Oculus Rift, gadget koji je 2013. pokrenuo VR revoluciju, konačno je u svom komercijalnom obliku stigao i do nas. Ne u Hrvatsku naravno, Oculus jedva da može pokriti upite onih desetak zemalja u kojima se službeno prodaje. Domogli smo ga se putem firme Divit, koja je pak preko mreže raznih kanala i kontakata iz inozemstva, nakon više mjeseci čekanja, uspjela dobiti svoj pradavno prednaručeni primjerak. Kako sada stvari stoje, lansiranje Oculus Rifta se može slobodno uvrstiti u usku konkurenciju za podbačaj godine. Pritom ne mislimo na sam uređaj, već način na koji je jedna od najpoznatijih tvrtki na svijetu (softverska, ali ipak) “riješila” proizvodnju i slanje proizvoda lojalnim kupcima. Developeri iz Divita još su dobro prošli. Određeni klijenti/kupci još uvijek čekaju na svoj komad hardvera, a Facebook/Oculus se, u strahu od efikasnije konkurencije (čitaj: HTC Vive), požurio opremiti odabrane hardverske trgovine izložbenim primjercima i malom serijom Riftova za kupnju, nauštrb entuzijastičnih korisnika koji su istu obavili nekoliko mjeseci ranije. A gdje su još Oculus Touch bežični kontroleri, čiji se točan datum izlaska ne nazire... Bilo kako bilo, pred nama je prva i osnovna verzija za korisnike koju smo, po svim važnijim kriterijima, usporedili sa najžešćim rivalom - HTC Viveom.
Oculus Rift - Od čega se sastoji?
Jednostavnost sustava i manjak kabela/perifernih dodataka čini spajanje Oculus Rifta na PC znatno ugodnijim od podešavanja HTC Vivea
Oculus Rift: Elegantan komad tehnike sa samo jednim kabelom na headsetu. Kabel se na svom kraju račva na dva nastavka/konektora koja morate prikopčati na PC - USB 3.0 i HDMI 1.3. U headsetu se nalaze dva 3,5-inčna OLED ekrana ukupne rezolucije 2160 x 1200 piksela (1080 x 1200 po oku/ekranu), s refresh rateom od 90 Hz te širine pogleda (FOV) od 110 stupnjeva. Dakle, gotovo identično Viveu, s tim da su ekrani malo manji pa je gustoća piksela na Oculus Riftu neznatno veća (456 ppi nasuprot Viveovih 447 ppi). Na headsetu se nalaze gumbi za podešavanje položaja leća i nevidljivi IR markeri prema kojima Constellation sustav za praćenje određuje poziciju headseta u prostoru
Xbox One kontroler: Uglavnom se koristi u igrama zbog kompliciranijeg sustava kontrola. Dolazi s bežičnim adapterom kojeg možete uštekati u USB 2.0 ili 3.0 utor
Daljinski upravljač: Glavni je kontroler sustava i služi uglavnom za pokretanje jednostavnih iskustava poput filmova. Na njemu se nalaze tipke za odabir (OK), povratak na prethodni ekran te pojačavanje/stišavanje zvuka
Slušalice: Zanimljivo je da Oculus Rift ima ugrađene slušalice pa se ne trebate zezati s još jednim kabelom oko glave
Constellation IR kamera/senzor: Prati poziciju markera na headsetu te tako utvrđuje njegovu poziciju u prostoru. Spaja se na računalo putem USB 3.0 utora. Želite li koristiti Oculus Touch kontrolere morat ćete nabaviti još jednu ovakvu kameru/senzor
1. runda - Ergonomija
Čim pogledate kutiju u kojoj se nalazi Oculus Rift, znate da vas unutra čeka luksuzna igračka. Oculus Rift ogledni je primjerak gadgeta kojeg želite posjedovati na prvi pogled, bez pitanja za cijenu i funkciju. Da vaša mama prođe pored izloga s Oculus Riftom, pitala bi vas kad to mislite kupiti. Futuristički, kompaktni dizajn savršeno je pogođen za mainstream ukus. I u pogledu ergonomije, Oculus Rift lako tuče HTC Vive. Za razliku od hrpe zalijepljenih kabela na vrhu headseta, posebne utičnice za slušalice i kutije za povezivanje s PC-jem, iz Oculusa viri samo jedan kabel (koji se tek na kraju grana u dva nastavka), a ima i ugrađene slušalice, koje su, doduše, prosječne kvalitete. Sam headset bolje prianja uz glavu te je osjetno lakši od rivala. Općenito, kompletan sustav Oculus Rifta je jednostavniji za podešavanje. Samo trebate uključiti kabele u odgovarajuće utore na računalu, podesiti položaj “lampe” (Constellation senzora/kamere za praćenje pokreta) na stolu te ste spremni za ulazak u fantastični, virtualni svijet Oculus Rifta. Ne trebate ni puno prostora za periferiju, za razliku od HTC Vivea, njegovih Lighthouse baznih stanica te bežičnih kontrolera. Postoje određeni problemi kod Oculus Riftova headseta kao što je pregrijavanje nakon određenog vremena bivanja u VR prostoru, no te sitnice ne mogu promijeniti prevladavajuće pozitivan dojam koji nam Oculusov sustav u ovoj kategoriji ostavlja u odnosu na HTC Vive.
