Blažena konkurencija
Tik, tok, tok, tok... Inovacije dolaze nešto sporije nego prije, no vatra koju širi AMD prisilila je Intel na promjene ranije od planiranih
Razvijanje arhitekture procesora nije mala stvar i definitivno nije moguće napraviti savršen proizvod od prve. Intel tako ima taktiku nakon svakog novog dizajna provesti barem jednu generaciju usavršavajući ono što imaju. Tu je još i sam proizvodni proces koji, pojednostavljeno, označava koliko sitne komponente nekog procesora mogu biti i tako određuju neke njegove karakteristike. Najaktualniji su 28 nm, 14 nm 14+ nm, 14++ nm, a sve se češće spominje 10 i 7 nm proizvodni proces koji će zamijeniti sadašnje tehnologije. Proizvodni procesi, što točno 14 nm znači i mjera čega zapravo jest, vrlo su mutne činjenice koje ovise od proizvođača do proizvođača gdje neki samo najmanju komponentu tranzistora smanje na primjerice 14 nm dok ostale proizvode u većim omjerima samo kako bi mogli biti slični po imenima kao Intel. Za Intel i njihove tvornice smatra se da su najnaprednije i 14 nm znači 14 nm, ali teško je biti siguran.
14++ nm koji Intel trenutno koristi označava generacijske preinake kojima su postigli poboljšanja dok nisu dirali same veličine tranzistora, to jest razmaka među njima. Godine 2018. očekujemo prve primjerke procesora proizvedenih na 10 nm tehnologiji zvani Cannonlake koji će i dalje spadati u osmu generaciju kao i Coffee Lake, a bit će namijenjeni ultra low power prijenosnicima jer je puno lakše proizvesti procesor male snage na novoj arhitekturi i onda sa stečenim znanjem napraviti jaču verziju za desktop računala.
To je ukratko trenutno stanje Intelove proizvodnje procesora čiji razvoj postaje sve teži pa zato Cannonlake izlazi tek 2018., a bio je planiran za 2016. godinu. Nama najzanimljiviji dio osme generacije Intelovih procesora definitivno su desktop procesori podijeljeni u i3, i5 i i7 rangove, ovisno o osobinama, performansama i cijeni koju nose. Prije nego što krenemo u same specifikacije pojedinih modela, slijedi kratko objašnjenje kako oni nastaju. Opisan način nije uvijek 100 % istinit, no generalno je primjenjiv na 90 % proizvodnje. Naime, Intel ne štampa svu liniju procesora zasebno, već proces kreće s vrha ponude te se škart spušta za jednu razinu. Tako Intelova tvornica može proizvoditi samo otključane i7 procesore umjesto većeg broja različitih dizajna. Jednom kada je procesor gotov, testira se na zadane specifikacije, primjerice 8700K modela. Ako se specifikacije zadovolje i procesor pod određenom voltažom može funkcionirati na zadanim frekvencijama s uključenim Hyperthreadingom, on postaje 8700K. Ako s druge strane taj procesor ne može zadržati stabilnost, isprobava se za sljedeću stepenicu niže, i7-8700, čija je frekvencija 500 MHz niža pa je i šansa za stabilnim radom veća. Ako zadovolji uvjete, postaje 8700, a ako ne, onda se testira kao i5 verzija bez uključenog Hyperthreadinga, i tako dalje. U slučaju da jedna od šest jezgri uopće ne radi, lagano se gase dvije ili se čak fizički odsjeku te tako ostaju četiri jezgre – taman za i3 procesor. Ovaj proces najbolje je opisati kao obrnuto overlclockanje gdje se traži savršeno mjesto za neki procesor.
