Ta toplina nekako se mora micati kako ne bi došlo do pregrijavanja i na kraju oštećenja neke komponente procesora ili matične ploče.
Pogledajmo kako je riješeno hlađenje procesora, što dobivate uz svoj proizvod, kako se sustav može nadograditi te kako ga održati optimalnim.
Heatspreader
Ako ste ikada u živo vidjeli procesor, ili naravno na internetu, velika je šansa da ga zapravo nikada niste zaista vidjeli.
Naime komad hardvera koji kupite izvana je u cijelosti zapravo “heatspreader”, to jest komad metalne pločice na vrhu je upravo to – bakrena pločica čiji je jedini zadatak da toplinu koju procesor proizvodi iznutra rasprši na veću površinu izvana.
Bakar je naravno pocinčan kako bi se izbjegla korozija jer bakar izložen zraku naravno korodira.
Sam procesor nalazi se ispod tog heatspreadera, a možete ga vidjeti na priloženim slikama. Vidi se sjajan pravokutnik, no opet je riječ o najčešće silicijskom materijalu koji služi za prenošenje topline.
Dio koji je zapravo funkcionalan nalazi se na dnu ovog silicijskog “brijega” te je... iznimno tanak. Sve to pričvršćeno je za komad zelene pločice kroz koju prolaze vodiči čije izlaze vidimo sa druge strane procesora. Ovi dijelovi su ponovno pozlaćeni kako ne bi korodirali sa vremenom.
Dakle, procesor ispod heatspreadera glavni je proizvođač topline. Ona se zatim prebacuje na heatspreader, a preko njega dalje na hladnjak koji se montira preko procesora na matičnu ploču.
Između samog procesora i heatspreadera imamo neki materijal, ili termalnu pastu, ili neku vrstu lema, ovisno o godini proizvodnje i proizvođaču procesora.
Naravno, instalacija hladnjaka direktno na procesor bez heatspreadera bolje je termalno rješenje, no sam procesor vrlo je osjetljiv te bi ga krivo pričvršćivanje moglo lagano oštetiti.
Sigurnost procesora tako je jedan od glavnih razloga za implementaciju heatspreadera. Primjerice kod grafičkih kartica, GPU nema heatspreader jer se ne planira da će korisnik razdvajati grafičku karticu.
Pasta ima rok trajanja
Termalna pasta koja se nalazi između procesora i vašeg hladnjaka može imati ogromne varijacije u kvaliteti.
Ono malo paste što dobijete sa standardnim hladnjakom obaviti će posao, no daleko je od idealne.
No, još je gore ako pričamo o računalu kojemu pasta nije mijenjana dulje od četiri godine. Problemi se mogu početi javljati i ranije, no pozabavimo se starijim računalima.
Sam smisao termalne paste je da što bolje poveže dvije u našem slučaju metalne površine. Kada bi heatspreader procesora i dno hladnjaka bili dvije savršeno ravne plohe, termalna pasta ne bi bila potrebna jer bi se toplina bez problema prenosila s jedne strane na drugu.
No, metalnu površinu gotovo je nemoguće polirati do te razine, a zadržati neku razumnu cijenu s obzirom na strojeve koji ipak troše materijale pri poliranju.
Zato ćete vidjeti veliku razliku između skupih i jeftinih hladnjaka, između ostalog i po razini poliranja dna hladnjaka.
Dakle mikroskopske neravnine dovoljne su da se dva metala toliko malo zapravo dodiruju da prijenos topline bude neiskoristiv.
Termalna pasta tu je da se zavuče u sve neravnine te napravi most kako bi toplina mogla prijeći sa strane procesora na hladnjak.
Pri tome imajmo na umu da je sama pasta najlošiji toplovodič cijelog sustava što je i razlog zašto heatspreaderi i postoje: kako bi povećali površinu i izbjegli bottleneck koji termalna pasta predstavlja prenošenju topline.
Dakle svježe paste dovoljno su tekuće za lako nanošenje, a takve idealno trebaju i ostati tijekom svog životnog vijeka. Kvalitetne paste bez problema reklamiraju i preko osam godina radnog vijeka.
No, jeftinije paste, a pogotovo one koje dobijete standardno sa procesorom često nisu toliko dobre kvalitete.
To čete najbolje vidjeti ako i nakon što očistite sustav od prašine, temperature procesora i dalje su visoke (primjerice iznad 50 °C) premda možda i ne obavlja neki zadatak. Potpuno isti slučaj događa se i kod grafičkih kartica.
Zašto je potrebna zamjena te kako se ona izvodi
Naime, kako se pasta isušuje, počinje se stvrdnjavati te gubi svoje termalne sposobnosti. Nakon duljeg vremena preporučeno ju je zamijeniti novom, a svi dućani IT opreme nude ju u ponudi. Tubice od 4 grama sasvim su dovoljne za višekratnu uporabu, a bolji brendovi kako smo spomenuli trajati će godinama.
Idealno je uključiti računalo te pustiti da se procesor zagrije, kako bi hladnjak bilo lakše odvojiti od procesora te izbjeći čupanje.
Kada je ugrijan, ugasite računalo te ga naravno odspojite iz struje i ponovno pritisnite gumb za paljenje kako bi se i zadnji naboj izbacio iz sustava. Idealno bi bilo uzemljiti se ako je to moguće.
Zatim skinite hladnjak, oviso o brendu kojega imate. AMD standardni hladnjaci s jedne strane imaju kopču koju prebacite te je tada držač moguće maknuti s obje strane hladnjaka te ga odmaknuti od procesora.
