Pohrana podataka
Sve igre na jednom mjestu
Razvoj super-brzih diskova baziranih na flash memoriji zanimljiva je priča o kompromisima, malim revolucijama u tehnologiji te obaranjima rekorda u brzinama.
Kao da je bilo jučer kada je sve krenulo: Vagalo se na veliko koliko veliki SSD uzeti da ubrza vaše računalo, hoće li 32 GB biti dovoljno za Windowse ili ćemo morati štedjeti za 64 GB verziju. Samo taj upgrade bio je dovoljan da vašu staru kantu pretvori u sustav iz budućnosti s nevjerojatnim brzinama rada. Sa 64 GB verzijom mogli ste i jednu udarnu igru staviti gore, ipak su tada bile nešto manje. U tim danima proizvođači su računali na čistu snagu flash memorije, što je svakako nudilo impresivne rezultate, no tehnologija je tada imala i značajne mane. Prije svega, zbog načina na koji sam sustav radi te je osmišljen, male količine pohrane imaju značajno lošije performanse od većih modela. To se, naravno, tada najviše i vidjelo u kapacitetima ispod 128 GB.
S vremenom, kao i sa svakom popularnom tehnologijom, počela su se razvijati nova rješenja kako bi se diskovi mogli približiti prosječnome kupcu. Počelo se pohranjivati više bitova u svaku ćeliju flash memorije, a prava revolucija došla je i kada se masovno počelo proizvoditi čipove s memorijom “na katove”, gdje danas imamo memoriju s do 96 slojeva, što velike kapacitete čini kompaktnima te, povrh svega, povoljnijima. No, nove tehnologije koje su se fokusirale na kapacitete konstantno su bile pod sjenom izjava kako se radi o kompromisu na račun kvalitete, brzine te dugovječnosti diskova.
Unatoč tome, diskovi su postajali sve brži i veći te, istovremeno, sve povoljniji, do razine da im je klasično SATA III sučelje jednostavno bila najveća mana. Na scenu dolaze M.2 standard (nakon nekoliko iteracija) koji određuje nove kompaktne dimenzije diskova, jer su klasični SSD-i u 2,5” kućištima postali većinom prazne kutije. NVMe standard također je označio direktan pristup pohrane PCIe linijama s ogromnim potencijalnim brzinama. Proizvođači su brzo osvojili i nove brzine koje dosežu i 3000 MB/s te se ponovio veliki skok u performansama.
No, razvoj tehnologije sada je na SSDu već standardno trebao uključivati DRAM memoriju za vrlo brzo pretraživanje diska te pohranu podataka koji se konstantno mijenjaju te bi tako nešto brže trošili flash memoriju diska. Uz to, kako bi SSD diskovi mogli imati visoke kapacitete te i dalje bili cjenovno prihvatljivi, koriste pohranu s više bitova po ćeliji memorije, kako smo spomenuli. Danas se mogu pospremiti i četiri bita po ćeliji, no minus je vrlo spor rad takve flash memorije za današnje standarde, kao i više “trošenje” iste memorije. Zato većina diskova pouzdanih proizvođača koristi i flash međuspremnik iliti “cache”, koji koristi jedan bit po ćeliji i omogućuje navedene maksimalne brzine diska s većom otpornošću na pisanje.
Tako kada kopirate nešto velikom brzinom, disk zatim te podatke “skrivećki” prebacuje u ostatak sporije memorije. Trik je u tome da prosječni korisnici često jednostavno ne kopiraju tolike podatke te ne stignu napuniti međuspremnik. Za one koji ipak trebaju punu brzinu, tu su uvijek “Pro” verzije diskova s, naravno, daleko većim cijenama i memorijom koja ima jednake performanse, samo ih može konstantno držati i na vrlo velikim prijenosima podataka. Kako bi diskove mogli prodati što jeftinije, neki su sa svojih diskova maknuli DRAM, pa čak i cache memoriju te za nešto manje novaca mogli ponuditi jednake kapacitete. Ovakvi diskovi imaju slabije performanse te bez modernih tehnologija dugovječnost im je također upitna s kratkim garantnim rokovima.
