Da mi je samo još centimetar
Nemojte da vas nadnaslov zavara, nećemo pričati o načinu savijanja limova, premda bi i to mogla biti zanimljiva tema. Prođimo prvo kroz popis stvari koje možete očekivati na modernom kućištu. Količina opreme ovisi o cjenovnom rangu, no većina potrebnih dijelova nalazi se u srednjem segmentu. Prva na redu svakako je konstrukcija. Najčešće se koriste čelične ploče potpomognute plastičnim dodacima poput prednje maske i pojedinih internih dijelova. Proizvođači će kućište pokušati napraviti u što manje odvojenih komada kako bi zadržali čvrstoću konstrukcije, ali i smanjili trošak proizvodnje. Svako rezanje znači i da će se dijelovi morati ponovno spajati „pop-nitnama“, što, naravno, narušava izgled. Druga bitna stvar jesu rubovi u kućištima. Rezani metal ostavlja rubove kojima je lako ozlijediti se, a takvi će proizvodi brzo biti zapaženi među kupcima. To su sve sitnice osnovne konstrukcije na koje ne mislimo, no koje dižu cijenu proizvodnje. Još kada u sve upletemo sitne dimenzije ovih kućišta, lako je vidjeti zašto imaju nešto višu cijenu.
Sljedeći su na redu dodaci. Najvažnija stavka, pogotovo kod manjih kućišta, jest hlađenje. Točnije, otvori za zrak, njihova pozicija, veličina i slobodan prostor iznutra koji je predviđen za postavljanje aktivnog hlađenja (također zvanog ventilator). Veći otvori na kućištu automatski znače i slabiju konstrukciju, a komponente unutra nisu lake, pogotovo kada uračunamo neki aftermarket hladnjak za procesor i grafičke kartice, koje sa svojim hladnjacima predstavljaju priličan dodatak ukupnoj masi. Ventilatora ima u velikom broju dimenzija, no performanse se brzo gube njihovim smanjenjem. Točnije, ventilatori moraju raditi na većim brzinama kako bi gurali zadovoljavajuću količinu zraka u kućište ili iz njega. Rezultat je primjetan šum koji se prilikom intenzivnijeg korištenja računala povećava iz potrebe za hlađenjem i koji može imati neugodan učinak, pogotovo ako ne koristite slušalice.
Tu nailazimo na različita rješenja. Dok neki proizvođači povećaju dimenzije kako bi stalo i hlađenje, drugi računaju na sposobnost komponenti da kroz otvore kućišta same vuku svjež zrak za svoje potrebe. Oba načina imaju svoje prednosti i mane te je na kupcu da odabere koji mu pristup više paše. Upravo ovim člankom pokušavamo predočiti ponudu i pomoći pri odabiru.
Naravno, nije sav teret prebačen na proizvođače kućišta. Zato i ostale komponente imaju svoje umanjene verzije koje, unatoč svojoj veličini, pokušavaju zadržati odlične performanse svojih većih suparnika. Velik su problem napajanja, na čije dimenzije treba obratiti veliku pozornost jer će u klasično mid-tower kućište stati gotovo svako. S kućištima namijenjenima ITX matičnim pločama priča je malo drugačija te se neki proizvođači odlučuju na limitiranje dozvoljene veličine, pa čak i premještanje lokacije napajanja produžnim kabelom unutar kućišta. Standardni limit normalne veličine napajanja iznosi 160 centimetara jer napajanje ili neće uopće stati ili će imati konflikt s mogućom dužinom grafičkih kartica koje se mogu smjestiti u kućište. A ako već moramo izabrati, onda biramo grafičku karticu. Nažalost, većina modularnih napajanja ne prolazi ovaj kriterij jer su zbog konektora često dulja od 160 cm, no malo volje pri potrazi sigurno će uroditi plodom jer su modularna napajanja sve češća i u domaćoj ponudi. Druga mogućnost takozvana su SFX napajanja uistinu sitnih dimenzija koja je lako ugurati u gotovo svako kućište i koja su posebno dizajnirana za ultrakompaktne kutije. Problem je što se ne mogu pričvrstiti na mjesta predviđena za veća napajanja, pa ih je jedino moguće „pripasati“. Najveća snaga koju smo našli na našem tržištu iznosi 450 W, no bez problema će pogoniti vašu 1080Ti zajedno s Intelovim i7-7700.
Hladnjaci aftermarket procesora približavaju se izgledu klasičnog Intelova izgleda te zrak tjeraju prema matičnoj ploči kako bi zauzimali manju dubinu u kućištu. U neka kockastija kućišta, s druge strane, na testu smo uspjeli nagurati ogroman hladnjak s ventilatorom promjera 140 cm, pa je teško reći da nema ponude za stvarno svaku potrebu kupca. Osim procesora, grafičke kartice također moraju malo smanjiti struk ako žele stati u pojedina kućišta te se zato mogu naći mini 1070 i 1080 koje ne žrtvuju performanse, no mogle bi biti nešto glasnije dok rade stopostotnom snagom. Za SSD disk uvijek se nađe mjesta, a nove matične ploče imaju gotovo garantirane utore za M.2 SSD diskove, tako da, ako kupujete novo računalo, nema potrebe za mučenjem s klasičnim, zastarjelim 2.5“ faktorom SSD diskova. Ostaju nam još kablovi. Napajanje je, naravno, moguće nabaviti u modularnom izdanju, no premium na cijenu od gotovo 100 % teško je opravdati i ono na performanse neće utjecati osim vizualno. Mi smo tu i tamo uspjeli pronaći koji tamni kut za spremanje viška pa nije utjecao ni na estetiku.
