AMD je protekle godine predstavio 16-jezgreni procesor za mainstream AM4 platformu, a nedavno i nevjerojatni high end model za workstation primjernu s monstruozne 64 jezgre. Procesori s većim brojem jezgri u posljednje vrijeme postali su uobičajeni na tržištu. Međutim, što veći broj procesorskih jezgri donosi prosječnim korisnicima mainstream računala?
Nakon dugogodišnje Intelove dominacije u svijetu desktop procesora, AMD se konačno u posljednje vrijeme vratio u igru. I to u velikom stilu. Ovdje prvenstveno mislimo na najnoviju generaciju 7 nm AMD-ovih procesora Ryzen 3000 koja je predstavljena sredinom prošle godine i kojom je AMD nakon dugo vremena po svim najvažnijim parametrima ponudio iznimno konkurentne procesore koji se pritom ističu odličnim omjerom cijene i performansi. Ryzen 3000 samo je kulminacija AMD-ove strategije povratka u sam vrh ponude desktop procesora; započeli su još prije koju godinu s prvom generacijom Ryzena, a nastavili s drugom, odnosno modelom Ryzen 2000.
Višejezgrena čudovišta!
Ključna odrednica dizajna AMD-ovih procesora Ryzen još od prve generacija predstavljene 2017. godine svakako je fleksibilna arhitektura koja omogućuje jednostavno i relativno jeftino povećanje broja dostupnih procesorskih jezgri kod procesora Ryzen. Prva i druga generacija procesora Ryzen nam je tako po prvi puta po povoljnoj cijeni u mainstream ponudi desktop procesora donijela procesore sa 6 i 8 jezgri. Ovo je natjeralo Intel da, nakon dugogodišnje stagnacije i nebrojenih osvježenja postojeće arhitekture koja je uključivala većinom procesora s 4 jezgre, konačno predstavi i svoje 6 i 8-jezgrene procesore namijenjene mainstream tržištu.
S ukupno 16 jezgri i uključenim SMT-om, AMD-ov Ryzen doista je impresivan multithreading procesor koji aplikacijama koje to mogu iskoristiti na raspolaganju stavlja čak 32 threada
AMD s najnovijom serijom procesora Ryzen ide, međutim, još korak ili dva dalje. Osebujan i fleksibilan dizajn koji se oslanja na posebne chipsete koji sadrže određen broj funkcionalnih procesorskih jezgri, te su fizički odvojeni od memorijskog kontrolera i ulazno-izlaznih jedinica, omogućio je AMD-u daljnje povećanje broja procesorskih jezgri. Predstavljen je tako 16-jezgreni Ryzen 3950X koji radi na mainstream platformi AM4, a nedavno je AMD predstavio i nevjerojatni Threadripper 3990X koji ima ni manje ni više nego 64 procesorske jezgre! Ovaj procesor košta 3990 dolara i namijenjen je high end desktop i workstation računalima. Kad kažemo: 64 procesorske jezgre, to doista zvuči zastrašujuće, osobito ako imamo na umu da smo još do prije koju godinu 6-jezgrene procesore smatrali apsolutnim high endom.
Može li Intel odgovoriti na AMD-ov izazov? Očekuje li nas rat procesorskim jezgrama na isti način na koji su se oba proizvođača procesora ranije natjecala čiji će procesor dosegnuti viši radni takt? Zapravo ne! Intel je trenutno još uvijek zaokupljen problemima s prelaskom na 10 nm proizvodni proces, a osim toga, njihova im trenutna monolitna arhitektura ne omogućuje dodavanje većeg broja procesorskih jezgri bez enormnog povećanja potrošnje energije.
Trebaju li nam sve te jezgre?
Daleko je zanimljivije pitanje ili, ako hoćete, dvojba: što doista veći broj procesorskih jezgri donosi po pitanju performansi, posebno kada govorimo o mainstream računalima? Drugim riječima, koliko procesorskih jezgri nam doista treba kad govorimo o mainstream računalima namijenjenim prosječnim korisnicima? Može li nam veći broj procesorskih jezgri osigurati daleko brži i ugodniji rad? Govorimo dakako o prosječnim korisnicima koji računala koriste prije svega za surfanje Internetom, multimediju, igranje igara i eventualno neku jednostavniju obradu slika i videa.
