Ponekad u životu dođe pitanje: kada je previše? Ljudi su već prilično dobri u određivanju kada dobar ukus prelazi u kič. Primjerice, pogledajmo Apple mobitele. Hoće li biti cijeli preliveni zlatom ili će biti bijeli sa zlatnim rubovima koji taman dodaju premium izgledu. Pogledajte HP-ove laptope Spectre: blješte li cijeli u bakrenim nijansama ili su obuzdanih boja sa samo naglascima koji daju uistinu premium izgled? Naravno, to sve ne vrijedi jer kod rasvjete računala ne govorimo o metalima, već fotonima, kojih, naravno, nikad dosta. Doslovno nema tog dijela računala danas u koje neka firma nije gurnula LED rasvjetu. Što se dogodi kada sve te detalje povežete? Mi mislimo da dobivate računalo kojim se možete pohvaliti na svakom forumu, a sigurno dobivate i bolje performanse, ako zbog ničeg drugog onda barem zbog doživljaja. Već dulje vrijeme govorimo o RGB rasvjeti, pa je trenutak dolaska i ove teme bio apsolutno neizbježan. Ne možemo reći ni da smo pioniri s obzirom na to da su već prošle „generacije“ LED rasvjete. Danas ako matična nema tri headera za RGB, ne isplati je se ni pogledati. Naravno, to je bila i prilika proizvođačima da naprave jedinstvena rješenja i tako dobiju ekosustave u kojima proizvodi od konkurencije neće biti kompatibilni, premda svi koriste istu tehnologiju. Treba kupiti i adaptere za kontrolu, a performanse samih ventilatora padaju u drugi plan, dok im se cijena istovremeno diže zbog dodatne „smart“ funkcionalnosti i, dakako, kontrole putem aplikacija.
#PCMASTERRACE
Činjenica da kućišta sada dolaze s uglavnom zatamnjenim kaljenim staklom može vam puno reći o tome koliko je daleko zapravo ovaj trend dogurao. Sve to zahvaljujući SMD LED-u.
Krenimo onda od početka ovog svjetlosnog pokreta. I kada to kažemo, ne mislimo na vremena katodnih cijevi, nego kada su se prvi put počele pojavljivati LED trake, kako u kafićima tako i u računalima. Bila su to jednostavna vremena: plus i minus žica koju se moglo spojiti na napon od 5 ili 12 V i imali biste rasvjetu ovisno o boji trake koju ste odabrali. Bila su to doista siromašna vremena. No i to je bilo nešto s obzirom na to koliko je ljudi godinama muku mučilo da prikažu plavu svjetlost.
A kada smo kod svjetlosti, ledice ne emitiraju svjetlost poput klasičnih žarulja, već imaju uzak i specifičan spektar koji emitiraju, ovisno o sastavu same diode. Naravno, to znači i da ne postoji ledica koja emitira „bijelo“ svijetlo, već se taj efekt dobiva istovremenom aktivacijom R, G i B komponente u takvom čipu. Naravno, postoje i ledice koje svijetle bijelo, no zapravo se radi o plavoj diodi premazanoj fosforom (zato ugašene bijele ledice imaju žutu boju) koji onda svijetli bijelo. Što je taj fosfor rjeđi, dobiva se hladnije ili plavije svjetlo; a što je gušći, dobiva se toplije, žuto svjetlo. I kada kupujete trake, možete kupiti RGB verziju ili RGBW verziju, koja ima i komponentu baš za bijelu svjetlost jer, dok miješanje boja daje bijelo svjetlo, različiti kutovi padanja takve svjetlosti iz RGB trake i dalje daju šarene rezultate.
