Sraz tehnologija
Cilj je svakog avanturista ispričati vlastitu priču te tako podijeliti djelić atmosfere i adrenalina s ostatkom svijeta ili barem s prijateljima na Facebooku. Kako priča ne bi ostala samo na priči, izumljene su brojne tehnologije koje će nam omogućiti ovjekovječivanje najboljih avantura.
Skup tih tehnologija neki su proizvođači lijepo zapakirali i spojili u proizvod koji nazivamo „akcijska kamera“, a sastoji se kako od hardvera, tako i od softvera.
Aplikacije
Uz svaku akcijsku kameru dolazi i specijalno dizajnirana aplikacija za obradu videozapisa. Neke su intuitivnije, a neke manje intuitivne. Poželjno je upoznati se s mogućnostima editiranja videa tih aplikacija što na desktopu, što na mobitelu te provjeriti ima li kamera podršku za video editore trećih strana poput Sony Vegasa, Adobe Premiera, DaVinci Resolvea ili pak drugih koje volite koristiti. Za 16:9 video najčešće nema problema, dok biste s 360° videima mogli naići na nekompatibilnosti.
Stabilizacija
Elektronska stabilizacija slike (EIS - Electronic Image Stabilization) je tehnika poboljšanja slike koja koristi procesorsku obradu slike. EIS minimalizira zamućenje i kompenzira podrhtavanje uređaja.
EIS neće spriječiti zamućenje objekta (motion blur), ali je osmišljen tako da minimalizira zamućenje od manjeg drhtanja objektiva. Određeni objektivi izgrađeni su s agresivnijim aktivnim načinima rada i / ili sekundarnim značajkama pomicanja.
GoPro koristi unaprijeđeni EIS koji sada nazivaju HyperSmooth stabilization. HyperSmooth je poboljšan dodavanjem još više RAM memorije u odnosu na prethodnu generaciju EIS stabilizacije, dok je grafički čip GoPro GP1 ostao isti onaj koji se koristi i u kameri Hero 6 Black.
DJI Osmo Pocket pak koristi vlastiti gimbal za stabilizaciju slike te ga oko njegovih osi ispravljaju motori koji pokušavaju kameru „držati“ što mirnijom pri njezinom kretanju.
Dok je kod akcijskih kamera EIS najrašireniji način stabilizacije slike, neke uopće nemaju stabilizaciju, pa ćete taj posao morati odraditi u postprodukciji pomoću aplikacija trećih strana.
Kućišta, montaža i različiti nosači - mountovi
Akcijske kamere prvenstveno služe kako biste snimili akcijske video kadrove. Za dobru snimku neće biti dovoljno kameru držati u ruci. Zato se neke kamere mogu staviti u kućišta posebnih namjena. Postoje kućišta koja su otporna na udarce i ona koja su otporna na vodu.
Neke kamere neće zahtijevati kućišta jer su same po sebi do određene mjere otporne na vodu ili udarce. Osim spomenutih kućišta imamo i okvire koji nemaju ulogu štititi kamere od vanjskih utjecaja nego služe isključivo da biste kameru mogli staviti na odgovarajući stalak (mount).
Tako postoje prstenasti mountevi za montažu na razne šipke ili, recimo, ramu bicikla i sl. Osim njih nalazimo čitav niz ravnih mounteva s, najčešće, M3 obostrano ljepljivom trakom kako bismo ih mogli zalijepiti za automobil, motocikl ili bilo koje druge ravne površine. Najrašireniji su nosači s malo zakrivljenom podlogom koji se uz pomoć spomenute M3 trake pričvršćuju za kacigu. Ako kameru namjeravate montirati na kacigu, stavite je na vrh kacige, u središte. Ako je montirate sa strane, kaciga će biti teža na strani gdje je montirana kamera te će vam teže biti pomicati glavu jer će kamera vući na onu stranu na koju je montirana.
