Ovogodišnji Animafest koji je trebao ponovno pretvoriti Zagreb u prijestolnicu svjetskog animiranog filma, zbog COVID-19 pandemije je odgođen za jesen, od 28. rujna do 3. listopada.
Tri hrvatska animirana filma nalaze se u natjecateljskim programima ovogodišnjeg izdanja velikog francuskog festivala. U sklopu natjecateljskog programa kratkometražnih filmova prikazuju se Arka redatelja Natka Stipaničeva te Pustolovine Glorije Scott: Ubojstvo u katedrali Matije Pisačića i Tvrtka Rašpolića, a u natjecanju studentskog filma I’m Not Feeling Very Well Sunčane Brkulj.
To je veliki uspjeh za njih same, ali i za hrvatsku kinematografiju općenito jer je Annecy uvrstio njihove filmove među 37 finalista festivala, a ove je godine prijavljeno više od 2.000 filmova iz čitavog svijeta.
Tim povodom smo iskoristili priliku da porazgovaramo s hrvatskim autorima uoči prikazivanja njihovih filmova na Annecyu, kako bismo saznali nešto više o njihovom radu, pri čemu nas je dakako najviše zanimala tehnološka strana priče. Pored toga, htjeli smo od njih čuti i razmišljanja o budućnosti novih tehnologija koje sve više ulaze u medij animiranog filma, poput korištenja game enginea i AI-a, kao i saznati njihove stavove o virtualizaciji festivala, koji su zbog korona krize ove godine prešli u digitalni online oblik, jer postoje ideje da će se na takav način održavati i u budućnosti.
Uz Natka Stipaničeva, Sunčanu Brkulj i Matiju Pisačića, u izradi ove teme pomogao nam je i Kristijan Dulić, animator koji je sudjelovao na izradi jednog od tih filmova i najviše prati nove tehnologije u animaciji poput umjetne inteligencije. Čestitamo svim hrvatskim autorima koji će virtualno otputovati u Annecy i želimo im da tamo postignu što veći uspjeh. Nove tehnologije stižu htjeli mi to ili ne, a kako kaže Kristijan – otpor je uzaludan.
Wacom tableti i TVPaint Animation
Film koji bi jednog dana mogao prerasti u animiranu seriju većim je dijelom crtan rukom, ali su korištene i brojne tehnologije i softveri.
Film Gloria Scott: Ubojstvo u katedrali je slobodna ekranizacija istoimene zbirke kratkih priča Mime Simić i prati parodijsku verziju Sherlocka Holemsa i dr. Watsona, utjelovljenih u likovima Gloriji Scott i Mary Lambert. Glorijina dedukcija je, za razliku od svog poznatijeg književnog uzora, sve samo ne logična i svojim suludim postupcima izaziva kaos u edvardijanskom Londonu. To je ukratko sadržaj filma Matije Pisačića, koji je zajedno s filmom Natka Stipaničeva ušao u natjecateljski dio festivala u Annecy.
„Tvrtko Rašpolić, suredatelj filma, i ja smo, pročitavši zbirku kratkih priča Mime Simić, zaključili da niti jedna od njih, koliko god genijalna, nije u cjelini dovoljno filmična za ekranizaciju. Tako su Mima i Jasna Žmak napisale sasvim novi scenarij koji su potom još jednom ozbiljnije preradile.
Na koncu sam osobno nadopisao jedan cijeli dodatni narativ koji je zaokružio i učvrstio pomalo raspršenu i epizodičnu dramaturgiju ovog kratkog filma i, nadam se, dodatno učvrstio element društvenog aktivizma koji se provlači. Bez obzira na moje uplitanje, Mimin i Jasnin scenarij bio je divno subverzivan od samog početka i bio mi je užitak s njima surađivati u pisanju“, ispričao nam je Matija Pisačić.
Na naše pitanje kako je tekla izrada s tehničkog aspekta s obzirom na to da se radi o 3D animaciji, Matija nam je otkrio da su prvi crteži koje je napravio za film nastali prije 11 godina i da ih je radio olovkom na papiru i potom skenirao, pa kolorirao u Photoshopu. Kasnije se uglavnom prebacio na crtanje pomoću Wacom tableta, bez obzira na to što radio, animaciju, ilustraciju ili strip, tako da više nema fizičke originale i sve su digitalne kopije.
„Dakle, pošto sam definirao dizajn likova i nakon što smo postavili scenarij, nacrtao sam knjigu snimanja iliti storyboard, također olovkom na papiru, a potom smo taj materijal dali glumcima kao bitne smjernice za snimanje njihovih glasova u tonskom studiju. Tvrtko je uglavnom u potpunosti preuzeo rad s glumcima prilikom snimanja dijaloga u tonskom studiju. Usput, Jadranka Krajina je zvijezda filma, odglumila je i Gloriju i Mary!
Potom sam, u suradnji sa suredateljem, dodatno razradio storyboard i od njega, u kombinaciji s odabranim tonskim zapisima glumaca, napravio animatik koji nam je poslužio kao svojevrsni kostur filma pošto je to zapravo prva, najgrublja verzija samog filma. Animatik u sebi sadrži ključne crteže i glasove u poprilično definiranoj montaži filma.