Prilikom odabira procesora, osim radne frekvencije, svakako jedan od ključnih parametara koji ponajviše utječe na performanse je broj procesorskih jezgri
Možemo reći da, kada govorimo o profesionalnoj primjeni i workstation računalima, procesori s velikim brojem jezgri svakako imaju smisla i donose osjetno poboljšanje performansi u aplikacijama koje su optimizirane za rad s velikim brojem procesorskih jezgri. Premda i ovdje postoje određena ograničenja po pitanju isplativosti nakon što pređete granicu nakon koje više dodavanje novih jezgri ne donosi osjetno bolje performanse.
Mainstream platforma i Windows kao OS-i koje većinom koriste prosječni korisnici svakako donose još veća ograničenja. Sve ovo nas je nagnalo da malo detaljnije istražimo koliko nam procesorskih jezgri doista danas treba kod mainstream desktop računala. Koliko su moderne aplikacije i Windowsi doista optimizirane da na pravi način iskoriste procesore s velikim brojem jezgri? Treba li nam danas 16-jezgreni procesor za ponajbolje moguće performanse u igrama?
Što to znači za prosječnog korisnika?
Kako bismo dobili odgovore na ova pitanja, detaljno smo testirali performanse u popularnim aplikacijama i igrama s različitim brojem procesorskih jezgri da bismo vidjeli kako broj dostupnih jezgri utječe na ukupne performanse. Ukupno smo proveli više od 100 testova performansi, a koristili smo AMD-ov 16-jezgreni procesor Ryzen 9 3950X u kombinaciji s matičnom pločom temeljenom na najnovijem AMD-ovom chipsetu X570. Same testove smo pokušali prije svega prilagoditi aplikacijama koje prosječni korisnici najviše koriste. Fokusirali smo se na office i productivity aplikacije, performanse u web aplikacijama, performanse kod kodiranje videa, performanse u igrama, a testirali smo i performanse prilikom obrade slika. Nešto detaljnije informacije o provedenim testovima i metodologiji testiranja možete pronaći u okviru koji prati ovaj tekst.
Moramo priznati da nije nimalo lako, čak ni ugrubo, simulirati nekakav prosječan način na koji većina korisnika koristi svoje računalo. Najveća prednost osobnog računala je svakako njegova svestranost jer ga možete koristiti za doista velik broj raznih poslova i zadataka. S druge strane, to nama prilikom ovakvih testiranja otežava posao, no smatramo da smo pokrili najčešće korištene aplikacije te da nam dobiveni rezultati mogu dobro poslužiti kao osnovne smjernice kada govorimo o performansama modernih računala s različitim brojem procesorskih jezgri.
Na tržištu procesora : danas možemo pronaći procesore koji posjeduju od 2 pa sve do čak 64 jezgre u high end segmentu
Virtualne jezgre nisu „prave“!
Ovdje moramo naglasiti da su sva testiranja provedena s isključenim SMT-om (Simultaneous Multithreading), odnosno Hyperthreadingom kako ga godina poznajemo kod Intelovih procesora. Riječ je o tehnologijama koje omogućuju jednoj fizičkoj procesorskoj jezgri da se predstavlja OS-u kao dvije logičke jezgre i samim time omogućuje paralelno izvršavanje dva threada na jednoj jezgri.
Za ovo postoji nekoliko ključnih razloga. Cilj nam je bio prije svega istražiti utjecaj „pravih“ fizičkih jezgri na performanse modernog računala. Hyperthreading doista pomaže, ali nije zamjena za prave fizičke jezgre. Osim toga, veliki broj korisnika i dalje posjeduje računala s procesorima bez podrške za Hyperthreading, a i dosta mainstream Intelovih procesora i dan danas ne podržava ovu tehnologiju. U konačnici, ovakvo nam je testiranje i ovako bilo iznimno vremenski zahtjevno, a utjecaj HT-a na ukupne performanse je zapravo tema za neki budući članak.
Konačno napomenimo da je fokus ovakvog testiranja bio na desktop platformi odnosno stolnom računalu. U svijetu prijenosnih računala broj dostupnih procesorskih jezgri kod mobilnih procesora još uvijek nije toliko velik pa ovakvo testiranje ne bi imalo previše smisla.
