-800), a ručno mijenjate otvor blende za dobivanje različitih efekata kod svake fotke prema želji.
Fotoaparat će sam mijenjati duljinu ekspozicije da dobijete željenu svjetlinu svake fotografije tako da ne morate sve raditi sami i možete se fokusirati na bitno. Ipak, ne prepuštajte sve automatici fotoaparata koji će često potpuno otvoriti blendu objektiva i tako će sve slike imati vrlo plitki fokus, pogotovo u tamnijim scenama, dok će na svjetlu često sve biti oštro. Kod objektiva je poželjno da vama nudi solidnu količinu odabira oko željenog konačnog izgleda fotografije, što uključuje i brzi autofokus, kao i precizno ručno fokusiranje sa glatkim pomicanjem, pogotovo kada želite snimati video.
F-broj je omjer žarišne duljine i funkcionalnog promjera objektiva. Objektivi sa manjim F brojem su tako automatski primjetno veći i teži, no mogu propustiti više svjetla i dobiti izraženiju dubinsku zamućenost
Veličina je bitna
Ovo su neke osnovne kontrole vašeg fotoaparata koristeći mogućnosti koje ima objektiv, bilo da se radi o ugrađenom ili izmjenjivom objektivu. Moderni objektivi često imaju i napredne stabilizacijske funkcije, a često su u modernim fotoaparatima dodatno stabilizirani i senzori. Tako da kod snimanja s duljom ekspozicijom i dalje postoji šansa za dobivanjem solidno oštre fotografije, iako slikate iz ruke. U takvim slučajevima pogotovo savjetujemo „burst“ iliti uzastopno slikanje većeg boja fotografija kako biste zagarantirali da će barem jedna biti oštra.
Osim objektiva, spominjali smo i različite senzore. Dok na tržištu postoje razni formati i namjene, postoje generalne veličine koje se koriste i samim time dijele u cjenovne razrede. Na kraju dana, što senzor ima veću površinu kojom hvata svjetlo, imat će i bolje performanse u izazovnim svjetlosnim situacijama, ako je sve ostalo jednako (na primjer, kvaliteta senzora). Sve mjere o kojima smo pričali gledaju se na temelju „full-frame“ dimenzija senzora, koje zamjenjuju nekadašnji film i imaju stranice od 36 mm x 24 mm.
U ovoj kategoriji imate mahom profesionalne fotoaparate sa cijenama iznad 2.000 € za tijelo fotoaparata. Veći senzor zahtijeva i veće objektive, pa i njihova cijena raste. Neki srednji omjer danas je 24-megapikselni senzor za generalnu uporabu, koji nudi solidnu rezoluciju i večernje performanse. Mogu se naći i detaljniji senzori sa preko 48 megapiksela gdje dobivate značajno veće detalje kod fotkanja, no pojedini pikseli su manji, pa su i večernje performanse lošije, sa bržim javljanjem šuma u ISO postavkama.
Suprotno tome, nude se i senzori manje rezolucije, poput Sonyjevog ZV-E1 modela koji smo koristili za ovu temu. Senzor ima oko 12 megapiksela, što mu nudi veće pojedine piksele koji brže mogu razaznati boju i svjetlinu u izazovnom okruženju, pa senzori nauštrb rezolucije dobivaju bolje performanse u večernjim uvjetima. Na ovom konkretnom fotoaparatu to je specifična odluka, jer se radi o modelu fokusiranom na Vlogging, a video tako može imati manje šuma i u izazovnim situacijama s obzirom da 4K videu treba malo više od 8 megapiksela, pa detaljniji senzori odbacuju dosta piksela.
