Grafičke kartice su ili nedostupne ili bezobrazno skupe. Ovu priču, poput pokvarene ploče, slušamo već zadnjih godinu i pol dana. Trenutni trendovi ne pokazuju kako će se situacija na tržištu grafičkih kartica u doglednoj budućnosti previše promijeniti. Barem ne na bolje. Rekli bismo da se ne vidi svjetlo na kraju tunela, premda se zraka svjetlosti pojavila početkom ljeta kada su cijene kartica počele padati. No, dakako, nije dugo trajalo. Teško je očekivati kako će se proizvođači, distributeri i (pre)prodavači tek tako odreći ekstraprofita.
S obzirom na cjelokupnu situaciju na tržištu grafičkih kartica gameri, ali i drugi korisnici računala, polako su se okrenuli alternativnim rješenjima. Rekli bismo kako očajna vremena zahtijevaju jednako očajna ili kreativna rješenja. Prvobitno se možebitno rješenje tražilo na tržištu rabljenih grafičkih kartica. Međutim, i ovdje su cijene ubrzo porasle do nevjerojatnih iznosa.
Sljedeća slamka spasa bila su unaprijed složena brand name gaming računala. Ovdje su nove kartice bile dostupnije, međutim ovakva računala u svojoj osnovi nose određene kompromise po pitanju kvalitete ugrađenih komponenti, hlađenja i napajanja.
Posebno je cijela situacija s grafičkim karticama teško pala hardverskim znalcima i entuzijastima koji su nakon dugo vremena krenuli u nadogradnju svojih računala, primjerice novim procesorima, da bi potom jednostavno bili prisiljeni platiti lihvarsku cijenu za novu grafičku karticu ili jednostavno nisu mogli do kraja posložiti novu konfiguraciju računala.
Kome još treba grafička kartica!
Možemo li, međutim, cijelu GPU krizu riješiti tako da grafičke kartice uopće ne koristimo? Zvuči čudno? Dopustite da razjasnimo. Govorimo o mogućnosti korištenja integriranih grafičkih procesora koje nalazimo kod brojnih glavnih procesora koje danas susrećemo na tržištu.
Integrirani grafički procesori nisu nikakva novost. Štoviše, primjerice kod prijenosnih računala, dominantno su rješenje u odnosu na zasebne grafičke kartice. No u svijetu stolnih računala vladaju ipak neke druge zakonitosti. Do sada su, kada govorimo o kućnim stolnim računalima, integrirani grafički procesori prije svega korišteni kod manjih multimedijalnih računala ponajprije namijenjenih reprodukciji multimedijalnih sadržaja. Nitko nije ozbiljno pomišljao na korištenje integriranih grafičkih procesora za igranje novijih 3d igara. Svašta!
Budimo iskreni, da nas nije pogodila GPU kriza nitko ni dan danas ne bi pomišljao na takvo što. Ključno je, međutim, pitanje - možemo li uopće novije igre igrati bez zasebne grafičke kartice koristeći isključivo integrirane grafičke procesore?
Mi smo se potrudili saznati odgovor na ovo pitanje na način da smo testirali performanse nekoliko najnovijih grafičkih čipova koji su integrirani u moderne procesore dostupne na tržištu.
Odmah razjasnimo jednu stvar. Integrirani grafički procesori nisu i neće biti u doglednoj budućnosti adekvatna zamjena za zasebnu grafičku karticu. Nekih iluzija po tom pitanju ne bi smjelo biti. Međutim, korištenje integriranog grafičkog procesora može nam, primjerice, u ovoj situaciji omogućiti da kompletiramo posve funkcionalno novo računalo opremljeno najnovijim procesorima, velikom količinom radne memorije i najnovijim brzim NVMe diskovima.
Na ovaj način moći ćete normalno koristiti računalo, a za mjesec-dva, tri, pet, kada se cijene grafičkih kartica vrate u normalu, možete ga nadograditi novom grafičkom karticom.
Integrirani GPU-spas za gamere?