Kako biste kameru mogli okrenuti u željenom smjeru, trebat ćete i nekoliko koljena, koje možete kombinirati ili s drugim koljenima ili s drugim nosačima te time kameru postaviti u točno željenom smjeru. Postoje i remenasti nosači kojima kameru možete pričvrstiti na ruku ili oko prsnog koša.
Ovisno o akciji i sportu koji želite snimiti, najvjerojatnije ćete morati nabaviti prikladne nosače koji neće smetati vozaču, tj. snimatelju.
Baterije
Li-Ion baterije koje nalazimo u kamerama relativno su malenog kapaciteta i trajat će do tri sata kod pojedinih modela, pa trajanje baterije uvelike ovisi o rezoluciji snimanja te činjenici je li kamera povezana s mobitelom ili drugim spojivim gadgetima. Postoje modeli kojima možete zamijeniti bateriju, pa tako možete kupiti nekoliko baterija te snimanje nastaviti s novom. Kod nekih modela to neće biti moguće jer su baterije ugrađene u kameru, pa treba imati na umu da kamera mora imati duži period neaktivnosti, naravno, zbog punjenja.
Iako danas postoje powerbankovi, tj. dodatne baterije, najčešće ih nećete moći upotrijebiti za produženo snimanje kod akcijskih kamera jer na većini modela kućište kamere mora biti otvoreno da biste spojili USB punjač. Ako i pronađete model koji nema takvih problema s kućištem, razmislite bi li težina baterije i USB kabel mogli oštetiti kameru, tj. USB priključak pri naglim pokretima jer bateriju najčešće ne možete kvalitetno osigurati na nosač kamere. Neke kamere nakon priključivanja punjača uopće ne dozvoljavaju pokretanje snimanja jer su se prebacile u mod rada za punjenje ili prijenos podataka.
Memorijske kartice
Postoji nekoliko vrsta memorijskih kartica. Koju ćete umetnuti u vašu kameru, nije svejedno. Umetnete li presporu, moglo bi se dogoditi da neke opcije ne rade. Ili ih uopće nećete imati na meniju ili će biti posivljene. Doživite li smrzavanje menija ili slično, također je moguće da ste umetnuli presporu karticu, no najčešće kamera javi kako nije kompatibilna s karticom koju umećete.
Postoji nekoliko tipova kartica: SDXC koje dolaze u veličinama od 64 GB do 2 TB; SDHC koje su od 4 GB do 32 GB veličine; SD koje su 2 GB ili manje; kao i njihove mikro varijante, koje vam trebaju za akcijske kamere.
Osim po kapacitetu, kartice su podijeljene i po brzini zapisivanja podataka. Tako su klasama označene minimalne zajamčene brzine pisanja. Class 2 ima minimalnu brzinu od 2 MB/s, dok Class 10 ima minimalnu brzinu od 10 MB/s. U praksi se takve kartice često vrte oko realnih 30 MB/s brzine pisanja. No, kako smo već odavno u eri 4K rezolucija, pojavile su se i novije klase: UHS Class. Kod UHS-a imamo UHS-I i UHS-II, koji se razlikuju u brzinama zapisivanja.
UHS-I se još ponekad označava i s UHS-50 ili UHS-104. Tim brojevima (50 i 104) označeni su teoretski maksimumi memorijskih sabirnica u MB ugrađenih u karticu UHS-I klase. Kako biste znali koliko je minimalno zagarantirano pisanje, možete pronaći oznake tipa UHS Class 1 za minimalno 10 MB/s ili UHS Class 3 za minimalno 30 MB/s.
Memorijska sabirnica, tj. kartica koja ima oznaku UHS-II dizajnirana je s maksimalnim teoretskim brzinama od 156 MB/s, a one s oznakom UHS Class 3 imaju maksimalnu brzinu pisanja do 312 MB/s.
Kako biste ostvarili brzine pisanja i čitanja koje omogućuje UHS-II brzina sabirnice, i kartica i uređaj u koji je stavljate moraju imati UHS-II kompatibilnost. U protivnom neće biti problema s čitanjem i zapisivanjem podataka, no kartica će raditi s UHS-I ili prijašnjim standardima za prijenos podataka.