Sve u fokusu: Telefoto kamere na mobitelima odlično mogu imitirati naprednije načine slikanja fotoaparatom, no i dalje dobivate slike gdje je gotovo sve u fokusu
Pravilo trećine: Ovdje smo ponovno sliku poravnali pomoću mreže trećina na fotoaparatu koja dijeli obalu i jezero. Fotoaparati takvim dodacima nude lako osnovno kadriranje velikog broja scena
Uz „full-frame“ senzore postoje još razni popularni formati te ih većina ima 3:2 omjer, odnosno u postavkama fotoaparata ako odaberete neki drugi omjer, zapravo režete dio senzora (RAW slike i dalje bilježe podatke cijelog senzora za kasniju obradu). Manji senzori su APS-H i APS-C koji nude kompaktniji dizajn ukupnih kamera, a time i atraktivniju cijenu. Mogu također koristiti zamjenjive objektive, a kompletna ponuda je generalno cjenovno pristupačnija.
Glavna mana je upravo veličina senzora i performanse koje može ponuditi u tamnijim scenama, prije nego ISO smetnje postanu očite. No, nudi dublji fokus te se često koristi za video, zajedno sa puno lakšim kompletnim sustavom koji možete uvijek nositi sa sobom. Još manji senzor nosi „four thirds“ naziv, doslovno jer koristi 4:3 omjer stranica senzora, koje je lakše kasnije pretvoriti u vertikalan video, a nudi i vrlo kompaktne uređaje.
Postoji i format veći od full framea, a nosi naziv Medium format. Dok nudi zanimljiv pristup fotografiji, ipak je van opsega našeg uvoda u tehnologiju fotoaparata. Ono što želimo reći je da razmislite kakav fotoaparat želite. Ponekad je mogućnost lakog nošenja fotoaparata, kao i njegova suptilnost poželjnija kako biste uhvatili željenu fotografiju. Veći senzori generalno imaju veće i teže te skuplje objektive, a ako vam je naporno fotoaparat vući za sobom, gubi se smisao priče. Ono što će vam veći senzor svakako priuštiti su atraktivniji bokeh efekti jer što je veći senzor, to je mogućnost prirodnog zamućivanja pozadine bolja.
Još posla: Nema uvijek prilike za željeni rezultat iz kamere, a micanje neželjenih grana i vlasi trave bitan je alat u vašoj obradi fotografije
Lokacija kamere: Ako slikate nešto udaljeno, često izbjegavate okolinu oko same kamere pa slika može ispasti “lebdeće”. Uključite li malo okoline oko kamere poput tla ili obližnjeg drveta, možete “uzemljiti” scenu te dodati dojam udaljenosti ili stvarne veličine subjekta
Primijenite naučeno
Pogledajmo sada kako dobiti neke od zanimljivih efekata igrajući se postavkama fotoaparata. Ove efekte možemo smatrati osnovom koju je dobro znati kada počinjete svoju avanturu, no vjerujemo da će svatko tko se primi fotoaparata na svoj način iskoristiti ove efekte. Prva i najbitnija stvar kod prosječnog fotografiranja, ako želite malo podignuti krajnju fotografiju, jest da ju „uzemljite“. Ako fotografirate nešto udaljeno, pronađite i neke detalje oko sebe poput drveta, ruba zida i slično koji će kasnije dočarati efekt udaljenosti i omjera.
Tako, recimo, ako fotkate more i udaljene otoke, pokušajte spustiti fotoaparat i uhvatiti dio tla na kojem se nalazite, ili obližnje (zanimljive) detalje. Recimo da njima želite „uokviriti“ fotografiju. Odličan primjer je kada čitate recenzije nekih gadgeta slikanih na stolu, generalno će oko njega biti i drugih stvari kako biste dobili dojam o veličini samog uređaja, a i sama fotografija odmah postaje zanimljivija. Ovdje se nećemo baviti omjerima, praznim prostorom i korištenju pozadine krajolika da kontrastnim crtama usmjere pogled na subjekt, no postoje brojne zanimljive teorije iliti „dobra praksa“ koju je svakako zanimljivo proučiti jednom kada savladate kontrolu „Pro“ načina rada fotoaparata ili mobitela.
No, po nama je bitno prvo vježbati kontrolu otvora blende da dobijete željenu fotografiju.