U međuvremenu, dok čekate bolje sutra osuđeni ste na integrirani grafički procesor. Zanimljivo će dakle biti vidjeti koliko nam upravo ti integrirani grafički procesori mogu omogućiti ipak da odigramo neku noviju igru. Integrirani grafički procesori imaju i svojih prednosti, a prije svega ovdje mislimo na manju potrošnju energije i jednostavnost korištenja, s obzirom na to da kupnjom procesora kupujete i GPU.
Ovdje odmah moramo naglasiti kako AMD i Intel imaju posve drugačiji pristup procesorima s integriranim grafičkim čipovima u svijetu stolnih računala. Naime, većina Intelovih procesora namijenjenih ugradnji u stolna računala danas posjeduje integrirani grafički procesor. Iznimka su procesori označeni slovom F koji su GPU free, odnosno nemaju integrirani grafički čip.
Nasuprot tome, AMD ima posebnu seriju procesora koji posjeduju integrirani grafički procesor čiji naziv završava slovom G. Ovi su procesori dizajnirani nešto drugačije te čak mogu koristiti i drugačiju arhitekturu nego ostali Ryzen modeli iste generacije. S druge strane, kod Intela ovoga nema. Svi procesori pojedine generacije koriste istu arhitekturu.
Kada govorimo o hardverskoj platformi, tu se procesori s integriranim grafičkim čipom ne razlikuju od modela bez njega. Preciznije, svi AMD-ovi procesori s integriranim grafičkim čipom koriste AM4 platformu, dok kod Intela govorimo o LGA1200 kod 10. i 11. generacije procesora Core. Ipak, određene razlike postoje.
Intelovi će procesori u pravilu raditi na svim LGA1200 matičnim pločama, dok je kod AMD-a podrška za najnovije procesore s integriranim grafičkim čipom dosta ovisna o chipsetu i BIOS-u pojedinog modela AM4 ploče.
Što je to APU?
AMD je, sad već dosta davno, prilikom predstavljanja Fusion arhitekture, odnosno prvih desktop procesora koji su na jednoj jezgri sadržavali glavni (CPU) i grafički procesor (GPU), za ovakve procesore počeo koristiti naziv APU (Accelerated Processing Unit). Ideja je dakako bila da se ovakav integrirani čip koristi kao procesor opće namjene, pri čemu bi se izvršavanje pojedinih zadaća i instrukcija simultano povjeravalo glavnom ili grafičkom čipu. Danas se i dalje ovaj naziv koristi za AMD-ove procesore s integriranim grafičkim sustavima, iako više nema osobito značenje.
Moderni su procesori danas većinom neke verzije SoC (System on a Chip) varijante dizajna, a integrirani grafički čipovi su sasvim uobičajena stvar.
Međutim, ono što je vrlo važno naglasiti jest kako su odrednice dizajna kod prvih AMD-ovih APU-a korištene za dizajniranje SoC custom čipova, koji su kasnije postali temelj igraćih konzola novije generacije.
U svakom slučaju, planirate li koristiti moderni procesor s integriranim grafičkim čipom morat ćete odabrati odgovarajuću matičnu ploču. Ne samo po pitanju hardverske platforme, odnosno socketa, već ploča na sebi mora imati odgovarajuće videoizlaze planirate li koristiti integrirani grafički sustav bilo samo za prikaz slike, 3d aplikacije ili multimedijalnu namjenu.
Kako bismo u praksi testirali same performanse integriranih grafičkih procesora koristili smo najnovije procesore iz Intelove i AMD-ove ponude. S Intelove strane riječ je o procesoru Core i5 11600K s ukupno 6 jezgri, koji je dio najnovije 11. generacije procesora Core. S druge strane, testirali smo AMD-ov Renoir APU Ryzen 7 4750G te najnovije Cezzane modele Ryzen 5 5600G i Ryzen 7 5700G.
Valja imati na umu kako nam u ovom slučaju cilj nije bio napraviti klasičnu usporedbu među procesorima. Naglasak će ovdje primarno biti na performansama integriranih grafičkih procesora u igrama, dok ćemo se samo šturo dotaknuti općenitih performansi samih procesora.
