U tuđinu se, u većini slučajeva, seli direktor te tamo eventualno zapošljava prodajni tim, dok razvojni tim nastavlja s radom u Hrvatskoj. Tako glavni dio firme ipak ostaje i funkcionira u Lijepoj našoj iako na papiru često piše Delaware, USA. No priča o Sematextu nije tipična priča o hrvatskim IT tvrtkama. Ovo je američka firma hrvatskog osnivača, koji već desetljećima živi u SAD-u, a zapošljava ljude iz cijelog svijeta.
Životni put Otisa Gospodnetića, osnivača Sematexta, također se razlikuje od puta tipičnog hrvatskog uspješnog IT poduzetnika, koji trenutno žive u Americi. Gospodnetić je od malena znao da će jednog dana živjeti u „zemlji mogućnosti“. Na put preko bare nije ga prisilila teška egzistencijalna situacija ili neočekivana poslovna prilika. „Bio sam zaljubljen u Ameriku. Kad sam imao 10 godina, bio sam u Los Angelesu, a tada situacija nije bila baš blistava u ondašnjoj Jugoslaviji. Zaljubio sam se bio u Kaliforniju, tamo su rasle naranče, sve je bilo lijepo, sunce je sjalo i po zimi, dok je kod nas zima značila sivilo.“, prisjeća se Gospodnetić.
U SAD, točnije Pennsylvaniju, preselio se tek s 18 godina te tamo završio zadnji razred srednje škole. Uložio je puno truda da nađe fakultet koji će ga, ne samo primiti, nego i financijski potpomognuti. Visoko obrazovanje u Americi je, kao što mnogi znaju, uglavnom privatizirano i skupo. Naposljetku, upisao je Middlebury College u Vermontu, koledž inače poznat po studijima za jezike i liberal arts (mi kažemo slobodna umijeća), koji mu je pomogao oko stipendije. Unatoč tome što Middlebury College nije slovio kao jak fakultet za računalne znanosti, Gospodnetića to nije omelo u razvoju karijere. Stalno je radio nešto sa strane, kaže, stalno je nešto stvarao.
Svjetski stručnjak prije tridesete
Vrlo rano se pridružio fondaciji Apache Software Foundation gdje je bio aktivan na nekoliko projekata. Između ostalog, imao je prste u razvoju sustava Apache Lucene, open-source softverske biblioteke za indeksiranje i pretraživanje teksta koju koriste Elasticsearch i Apache Solr. Svoje znanje o Luceneu nakon višegodišnjeg rada pretočio je u knjigu, što se pokazalo kao odličan potez jer je ubrzo bio na glasu kao jedan od najboljih svjetskih stručnjaka za tu tehnologiju. Potaknut brojnim upitima, Gospodnetić se, i prije nego što je napunio tridesetu, počeo baviti konzaltingom za Lucene, a potom i za Apache Solr te Elasticsearch. Njegova tvrtka Sematext, službeno osnovana 2010. godine, nastavila je istim putem.
Microsoft, Instagram, eBay, Dell, Pinterest samo su neke od kompanija koje su ih tijekom ovih godina pitale za pomoć oko implementacije tehnologija Elasticsearch, ELK Stack ili Solr. „Startali smo kao konzultanti, eksperti. Kad kažem konzultant, to ne znači da mi samo razgovaramo i samo dajemo savjete i prijedloge, nego doslovce pomažemo u izgradnji ili popravljanju nečega, poboljšanju nečega što koristi te tehnologije.“, objašnjava osnivač Sematexta te dodaje da su s vremenom proširili usluge na podršku u razvoju te izradu tečajeva: „Kad firma ima takav softver u productionu i nešto ne radi, da se imaju kome obratiti, brzo, u slučaju nužde. Razvili smo nekoliko tečajeva za Solr i Elasticsearch. Kad firma kaže: „Mi razvijamo produkt koji koristi tu tehnologiju i trebamo da naši ljudi to malo bolje znaju, onda mogu doći na naše tečajeve ili mi odletimo k njima, gdje god oni bili.“
Otis Gospodnetić osnovao je Sematext 2010. godine, a godinama ranije bavio se konzaltingom za tehnologije za pretraživanje i indeksiranje teksta.