Mnoge stvari u ovoj temi radili smo zato jer možemo, a kada smo konačno naš svjetleći svemirski brod upalili u mračnoj sobi s gigantskim 49’’ monitorom imali smo Vau efekt sličan onome kakav je ova konfiguracija stvorila moru studenata na Job Fair sajmu gdje smo je pokazali na našem štandu
Svjetli lampa ispod Volta
Sve je, naravno, krenulo od tih RGB traka. One se dijele na dvije verzije: klasične, rekli bismo analogne, i novije, digitalne, gdje svaka ledica u nizu ima čip i preko njega svijetli na temelju neke naredbe. Krenimo od analognih: Iz svakog LED čipa izlaze standardno četiri žice: jedna negativna i tri pozitivne. Dok je minus uvijek spojen na izvor, svaki od pluseva predstavlja jednu boju koju ledica može emitirati. Recimo da standardno radi na 12 V pri punoj snazi (svaka boja zasebno). Jednostavnim reguliranjem voltaže za zasebne boje možemo dobiti željeni rezultat u vidljivom spektru. Kod takvih traka ona cijela može svijetliti jednom bojom i intenzitetom koji želimo. Naravno, uskoro su se pojavile matične ploče s headerima (izlazima) na koje su se ove trake lako spajale te se onda njima moglo upravljati softverski i tako su dobile specijalne efekte poput mijenjanja boja ili pulsiranja. Ubrzo su pratile i, primjerice, rad procesora ili temperaturu, dajući dodatan efekt prilično standardnom proizvodu.
RGB ledica i čip koji omogućuje proslijeđivanje komunikacije sljedećoj LED-ici u nizu glavni su junaci priče o svjetlećem monstrumu
No onda se pojavila nova vrsta dioda koja sada na sebi ima i čip. Odlična je stvar što svaki čip u traci može biti zasebno adresiran te mu se može dati naredba kako da ledica svijetli neovisno o ostalima u nizu. To znači da sada trake mogu imati bezbrojne efekte kojima je samo mašta granica, a čije mogućnosti svakodnevno kožemo vidjeti, kako na kućnim projektima tako i na RGB proizvodima, najviše namijenjenima računalima. Na efektima koje ima sve više mehaničkih tipkovnica, gdje svaka tipka može zasebno svijetliti, zahvaljujemo tom tipu dioda. One imaju samo tri žice: pozitivnu, negativu i žicu za slanje podataka. Za vlastito kreiranje efekata potrebno je osnovno znanje programiranja, a najčešće se za upravljanje samom trakom ledica koristi neki oblik Arduina. Naravno, dodatne mogućnosti dodaju kompleksnost, pa je takav tip rasvjete i osjetno skuplji. Međutim, ako se planirate sami baciti na posao, možete jako dobro proći, a omatanje prozirnog ventilatora LED trakom nije nikakav izazov. Naravno, najnovije (i najskuplje) matične ploče sada imaju po dva headera za klasične analogne trake i, kako je u našem slučaju s Gigabyteovom matičnom pločom, dva headera za digitalne LED trake. One rješavaju problem kodiranja ponašanja LED traka i moguće ih je postavljati unutar softvera s već preprogramiranim efektima, a ni postavljanje rasvjete prema želji nije previše komplicirano. Budući da radimo na Gigabyteovoj ploči, koristit ćemo njihov sistem, no, kako smo već rekli, većina proizvođača ima zasebne sustave koje razvijaju i koji podržavaju većinu zasebnih proizvoda. No ako pokušate spajati konkurencijske, vjerojatno ćete morati kupiti neki tip adaptera. Tako su, primjerice, naša matična ploča Gigabyte i Thermaltakeovi ventilatori tehnički kompatibilni, no potreban vam je Gigabyteov adapter za eksternu rasvjetu.