Testiranja utjecaja broja procesorskih jezgri na performanse računala proveli smo s Ryzen 9 3950X procesorom kojem smo isključili SMT, a radnu frekvenciju postavili na fiksnih 4 GHz
Prije nego što se detaljnije pozabavimo rezultatima provedenih testova, moramo se ipak osvrnuti na način na koji višejezgreni procesori utječu na naše korištenje računala i način na koji utječu na ukupne performanse.
Godinama smo za definiranje ukupnih performansi pojedinih procesora koristili jednostavnu formulu prema kojoj smo gledali kako ukupne performanse procesora ovise o njegovom IPC-u (instructions per clock), odnosno broju instrukcija koje može obraditi u jednom clock cycleu, te radnoj frekvenciji procesora koju mjerimo u gigahercima. Pojavom višejezgrenih procesora u cijelu se priču uključila i treća varijabla - broj dostupnih procesorskih jezgri. Međutim, kako smo godinama zapravo stagnirali na oko 4 jezgre, malo je bilo inicijative da se pojedine aplikacije dodatno prilagode i optimiziraju za korištenje s procesorima s više jezgri. Sada se ova situacija poprilično mijenja s obzirom na dostupnost procesora s većim brojem jezgri.
Multitasking (ni)je za svakoga!
Dva su načina na koja nam višejezgreni procesori mogu omogućiti porast performansi. Prvi je vrlo jednostavan: aplikacije poput recimo Cinebencha, koje mogu iskoristiti sve dostupne jezgre (threadove), bilježe osjetan porast performansi dodavanjem svake nove jezgre. Više jezgri ovdje znači brži rad jer ćete određenu zadaću obaviti proporcionalno brže, ovisno o tome koliko jezgri dajete aplikaciji na raspolaganje.
S druge strane, višejezgreni procesori omogućuju vam i da paralelno pokrećete jednu ili više zahtjevnih aplikacija. Riječ je o famoznom multitaskingu. Moderni operativni sustavi po pitanju pozadinskih procesa, kao i većina aplikacija danas, prilagođeni su multitaskingu. Tako primjerice možete igrati neku igru i u isto vrijeme je uživo streamati na Internet. Možete igrati igru i u pozadini kodirati video ili raspakiravati neku datoteku. Ovakav način korištenja računala zahtjeva procesore s većim brojem procesorskih jezgri. Kada su procesori imali samo jednu jezgru, ovakav način rada u pravilu nije bio moguć. Pokušaj da istovremeno pokrenete dvije zahtjevne aplikacije završio bi u pravilu totalnim usporenjem računala koje je postalo neupotrebljivo.
S ukupno 16 jezgri i uključenim SMT-om, AMD-ov Ryzen doista je impresivan multithreading procesor koji aplikacijama koje to mogu iskoristiti na raspolaganju stavlja čak 32 threada
Nakon toga je Intel osmislio tehnologiju Hyperthreading koja je profesionalcima i entuzijastima ipak dala mogućnost multitaskinga, iako performanse nisu bila osobite. Zanimljivo je da je Intel prvi predstavio i dvojezgrene procesore u obliku zloglasnih Pentiuma D s dvije „slijepljene“ Prescott jezgre. U to su doba AMD-ovi procesori bili kraljevi single-core performansi i posebno dominantni u igrama.
U današnje doba situacija je zapravo obrnuta. Intel je još uvijek u prednosti kad govorimo o radnoj frekvenciji, single-core performansama i brzini u igrama, premda su se noviji Ryzeni 3000 opasno po tom pitanju približili Intelovim modelima. S druge strane, AMD nudi procesore s ogromnim brojem dostupnih procesorskih jezgri ,odnosno izvrsne multi-core performanse.
2,4,6,8,12,16!
Danas bi zapravo nekakav idealan procesor trebao imati visoku radnu frekvenciju, veliki broj procesorskih jezgri, velik IPC i biti energetski poprilično učinkovit. Moramo biti svjesni da povećanje broja procesorskih jezgri automatski znači i nižu radnu frekvenciju, u protivnom se sudaramo sa zidom zvanim ogromno povećanje energetskih zahtjeva i zahtjeva za hlađenjem.