Dakle, glavni cilj je istražiti koliko su doista danas brzi integrirani grafički čipovi, mogu li nam omogućiti pokretanja novijih igara te koji se od ovih novijih procesora najviše isplati s obzirom na takvu namjenu.
Intel na raketni pogon
Pritom ipak postoji određena razlika između testiranih procesora s obzirom na namjenu i mogućnost korištenja. Intelov 11600K možete koristiti na bilo kojoj LGA 1200 ploči i predstavlja zasigurno određenu nadogradnju u odnosu na prethodnika bez obzira planirate li koristiti integrirani grafički čip ili ne. S druge strane, AMD-ovi procesori su posebne zvjerke i bit će vam isključivo interesantni kupujete li novo računalo ili pak planirate koristiti ponajprije integrirani grafički procesor. Kao nadogradnja već postojećeg računala teško da imaju nekog smisla.
Kakve su pak tehnološke razlike između ovih Intelovog i AMD-ovih testiranih procesora? Kada govorimo o Intelovom Core i5 11600K, riječ je o procesoru sa šest jezgri uz podršku za Hyperthreading koji spada u najnoviju 11. generaciju Intelovih procesora Core poznatijih pod nazivom Rocket Lake.
Ono što je poprilično značajno za Rocket Lake generaciju Intelovih procesora svakako je činjenica kako je Intel nakon dugo vremena redizajnirao i unaprijedio svoju arhitekturu te Rocket lake procesori donosi osjetan porast IPC-a (Instructions per clock) u odnosu na prethodnike. Tako 11600K posjeduje šest Cypress Cove jezgri, što mu omogućuje osjetno bolje performanse na zadanom radnom taktu od primjerice Comet Lake prethodnika poput 10600K.
S obzirom na to da je riječ o K seriji Intelovih procesora, množitelj je otključan, što omogućuje jednostavan overclocking. Ukupan nominalan TDP iznosi 125 W, no ta vrijednost kod Intelovih procesora je danas poprilično zavaravajuća. Intelov problem je i dalje prilično zastarjeli 14 nm proizvodni proces, što osjetno povećava ukupnu potrošnju energije, posebno prilikom opterećenja svih jezgri i overclockinga.
Također valja spomenuti kako Rocket Lake procesori po prvi puta na Intelovu platformu donose podršku za PCI Express 4.0
Xe-što nam nudi novi Intelov GPU?
Ono što je nama ovdje daleko zanimljivije svakako je integrirani grafički procesor Intel UHD Graphics 750. Riječ je o grafičkom procesoru koji se temelji na najnovijoj Intelovoj arhitekturi Xe i podržava DX12_1. Zapravo je ovaj grafički čip izvedenica grafičkih procesora koji su po prvi puta predstavljeni s Ice Lake procesorima namijenjenim ugradnji u prijenosna računala.
Nominalni TDP ovog grafičkog čipa iznosi 15 W, a dinamički radni takt kreće se od 350 do maksimalnih 1300 MHz. Intelov UHD 750 posjeduje 32 EU izvršne jedinice ili grafičke jezgre, ukupno 256 shaderskih procesora te 8 ROP i 32 teksturne jedinice.
Intel je prilikom predstavljanja nove grafičke arhitekture Xe obećao osjetan porast performansi u odnosu na svoje prethodne integrirane grafičke procesore, pa će svakako biti zanimljivo vidjeti koliko je doista brz novi Intelov integrirani grafički čip. Zanimljivo je spomenuti kako je Intelova arhitektura Xe temelj i njihove najnovije generacije zasebnih grafičkih kartica koja bi se početkom iduće godine trebala pojaviti na tržištu.
Dakako ovaj Intelov integrirani grafički čip, uostalom kao i svi integrirani grafički procesori, u svom radu koristiti određenu količinu sistemske radne memorije. Na kraju, spomenimo kako je podržana maksimalna izlazna video rezolucija 5k pri brzini osvježavanja od 60 Hz, a podržana su maksimalno tri monitora.
