Voditelji edukacije
Alfa i omega same edukacije u AI centru je profesor Hrvoje Kukina, koji je svoju stalnu zagrebačku adresu zamijenio sa životom u Lipiku te koji je trenutno na doktoratu u Beču s temom Kvantum Artificial Intelligence. Nama je opisao kako izgleda uobičajeni dan polaznika te kako zasada teče cijela edukacija.
„Krećemo ujutro, od 8 do 9 se nađemo u AI centru. Popije se kava i dogovorimo se što će se raditi. Dođemo u učionicu, ja prikazujem prezentaciju koja je predviđena za taj dan, krenemo s predavanjem. Prije je to trajalo dva do tri sata, kada je trajao taj prvi dio programa koji se bazirao na teoriji.
Nakon toga su išle vježbe gdje su polaznici dobili zadatke koje su trebali riješiti do kraja dana, za četiri sata i uz pomoć profesora i ostalih kolega. Predavanja nam sada u drugoj fazi traju kraće, do sat i pol maksimalno. Nakon toga su oni slobodni raditi na svojim projektima u timovima kako su posloženi i to traje do kraja dana. Ne postoji neko vremensko ograničenje“, pojasnio nam je profesor Kukina te dodao: „AI program kreće s osnovama Pythona, pa se radi na računalnom vidu, strojnom učenju, metodama i algoritmima strojnog učenja. Ide se i prema primjenama u vidu chatbota, neuronskih mreža, dubokog učenja, prepoznavanja lica i strojnog prevođenja jezika i ostalom.“
Hrvoje Kukina: Glavni predavač na AI edukaciji, inače doktorant na temu Kvatntum Artificial Inteligence u Beču
U Edukacijskom centru pokušala se kopirati situacija u pravim tvrtkama s osmosatnim radnim vremenom, pauzom za ručak i sastancima. Kada se sve zbroji, polaznici će kroz edukaciju dobiti 1000 sati nastave i vježbi, što je zasada jedinstveno u Hrvatskoj.
„Kroz tih pola godine mi smo dosegli nivo znanja koji profesori dostignu kroz par semestara na fakultetima. Polaznici su stigli sa znanjem programiranja u Javi, C++ i drugim jezicima, ne Pyhtonu. O AI-u nisu znali toliko, ali nakon par tjedana znanje je počelo eksponencijalno rasti i sada su već u stanju napraviti proizvod kao što je chatbot, model automobila koji sam vozi i slične AI projekte.
Za projekte poput autonomne vožnje polaznici su koristili gotove neuronske mreže, ali ih je trebalo preprogramirati za potrebe i poligon koji su imali. Od toga su napravili i data set. Postoji isto tako dosta zamisli od korisnika, poput drona koji leti i klasificira ljude koji se utapaju, pametne naočale koje će slabovidnim osobama govoriti gdje su predmeti za zaobilaženje. Projekata ima dosta“, zaključio je Hrvoje Kukina.
Polaznici su morali pisati prijamni ispit, budući da ima znatno veći broj prijava od broja slobodnih mjesta, a kriteriji će se doraditi za drugu generaciju, od koje se puno očekuje.
Osim Hrvoja, na edukaciji rade gostujući predavači: izv. prof. dr. sc Mario Vranješ, predsjednik Katedre za multimedijalne sustave i digitalnu televiziju s FERIT-a; izv. prof. dr. sc. Ratko Grbić s Katedre za automatiku i robotiku na FERIT-u; mag. ing. comp Matteo Brisinello, Team Leader u Institutu RT-RK u kojem se bavi razvojem softwarea za autonomnu vožnju te Ivan Židov iz tvrtke TalengLyft koji radi kao Data Scientist.