No vratimo se u stvarnost. Kako bismo saznali koliko nam procesorskih jezgri doista treba kod mainstream računala, testirali smo performanse s 2, 4, 6, 8, 12 i 16 jezgri. Testni smo procesor Ryzen 3950X pritom postavili da radi na fiksnoj frekvenciji od 4 GHz. Na taj smo način osigurali da jedina razlika u performansama bude zapravo posljedica korištenja različitog broja jezgri. Nadalje, nismo petljali po BIOS-u niti naprednim opcijama podešavanja procesora, već smo selective startup opcijom kod Windowsa 10 odabrali određen broj jezgri koje Windows smije koristiti.
Testove koje smo pritom provodili možemo podijeliti u nekoliko segmenata: općeniti testovi performansi s fokusom na uredske aplikacije i productivity, testovi kompresije i dekompresije podataka, testovi koji mjere performanse prilikom kodiranja videa, performanse prilikom obrade slika, performanse u web aplikacijama i browserima weba, performanse u igrama, i na kraju smo dodali jedan mali multitasking test koji smo osmislili sami.
Kako opteretiti sve te jezgre? S više od 100 testova!
Za testiranja utjecaja broja procesorskih jezgri na performanse računala, koristili smo testno računalo koje se sastojalo od AMD-ovog procesora Ryzen 9 3950X, matične ploče MSI X570 Godlike, 16 GB DDR4 radne memorije i grafičke kartice ASRock Taichi RX 5700 XT. Sva testiranja smo proveli s najnovijom verzijom Windowsa 10 Pro. Kako bismo isključili utjecaj radnog takta procesora na performanse, radnu frekvenciju smo postavili na fiksnih 4 GHz. Prilikom testiranja, SMT je bio isključen, a druge postavke procesora nismo mijenjali. Unutar advanced opcije selektivnog pokretanja Windowsa 10, odabrali smo broj jezgri koje je OS u datom trenutku mogao koristili.
Pomoću opcije za selektivno pokretanje Windowsa 10, u advanced postavkama moguće je odabrati broj procesorskih jezgri (threadova) koje OS u datom trenutku može koristiti. Nakon odabira željene opcije, treba ponovo pokrenuti računalo
Performanse u općenitim aplikacijama testirali smo s PCMarkom 10 i PCMarkom 8, kompresiju i dekompresiju s WinRAR-om, video kodiranje s X264 3.0 i 5.0 benchmarcima i stvarnim testom u Handbrakeu, performanse u aplikacijama za obradu slika pomoću basic opcije PugetBencha s Photoshopom CC 2019, performanse u web i browser aplikacijama s Octaneom 2.0 i Jetstreamom 2 i konačno, performanse u igrama pomoću 3D Marka i tri igre na 1080 rezoluciji uz medium i high postavke detalja: Shadow of the Tomb Raider, Assassins Creed Odyssey i Metro Exodus. Ukupno smo proveli više od 100 raznih testova da bismo došli do relevantnih podataka o utjecaju broja jezgri na performanse.
16 jezgri za Word i Excel?
Idemo sada vidjeti kakve smo rezultate zabilježili u pojedinim segmentima ovih testova, te konačno što smo općenito saznali o utjecaju broja procesorskih jezgri na ukupne performanse računala. Za testiranje općenitih performansi i uredskih aplikacija, koristili smo dva dobro poznata benchmark alata: PCMark 10 i PCMark 8. Kod PCMark-a 10 koristili smo nazivni test koji se sastoji od nekoliko podskupina različitih testova, dok smo kod PCMark-a 8 koristili Work skup testova koji je više fokusiran na uredske aplikacije i Creative koji je više orijentiran na obradu digitalnog sadržaja. Iz dobivenih rezultata može se vidjeti kako uredske aplikacije i osnovne productivity zadaće vrlo malo profitiraju od većeg broja dostupnih procesorskih jezgri. Četiri ili čak dvije jezgre bit će vam posve dostatne za neke osnovne zadaće i uredske aplikacije. Međutim, preporučujemo vam da, čak i ako namjeravate računalo prvenstveno koristiti za uredske aplikacije, odaberete procesor s četiri jezgre, osim možda u slučaju kada govorimo o budget uredskim računalima najniže moguće cijene.