3,7 milijardi dolara vrijedan softver
Pružanje profesionalnih usluga usmjerilo ih je k razvoju vlastitih proizvoda. Naime, trebalo im je rješenje s kojim bi pratili rad aplikacija klijenata. Svaka ozbiljna IT firma, tvrdi osnivač Sematexta, se oslanja na neku performance monitoring (APM) aplikaciju: „Application performance monitoring je softver gdje mali softverski agenti svakih par sekundi odnekuda, od neke aplikacije, od nekog servera traže informacije o performansama. Zamisli da imaš softver na kompjutoru koji svakih 10 sekundi pita tvoj kompjuter: „Koliko CPU-a se koristi ili koliko hard diska je slobodno ili koliko memorije se koristi?“ Svakih deset sekundi to pita i negdje šalje. To se negdje onda skuplja, iz toga se vide grafovi, iz toga se mogu kreirati alerti, itd. Kad je, recimo, disk spor ili pun, čovjek treba znati, da stvar ne pukne jer je disk pun. To je najjednostavniji primjer monitoringa, ali, naravno, cijela stvar je puno kompleksnija.“
Umjesto da se oslone na postojeća rješenja, Sematext je radi praktičnosti razvio vlastite softverske alate za monitoring aplikacija, ali i za analizu logova (log management), objašnjava Gospodnetić: „Log management je nešto što koristi isto jednu vrstu agenta (tzv. log shipper) koji skuplja logove aplikacija i servera. To su povremeni logovi koje aplikacije ili serveri najčešće pišu na disk. Logovi sadrže informacije o tome što se događa s aplikacijom. Ako se aplikacija, recimo, ne može spojiti na bazu, onda se najvjerojatnije u nekoj log datoteci može naći log koji bilježi tu grešku. Primjerice, error, timeout, could not connect to the database. Da operator (tzv. DevOps inženjer) vidi zašto aplikacija ne radi. U starim danima log datoteke su se gledale ručno, ali u današnje vrijeme, ako čovjek ima 10, 100, 1000 servera, ne može više sam gledati u log datoteke. Ima ih previše.“
Radi se o softverskim alatima za developere, odnosno prvenstveno B2B proizvodu, koji je itekako zanimljiv raznim investitorima i kompanijama. Koliko je ovo tržište vrijedno, najbolje govori nedavna Ciscova akvizicija AppDynamicsa, performance monitoring firme, za 3,7 milijardi dolara. Na tržištu postoji još nekoliko ozbiljnih kompanija u tom području, no ono što izdvaja Sematext Cloud softver od konkurencije, smatra Gospodnetić, je upravo to što su spojili performance monitoring i log management aplikaciju u jedan proizvod: „Naša konkurencija se dijeli na dva dijela: firme koje rade monitoring i samo monitoring i firme koje rade samo log management. Problem u tome je što našim korisnicima treba i jedno i drugo. I onda ako koriste jedan alat za jedno, a drugi za drugo, onda njihovo vrijeme nije efikasno provedeno. Moraju skakati iz jednog alata u drugi alat. Vide različite ekrane. Sve različito moraju sinkronizirati da bi našli problem koji pogoršava uslugu, usporava je ili tako nešto. Imaju samo agent koji skuplja metrike ili samo agent koji skuplja logove. Mi imamo agent koji skuplja i jedne i druge i treće informacije, sve.“
Sematext Cloud, glavni proizvod njujorške firme hrvatskog osnivača, može se opisati kao Google Analytics za DevOps inženjere.
Hustlin’ in the USA
Sematext Cloud trenutno ima nekoliko stotina korisnika koji plaćaju profesionalnu te više od 15 tisuća korisnika besplatne verzije. Softver se trenutno razvija bootstraping metodom, odnosno novcem zarađenim od pružanja profesionalnih usluga te novcem koji zarađuje sam proizvod. Gospodnetić ističe kako im ugled firme u području search tehnologija također pomaže u promociji softvera. Zato u dogledno vrijeme ne planiraju ukinuti svoju zlatnu koku. S druge strane, investicije ih trenutno ne zanimaju. S investicijama dolazi ogroman novac, rast i razvoj, ali i odricanje dijela kontrole nad firmom, upozorava osnivač Sematexta, na što u ovom trenutku ne bi pristao.
Gospodnetić kaže kako su investitori često raspituju oko toga koliko firma zarađuje od usluga, a koliko od proizvoda: „Ne interesira ih samo produkt, ali vrijednost novca koje dođe samo iz produkta im je puno veća. Ako produkt zaradi 100 dolara ili ako usluga zaradi 100 dolara, onda 100 dolara od produkta ima veći faktor što se tiče njihovog ocjenjivanja vrijednosti firme. Ako vam produkt donese 100 dolara, oni mogu reći: „Aha, firma je zapravo vrijedna 500 dolara.“ A ako 100 dolara dođe od usluge, onda kažu: „Eh, firma je vrijedna zapravo 150 dolara.“
Za razliku od mnogih startupa i/ili firmi u Americi koje razvijaju vlastiti proizvod, Sematext nije stacioniran u San Franciscu ili Silicon Valleyju, već u šest sati vožnje avionom udaljenom New Yorku, koji svakako ima svoj prestiž, no ne i toliko jaku reputaciju u IT/tech/startup sferi. Gospodnetić smatra kako to nije veliki nedostatak jer misli da je Velika jabuka u IT sektoru znatno ojačala u zadnjih 7 godina. Usto, njegov osobni dojam je da se ovdje radi nešto ozbiljniji posao u odnosu na Zapadnu obalu: „U San Franciscu, Kaliforniji i Silicon Valleyu je skroz drugačija kultura nego ovdje. Ovdje su ljudi malo ozbiljniji oko posla. Tamo je više ideja to da svatko može pokušati bilo što i ako stvar propadne, nema veze, ajmo dalje, ajmo ponovno. I onda, naravno, zbog toga mislim da se i puno stvari proba koje su lude, i za koje čovjek misli „Pa kako će to uspjeti?“ i puno ih ne uspije. Ali ponekad se naravno dogodi da nešto uspije.“
Svakako, firma koja je na papiru smještena u New Yorku mnogim klijentima u SAD-u, ali i izvan njega, odaje dobar dojam. No nije dobro samo na papiru poslovati u Americi. Zbog vremenskih zona vrlo je bitno imati barem jednog zaposlenika u uredu, na fizičkoj lokaciji firme, smatra osnivač Sematexta, čiji klijenti su uglavnom bazirani u Sjevernoj Americi, Europi i Aziji.
