Miševi su evoluirali

Od 2004. godine mnogo se toga promijenilo na polju gaming miševa, no osnove su ipak ostale iste: najvažniji su preciznost i udobnost.

Kako smo pisali u uvodu, osnove na kojima se temelje današnji gaming miševi postavio je revolucionarni Logitechov proizvod, MX510, kao i njegov nasljednik, MX518, kojima ćemo pridružiti i MX Revolution, čiji je fantastičan ergonomski dizajn poslužio kao uzor mnogim nadolazećim rješenjima.
Gaming miševi su od 2004. godine, kada je izašao MX510, evoluirali iz aspekta tehnologije, no doduše i ne toliko da bi rekli kako smo dobili neki novi MX510. Nova revolucija se nije dogodila, ali evolucija je nastavila solidnim tokom, kako nam ne bi bilo dosadno, te kako bi gamere zabavljali novim điđama.
Osnove su, znači ostale gotovo pa identične. Senzori su i dalje optički, odnosno laserski, i dalje na raspolaganju imamo jednu lijevu i jednu desnu tipku, kojima se obavezno pridružuje kotačić s vlastitom tipkom, a kao „default“ su tu i barem još dvije bočne tipke, kao i tipke za on-the-fly promjenu DPI-ja.
To su dakle, osnove osnova i mnogim korisnicima su sasvim dovoljne za gaming. Međutim kako su godine odmicale, tako su miševi dobivali na svojstvima, od kojih neka možemo smatrati zbilja „ludima“. No, krenimo redom.

Optički vs. laserski senzor

Vlada uvriježeno mišljenje kako je optički senzor bolji od laserskog, što generalno i jest točno, no zanimljivo je kako je laserski senzor zapravo – optički. U laserskom mišu ne postoji laserski senzor per se, već se laser koristi za osvjetljenje. I optički i laserski miševi koriste CMOS senzore kojima hvataju slike površine ispod njih, a te slike upotrebljavaju za određivanje pomaka. U pitanju je CMOS senzor koji je moguće pronaći u smartphone uređajima ili digitalnim kamerama, no funkcionira znatno drugačije. Primjerice, CMOS senzor u miševima hvata tisuće slika u jednoj sekundi.
No, što optički senzor čini boljim od laserskog? Lasersko svjetlo ima drugačiju valnu duljinu, te samim time odlično funkcionira na tvrđim podlogama, dok na mekšim (odnosno onima s više dubine) hvataju previše nepotrebnih informacija, što može dovesti do smetnji u brzini. To je ono što zovemo „akceleracijom“.
Tako, primjerice, laserski senzori imaju varijaciju između 5 i 6 posto pri različitim brzinama, dok je kod optičkih senzora ta varijacija ispod 1 posto.

Veći DPI je bolji?

Tehnički, i u pogledu „moj je veći od tvog“ specifikacija, to je točno, ali kada je u pitanju krajnja uporaba, sve se svodi na osobnu preferenciju. Kako je Logitechov inženjer, François Morier izjavio, utrka između velikih brojki DPI-ja kod gaming miševa slična je utrci megapiksela kod smartphone uređaja. Odnosno, prema tehničkim specifikacijama, te brojke jesu impresivne, i tehnički gledano, taj podatak se treba gledati kao „bolji“ u odnosu na miš koji ima slabiji DPI, no u priču upada kvaliteta leće i veličina piksela na CMOS senzoru. Upravo su zato iPhone kamere svake godine sve bolje, iako nemaju perverzan broj megapiksela.
Da stvar bude zanimljivija, mnogi miševi, pogotovo oni laserski vjerojatno koriste nekoliko godina stare senzore. Primjerice, novi model miša iz 2016. možda koristi identičan senzor iz tri godine starijeg modela, ali nudi veći DPI zbog parcelacije originalne rezolucije, što definitivno nije dobra praksa.
Drugim riječima, ukoliko miš nudi senzor rezolucije od nevjerojatnih 16.000 DPI, to istovremeno ne znači da će vama zbog te ogromne brojke biti bolji. Vama će možda sasvim dobro odgovarati DPI srednje vrijednosti, no taj ćemo dio priče ostaviti za tekst o metodologiji.

Što je dovraga Pooling Rate?

Pooling rate označava koliko često miš svoju poziciju na podlozi javlja računalu, a mjeri se u Hz. Ukoliko miš ima primjerice 500 Hz pooling rate, svoju poziciju računalu javlja 500 puta u sekundi, odnosno svake dvije milisekunde. Veći pooling rate može smanjiti potencijalni lag, no kod današnjih miševa to je gotovo neprimjetno.
Ipak, dok je diskutabilno je li veći DPI ujedno i bolji, imati veći pooling rate je korisno.