Aplikacija
Naravno, kao što znamo, snaga bez kontrole znači kaos. Kako bismo obuzdali našu svjetleću zvijer, potrebna nam je kontrola u obliku aplikacije koju proizvođači nude na Windows platformi. No svatko tko drži do svoga proizvoda mora imati i mobilnu aplikaciju. Thermaltake i Gigabyte su dobro integrirani i na mobilnoj fronti. Ostali poput MSI-ja i ASUS-a isto imaju svoje verzije, no svi u suštini nude slične postavke. Gigabytovu aplikaciju koristili smo za kontrolu mnogobrojnog osvjetljenja na matičnoj ploči, dok smo Thermaltakeovu koristili za sve ventilatore i trakice za precizan bling kakav računalo i zaslužuje. Nakon svega, dugine boje s kojima dolazi po defaultu su OK, no malo personalizacije može rezultirati puno zanimljivijim buildom. Prođimo prvo kroz to kako točno Thermaltakeova integracija funkcionira. Nakon svega, imamo ukupno deset različitih svjetlećih komponenti kojima treba upravljati. Ovisno o tome koji proizvod (ili bundle) kupite, s njime dobivate i kontroler s pet utora na koji onda spajate sve komponente poput ventilatora, LED traka i ostalih manjih čiju rasvjetu treba regulirati. Sam kontroler napaja se preko MOLEX konektora s vlastitim adapterom ili jednim od onih završetaka kod nekih napajanja koja služe za pokretanje čitača floppy diskova.
Pozadinsko osvjetljenje Osim gotovih RGB rješenja, LED trake uz malo truda mogu dodatno oživjeti projekt RGB računala i u ovom slučaju velikog 49 inčnog Samsungovog monitora
Postani kontrol frik
U Thermaltakeu su mogli biti sigurni da, ako netko ima takav konektor, sigurno nije u uporabi. Kontrola se odvija spajanjem produžnog USB kabela s internog konektora na matičnoj ploči. Svaki kontroler ima i četiri mala prekidača koji nemaju drugu ulogu osim adresiranja većeg broja ovih kontrolera. Primjerice, na prvom svi mogu biti na nuli, a za drugog samo prvi prebacite u jedinicu i tako će ih softver prepoznati kao dva kontrolera. S četiri prekidača možete imati do 16 kontrolera s 5 rasvjetnih tijela, što znači maksimalno 80 različitih uređaja koji će emitirati neku vrstu rasvjete, što je po nama sasvim dovoljno za svakog korisnika. Kako se koriste digitalno adresirajući LED uređaji? Svaku ledicu možete zasebno kontrolirati, pa tako ventilator koji ih ima dvanaest može svijetliti šareno i različitim intenzitetom od ledice do ledice. Korisničko sučelje možete savladati unutar petnaestak minuta i otkriti sve njegove mogućnosti. Naravno, moguće su i relativno napredne mogućnosti rasvjete na temelju temperature, rada nekog dijela računala, pa čak i glazbe. Za večernje sate moguće je smanjiti intenzitet ili potpuno ugasiti rasvjetu. Aplikacija kontrolira i snagu ventilatora, a isključivanjem PWM kontrole ventilatori mogu početi micati impresivnu količinu zraka. Naša overclockana MSI GTX 1080Ti s nešto više od 2 GHz radnog takta nije prešla 53 Celzijeva stupnja za vrijeme testiranja. Naravno, čudovište od 20 centimetara izravno je tjeralo svjež zrak od prednjih ventilatora preko grafičke kartice i procesora. Na naš standardni hladnjak montirali smo dva ventilatora Riing Plus od 14 cm, pa je Ryzen 2700X na 4,2 GHz na svim jezgrama bio konstantno ispod 80 stupnjeva. No vožnja tu ne staje jer kako bismo otišli full RGB, tu su i Thermaltakeove slušalice, tipkovnica i miš koji su upotpunili naš doživljaj.
How To: Pozadinsko osvjetljenje na bilo kojem monitoru
Nije tajna da obožavamo rasvjetu. Divota je vidjeti Philipsovu Ambilight tehnologiju koja na temelju onoga što vidite na ekranu osvjetljava prostor i daje dodatnu živost svakoj slici. Dok je dobivanje tog efekta na televizoru komplicirano, ali ne i neizvedivo, na računalu ga je vrlo lako dobiti, i to s iznenađujuće malim ulogom. Kako bi sve funkcioniralo, potrebna vam je LED traka.