Priča počinje s dva i3 primjerka: početni 8100 i otključani 8350K. Posebnost otključanih verzija kod Intela množitelj je frekvencije kojeg korisnik onda može prilagođavati, potencijalno povećavajući performanse svog procesora. Negativna je strana povećanje potrošnje energije što dodatno napreže komponente te bez adekvatnog hlađenja može doći do oštećenja ili skraćenog trajanja komponenti. I3-8100, početni procesor u grupi, nama je i najzanimljiviji te je zvijezda ovog broja, no na njega ćemo se fokusirati u kasnijem tekstu. Za sada je bitno znati kako je upravo ovaj rang procesora dobio najbitnije unaprjeđenje jer sada umjesto dvije fizičke jezgre ima njih četiri, poput i5 verzija do sada. Time dobiva snažno unaprjeđenje u performansama te može konkurirati AMD-ovim Ryzen procesorima, koje prema našim testiranjima konkurira bez previše muke u gaming zadatcima. Ako pogledate tablicu postaje jasno da je Intel ovaj procesor prilagodio po performansama overclockanom R3 1200 procesoru koji se kod nas može naći po komparativnoj cijeni, no s intelovim rješenjem nije potrebno od korisnika tražiti znanje računalnog hardvera u toj mjeri da se upuštaju u overclocking. 8100 radi na taktu od 3.6 GHz dok 8350K radi na 4 GHz, frekvenciji koja se zahvaljujući overclockanju može još više podići, povećavajući performanse procesora. Ovo su trenutno najisplativiji procesori kada se gleda omjer cijene i kvalitete za gaming računala te je prijelaz na šestojezgrene i5 procesore nepreporučljiv ako ih ne planirate koristiti i na neki drugi način. AMDova ponuda procesora sa šest fizičkih jezgri koji mogu obraditi do dvanaest dretvi istovremeno našla se na našem usporednom testu i dok ostavlja Intelov i3 u prašini kada se koriste sve jezgre za izvršenje nekog kompleksnog zadatka, za gaming performanse sva ta snaga ne daje rezultate te je novac koji smo dali za taj procesor mogao biti uložen u druge bitne stvari poput nešto boljeg monitora.
To nam je i uvod u novu verziju i5 procesora koji, kako smo rekli, sada imaju šest fizičkih jezgri što je apsolutna novost za Intelovu mainstream seriju procesora.Tu su i5 8400 i i5 8600K te kao i i3 verzije, jedan je otključan, a drugi ne. 8400 kuca brzinom od 2.8 GHz što je cijena koju plaća za veći broj jezgri. 8600K pak diže tu osnovnu frekvenciju na 3.6 GHz te, s obzirom da je otključan, korisnik može sam podići performanse na još višu razinu. Performanse ovog procesora uistinu možete iskusiti samo ako vrtite veći broj zahtjevnih aplikacija ili se bavite kreiranjem u 3D alatima, glazbom, videom, itd. Ako vam ni to nije dovoljno, ili ste jednostavno hardverski entuzijast, ostaje vam i7 linija.
Ovi procesori najbolji su koje je tvornica uspjela proizvesti. Dosežu vrhunske performanse bez gutanja enormne količine energije te ih je moguće pogurati još i dalje, no tu će privilegiju trebati i platiti. Kategorija i7 sastoji se od dva komada, 8700 i 8700K. 8700 kuca na 3.2 GHz te istovremeno može obrađivati dvanaest dretvi. 8700K, pak, svoju brzinu diže do 3.7 GHz te ju korisnik može podići još više.
Coffee Lake generacija procesora ima i pametnu Turbo Boost tehnologiju koja na kraće staze, ovisno o temperaturi procesora, može podići performanse pojedinih jezgri prema potrebi aplikacije koja se trenutno izvršava. Sve ove mogućnosti i nove potencijalne performanse većeg broja jezgri zahutkavaju borbu između Intela i AMD-a koji je odlučio da više neće tiho šutjeti u pozadini. Naša ideja bila je isprobati četverojezgreni i3-8100 i usporediti ga s prošlom generacijom kao i s trenutnom konkurencijom. Imajte na umu da i3 ima limitirane mogućnosti pa ga naravno nećemo preporučati s baš najskupljom grafičkom karticom, već smo ju koristili kako bismo vidjeli čiste procesorske performanse bez grafičkih limitacija.