Drugim riječima, kupite li UHS-II karticu, moći ćete je koristiti i u sporijim uređajima, no kupite li sporiju karticu nego što vašem uređaju treba, uređaj možda neće raditi.
Povezivost
Neke kamere oslanjaju se na Bluetooth konekciju, neke na Wi-Fi, a neke imaju i vlastite daljinske upravljače koji su poprilično šturi opcijama, tj. ne mogu upravljati opcijama u postavkama, nego su ograničeni na jednostavnije opcije kao što je start / stop recording. U zadnje vrijeme pojavile su se i glasom upravljane kamere, no nezgodno je glasom upravljati kamerom kada je ona montirana na motorističkoj kacigi ili u uvjetima velike buke. Također, ako ima više kamera kojima želite upravljati glasom, može doći do neželjenog pokretanja snimanja kod kamera za koje niste imali tu namjeru.
Bluetooth ima relativno kratki domet, no veza s kamerom je dovoljno stabilna ako niste predaleko.
Wi-Fi konekcija ima veću propusnost, pa je korisna i pri prebacivanju snimljenih materijala na mobitel, no u šumi Wi-Fi signala mobiteli nerijetko gube vezu s kamerom. Pogotovo ako se u blizini nalazi poznata mreža s pristupom internetu.
U zadnje vrijeme pojavilo se puno pametnih satova, pa i oni mogu poslužiti kao daljinski za upravljanje kamerama. Neke kamere otišle su korak dalje i mogu se povezati raznim senzorima, pa osim GPS koordinata možete imati i G silu, brzinu otkucaja srca, visinomjer, termometar, vlažnost zraka i druge meteorološke podatke. Te podatke na video ubacujete kroz specijalni softver namijenjen za tu svrhu.
Objektivi i rezolucije
Akcijske kamere većinom imaju širokokutne objektive s kutom gledanja od oko 170°, kod boljih modela, uz promjenjivu širinu kuta prema manjoj te softversko ispravljanje zakrivljenija. Ako vam ono što kamere nude nije dovoljno, po tom se pitanju ne može mnogo učiniti jer objektive ne možete mijenjati. Zato je važno znati odgovara li vam kut koji kamera nudi i možete li ga softverski korigirati.
Rezolucija snimanja koje kamere nude danas je većinom 4K pri 30 ili 60 FPS-a. To što kamera može snimiti takve rezolucije ne znači da su one dobre. Svi senzori su relativno maleni. Više je bolje, no 4K mogućnost snimanja znači da ćete moći snimiti vrlo kvalitetan i oštar FullHD video, bolji nego što ste mogli sa senzorima kojima je FullHD bio maksimum.
Što se broja sličica u sekundi tiče, snimka s više sličica u sekundi ima svoje prednosti i mane. Prednost snimanja od 100 FPS-a u odnosu na 25 FPS-a je to što su brzi pokreti oštriji pri većem broju sličica, no isto tako veći broj sličica nije dobar za tamnije uvjete. Snimate li u zatvorenom prostoru s umjetnom rasvjetom, može se dogoditi da izostane sinkronizacija s treperenjem svjetala.
U Europi ona trepere brzinom od 50 Hz, pa je video dobro snimati pri 25, 50, 100 ili 200 FPS-ova, što možete postići prebacivanjem kamere u PAL mod snimanja, za razliku od američkog svjetla koje treperi brzinom od 60 Hz te su pogodnije brzine frameova od 30, 60, 120 sličica u sekundi, i tako redom (kroz NTSC video način snimanja).
Pri dnevnom svjetlu, rasvjeti na baterije ili drugim vrstama rasvjete, poput LED reflektora, takva treperenja nećete primijetiti jer se za napajanje ne koristi izmjenični napon od 50 Hz, nego se on konvertira u istosmjerni, koji se ponaša nešto drugačije kada je rasvjeta u pitanju, pa možete koristiti i NTSC i PAL ako vas veseli da koristite baš određeni broj frameova u sekundi.