Maksimalan f-broj: omogućit će vam spuštanje brzine kod snimanja videa danju za približavanju filmskom standardu ako nemate ND filter
Bokeh efekt najizraženiji je kod otvorene blende, a broj samih vratašca određuje kako će izgledati zamućena pozadina
Dakle, vježbanjem ćete primijetiti da bokeh efekt ovisi o malo više toga od samog otvora blende. Već smo spomenuli da veličina senzora igra ulogu, no tu je još par detalja. Prvi detalj je da će Bokeh efekt (zamućivanje pozadine) biti izraženiji što ste bliže fokusu fotografije, odnosno subjektu za vrijeme snimanja. Ako želite vrlo široki zamućeni pogled, generalno ćete morati biti udaljeni od pozadine, koristiti vrlo nizak f-broj ili imati subjekt dosta blizu kamere sa lećom širokog pogleda.
Široki pogled, odnosno objektivi kratke udaljenosti žarišne točke teško će doći do prirodnog bokeh efekta. Što više optički zumirate (preko 50 mm udaljenosti žarišne točke) to će bokeh efekt biti izraženiji, no bit će ga se i teže riješiti ako želite da baš sve bude oštro. Povećavanjem F-broja to se lako riješi, pogotovo ako imate dosta dnevnog svjetla. U slučaju slabijeg svjetla, budite spremni na podizanje ISO vrijednosti ili igre sa duljinom ekspozicije, ako možete tolerirati zamućenje bržih pokreta.
Bokeh efekt odličan je alat za odvajanje pozadine od subjekta. Možda je malo smiješan primjer, no tako možete slikati jedno drvo sa pozadinskom šumom van fokusa, da istaknete specifičan subjekt (to može biti auto na cesti, osoba ili bilo što drugo istaknuto iz okoline) koji se nalazi okružen vrlo sličnim detaljima. Igra s fokusom je poput dodavanja strelice na fotografiju da gledatelj zna što ste zapravo ciljali. Ovdje je izazov staviti i cijeli subjekt u fokus, pa generalno ciljajte na oko F8 vrijednosti kako bi pozadina bila blago zamućena, a cijeli subjekt jasan.
To je školska vrijednost, no svakako vas potičemo da eksperimentirate. Alternativno, vrlo zanimljive mogu biti slike sa vrlo plitkim fokusom i jako zamućenom okolinom. Kako bi osoba tako ispala i dalje oštro na prvi dojam, jako je bitno da joj fokus bude upravo na očima. Nos i obris tijela već će biti van fokusa, no slika će gledatelju izgledati „ispravno“, više nego da su oči na slici mutne, a nešto drugo u fokusu, no naravno, bitna je i namjera na fotografiji.
Zoom kamere na mobitelima možda su najbitnija stvar za dobro kadriranje željenog subjekta bez velike količine praznog prostora koji se uhvati širokokutnim glavnim kamerama
Jednom kada ovladate fokusom, svakako se poigrajte s duljinom ekspozicije, koja je nešto složenija, kako bi slika dobila ispravan, željeni efekt. Dok se dosta toga može dobiti „iz ruke“, da u potpunosti iskoristite ovu funkciju, trebat će vam i nekakav tronožac koji će fotoaparat držati mirnim. Dok generalno mutne slike radi pokreta smatramo nepoželjnima, ovaj efekt odličan je za prikazivanje svjetla u pokretu, bilo da je subjekt zamućen ili se svijet oko subjekta kreće.
Već smo pričali o duljini ekspozicije koja se generalno gleda kao razlomak, gdje je 1/x označava sve bržu ekspoziciju. Tako je 1/50 po nama apsolutan minimum koji će garantirati da barem jedna fotografija bude oštra radi trešnje ruku koje drže fotoaparat, ako je subjekt posve statičan. Vrijednost 1/100 generalno je sigurna, gdje će većina stvari biti „zaleđena”, a samo brži subjekti zadržavaju pokrete. Sve iznad toga generalno će zalediti sve što slikate, ovisno i o brzini vaših kretnji.