Tu je riječ o adresibilnim ledicama, od kojih svaka u sebi ima čip koji prima digitalnu naredbu o boji i intenzitetu kojim mora svijetliti te šalje naredbe sljedećoj u nizu. Najlakši i najbezbolniji način je eBay, gdje metar takve trake košta svega 5 dolara, dok pet metara možete naći i za 20 dolara pa je rezuckati do mile volje. Naravno, najbolje je izračunati koliko će vam trake trebati za optimizaciju troškova.
Brzi fix Sve trake već imaju ljepljivu vrpcu koja je savršena za ovaj projekt
Druga stvar koja vam treba je Arduino. Njih također ima mnoštvo, kako kod nas tako i na internetu i može ih se nabaviti za 5 do 10 dolara. Točan model nije bitan, svaki će obaviti posao jer vam je dovoljan samo jedan digitalni OUT pin za cijeli projekt. Iako je za pogon trake potrebno svega 5 V, USB neće imati dovoljno snage te je najlakše iskoristiti napajanje od računala koje će ionako biti u blizini. Dvjema žicama provedite 5 V iz MOLEX utora od napajanja (to su oni veći konektori s četirima rupama). 5 V dobivate na crvenoj žici, a 12 na žutoj. Bilo bi idealno kada se ne biste zabunili tijekom povezivanja LED trake jer se može oštetiti (ne bi došlo do eksplozije, no osjetili biste da se traka zagrijava dok ne bi pregorjela). Ako je vaše napajanje došlo s crnim žicama, 5 V je prva desna žica kada konektor okrenete prema sebi s odrezanim ćoškovima prema gore. Negativnu žicu povežite s bilo kojom od dviju srednjih žica (crnih) na konektoru, a srednju, kroz koju idu podaci, povezat ćete s Arduinom. Vrlo je bitno da žica koja nosi podatke od Arduina bude što kraća jer već nakon deset centimetara žice može dolaziti do greški u prijenosu te će vaša traka neočekivano svjetlucati zbog šuma koji se javlja u signalu.
Arduino je sve što vam treba osim rasvjete da ovaj projekt zaživi. Veliki broj LED-ica smanjit će brzinu osvježavanja koju može prikazati
Sa softverske strane već postoje rješenja, pa nećemo morati programirati, već samo poravnati program sa stvarnom lokacijom LED rasvjete sa stražnje strane monitora. Kako biste poslali program na sam Arduino, trebat će vam Arduino IDE, u čiju se datoteku Libraries kopira FastLed library da bi Arduino mogao kontrolirati ledice. Adalight se zove program u kojem treba navesti broj ledica koje koristite na poleđini monitora te ga uploadati na Arduino. Zadnje što nam treba jest program Prismatic koji čita boje s ekrana te ih šalje Arduinu. U njegovim postavkama također se unese broj ledica koje koristite i zatim se rasporede kocke koje označavaju lokaciju s koje će se čitati boja i slati pojedinoj ledici. Točnije upute nalaze se na internetu i Githubu svakog od ovih programa, gdje se u veće detalje može pročitati o potankostima svakog postupka.
Komponente i slaganje
Kućište Thermaltake P5 Core Tempered Glass Edition
Sve počinje od kućišta, koje je dizajnirano kako bi na podij stavilo svaku komponentu vašeg builda. Jer ipak malo odskače od tradicionalnog standarda. Savršeno stoji uspravno, no dobivate i nogice za polegnuće ili montiranje na zid. Ugradnja komponenti nije pretjerano komplicirana i ima dovoljno mjesta za rad, no puno ćete vremena uštedjeti ako barem pogledate upute. Samo vam treba malo vremena i volje i odmah ćete znati što treba napraviti da namontirate noge za uspravan položaj.
CPU hladnjak MSI Frozr XL i Thermaltake Riing Plus 14
MSI-jeva je prva serija hladnjaka (L i XL) impresivna sama po sebi, no ventilatori od 12 cm bez rasvjete jednostavno ne mogu proći. Na hladnjak se ventilatori montiraju preko plastičnog držača koji ima i mjesta za ventilatore od 14 cm te su Thermaltakeovi ventilatori Riing Plus 14 u push-pull konfiguraciji sjeli bez problema. Naravno, morat ćete ih malo nagovarati da bi sve sjelo s obzirom na to da prekrivaju prvi RAM utor s jedne strane, a hladnjak VRM-a na matičnoj ploči malo smeta s druge, no to nije ništa što bi nas spriječilo. Samo imajte na umu visinu cijele konfiguracije. Za ugradnju hladnjaka potrebno je skidati backplate na matičnoj ploči, no prateći upute nećete imati nikakvih problema.