To predstavlja problem najnovijem valu modernih SSD diskova. Cijena 1 GB memorije napokon je pouzdano pala ispod jedne kune, a da proizvod koji kupujete ima i solidnu garanciju te očekivane performanse zajedno s brzom cache pohranom i DRAM memorijom. Upravo je ovo i smjer u kojem smatramo da će se daljnji razvoj kretati. Kod slaganja novog računala ili nadogradnje starijeg po prvi put možemo lagano reći da kupite samo SSD disk ogromnih performansi bez potrebe za tvrdim diskom, osim ako uistinu pospremate velike količine podataka koje ne koristite aktivno.
Znači, gaming računala s jednim SSD diskom ostala su cjenovno prihvatljiv standard. Čak i profesionalni korisnici mogu lagano koristiti ovu tehnologiju bez potrebe za čvrstim diskom te je jedina iznimka ako se aktivno bavite većim podacima poput, primjerice, slika i videa koje ne koristite često, poput naše arhive fotografija hardvera, kojih se, naravno, nakupi na mjesečnoj razini. Smatramo da se sada prava bitka počinje voditi kod povoljnijih modela, jer jednom kada pređete 2000 MB/s diskove postaje upitno koliko će korisnici vidjeti razlike u stvarnom životu, van benchmarka. Naravno, nisu krivi diskovi, već se jednostavno proizvođači ostatka sustava trebaju prilagoditi tako velikim brzinama, što bi se i moglo dogoditi uskoro s obzirom na to da su nove konzole pokazale da je to i te kako moguće.
Kingston A2000
Ovaj SSD od Kingstona cilja prosječnog korisnika, bilo da je riječ o gaming sustavu ili računalo koristite u poslovne svrhe. Kao što smo spomenuli, omjer cijene i performansi bio je cilj koji se svakako ostvario na ovom primjerku, što se najbolje može vidjeti po cijeni gigabajta gdje je probijena granica da 1 GB košta manje od kune. Ono što je bitno napomenuti svakako je činjenica da, unatoč cijeni, pričamo o vrlo brzom NVMe M.2 SSD-u. Kapaciteti se protežu od 250 GB do 1 TB, što će zadovoljiti veliku većinu korisnika.
Brzine čitanja s diskova podjednake su kod svih kapaciteta, iako se brzine pisanja razlikuju te postaju veće s većim diskovima. Ono bitno su IOPS vrijednosti, jer predstavljaju brzinu prijenosa malih nepredvidljivih podataka koji su često i ključni te primjetni kod svakodnevnog korištenja diska. Kako se ova vrijednost pogotovo diže s kapacitetom, smatramo da je najveći disk od 1 TB best buy rješenje, jer osim najvećeg kapaciteta ima i najbolje performanse u ključnim dijelovima rada. Kingston ovom disku daje Micronovu flash memoriju s 96 slojeva i TLC konfiguracijom, odnosno tri bita po ćeliji. Kako bi sve radilo optimalno brine se SM2263EN kontroler koji dolazi i s DDR4 memorijom od Kingstona za optimalan rad.
Za cache memoriju koristi se spomenuti TLC flash, no u SLC konfiguraciji. Drugim riječima, dopušta se spremanje jednog bita po ćeliji na dijelu flash memorije kako bi se dobile maksimalne brzine. Ovaj međuspremnik ima zapremninu od oko 150 GB konstantnog pisanja na disk, nakon čega brzina pada kako bi se sve moglo pospremiti. Prosječan korisnik će van benchmarka vrlo teško postići te vrijednosti. Ono što se nama dopada u cijeloj priči su performanse, čiju usporedbu i s najboljim diskovima prosječan korisnik, pa ni na gaming računalu teško može razlikovati, no ovaj disk dolazi po vrlo atraktivnoj cijeni zajedno sa svim modernim tehnologijama. Šlag na torti svakako je i samopouzdanje proizvođača u obliku 5-godišnje garancije.
