Firma na daljinsko upravljanje
U uredu u New Yorku upravo radi Gospodnetić, koji koordinira globalno distribuirani tim od 20 zaposlenika. U Sematextu rade ljudi iz Njemačke, Poljske, Hrvatske, Bjelorusije, BiH, Vijetnama... S jedne strane, to je pozitivna stvar jer firma na taj način ima pristup talentu iz svakog kutka svijeta. Osim toga, firma se bavi podrškom pa im je rad u više vremenskih zona dodatan plus. I s klijentima često rade na daljinu. Gospodnetić navodi kako je u deset godina rada u uredima potencijalnih mušterija bio tek nekoliko puta. Rijetko se događa da zaposlenici moraju putovati „na teren“. S druge strane, organizacija i menadžment predstavljaju malo veći problem. Gospodnetić je intervjue za posao znao voditi bez da je ikad vidio osobu s druge strane iako se to nije kasnije pokazalo kao problem. Nadalje, vremenske zone „produžuju“ radno vrijeme direktoru Sematexta, koji ponekad mora u jednom danu komunicirati sa svim zaposlenicima, pa napominje da se „radni dan može rastegnuti ako čovjek nije discipliniran i dobro organiziran“.
S vremenom je ipak naučio čitati emocije zaposlenika u ograničenoj komunikaciji, kaže Gospodnetić: „Vidio sam da sada već mogu prepoznati kako se ljudi osjećaju, što se posla tiče. Preko interneta, kroz razgovore, ne razgovore glasom, nego chatom ili e-mailom. Jednostavno, vidi se uzorak, pattern of communication. Iz toga se može pročitati u kakvom je mentalnom stanju što se posla tiče neka osoba. Pri tome mislim tipa, je li netko sretan i zadovoljan vidi se u tome sudjeluje li, koliko sudjeluje, kakve komentare ima i tako. Ali to je već kad radimo zajedno.“ S prijavama na posao pak nema problema. Stalno im stižu molbe na mail, a kad specifično traže nekog kandidata objavljuju oglas na stranicama poput RemoteOK, gdje i drugi zaposlenici traže rad od kuće, na daljinu.
Osnivača Sematexta upoznali smo u Splitu na Shift konferenciji, gdje je imao mali teambuilding sa zaposlenicima koji se rijetko kad međusobno uživo vide, no plan mu je u skoro vrijeme pojačati te aktivnosti: „Mislim da ćemo teambuilding raditi jedanput godišnje. I kako smo distribuirani fizički, mogli bi to koristiti kao način ne samo da se mi međusobno nađemo, vidimo i družimo, nego da zapravo malo i vidimo neka druga mjesta na svijetu. Ako netko radi u Barceloni, onda možemo reći: „Hej, možda da sljedeće godine odemo u Barcelonu?“, ako to spojimo s nekom konferencijom. A toga ima, zašto ne. I tu na zapadnoj hemisferi se moramo proširiti. Možda zaposlimo ljude u Kanadi ili u Americi ili možda negdje južnije, pa bismo i tu mogli otići i družiti se malo dalje od Europe. Namjeravamo se družiti češće nego što smo se družili prije, jer sada mislim da smo došli do tog nivoa da je to potrebno. Moramo se malo bolje razumjeti i bolje komunicirati i biti malo povezaniji, a i u mogućnosti smo to raditi što se financija tiče.“
„Kad čovjek ima softversku firmu novac se može zaraditi od usluga, ali taj novac je uvijek limitiran jer je vezan direktno na čovjeka. Ne možeš zaraditi više novaca nego što jedan čovjek može provesti sati s nečim. Taj posao se zove professional services. Ali produkt radi i stvara novac dok ti spavaš. Tako da je produkt zapravo puno interesantniji.“ Gospodnetić o razlici između razvoja proizvoda i pružanja usluga na tržištu