Matična ploča Gigabyte Aorus Gaming 7 WiFi
O ovoj ploči govorili smo već u prošlom broju, no nama je ključna RGB rasvjeta, koja ovoj ploči ne nedostaje i sama po sebi može biti dovoljna za prosječan build. Na nju smo odmah stavili i novi Ryzen 2700X, zajedno s našim već standardnim hladnjakom, malo modificiranim kako bi dorastao ovoj konfiguraciji. Nikako ploču ne montirajte direktno na kućište zbog stopostotne mogućnosti kratkog spoja komponenti sa stražnje strane ploče, već je najprije potrebno postaviti razmaknice.
RAM HyperX Predator DDR4 RGB
Naravno, s obzirom na cijene RAM keksa, trenutno nikome ne možemo preporučiti ovu konfiguraciju, no HyperX sada ima RGB modele, a kako bismo ih vidjeli u akciji, u računalu imamo 4 x 8 GB, koji rade brzinom od 2933 MHz. Mi s prepoznavanjem RAM-a na ploči X470 nismo imali problema, no preporuča se update BIOS-a za maksimalnu kompatibilnost kupljene memorije. Gigabyte ploča od prve je prepoznala RGB komponentu RAM memorije koju prilagođava sebi i bez korištenja posebnog softvera. Ugradnja RAM stickova ne predstavlja nikakav problem, no imajte na umu da, ako koristite dva, budu stavljeni u dobre konektore kako bi iskoristili dual-channel način rada.
Grafička kartica MSI 1080Ti Gaming X Trio
Grafička s vlastitim RGB osvjetljenjem bila je očit odabir, pa smo odmah uzeli i najbolje u ponudi kada je riječ o gaming brendu. No budući da kućište ima opciju okretanja grafičke za atraktivniji izgled, odlučili smo se za tu verziju. Lagani overclock jezgre i malo veći memorije nije bio problem jer ugrađeni hladnjaci miču toliko zraka da je grafička ostala ispod 53°. S ovim čudovištem spremni ste za 4K gaming, a da o VR-u ne govorimo. Budući da smo na ovoj ploči grafičku karticu odlučili montirati paralelno s matičnom pločom, koristimo produžni PCIe kabel koji dolazi s kućištem i montiramo grafičku na poseban držač, koji je također potrebno pažljivo montirati kako se ne bi savijao pod težinom kartice. Zatim jednostavno provucite napajanje i svakako grafičku pričvrstite za kućište sa stražnje strane barem jednim vijkom.
Napajanje Fortron FSP Hydro G 750W
Iako biste to mogli pomisliti na temelju imena, ovo napajanje ni na koji način nije povezano s vodom. Fortron je jedan od najstarijih danas aktivnih proizvođača napajanja, kako za sebe tako i za druge brendove. Kako bi zadovoljili gaming scenu koja je spremna dati više za kvalitetno napajanje, izbacili su seriju Hydro G, koja cilja na entuzijaste među nama s 90-postotnom efikasnošću, nečujnim radom pri punoj snazi i vrhunskom kvalitetom koju podržavaju petogodišnjim jamstvom. Naravno, potpuno je modularno i koristi plitke crne kablove radi urednijeg izgleda kućišta. Na kućište se napajanje montira tako da ventilator gleda prema vama, a koriste se i dva odvojena držača koja se montiraju preko napajanja kako bi ga držali na mjestu. Premda prednja strana možda ima labav osjećaj, nema šanse da se napajanju nešto dogodi.