Općenite performanse te performanse u uredskim aplikacijama i productivity zadaćama, mjerili smo pomoću dobro poznatih benchmark alata, PCMarka 10 i PCMarka 8. Kod PCMarka 8 smo koristili Work i Creative skupine testova
S druge strane, vidljivo je da nešto veći broj procesorskih jezgri mnogo više pomaže bavite li se osjetno više obradom slika, videa ili općenito multimedijom. Ovdje ne mislimo na nekakvu profesionalnu obradu slika i videa, već na puno jednostavnije zadaće koje često uključuje manipulaciju s osobnim foto i video sadržajima. U ovom slučaju veći broj procesorskih jezgri, primjerice 6 ili 8, omogućuje bolje performanse od primjerice računala s 4 jezgre. Korištenje procesora s više od 8 jezgri u pravilu se ne isplati previše jer je porast performansi relativno malen u odnosu na poprilično skupu investiciju u nekakav 12 ili 16-jezgreni procesor.
Kompresija i dekompresija datoteka još je jedna od operacija koju često radimo kod modernih računala, a neki puta toga nismo ni svjesni. Za testiranje performansi kod kompresije i dekompresije podataka, koristili smo poznati softverski alat WinRAR. Pritom smo koristili integrirani benchmark unutar ovog softvera, ali smo proveli i jedan realni test dekompresije datoteka.
Integrirani benchmark koristi multithreading, pa su samim time rezultati osjetno bolji prilikom korištenje većeg broja procesorskih jezgri. Pritom smo s 2 i 4 jezgre zabilježili osjetno lošije rezultate nego sa 6 jezgri. Nadalje, nakon 6 jezgri, razlika u performansama više i nije toliko izražena. Stvarni test dekompresije 5 GB datoteke ukazuje nam da su performanse ovdje prvenstveno ograničene brzinom diskovnog podsustava, tako da velikih razlika u performansama s obzirom na korišteni broj jezgri zapravo nema.
Koliko jezgri, toliko videa!
Danas je općepoznato da je kodiranje videa jedna od procesorski najzahtjevnijih zadaća, tako da smo po ovom pitanju očekivali osjetno bolje performanse prilikom korištenja većeg broja jezgri. Za testiranja smo koristili dva dobro poznata benchmarka, X264 3.0 (720p) i X264 5.0 (1080P), te jedan stvarni test za koji nam je dobro poslužio besplatni softverski alat za kodiranje videa, Handbrake. Svaki X264 benchmark jasno ukazuje na to da je kodiranje videa zadaća koja je odlično optimizirana za procesore s više jezgri. Naime, rezultati u pravilu pokazuju da svaka dodatna jezgra donosi adekvatno poboljšanje performansi.
Stvarni test kodiranja u Handbrakeu donekle potvrđuje ovakav zaključak, međutim, ukazao nam je i na neke osobitosti, prije svega na to da je kodiranje videa s 2 ili 4 jezgre je prilično sporo; 6 jezgri odradit će kodiranje videa osjetno brže od 4 jezgre. Nakon toga razlike između 6, 8 ili 12 jezgri više nisu toliko izražene, premda i dalje veći broj jezgri donosi bolje performanse.
Performanse kod video kodiranja testirali smo pomoći besplatnog softvera Handbrake, pri čemu smo kratak film Tears of Steel u 4k rezoluciji kodirali u 1080p 30 fps MPEG-4
I na kraju zanimljiva anomalija: u našem Handbrake testu s ukupno 16 jezgri, zabilježili smo sporije (istina, minimalno) vrijeme kodiranja nego što je to bilo prilikom korištenja 8 jezgri. Ovo ukazuje na činjenicu da više od 8 jezgri u nekim slučajevima ne donosi nikakvo poboljšanje performansi, čak može imati i suprotan efekt u smislu sporijeg rada. Sve dakako ovisi o optimiziranosti aplikacije za korištenje većeg broja procesorskih jezgri.