Ako spustite ekspoziciju na oko 1/50 i slikate auto u pokretu, ako ga možete pratiti, auto će ostati oštar, dok će okolina biti zamagljena, dajući efekt brzine fotki. Trebat će vježbati dobru izvedbu ovakve fotografije i naravno, nekoliko ponavljanja da sve ispadne idealno, odnosno kako ste zamislili. Imajte na umu da slikanje danju, osim dobivanja blur efekta, rezultira i osjetno višom ekspozicijom. Tako ćete se pomučiti i sa ISO 100 vrijednošću, pa je neke scene dobro snimiti i kada je oblačno, ili predvečer. Alternativno, možete nabaviti i ND filter koji se ponaša poput sunčanih naočala za fotoaparat, pa vam omogućuje igranje ekspozicijom i na dnevnom svjetlu, što je pogotovo bitno kada snimate video.
Filteri koji se dodaju na navoj objektiva moraju biti jednake veličine kao i sam objektiv kako bi pasali, a obavljaju razne funkcije, od glumljenja sunčanih naočala u slučaju ND filtera, do polarizirajućeg efekta koji umanjuje oštre refleksije iz specifičnog kuta
Polarizirajući filter blokira svjetlo iz specifičnog smjera, a većina ih se može rotirati za dobivanje željenog efekta. Imajte na umu da će najbolji efekt imati na ravnijim, pravilnim površinama
Moderan pristup iz fotoaparata je izbacio dosta stakla i ogledala što mu omogućuje osjetno lakši i kompaktniji dizajn, no u interesu dobrog držanja u ruci desna strana ipak je zadržala veću “grip” izbočinu
Duljom ekspozicijom i fotoaparatom na stalku možete uhvatiti kretanje, primjerice, automobila na cesti koji se pretvaraju u svjetleće trake, ili po noći možete „pisati“ po zraku sa šarenim lampicama, ili možete uhvatiti i kretanje slapa koje neće biti zaleđeno, već blago zamućeno kako bi se prenio efekt kretanja vode. Vrlo duge ekspozicije vode, bilo rijeka, slapova ili mora daju vodi „ghosted“ efekt koji ponovno daje vrlo specifičan dojam krajnjem rezultatu.
S kamerom na stalku tako možete uhvatiti različite efekte na jednoj sceni. Na primjer, pronađite dobro osvjetljen gradić iz udaljenosti predvečer, pričekajte da sunce zađe i lampe se upale, a takve dvije fotke zatim kombinirajte u programu za obradu kako biste dobili vrlo jasan i oštar grad sa okolinom, zajedno s upaljenim svjetlima i generalno noćnim dojmom, bez da lampe ispadnu presvijetle ili da imate vrlo tamne dijelove scene. Duga ekspozicija također umanjuje potrebu za visokim ISO vrijednostima.
Ovo su neki od početnih efekata i metoda koje je dobro izvježbati i naučiti kako biste ih mogli kasnije lako upotrijebiti kada ugledate atraktivnu scenu, a možete krenuti i u istraživanje naprednijih načina slikanja i detalja na koje treba paziti da dobijete idealnu fotografiju.
Otvor blende
Maksimalan fokus Kod velikog F-Broja (30+) dobit ćete gotovo cijelu scenu u fokus, no manje svjetla dopire do senzora pa će često biti potrebno povisiti ISO ili trajanje ekspozicije. Sami objektivi također uzrokuju blago zamućivanje cijele slike u odnosu na primjerice fokusiran f/8 otvor blende pa gubite na kvaliteti
Srednje vrijednosti (f/8 -11) često su neka zlatna sredina gdje će gotovo svaki objektiv ponuditi optimalne rezultate, a kod bližih subjekata pozadina će biti blago zamućena
Potpuno otvoren Kod minimalnog F-broja hvatate maksimalnu količinu svjetla, no sada vam je fokus vrlo uzak s gubitkom svih detalja pozadine (ponekad s ciljem). Objektivi i ovdje pokazuju svoje limitacije pa je zagarantirano da će kontrastni rubovi rezultirati kromatskim greškama, često u ljubičastim nijansama
Test: Sony ZV-E1 vlogging kamera
 |
Pobijedite tamuSony aktivno razvija svoju Vlogging ponudu, a novi model ZV-E1 napravljen je kako bi zauzeo prijestolje |