Rashladni sustav Thermaltake
Riječ je, dakako, o novim ventilatorima Riing Plus u verzijama od 14 i 20 cm, koje smo iskoristili za ovaj build. Kako bi se bolje istaknuli, ventilatori na ovom kućištu leže na istoj strani kao i ostatak komponenata. Ima dovoljno mjesta za tri ventilatora od 14 cm ili četiri od 12 cm. Naravno, Cilj je i ugradnja radijatora vodenog hlađenja, pa ima dovoljno izreza za precizno pričvršćivanje svih veličina. Tri ventilatora ovdje koristimo za unos svježeg zraka u kućište, a količina zraka koja ulazi stvara pozitivan pritisak u cijelom kućištu koji se može osjetiti na rubovima gdje se stakla susreću. To znači da prašina neće moći ući u kućište, već će se skupljati na filterima sa stražnje strane. Kako nema pregrade s donje i stražnje strane, zrak ondje izlazi. Tu smo odlučili iskoristiti i ventilator od 20 cm koji je dobro došao za usmjeravanje dobrog dijela svježeg zraka prema stražnjem dijelu kućišta. Jednom kada ga pustite da radi punom snagom, gotovo ne ostaje zraka da pobjegne s donje strane.
Monitor Samsung LC49HG90
Nešto jedinstveno i, neki bi rekli, kontroverzno dolazi nam od Samsunga. Riječ je o ultrawide monitoru rezolucije 3840 x 1080, što ga stavlja u omjer 32:9. Ima Samsungovu QLED tehnologiju kako bi dobio življe boje i refresh rate od 144 Hz za svakog hardcore FPS gamera. S time dolazi i određena cijena, ali dobivate nešto jedinstveno na tržištu što zadovoljava obje strane gaming zajednice: kvalitetu slike i responzivnost. Naravno, kako će igre implementirati ovu rezoluciju, potpuno je druga priča, no uvijek ostaju zacrnjene strane i manji omjer za one tvrdoglave igre.
LED RGB traka s adresabilnim diodama
Ako se kod monitora ističe jedna stvar, onda je to pozadinsko LED osvjetljenje koje se projicira na zid. Philips ih koristi na gotovo svakom televizoru. To može osigurati odličan kraj debate kada tko bude rekao da velik kontrast između ekrana i ostatka vidnog polja u zamračenoj sobi nije dobar. Jednostavno polijepite LED traku po gornjem rubu i stranama, povežite ga na izvor napajanja, upotrijebite Arduino za kontrolu i to je to. Imate veoma atraktivan setup s maksimalnom LED rasvjetom koja će zadiviti baš svakoga.
Periferija: Miš, tipkovnica i slušalice
Zašto stati na unutrašnjosti kućišta kada rasvjetu možete i nositi? Zvučnici mogu postati prilično naporni vašim ukućanima, pa svakako preporučamo slušalice, a za dodatan swag mogu poslužiti i one koje barem malo svijetle. Thermaltake s te strane nudi solidne gaming slušalice SHock Pro RGB, čiju rasvjetu možete kontrolirati. Kakva je korist od tipkovnice ako u mraku ne vidite lokaciju pojedinih slova? Za to se brine potpuna RGB rasvjeta s adresabilnim ledicama ispod svake tipke i mehaničkim prekidačima. Riječ je o Thermaltakeovoj tipkovnici X1 RGB koju smo već testirali i koju možemo preporučiti. Ima zasebne medijske tipke i valjak za glasnoću bez kojeg nećete moći živjeti kada se na njega naviknete. Na kraju tu je i miš, Nemesis RGB s dodatnim tipkama sa strane čiji broj i raspored možete mijenjati prema želji. Naravno, oko tipki za palac ima RGB osvjetljenje, za koje bismo voljeli reći da je vrlo korisno, ali je realno tu samo da bi izgledalo zakon i olakšavalo pronalazak miša u mraku.