Također naglasimo kako Intelovi integrirani grafički čipovi posjeduju QuickSync, odnosno posebnu hardversku jedinicu isključivo namijenjenu hardverskom video kodiranju i dekodiranju.
Renoir i Cezanne-nova generacija APU-a!
Za razliku od Intela, tri testirana AMD-ova procesora s integriranim grafičkim čipom poprilično su tehnološki slični , ali i različiti. Riječ je o modelima Ryzen 7 Pro 4750G i Ryzen 7 5700G koji posjeduju 8, te modelu Ryzen 5 5600G s 6 jezgri.
Ponajprije napomenimo kako je AMD-ova prodajna strategija s ovim procesorima bila fokusirana prvenstveno na gotove brand name konfiguracije poznatih proizvođača. Dakle, u početku se ovi procesori uopće nisu mogli naći u slobodnoj prodaji. Sada se ova situacija promijenila, tako da ih možete pronaći i na domaćem tržištu.
Ključna razlika između navedenih modela svakako se odnosi na jezgre i arhitekturu glavnog procesora. Naime Ryzen 7 Pro 4750G, odnosno popularni Renoir APU, je prošlogodišnji model ponajprije namijenjen poslovnim korisnicima koji se temelji na Zen 2 arhitekturi. Ryzen 7 5700G i Ryzen 5 5600G su najnoviji AMD-ovi Cezanne APU-i temeljeni na Zen 3 arhitekturi koji su već ranije svoju premijeru doživjeli kod prijenosnih računala. Dakako, Zen 3 Cezanne APU-i donose osjetna poboljašanja IPC-a u odnosu na Zen 2, kao i dvostruko veću količinu L3 cachea (16 u odnosu na 8 MB).
Ono što je posebno zanimljivo jest kako se ovi AMD-ovi procesori s integriranom grafikom fundamentalno razlikuju od nekakvih svojih ekvivalenata u desktop serijama procesora Ryzen 3000 i Ryzen 5000. Poput procesora koje nalazimo u prijenosnim računalima i ovi su APU-i temeljeni na tradicionalnom monolitnom dizajnu, odnosno ne koriste chiplete s jezgrama poput Ryzena 3000 ili 5000.
Također, u odnosu na ove AMD-ove procesore, koriste posjeduju dvostruko manje L3 cache memorije. Još jedna bitna razlika odnosi se na podršku za PCI Express 4.0, koja nije prisutna kod Renoir i Cezanne APU-a, koji isključivo podržavaju PCIe 3.0.
Vidljivo je kako se kod dizajniranja svojih procesora s integriranim grafičkim čipovima AMD fokusirao na što bolju energetsku učinkovitost, jednostavniju integraciju i što je moguće bolje performanse integriranih grafičkih procesora.
Na kraju, ono što je svakako prednost novijih APU-a 5700g i 5600G je podrška za overclocking putem otključanog množitelja, što nije moguće kod Ryzena 7 Pro 4750G.
Neuništiva Vega
Sva tri testirana AMD-ova APU-a koriste grafičke procesore temeljene na, sad već dosta staroj, arhitekturi Vega. Još uvijek čekamo novije AMD-ove integrirane grafičke čipove temeljene na arhitekturi RDNA.
U osnovi možemo reći da sva tri testirana procesora koriste vrlo slične RX Vega grafičke čipove, pri čemu postoje minimalne razlike u broju shaderskih procesora i radnom taktu grafičkih procesora.
Kod Ryzena 5600G nalazimo Vega grafički procesor sa 7 jezgri uz maksimalni radni takt od 1900 MHz. S druge strane, kod Ryzena 7 Pro 4750G i Ryzena 7 5700G nalazimo Vega grafički procesor s 8 jezgri uz maksimalni radni takt od 2100 odnosno 2000 MHz. Iz svega proizlazi određena razlika u broju shaderskih procesora koji iznosi 512 za 4750G i 5700G nasuprot 448 kod 5600G. Broj ROP i teksturnih jedinica je pritom posve identičan.