Za razliku od kodiranja videa, gdje na praktičnom primjeru možemo vidjeti prednost korištenja procesora s većim brojem jezgri, performanse u web aplikacijama, odnosno u popularnom web browseru, sušta su suprotnost. Za testiranje web performansi koristili smo najnoviju verziju Chromea te dva browser testa: Google Octane 2.0 i Jetstream 2. Broj jezgri gotovo da i ne utječe na performanse u web aplikacijama, sve dok koristite barem 4 jezgre. S dvije jezgre se počinju manifestirati prve osjetne razliku u performansama, posebno u Jetstreamu 2 koji je osjetno zahtjevniji test. Uglavnom, koristite li procesor s barem 4 jezgre, nećete imati većih problema ni sa zahtjevnijim web stranicama ili web aplikacijama.
Multicore gaming
Za testiranje performansi kod obrade slika koristili smo PugetBench u kombinaciji s Photoshopom CC 2019. Istina, ovaj je test više orijentiran prema profesionalnoj i poluprofesionalnoj primjeni, ali u ovom nam je slučaju dobro poslužio da provjerimo kakve su performanse prilikom korištenja različitog broja jezgri u aplikacijama za obradu slika.
Dobiveni rezultati ukazuju na to da je Photoshop solidno optimiziran za korištenje većeg broja jezgri, što, međutim, ne znači da vam 4 ili 6-jezgreni procesori ne mogu jako dobro poslužiti za obradu slika. Premda smo s uključenih 12 ili 16 jezgri zabilježili ponajbolje rezultate, razlika u odnosu na 8 ili 6 jezgri zapravo i nije toliko značajna. Možemo reći da će biti doslovno zanemariva ako ste isključivo orijentirani na neke osnovne funkcije u Photoshopu.
Gaming performanse u novijim igrama sve su više ovisne o broju procesorskih jezgri, a jedna od procesorski najzahtjevnijih igara svakako je AC Odyssey
Za kraj smo ostavili performanse u igrama, kao i naš mali multitasking real world test. Utjecaj broja procesorskih jezgri na performanse u igrama zapravo je dosta kontroverzna i kompleksna tema. Prije svega moramo znati da na brzinu u igrama ponajprije utječe veliki broj drugih faktora, kao što su: brzina grafičke kartice, optimiziranost drivera, optimiziranost pojedine igre, korištena rezolucija i postavke 3D detalja. Nadalje, različite igre imaju različite zahtjeve po pitanju brzine procesora, a pod ovim posebno mislimo na popularne multiplayer online igre. Nažalost, ovakve igre jednostavno po svojoj prirodi ne omogućuju usporedivo testiranje performansi.
Mi smo ovdje performanse u igrama, ovisno o broju dostupnih jezgri, testirali s tri iznimno popularne i zahtjevne moderne igre koje traže brzu grafičku karticu, ali i relativno brz procesor. Svejedno, rezultati koje smo mi dobili ne moraju nužno odgovarati stvarnim performansama u drugim igrama, posebno online multiplayer naslovima, stoga ih treba tako i interpretirati. Sigurno je, međutim, da su oni reprezentativni kad govorimo o modernim, grafički zahtjevnim 3D igrama i engineima.
Testirali smo performanse u tri igre s Radeonom RX 5700 XT na rezoluciji 1080p s dvije različite postavke detalja. Namjerno nismo koristili ultra postavke 3D prikaza kako ne bismo bili ograničeni prije svega brzinom grafičke kartice.
Ključ je u ... optimizaciji!
Općenito je mišljenje da su moderne igre sve bolje optimizirane za korištenje većeg broja procesorskih jezgri, no jesu li nam još uvijek danas 4 jezgre dovoljne za igranje najnovijih igara? U principu jesu, ali 4 jezgre zapravo predstavljaju donji minimum koji mnoge igre zahtijevaju za odgovarajuće performanse. Od testiranih igara, Shadow of the Tomb Raider se pokazao kao igra koja je najbolje optimizirana za korištenje većeg broja jezgri, obzirom na to da je ovo jedina igra kod koje smo zabilježili određen porast performansi prilikom korištenja 8 jezgri.
Ukupno gledano, 6 procesorskih jezgri bit će vam sasvim dovoljno za ponajbolje moguće performanse u novijim igrama s bržim grafičkim karticama. 4 jezgre su jedva dovoljne, i s bržim grafičkim karticama bit ćete dosta limitirani brzinom 4-jezgrenih procesora. Pokušaj igranja ili samog pokretanja modernih igara s dvije procesorske jezgre prilično je bolno iskustvo. Susreli smo se iznimno dugim učitavanjima igara i pojedinih levela (mogu potrajati i više minuta), a zbog „istrzanog“ prikaza i doslovno zastajkivanja slike u pojedinim trenucima, igranje je bilo onemogućeno.