Površan šarm ili dublja snaga
Dosta smo mazili cijeli build te ga na kraju i našminkali, no došlo je vrijeme i da se stavi na kušnju. Ipak smo komp natovarili najboljim komponentama koje pojedine kompanije nude
Bila bi uvreda, samo zbog broja ventilatora, da postavke hardvera ostavimo na stock performansama. Realno, nitko neće kupiti ovakvo čudovište kako bi ga držao u kavezu. Naravno, morali smo pogledati osnovne performanse kako bi se uvjerili da sve funkcionira kako spada prije overclockanja. Performanse su očekivane, te AMD u gamingu dostiže svog Intel suparnika, no na kraju ga još ne uspijeva prestići. Poboljšanja u 2000 Ryzen seriji i te kako se osjete zahvaljujući većem radnom taktu zahvaljujući novom 12nm proizvodnom procesu.
Kako bi mogli vrtjeti i nešto zahtjevnije grafičke zadatke, u pomoć nam stiže MSI GTX 1080Ti Gaming X Trio. Vjerujemo da veliki dečki moraju imati i tako velika imena, a s obzirom da je kartica već tvornički prilično agresivno overclockana, imamo prostora za poboljšanje, no nije previše impresivna. S druge strane, ponešto se da napraviti s radnim taktom GDDR5X memorije. Hladnjak s tri ventilatora kao i odličan airflow u kućištu držat će karticu daleko od opasnih visokih temperatura. RAM je druga priča. Naša 32 GB podijeljena na četiri keksa teško bi mogla postići brzine manjih primjeraka, a performanse koje time rezultiraju su u najbolju ruku minimalne, dok o stabilnosti da ne pričamo. Tako smo se odlučili za X.M.P. profil koji takt diže na ugodnih 2933 MHz što je i preporučena podržana brzina nove X470 platforme od AMD-a. Naravno, sve se vrti na Kingstonovom NVMe SSDu pa s te strane neće biti nikakvih problema.
Overclock nije što je nekada bio. To znači da se sada ulazak u BIOS smatra old-school metodom. AMD ima svoj Ryzen Master program kojim možete pratiti stanje procesora, te precizno podešavati performanse do krajnjih granica. AMD omogućuje puno veću detaljnost pa se množitelj može podešavati za 0,25x kako bi se dobio savršen omjer performansi i stabilnosti. Naravno, i Gigabyte nudi te mogućnosti u vlastitoj aplikaciji, obzirom da je njihova i ploča. Tako da izbora imate na pregršt, no procesor je već prilično blizu svojoj maksimalnoj brzini te generalno maksimalni tvornički turbo na jednoj jezgri znači i prosječni maksimum na koji ćete moći overclockati da procesor vrti svih 16 jezgri. Nakon toga slijedi igra sreće koliko ćete daleko moći ići inkrementalnim povećavanjem množitelja, no za dugovječnost procesora preporučeno je ne prelaziti 1,35 V. I na našem hladnjaku procesor bez problema dostiže 80°C što je i dalje u redu, no VRM za to vrijeme zasigurno dostiže preko 100 stupnjeva obzirom da procesor jede oko 140 W. Grafička kartica je druga priča. Jezgra postaje nestabilna nakon više od 80 Hz dodatnog overclocka, dok memorija može primiti i dodatnih 800 MHz. Postavljanjem fiksnog rada ventilatora na 45%, grafička pri punoj snazi pirja na 53°C što je više nego idealna radna temperatura.
Benchmarci sada napokon liče na nešto te 3DMark napokon udara nešto više od 10.000 bodova. Gaming Fortnitea na Samsungovom UltraWide 49-inčnom monitoru i ultra postavkama daje okruglih 100 Hz u prosjeku. Ostale igre vrlo su blize Intelovoj ponudi te se u dobrom dijelu mogu smatrati statističkom pogreškom. Superposition benchmark daje vrhunske ocjene, pa je ova mašina doslovan overkill za VR trenutne generacije. Gaming je uistinu zadovoljstvo, a FreeSync/G-Sync na monitoru vašeg izbora osigurati će nesmetan gaming barem nekoliko godina na ovoj mašini, nakon čega će samo trebati mijenjati grafičku karticu kako biste ostali na vrhu.