AMD-ovi integrirani grafički procesori temeljeni na arhitekturi Vega podržavaju u potpunosti DX12 i koriste dijeljenu DDR4 sistemsku radnu memoriju nominalne brzine od 3200 MHz. Podržane su 4k i 5k rezolucije kao i konfiguracija s više monitora. Ovo će dakako ovisiti o broju videoizlaza na matičnoj ploči, no najnoviji APU-i bez problema mogu omogućiti korištenje nekoliko 4k monitora.
U konačnici, pogledamo li s tehnološke strane najnovije integrirane grafičke procesore kod Intela i AMD-a, velika stvar je svakako podrška za DX12, no valja primijetiti kako je Intelov integrirani grafički čip temeljen na novijoj arhitekturi, dok AMD-ovi koriste dosta stariju arhitekturu od trenutno aktualne kod njihovih zasebnih grafičkih kartica. S druge strane, AMD-ovi integrirani grafički čipovi posjeduju daleko više shaderskih procesora i rade na višem radnom taktu, što nagovještava bolje performanse.
AMD vs. Intel - prva runda!
Prije nego što se detaljno pozabavimo performansama integriranih grafičkih procesora reći ćemo riječ-dvije o općenitim performansama testiranih procesora. U principu je riječ o prilično modernim i brzim višejezgrenim procesorima koji svakako omogućuju jako dobre performanse u svim zahtjevnijim aplikacijama.
Valja reći kako su AMD-ovi procesori energetski učinkovitiji i uostalom ograničeni na TDP od 65 W, što s jedne strane u neku ruku ograničava performanse, dok s druge omogućuje ugradnju u veliki broj računala s vrlo umjerenim zahtjevima po pitanju hlađenja.
Intelova Rocket Lake arhitektura svakako pokazuje svoju snagu u svim testovima koji se prije svega oslanjaju na brzinu jedne jezgre. Vidljiv je pomak koji je Intel napravio s Rocket lake procesorima po pitanju IPC-a. Intelov 11600k također ima potencijal za rad na daleko višim radnim taktovima. Ne treba zaboraviti kako smo ga mi ovdje testirali u granicama nominalnih Intelovih specifikacija. Povećate li dostupnu maksimalnu potrošnju ili ga overclockirate, performanse će porasti. Međutim, porasti će znatno i ukupna potrošnja energije.
Najnoviji AMD-ovi 5700G i 5600G također su vrlo brzi procesori, pogotovo pogledamo li ukupne performanse u aplikacijama koje koriste sve dostupne jezgre. Međutim, i Ryzen 7 pro 4750G se vrlo dobro drži i sa svojih 8 Zen 2 jezgri može ponuditi odlične performanse.
U konačnici, ovo su realno gledano procesori ipak namijenjeni dosta različitim tipovima korisnika i računala. Intelov 11600k je klasični mainstream desktop procesor za gaming računala, dok su AMD-ovi APU-i više pogodni za svestrana multimedijalna ili poslovna računala.
Kako smo testirali integrirane GPU-ove!
Za potrebe testiranja procesora s integriranim grafičkim čipovima koristili smo dvije hardverske platforme. Intelov procesor Core i5 11600k testirali smo pomoću matične ploče ASRock Z590 Steel Legend, pri čemu smo BIOS ploče nadogradili na najnoviju verziju. Za AMD-ove Ryzen procesore koristili smo Asusovu matičnu ploču ROG Strix B550-F. Na obje ove hardverske platforme korištena je tijekom testiranja Kingstonova Fury DDR4 radna memorija brzine 3200 MHz i kapaciteta 32 GB u dual channel konfiguraciji (2x 16 GB).
Na testna računala instalirali smo Windows 10 Pro 21H1 sa svim nadogradnjama te najnovije upravljačke programe za integrirane grafičke procesore. U slučaju Intelovog grafičkog čipa to ej bila verzija 30.0.100.9805, a u slučaju AMD-ovog Adrenalin 21.8.2.
Sva testiranja smo proveli s nazivnim vrijednostima radnog takta, kako glavnih, tako i grafičkih procesora.
