Slaganje:
Prije svega, okrenimo se na trenutak izboru komponenti, točnije cijevi. Na tržištu postoje dvije vrste: tvrde i meke. Svaka vrsta ima prednosti, kako sa strukturne tako i s vizualne strane. Popularnost raste tvrdim cijevima, čiji je sastav akrilno staklo pomiješano s plastikom, a na tržištu se može naći pod PETG brendom. Tvrde cijevi moguće je oblikovati po želji, ne zamućuju se poput onih gumenih te ne degradiraju s vremenom. No nemoguće ih je oblikovati bez posebnoga alata koji predstavlja dodatan trošak jer ćete mu teško pronaći drugu svrhu.
1. korak:
Krećemo od samog procesora, točnije vijaka koji trebaju držati CPU blok. Prvo je potrebno maknuti standardni AMD-ov držač, kao i metalnu pločicu na poleđini, a onda postaviti onu koju ste dobili s CPU blokom. Prema uputama postavite vijke koji će držati ostatak hladnjaka. Zatim postavite i procesor, a na njega termalnu pastu koju ste dobili ili zasebno kupili.
2. korak:
Slijedi postavljanje samog CPU bloka. Thermaltakeov Pacific W4 Plus koji koristimo dolazi s prihvatima za Intelove ploče. Potrebno ih je zamijeniti ako koristite nove matične ploče AM4 zbog užeg dizajna držača za CPU hladnjake. Koristeći alat koji dobivate za zamjenu na AM4 nožice, odvrnite četiri vijka koja ih drže te ih zamijenite nožicama koje ste dobili u paketu. Nema straha da će nešto procuriti jer su sustavi odvojeni. Žica koja viri služi za RGB rasvjetu.
3. korak:
S pastom na procesoru pripremite sve vijke koji će vam trebati i zatim pritisnite hladnjak na sam procesor. Držite ga dobro pritisnutim kako bi se pasta optimalno raširila i kako ne biste dozvolili zraku da uđe u spoj. Vijke stavljajte dijagonalno jedne kraj drugih te ih pričvrstite podjednako, a ne jednog po jednog do kraja. Kad bude postavljen, hladnjak neka ostane s čepićima na sebi kako u njega ne bi upale mrvice ili prašina.
4. korak:
Na sve ostale komponente poput hladnjaka postavite fitinge koji će držati cijevi na mjestu i osigurati da nigdje ne dođe do curenja. Dovoljno ih je pričvrstiti vlastitom snagom, bez korištenja alata kako ne bi došlo do oštećenja. Najčešći su kompresijski poput našeg, a mi koristimo i veličinu 16 mm vanjskog promjera cijevi, koje su među širima u ponudi.
5. korak:
Bilo bi idealno da ste kućište birali s ciljem da u njega stavite vodeno hlađenje koje ga može prihvatiti. Bočni držači nisu nužni te se pumpa nogicama pričvršćuje za dno kućišta. Naše kućište jedinstvenoga oblika dolazi s malim stalkom za pumpu i rezervoarom na kojega se montiraju držači. Dva plastična držača dodatno će smanjiti eventualne vibracije rezervoara i držati ga na mjestu.
Kada vijcima na željena mjesta pričvrstite metalne dijelove, vrijeme je za zabavni dio: cijevi. Tada na red dolazi i Thermaltakeov set za savijanje tvrdih cijevi, no zapravo vam je potreban samo silikonski umetak koji se dobije uz njega. Nabava zasebnog dužeg komada također je moguća za duže neprekinute cijevi. Umetak je apsolutno potreban jer se bez njega cijev ne može dobro savinuti. Uza sebe je najbolje imati zdjelicu vode s pomiješanom sapunicom kako bi silikonski umetak lakše kliznuo u cijev i kasnije se lako izvukao.
6. korak:
Sada je cijev potrebno zagrijati dok materijal ne postane dovoljno mekan za savijanje. Način na koji postignete tu temperaturu nije od iznimne važnosti, no preporuča se industrijski fen, koji će cijev optimalno grijati na potrebnoj lokaciji bez straha od požara. Mi smo se odlučili za letlampu da bismo vidjeli funkcionira li kao alternativa i možemo potvrditi da neće biti baš nikakvih problema. Bitno je samo držati cijev barem pet centimetara od plamena (najslabijeg mogućeg) i konstantno je okretati kako bi se ravnomjerno zagrijala. Budući da letlampa ima uzak prostor djelovanja, pomičite cijev lijevo-desno kako bi se omekšala veća površina za savršene kutove.