Oculus Rift 1 : 0 HTC Vive
Oculus Rift dizajnom i ergonomijom mami prosječnog korisnika na bacanje novaca u izlog trgovine. HTC Vive izgleda kao nedovršeni developerski kit
2. runda - Ekran
Prema specifikacijama s papira, ovdje ne bi trebala postojati bitna razlika. Oba sustava se mogu podičiti (AM)OLED ekranima rezolucije 2160 x 1200 (1080 x 1200 po oku). Oba ekrana imaju refresh rate od 90 Hz (još uvijek ne najveći na tržištu, PlayStation VR bi trebao imati 120 Hz) i FOV (širina polja gledanja) od 110. Međutim, HTC-ovi AMOLED ekrani su nešto veći od Oculusovih (3,61 naspram 3,54 inča) pa je gustoća piksela po inču nešto viša na Riftu (456 naspram 447). Ne znamo jesu li baš tih desetak piksela razlog objektivno boljem i oštrijem prikazu na Oculusovu sustavu, ali mora se reći da zbog toga, a i nedostatka screen-door efekta prisutnog na HTC Viveu, dajemo prednost Riftu.
Oculus Rift 2 : 0 HTC Vive
Unatoč vrlo sličnim specifikacijama, Oculus je bolje od HTC-a ispolirao VR prikaz
3. runda - Sučelje
U čijem VR dvorištu bi se jedan početnik bolje snašao, pitali smo se dok smo uspoređivali sučelja na Viveu i Riftu. Dvodimenzionalan Steam izbornik u HTC-ovu holodeku otprve će biti poznat iskusnim gamerima koji neće imati nikakvih problema pri pretraživanju istog. Zgodni detalji na Viveu su notifikacije koje vam dolaze u stvarnom vremenu i nestvarnom prostoru te opcionalan prikaz vašeg položaja u stvarnom prostoru (da se ne zabijete u zid dok mlatarate rukama) preko malog ekrančića uz kontroler. Oculus Rift ima sasvim drugačiji pristup, primjereniji masovnoj publici. Naime, glavni hub Oculusa izgleda kao dnevna soba, vi ste na kauču i pomoću daljinskog/Xbox One kontrolera birate “programe”, tj. VR sadržaje. Sučelje je mnogo ulickanije od Steamova izbornika. Iako se osobno osjećamo više doma u Viveovu holodeku, ovdje bi ipak dali malu prednost Oculusu radi detalja u dizajnu sučelja.
Oculus Rift 3 : 0 HTC Vive
Malu prednost dajemo sučelju na Oculus Riftu. Smatramo da je mrvicu prilagođeniji VR djevicama od Steamiziranog holodeka
4. runda - Sustav kontrola
Oculus Rift ima dva načina kontrole - jednostavan daljinac s četiri gumba (OK, povratak na prethodni ekran, tipke za pojačavanje/stišavanje zvuka) i Xbox kontroler, koji se mahom koristi u video igrama. Gamerima nije potrebno dodatno objašnjavati njegov sustav kontrola, a početnicima će ionako prvi prvom susretu biti prekompliciran. Oba kontrolera imaju izvrsnu ergonomiju, odnosno prirodno leže u rukama. S druge strane, HTC Vive ima motion kontrolere koji možda nemaju savršenu ergonomiju, ali su prilično intuitivni za korištenje te su odlično prilagođeni VR sustavu u kojem se možete kretati. Zbog toga bismo im dali prednost nad klasičnim sustavom kontrole na Riftu. Za pohvalu je objema kompanijama što su sustave kontrola učinili bežičnima. Ne znamo kako bismo se snalazili oko šume kabela u stvarnom prostoru.