Koristili smo tri zahtjevnije novije igre: Assassins Creed Valhalla, Far Cry 5 i Shadow of the Tomb Rider, kao i iznimno popularnu online multiplayer igru Fortnite. Testirali smo igre na dvije rezolucije, 720p i 1080p, uz 3d detalje postavljene na low ili medium. Pritom smo prepustili upravljačkim programima da dinamički alociraju potrebnu količinu radne memorije za potrebe grafičkog procesora. Od ostalih testova korišteni su 3DMark i PCMark 10, kao i nekoliko uobičajenih testova performansi glavnog procesora.
Intelov slide show
Nakon svega, vrijeme je da odgovorimo na pitanje: „Mogu li nam integrirani grafički procesori omogućiti igranje novijih igara?“. Iskreno rečeno, odgovor bi bio - i da i ne. Sve ovisi o tome koliko ste spremni na kompromis po pitanju rezolucije i 3d detalja. No, krenimo redom.
S Intelovim UHD Graphicsom 750 nećete se naigrati novijih igara. Riječ je o „bolno“ sporom grafičkom procesoru. Primjerice u Assassins Creed Valhalli i Godfallu smo čak i pri low postavkama zabilježili slide show od neki 10+ frameova. Nismo, istina, očekivali previše, ali ovo je ipak blago razočaranje.
Čini se kako su integrirani grafički procesori kod Intelovih procesora za prijenosna računala brži od ovog unutar desktop procesora. Nešto bolje sve funkcionira s nešto starijim igrama poput Far Crya 5, gdje se na 720p rezoluciji Intelov UHD 750 približava „magičnih“ 30 fps-a. Donekle je sve ovo razumljivo s obzirom na malen broj shaderskih procesora i relativno skroman radni takt. Čak i kad pogledamo rezultate u daleko manje zahtjevnoj igri poput Fortnitea vidjet ćemo kako ćete za stvarno ugodno igranje morati koristiti low detalje i 720p rezoluciju.
U konačnici, zaključak je jasan. Intelov integrirani grafički čip dovoljno je brz isključivo za igranje starijih igara ili popularnih online naslova, ali na niskoj rezoluciji s low detaljima prikaza.
Može li AMD spasiti stvar ili pak na integrirane grafičke procesore jednostavno treba zaboraviti? Performanse AMD-ovih integriranih grafičkih čipova doista su osjetno bolje nego što je to slučaj kod Intela. U nekim slučajevima dvostruko, pa čak i više. No da se razumijemo. Nećete se ni AMD-ovim APU-ima razbacivati s frameovima.
AMD ima najbolji APU!
Za nekakvo ugodno igranje ponovo će trebati koristiti 720p rezoluciji uz low detalje. Prednost je, međutim, što nam u tom slučaju AMD-ovi integrirani grafički procesori mogu ponuditi vrlo dobre performanse uz 60 fps-a, primjerice, u Far Cryu 5 i Shadow of the Tomb Raideru. Probamo li ljestvicu podići malo više na 1080p još uvijek s niskim 3d detaljima, stvari više nisu sjajne. Vrtimo se u tom slučaju negdje oko 30 fps-a što je još uvijek koliko-toliko igrivo, međutim nije pretjerano ugodno iskustvo.
U Fortniteu s druge strane AMD-ovi APU-i mogu ponuditi više nego dobre performanse. Možete birati između 720p uz low detalje na preko 100 fps-a ili recimo 1080p s medium detaljima na 50-60 fps-a.
Ono što je vrlo zanimljivo kako su performanse integriranih grafičkih čipova vrlo slične kod tri testirana procesora. 5700G je najbrži u većini testova, ali s minimalnom razlikom u odnosu na 4750G, a i 5600G je vrlo blizu. Ovo je dakako posljedica vrlo slični specifikacija integriranih AMD-ovih grafičkih čipova temeljenih na arhitekturi Vega.
Posve je jasno na kraju kako AMD-ova integrirana rješenja nude osjetno bolje performanse od Intelovog, pa je igranje novijih igara moguće, iako većinom na 720p rezoluciji uz vrlo slabu kvalitetu slike. Nasuprot tome, performanse u manje zahtjevnim igrama poput Fortnitea su više nego dovoljne za ugodno igranje.