7. korak:
Osjetit ćete da se cijev pri zagrijavanju lagano savija pod vlastitom težinom. Sada odmaknite cijev još centimetar od izvora topline i nastavite je zagrijavati kako bi se cijela površina zavoja optimalno ugrijala jer ako koji dio ostane hladan, doći će do savijanja na njemu. Ako pak pregrijete cijev, imat ćete balončiće na zavoju. Svakako preporučamo da vježbate postupak na jednoj od četiriju cijevi prije nego krenete raditi build da biste shvatili trik savršenog zavoja i postigli savršeni rezultat. Ipak se čitav postupak mora obaviti samo jednom za života računala. Kada postignete dobru savitljivost cijevi, moguće ju je bez navođenja svinuti samo rukama, no kutovi iz pomoćnog alata pomoći će vam s konzistentnim i jednakim zavojima. Samo se nemojte žuriti. Kada se cijev savine, držite je u tom položaju otprilike jednu minutu kako bi se ohladila i stvrdnula. Čestitamo, osnove procesa sada su vam poznate.
8. korak:
U našem buildu, naprimjer, koristili smo tri načina savijanja, pomoću i bez alata. Kako smo već spomenuli, kutovi će vam dati konzistentan izgled pri svakom savijanju, što će zasigurno doprinijeti urednijem izgledu vašeg hlađenja, no nisu nužni. Možete i na papir nacrtati zavoj od 90 stupnjeva te pratiti linije pri svakom savijanju. Kako slike prikazuju, imamo dosta primjera korištenja kuta od 90 stupnjeva jer je bitan na gotovo svakom izlazu iz neke komponente hlađenja s obzirom na izgled i lokaciju u našem kućištu. Kut je oštar, zato svakako zagrijte dovoljno cijevi da rubovi ne bi ostali hladni. Materijal će se onda morati rastegnuti samo pomoću zagrijanog dijela. Tad više ne izgleda atraktivno, a svatko na internetu pauzirat će da bi vam ostavio takav komentar. Drugi je primjer blaži kut od 45 stupnjeva, koji pak daje atraktivne alternative jer može zaobilaziti komponente i raditi „prečace“ za atraktivniji izgled. Inače pruža i manji otpor toku vode, no u dimenzijama vodenog hlađenja za PC ta je razlika neznatna i neće ni na koji način utjecati na performanse. Na kraju imamo i cijev, koja je, osim prvog zavoja na izlazu iz radijatora, savijena rukom bez pomoći kutova. Blizina komponenti i ostatak cijevi koje smo odlučili potrošiti bili su savršena prilika da se okušamo u „freestyle“ savijanju. Bitno je samo krajeve cijevi koji ulaze u komponente ostaviti ravnima da bi pasale u fitinge i da ne bi došlo do curenja. Zagrijavajte velike komade cijevi odjednom i ne dopustite da se potpuno ohlade prije nego budete posve zadovoljni. Preporučamo da se u tome okušate nakon prakse s pravilnim kutovima kako biste znali što očekivati od cijevi. Nema straha od pucanja zbog oštrog kuta jer će se cijev u najgorem slučaju presavinuti.
9. korak:
Nakon što napravite zavoj, cijev stavite u komponentu kako biste vizualizirali sljedeći. Mjerni instrumenti svakako su dobrodošli, no mi smo uspjeli koristeći samo drugu ravnu cijev za određivanje ravnina. Pri duljem putovanju cijevi bez prestanka šansa za grešku se povećava. Pogledate li fitinge, vidjet ćete da unutrašnjost već ima dva dihtunga, dok se treći zajedno s kompresijskom maticom stavlja na cijev. Cijev se zatim gurne do kraja u fiting i maticom pričvrsti za izlaz. Ako je primite i povučete van, izaći će bez prevelike sile. Pa kad unutra bude tekućina, cijev će se držati pod vlastitim radom, no nemojte je više navlačiti dok ne ispraznite sustav. Kad smo već kod toga, na dnu radijatora imamo izlaznu rupu koja je zatvorena čepom, no za potrebe izlijevanja lako se otvori i lijepo će iscuriti bez previše nereda, no za izvlačenje sve tekućine trebat će malo mašte.
10. korak:
Ulijevanje tekućine nije ogroman izazov jer imate rezervoar s rupom baš za tu svrhu. Najbolje je koristiti bocu sa slamkom na vrhu koju jednostavno stisnete. Ako je pak nemate, uvijek možete poput nas za to iskoristiti malo cijevi i lijevak. Samo nemojte onda pustiti previše tekućine odjednom – kroz istu cijev izlazi zrak koji tekućina zamjenjuje, pa ako voda začepi cijev, polako će se mimoilaziti. Prvo natočite dovoljno za cijeli tank, a onda ga spojite na napajanje da bi povukao tekućinu. Zatim dok bude radio nastavite ulijevati sve dok tekućina ne prekrije ulaznu i izlaznu cijev. U cijevima će se neko vrijeme vidjeti mjehurići, no oni će s vremenom završiti u rezervoaru. Ako zapnu, nagnite računalo dok hlađenje bude radilo kako biste ih potjerali dalje.