Metro Exodus : jedna od grafički najzahtjevnijih igara koja za najbolji mogući gameplay zahtijeva procesor s četiri jezgre
Za kraj smo ostavili jedan naš real world multitasking test koji je uključivao pokretanja Chromea s ukupno 12 tabova unutar kojih smo istovremeno vrtjeli 1080p video s YouTubea. Dok je 12 tabova odrađivalo YouTube streaming, pokrenuli smo Cinebench R15. Očekivano, rezultati su bili osjetno bolji prilikom korištenja većeg broja jezgri. S dvije je jezgre računalo prilično usporilo, a niti s 4 performanse nisu bile baš sjajne. 6 jezgri se i ovdje pokazalo kao nekakvo optimalno rješenje, premda će vam 16-jezgreni procesor doista omogućiti monstruozne performanse u renderingu, dok istovremeno u pozadini streamate video do mile volje.
6 jezgri je sasvim dovoljno!
Nakon više od 100 provedenih testova i višednevnog testiranja utjecaja jezgri na performanse računala, jesmo li nešto pametniji? Kad su pitanju mainstream računala namijenjena prosječnim korisnicima, u velikoj se mjeri procesori s velikim brojem jezgri ne isplate. Ne treba vam procesor s 12 ili 16 jezgri, čak ni ako ste skloni multitaskingu.
Procesor s ukupno 6 jezgri bit će vam sasvim dovoljan za adekvatne performanse u svim aplikacijama i igrama. Štoviše, možemo reći da su 6-jezgreni procesori trenutno optimalno rješenje i svojevrsni best buy, osobito ako pritom podržavaju SMT, odnosno Hyperthreading. Procesor sa 6 jezgri omogućit će vam odlične performanse u svim novijim igrama i više nego zadovoljavajuće performanse u svim zahtjevnijim aplikacijama.
Procesori s 8 jezgri ponudit će vam nešto bolju osnovu za napredniji multitasking. Međutim, porast performansi u uobičajenim aplikacijama i igrama u odnosu 6-jezgrene procesore prilično je malen, barem trenutno. 12 ili 16 jezgri trenutno prosječnim korisnicima računala ne donose gotovo nikakve opipljive prednosti po pitanju performansi, čak smo prilikom testiranja zabilježili lošije rezultate s ukupno omogućenih 16 jezgri u nekim testovima. S druge strane, četiri jezgre su danas nekakav donji minimum za ugodan rad pod Windowsom 10. Performanse u igrama i drugim osnovnim aplikacijama s četiri procesorske jezgre su pristojne, ali pitanje je koliko dugo će biti tako. Konačno, sa samo dvije jezgre danas je praktički nemoguće koristiti moderno računalo s modernim OS-om poput Windowsa 10.
Kako računalo s dvije jezgre radi pod Windowsima 10? Pa ne baš najbolje, osim ako se ne ograničimo na posve jednostavne aplikacije. Općenito se pokazalo da moderan OS kao što je Windows 10 zahtijeva za ugodan rad više od 2 jezgre
Kupujete li danas novo mainstream računalo, savjetujemo vam da odaberete procesor sa 6 jezgri jer ovi procesori trenutno nude ponajbolji omjer cijene i performansi. Ako pak mislite računalo koristiti više godina bez nadogradnje, preporučljivo je odabrati procesor s 8 jezgri. Nažalost, 8-jezgreni procesori su trenutno dva do tri puta skuplji od 6-jezgrenih pa nisu osobito isplativa investicija. Očekujemo da će se ove godine i to promijeniti te da će 8-jezgreni modeli postati dio mainstream ponude. Vrijeme procesora s 4 jezgre je definitivno prošlo, ali 8-jezgreni modeli su trenutno preskupi za ono što nude, pa ste zapravo osuđeni na procesore sa 6 jezgri koji se nameću kao najisplativiji temelj mainstream računala za prosječnog korisnika.