Može li to malo brže?
Ukupno gledano, performanse najnovijih integriranih grafičkih procesora u igrama nisu sjajne. Možemo li ih nekako poboljšati? Poznato je kako integrirani grafički čipovi u svojem radu koriste dio sistemske radne memorije i samim time su performanse dosta ovisne o brzini radne memorije. Memorijska propusnost je ovdje ključna, uz obavezno korištenje dual channel memorije.
Kako biste poboljšali performanse preporuka je koristiti što bržu radnu memoriju. Primjerice, DDR4 brzina 3600 Mhz ponudit će nekih 6-10% bolje performanse u odnosu na DDR4 3200 MHz.
Nadalje, možete probati overclockirati integrirani grafički procesor. Pritom napomenimo kako je ovo moguće isključivo kod AMD-ovih čipova. Potrebno će, osim toga, biti overclockiranje provesti u samom BIOS-u matične ploče, jer softverski alati ne podržavaju integrirane grafičke procesore.
Na ovaj način smo s nazivnih oko 1900 do 2000 MHz kod AMD-ovih integriranih čipova uspjeli doći do 2300 MHz uz napon SoC-a podignut na 1.25 V. Na ovaj je način moguće izvući još nekih 10% bolje performanse. Nemojte, međutim, ni od ovoga očekivati čuda. Ponekad će ipak ovakav overclock omogućiti nešto ugodnije igranje novijih igara.
Spomenimo još na kraju kako su upravljački programi kod AMD-a kao i cjelokupni softverski paket na daleko višoj razini nego što je to slučaj kod Intela. Bilo da govorimo o stabilnosti, kvaliteti slike ili pak softverskim mogućnostima podešavanja. Kod Intela smo zabilježili anomalije u kvaliteti slike u nekim igrama, a ni softversko sučelje nas ničim nije posebno oduševilo.
Za Fortnite i CS:GO!
Nedvojbeno je kako AMD-ovi desktop procesori posjeduju daleko moćnije integrirane grafičke procesore. Stoga su daleko bolji odabir ukoliko ne planirate koristiti zasebnu grafičku karticu. Pritom su, nažalost ,trenutno dostupni AMD-ovi APU-I novije generacije poprilično skupi, što im ne ide u prilog.
Također, ovi procesori imaju neke specifičnosti, pa nisu idealni za kasniju nadogradnju zasebnom grafičkom karticom. U tom pogledu je svakako Intelov Core i5 11600k bolji izbor, iako posjeduje daleko slabiji integrirani grafički čip. Prije svega zbog podrške za PCI Express 4.0. Dakle, za sve kojima je ideja nakon nekoliko mjeseci ipak nadograditi računalo zasebnom grafičkom karticom, Intelov processor je bolji odabir.
Nažalost, još uvijek čekamo neke moćnije integrirane grafičke procesore koji će nam omogućiti ugodno igranje novijih igara. Svakako, veliki plus je što trenutna rješenja podržavaju DX12 i omogućuju pokretanje novijih igara. Međutim, performanse su dovoljne tek za iznimno niske rezolucije s lošom kvalitetom slike. Iskreno, po nama novije igre nema smisla igrati na ovaj način.
S druge strane, nekoliko godina starije igre i popularni online naslovi poput Fortnitea ili CS:GO-a radit će bez problema i s integriranim grafičkim procesorima. U svakom slučaju, s obzirom na trenutnu situaciju svakako je poželjno kupiti procesor s integriranim grafičkim čipom.
Ovo vam, ako ništa drugo, omogućuje punu funkcionalnost računala uz odlične multimedijalne osobine i mogućnost za casual igranje. Također, iGPU je dobro osiguranje i primjerice u slučaju kvara zasebne grafičke kartice, jer ste u suprotnom osuđeni na kupnju bilo kakve precijenjene zasebne grafičke kartice samo da biste dobili bilo kakvu sliku na monitoru.