U animaciji se uvijek u fazi animatika gotovo u potpunosti definira montaža jer je, za razliku od klasičnog igranog filma, poprilično skupo i bolno rezati pojedine sekvence pošto provedeš tjedne ili mjesece crtajući, u našem slučaju, 8 ili 12 crteža za sekundu animacije“, navodi Matija Pisačić.
After Effects za kompoziting
Također smo saznali da je film animiran u softveru TVPaint Animation pomoću digitalnih Wacom tableta. „Desetak animatora se izmijenilo kroz film, a koordinirao ih je Kristijan Dulić, glavni animator filma koji je, usput, svoje animacije crtao na jednom od Wacom tableta bez displeja, dakle gledao je u monitor, a crtao po plohi, što mi je nezamislivo. Koloriranje animiranih likova radila je druga ekipa, također u TVPaintu“, objašnjava Matija.
Sav taj materijal uploadao se na Dropbox folder kojeg je osobno kontrolirao i dalje obrađivao dodajući likovima sjene i slojeve tekstura i eventualno korigirajući neke sitnice. Potom je taj materijal iz TVPainta eksportirao u nizove .tiff fileova, kadar po kadar, svaki animirani lik zasebno. Sve to je importirao u After Effects gdje je radio kompoziting za svaki pojedini kadar, odnosno spajao sve layere u kompoziciju.
Kadrove s dovršenim kompozitingom je eksportirao iz Aftera kao .avi fajlove i potom ih montirao u Sony Vegas Pro softveru, sve u Cinemascopu u 4k rezoluciji. „Morao sam kreirati proxy fileove od importiranih video klipova da bismo mogli normalno bez zapinjanja korigirati montažu.
Kad smo to definirali, eksportirali smo sve kao .tiff sekvencu od koje se izradio DCP za kino projekciju“, navodi Pisačić i dodaje kako je dostupnost hardvera i softvera dovela do pravog buma animiranih filmova u svijetu, no računala i pripadajući softver su po njemu tek alat koji treba znati ispravno koristiti. „Naš film je i dalje crtan ljudskom rukom, bez obzira na to što smo koristili digitalne tablete.
Animatori su crtali 8 do 12 sličica u sekundi baš kao što su u prošlosti naši kolege isto crtali na papiru. Istina, neke objekte u filmu kao što su npr. pištolji, klupe ili brod, moj sin Luka izradio je kao 3D modele u Blenderu, a kasnije smo preko njih, frejm po frejm, radili linijski crtež i uklopili u ostatak 2D dizajna. Usput, Noa, moj mlađi maloljetni sin napravio je originalnu glazbu za film.
To nije bio početni plan, ali izvjesne produkcijske okolnosti doveli su nas na to rješenje pa film ima i dodatnu dimenziju mladenačke energije i otkačenosti“, kaže Matija.
Idući film će imati više 3D elemenata
Na naše pitanje što misli o animiranim filmovima rađenim u game engineima, Pisačić kaže da je takve filmove viđao u više navrata, čak i u programu zagrebačkog Animafesta, ali se u animiranje za gaming industriju ne bi upuštao jer zasad nema iskustva s 3D animacijom. „Nešto sitno istražujem tu vrstu animacije, moji klinci su definitivno u tome i koristim njihovo znanje kad mi zatreba.
Zapravo, radim na novom filmu koji ima više 3D elemenata nego Gloria Scott i računam na pomoć djece“, navodi Matija koji očito ima ambicija, da se malo našalimo, razviti pravi obiteljski biznis. S obzirom na to da postoji ideja da Gloria Scott postane animirani serijal, ta će mu pomoć sigurno dobro doći.
Što se tiče sadašnjosti i eventualne budućnosti virtualnih festivala poput ovogodišnjeg Annecya, ni on nije previše oduševljen time. „Ne vjerujem u skoru budućnost takve distribucije friških autorskih animiranih filmova. Kad kažem friških, mislim na filmove stare do dvije godine jer poslije toga je uobičajena praksa da se prekine festivalska distribucija i filmovi se stave javno i besplatno na npr. Vimeo platformu, kao što sam osobno napravio s filmom Choban koji je promoviran kao njihov Staff Pick i do sada je pogledan preko 320.000 puta. Uglavnom, nema tu novaca od distribucije, satisfakcija je koji put otputovati s filmom na festival, družiti se s kolegama filmašima i vidjeti reakciju žive publike“.
Matija nam je otkrio i da na Annecyu hrvatska ne nastupa s 3 filma, već s četiri. „Nekako je ispod radara prošla informacija o filmu ‘Prirodni odabir’ Alete Rajič koji se prikazuje u jednom od popratnih programa. To je bosanskohercegovački film, hrvatska manjinska produkcija, Zagreb Film je koproducent, a lovu je dao i HAVC.
U svakom slučaju veliki uspjeh za domaću kinematografiju jer Annecy je vrh, najveći svjetski festival animiranog filma i biti u glavnoj konkurenciji je san snova“, kaže Pisačić i dodaje da bi do kraja godine trebao biti gotov s idućim kratkim animiranim filmom pod nazivom ‘Portretist mrtvih’ koji ima elemente autobiografije jer je prije više godina osobno radio portrete na nadgrobnim pločama za groblja pa možemo reći da je njegova priča o uspjehu ustala iz mrtvih. Doslovce.