Oculus Rift 3 : 1 HTC Vive
Motion kontroleri su budućnost (VR-a). Daljinski upravljači i gamerski kontroleri neka ostanu u 2D eri
5. runda - Iskustvo korištenja
Unatoč tome što se kretanje po prostoru i stalna fizička interakcija s virtualnim objektima ponekad može učiniti napornom, čak uzrokovati muskulfiber, ona daje jednu novu dimenziju (VR) tehnologiji. I jednom kad probate tu dimenziju na HTC Viveu, nikakvo ispolirano sučelje, savršeni prikaz ili ergonomični headset ne mogu ju nadomjestiti. Ona osjetno fali na Oculus Riftu prilikom gledanja filmova i, pogotovo, igranja igara. VR prostor širi granice dizajna igara i omogućit će maštovitim kreatorima da dovedu virtualno igranje na jednu novu razinu. Obični kontroleri i pogled iz trećeg lica se, uz HTC Vive, doimaju kao stvar prošlosti. Isto vrijedi i za gledanje filmova. Gledanje filmova na Oculusu se čini kao evolucija 3D kina/ekrana, ono što smo zapravo od te tehnologije oduvijek očekivali, a nikad nismo dobili. Međutim, promatranje pasivnih iskustava na Viveu bliže je doživljaju neke simulacije i samim time ostavlja mnogo uvjerljiviji dojam.
Oculus Rift 3 : 2 HTC Vive
HTC Vive trenutno ovdje nema prave konkurencije. Oculus mu može parirati tek kad izda najavljene Touch kontrolere
6. runda - Softver
Moramo priznati, bili smo iznenađeni količinom sadržaja na Steamu, odnosno Oculus Homeu. Kad izađe neka klasična konzola, uglavnom trebamo čekati godinu, dvije da na njoj počnu izlaziti dobre ekskluzive i optimizirani multiplatformski naslovi. Ovdje vas već odmah čeka 200-tinjak naslova u ponudi, samo na SteamVR-u (može se skinuti i za Oculus, s time Oculus Home službeno nije podržan na HTC Viveu). Vrlo je teško u kratkom periodu od jednog dana, kojeg smo ukupno potrošili na testiranje oba sustava, pregledati cijelu ponudu, ali svejedno smo uzeli presjek onoga što se nudi i što je dobro ocijenjeno na objema trgovinama. Oculus Rift nekako gura više filmove (što je logično ako pucaju na mainstream), dok se na SteamVR-u pretežno mogu naći igre. Ipak, SteamVR-u ne nedostaje vrhunskih “filmskih” poslastica poput theBlua, koji je na nas ostavio snažniji dojam nego ijedan perfektno produciran video Oculusova Story Studija. Usto, video igre su definitivno zabavnije na HTC Viveu zbog prirodne interakcije.
Oculus Rift 3 : 3 HTC Vive
Unatoč tome što se SteamVR može pokrenuti na Oculusu, mnoge igre, s kojima smo se sjajno zabavljali na HTC Viveu, neće biti kompatibilne s Riftom dok se Touch kontroleri ne pojave na tržištu. Zbog toga bi u ovom trenutku preporučili Vive kao sustav sa superiornijim softverom
7. runda - Konačni dojam
Oculus Rift izgleda kao hi-tech proizvod budućnosti, izvana i iznutra, no fali mu komponenta kretanja u prostoru i interakcije s objektima da bi mogao parirati neuglednom, no sveobuhvatnom HTC Viveu. Uostalom, tek trebamo vidjeti koliko će Oculusov Constellation sustav za praćenje kontrolera i headseta biti precizan u odnosu na Viveov Lighthouse. U ovom trenutku, HTC Vive ima našu bezrezervnu preporuku, usprkos mnogo višoj cijeni.