Kod Intela, svaku od četiri nogice morate zakrenuti za 45° te izvući van. Idealno je da ih mičete po dijagonali. Kada su sve četiri van matične, hladnjak je moguće odmaknuti.
Ovisno o pasti, hladnjak se može još držati za procesor, pa svakako budite pažljivi pri upotrebi sile. Jednom kada je hladnjak odvojen, stavite ga sa strane te skinite i procesor sa matične ploče.
Procesor se standardno drži pritisnut polugom za matičnu ploču. Pomicanjem poluge jednostavno možete otpustiti procesor te ga maknuti iz kućišta. Iznimno je bitno da ga sigurno primite i dignete okomito kako stoji jer bi mogli oštetiti pinove koji vežu procesor sa matičnom pločom.
Očistite obje strane
Kako i sam podnaslov kaže, očistite obje površine od stare paste, kako hladnjak tako i procesor. Abrazivna sredstva naravno nisu preporučena, no savjetujemo krpu sa mikrofibrom te standardni etilni alkohol.
Metalna površina nikada neće biti idealno čista te će stalno ostavljati tragove na krpi, no nekoliko minuta glancanja nakon što maknete sve očite tragove paste biti će dovoljni.
Dok je cijeli sustav raskopan, imate priliku i detaljnije očistiti prašinu oko procesora na matičnoj ploči, ali i na hladnjaku.
Zatim procesor vratite na njegovo mjesto pazeći da je dobro okrenut. Intel ima malene zube na svakoj strani procesora koji samo u jednom smjeru mogu idealno sjesti u matičnu ploču, a može vam pomoći i mala strelica u kutu svakog procesora koja bi trebala onda biti u kutu gdje je i na matičnoj ploči nacrtana ista strelica (trokutić).
Pričvrstite procesor pritiskom poluge natrag na originalnu poziciju kako bi ga čvrsto držao na mjestu. Nakon toga, vrijeme je za nanošenje paste.
Pastu direktno iz tube stavite na procesor. Ne trebate se previše brinuti te je svakako bolje previše nego premalo paste. Višak će biti izgnječen na strane oko procesora, no moderne paste nisu električno konduktivne. Ipak, nemojte pretjerati te stavite na sredinu umjerenu količinu.
Ako i dalje niste sigurni, najbolje je razmazati pastu po cijeloj površini procesora tankim slojem te je tako izbjegnuta svaka šansa za pogreškom.
Sada je vrijeme za vraćanje hladnjaka, a najbolji savjet je da sve radite suprotno od njegovog skidanja. Ako niste sigurni, uvijek možete vidjeti video vašeg specifičnog hladnjaka na webu.
Bitno je dobro ga pričvrstiti te jednom kada ga pritisnete na procesor, nemojte ga više pomicati.
I to je to, spajanjem ventilatora u utor na matičnoj završava posao te možete ponovno pokrenuti računalo. Naravno, provjerite da ventilator hladnjaka zapravo radi kako biste bili sigurni da s te strane nemate problem.
Specifikacije procesora također igraju veliku ulogu
Kako smo spomenuli, procesori troše električnu energiju kako bi radili. Umijesto na snagu električne energije koju troše, proizvođači koriste drugu vrijednost, takozvani TDP.
TDP iliti Thermal Design Power, broj je koji označava maksimalnu toplinu koju sustav hlađenja mora moći upiti kako bi procesor funkcionirao.
Trik je u tome da svaki proizvođač procesora drugačije mjeri TDP svojih procesora, dok proizvođači hladnjaka najčešće koriste treću mjeru, a to je jednostavno gurnuti 100W električne energije u komad metala te ga hladiti na zadovoljavajuću temperaturu i tako odrediti maksimalan TDP hladnjaka.
Nekako na kraju sve uspije funkcionirati, no ako procesori naiđu na termalne limite, usporiti će sa svojim radom kako bi zadržali podnošljivu temperaturu. Zato je bitno imati adekvatno hlađenje za procesor koji imate.
Dok danas svi mainstream procesori rade na TDP-u do oko 95 W za najbolje modele, ako imate stariji AMD procesor, onni su lagano išli do 130 W TDP-a, a zadnji u 8000 i 9000 seriji prije Ryzena, imali su i TDP od 200 W. Tako oni procesori koji imaju viši TDP svakako će teže funkcionirati sa standardnim hladnjacima.
Imate opciju kupnje boljih ako investiciju smatrate isplativom ili vam je ventil ator otišao. Aftermarket hladnjaci sa većim ventilatorima prvenstveno proizvode puno manje buke kako bi hladili procesor što je svakako bonus kod kućnih računala.
Zaključak
Ovaj postupak u potpunosti je primjenjiv i kod grafičkih kartica koje imaju jednake probleme s pastama.
Samo treba biti oprezniji jer je GPU direktno izložen kako se ne bi oštetio. Također je potrebno manje paste radi manjih dimenzija.
Osim ovih hladnjaka, svakako provjerite i nakupljanje prašine na kućištu, kako smo već spomenuli u temi o čišćenju kompletnog računala.
Ovaj postupak spustiti će temperature te ćete primijetiti da je sustav brži samo ako ste uistinu imali problema s temperaturama do razine da se sustav morao usporavati radi postizanja temperatura iznad 80 °C koje već dostižu opasne razine za sustav.
Osobno računalo zahtjeva minimalnu razinu brige kako se ne bi nakupilo prašine, no ovakva zamjena paste poželjna je svakih nekoliko godina kako bi sustav bio u idealnom stanju.
Ponavljamo, cijene pasta nisu toliko visoke s obzirom koliko često ih koristite pa kupnja boljeg brenda može odgoditi zamjenu i na dugi niz godina.