Žičana ili bežična konekcija?

Od bežičnih miševa, kada je gaming u pitanju, nekada se bježalo kao što vrag bježi od tamjana, no danas to više ne drži vodu. Tek rijetki bežični miševi danas imaju pooling od 500 Hz, stoga ukoliko ste izuzetno osjetljivi na odziv miša, možda ćete primijetiti razliku, no to je vrlo malo vjerojatno. Veća je vjerojatnost da ćete primijetiti smetnje u performansama miša zbog kvalitete senzora, negoli zbog poolinga.
Veći problem kod bežičnih miševa je zapravo trajanje baterije, i upravo je zato preporučljivo imati žičani miš. Jednostavno ćete imati manje zafrkancije. Osim toga, bežični receiver je preporučljivo držati na stolu, odnosno u neposrednoj blizini samog miša.

Kalibracija senzora površini

Ovdje u pitanje dolazi kvaliteta i mogućnost softvera, obzirom da je neke miševe moguće optimalno prilagoditi površini na kojoj se nalazi. Ovdje u pitanje dolazi onaj podatak maksimalne podržane udaljenosti od površine (ukoliko miš lagano podižete u žaru igranja), no veliku ulogu vrši i sama površina, odnosno podloga za miš. Ukoliko softver miša podržava kalibraciju senzora prema površini, razlika će zbilja biti osjetna.

Tipke, odnosno switchevi

Većina gaming miševa danas koristi switcheve japanske tvrtke Omron, što znači da ćete ih pronaći i u onim jeftinijim rješenjima. Doduše, nisu svi Omron switchevi jednako dobri, obzirom da su podijeljeni u klase. Primjerice, ukoliko miš koristi D2F switcheve, to znači kako su proizvedeni u Japanu. No koristi li D2FC switcheve, znači da dolaze iz Kine, a prilično je jasno koji su kvalitetniji. Dodajmo tome i životni vijek tipaka, što su nažalost samo neki proizvođači definirali.

Utezi

Isprva je djelovalo kao „gimmick“, no ovo se svojstvo pokazalo zbilja korisnim pri igranju dinamičnih i kompetitivnih FPS naslova. Prilagođavanje težine miša utezima jedan je od najboljih evolucijskih pomaka u tehnologiji gaming glodavaca. Ukoliko vam miš pri igranju djeluje prelagano, tu su utezi namijenjeni „finom tjuniranju“ mase, kako bi dobili željeni rezultat. Značajnu razliku možda nećete osjetiti pri standardnoj uporabi, no kada je u pitanju headshot ili promašaj, svaka sitnica dobro dođe.

Promjenjiv grip

Osim utega, proizvođači su se posljednjih godina dosjetli još jedne interesantne novine koju je moguće naći i na miševima srednjeg cjenovnog ranga – promjenjivog gripa. To svojstvo nudi primjerice Patriotov Viper V560 koji uz vrlo razumnu cijenu nudi modifikaciju utezima, ali i promjenjiv desni grip. Ne sviđa li vam se kako miš leži u ruci? Maknite aktualni grip i zamijenite ga s drugim. Identičnu stvar nudi i Roccat Nyth.

Miševi kreirani za specifične žanrove igara

Razer Naga Epic Chroma i Roccat Nyth miševi kreirani su za MMO, MOBA i RPG žanrove PC igara, s 12 tipaka na lijevom boku, koje je moguće prilagoditi za točno određene funkcije u igrama, kao i programirati Macro kombinacije. Promatrač bi rekao kako su takvi miševi bespotrebno pretjerivanje, no u našem se testu pokazalo kako je tipke na lako dostupnom mjestu vrlo korisno imati, pogotovo kada su u pitanju brzi žanrovi, kao što su MOBA i akcijski RPG.

Modularni dizajn

Iako se svojstva kao što su prilagođavanje utezima i promjenjivi grip generalno mogu smatrati modularnim dizajnom, Roccat Nyth je otišao korak dalje. Na lijevom boku miša nalazi se 12 tipaka, što i nije ništa posebno, jer to nudi i Razer Naga Epic Chroma. Međutim, tada ćete vidjeti kako je na Roccatovom mišu sve te tipke moguće izvaditi, zamijeniti ih s dodatnim tipkama koje dobijete u posebnoj torbici, i rasporediti ih kako vam najbolje odgovara.
Da ne stane na tome, Roccat nudi i mogućnost 3D printanja vlastitih tipaka.