Oculus Rift 3 : 4 HTC Vive
Oculus Rift ima sve... Osim kontrolera koji čine ogromnu razliku u korist HTC Vivea
Specifikacije VR uređaja
Oculus Rift
PROIZVOĐAČ: Oculus VR
EKRAN: 2x OLED (3,5 inča)
REZOLUCIJA (PO OKU): 2160 x 1200 (1080 x 1200)
GUSTOĆA PIKSELA PO INČU: 456 ppi
FOV: 110
REFRESH RATE: 90 Hz
OSTALO: Constellation sustav za praćanje pokreta, Xbox One kontroler, daljinski upravljač, ugrađene slušalice
CIJENA: 499 £ (cca 4430 kn)
HTC Vive
PROIZVOĐAČ: HTC, Valve
EKRAN: 2x AMOLED (3,6 inča)
REZOLUCIJA (PO OKU): 2160 x 1200 (1080 x 1200)
GUSTOĆA PIKSELA PO INČU: 447 ppi
FOV: 110
REFRESH RATE: 90 Hz
OSTALO: Lighthouse sustav za praćenje pokreta, bežični kontroleri
CIJENA: 689 £ (cca 6116 kn)
Ekskluzivno na Oculusu
Oculus se pobrinuo da privuče prve VR korisnike zanimljivim ekskluzivama, pogotovo na području filmova, zbog kojih su osnovali vlastiti filmski VR studio - Story Studio.
Henry
Henry vas stavlja u kućicu istoimenog usamljenog ježa kojemu je velika rođendanska želja steći nekog prijatelja. Njegovi nespretni pokušaji u tom naumu su vrlo dobro preneseni u 3D prostor - objekti vam se nekad doslovno unose u facu. Najbolja stvar oko ovog iskustva je što “glavnu” priču možete sasvim ignorirati. Umjesto da pratite Henryja, možete se zabavljati gledajući malu bubamaru na suprotnoj strani kuće. Imate potpunu slobodu u doživljavanju priče te ju iz više kutova možete pogledati nekoliko puta i uvijek će vam pružiti novo iskustvo. Henry je ogledni primjer kako bi VR film/crtić trebao izgledati te, nadamo se, evolucija ovog medija.
Lost
Još jedan fantastičan uradak Story Studija, Lost je misterija/ZF/horor/triler koja će vas brzo premjestiti iz sjedećeg u čučeći položaj. Ukratko, bačeni ste u mračnu šumu, bez igdje ikoga na vidiku, gdje jedine znakove života predstavljaju sablasni i čudni zvukovi. Zvučni efekti su odrađeni na razini te doprinose osjećaju nemoći i osamljenosti.
Farlands
Farlands je svemirska simulacija istraživanja i pripitomljavanja raznih oblika života na drugim planetima. Vizualnim stilom podsjeća na Spore, a igrivošću na Pokemone. Slikaj Pokemo..., ovaj čudovište, nahrani ga pravim voćem, vrati se na brod, itd. Bilo nam se pomalo teško ufurati u nju tijekom kratkog vremena, no pretpostavljamo da bi nam bolje legla nakon cjelodnevnog upoznavanja sa svim mogućnostima.
Lucky’s Tale
Lucky’s Tale je, kratko i jasno, Super Mario u VR-u. Za razliku od većine VR naslova, Lucky’s Tale vam ne pruža pogled iz prvog, već iz trećeg lica, s izometrijskim pogledom. To efektivno stvara dojam da ste u lutkarskoj predstavi, a lutkom (lisicom Lucky), umjesto konaca, upravljate Xbox One kontrolerom. Lucky’s Tale izgleda dobro i ispolirano, no djelomično fiksirana kamera zna stvarati probleme i glavobolje. Ili bi se micala prebrzo ili presporo u odnosu na naše skakutanje po platformama. Ili bi nam se odveć udaljila ili približila. Problemi s kamerom se ne događaju svake sekunde, par minuta bi nam trebalo da nabasamo na novi glitch, što i nije puno za tipični 3D platformer. No ono što se može tolerirati na 2D ekranu, nije nužno prihvatljivo u VR prostoru. Svaki put kad se kamera trznula u smjeru u kojem nismo očekivali (a to je sasvim minoran problem kad igrate ovakvu igru na 2D ekranu), malo smo izgubili osjećaj ravnoteže i već nakon pola sata igre morali smo skinuti headset radi mučnine. Šteta, igra je prelijepa.