Sematextovi zaposlenici održavaju predavanja, seminare i demonstracija na konferencijama diljem svijeta (na slici Stefan Thies, DevOps inženjer u Sematextu).
Firma na daljinsko upravljanje
U uredu u New Yorku upravo radi Gospodnetić, koji koordinira globalno distribuirani tim od 20 zaposlenika. U Sematextu rade ljudi iz Njemačke, Poljske, Hrvatske, Bjelorusije, BiH, Vijetnama... S jedne strane, to je pozitivna stvar jer firma na taj način ima pristup talentu iz svakog kutka svijeta. Osim toga, firma se bavi podrškom pa im je rad u više vremenskih zona dodatan plus. I s klijentima često rade na daljinu. Gospodnetić navodi kako je u deset godina rada u uredima potencijalnih mušterija bio tek nekoliko puta. Rijetko se događa da zaposlenici moraju putovati „na teren“. S druge strane, organizacija i menadžment predstavljaju malo veći problem. Gospodnetić je intervjue za posao znao voditi bez da je ikad vidio osobu s druge strane iako se to nije kasnije pokazalo kao problem. Nadalje, vremenske zone „produžuju“ radno vrijeme direktoru Sematexta, koji ponekad mora u jednom danu komunicirati sa svim zaposlenicima, pa napominje da se „radni dan može rastegnuti ako čovjek nije discipliniran i dobro organiziran“.
S vremenom je ipak naučio čitati emocije zaposlenika u ograničenoj komunikaciji, kaže Gospodnetić: „Vidio sam da sada već mogu prepoznati kako se ljudi osjećaju, što se posla tiče. Preko interneta, kroz razgovore, ne razgovore glasom, nego chatom ili e-mailom. Jednostavno, vidi se uzorak, pattern of communication. Iz toga se može pročitati u kakvom je mentalnom stanju što se posla tiče neka osoba. Pri tome mislim tipa, je li netko sretan i zadovoljan vidi se u tome sudjeluje li, koliko sudjeluje, kakve komentare ima i tako. Ali to je već kad radimo zajedno.“ S prijavama na posao pak nema problema. Stalno im stižu molbe na mail, a kad specifično traže nekog kandidata objavljuju oglas na stranicama poput RemoteOK, gdje i drugi zaposlenici traže rad od kuće, na daljinu.
Osnivača Sematexta upoznali smo u Splitu na Shift konferenciji, gdje je imao mali teambuilding sa zaposlenicima koji se rijetko kad međusobno uživo vide, no plan mu je u skoro vrijeme pojačati te aktivnosti: „Mislim da ćemo teambuilding raditi jedanput godišnje. I kako smo distribuirani fizički, mogli bi to koristiti kao način ne samo da se mi međusobno nađemo, vidimo i družimo, nego da zapravo malo i vidimo neka druga mjesta na svijetu. Ako netko radi u Barceloni, onda možemo reći: „Hej, možda da sljedeće godine odemo u Barcelonu?“, ako to spojimo s nekom konferencijom. A toga ima, zašto ne. I tu na zapadnoj hemisferi se moramo proširiti. Možda zaposlimo ljude u Kanadi ili u Americi ili možda negdje južnije, pa bismo i tu mogli otići i družiti se malo dalje od Europe. Namjeravamo se družiti češće nego što smo se družili prije, jer sada mislim da smo došli do tog nivoa da je to potrebno. Moramo se malo bolje razumjeti i bolje komunicirati i biti malo povezaniji, a i u mogućnosti smo to raditi što se financija tiče.“
„Kad čovjek ima softversku firmu novac se može zaraditi od usluga, ali taj novac je uvijek limitiran jer je vezan direktno na čovjeka. Ne možeš zaraditi više novaca nego što jedan čovjek može provesti sati s nečim. Taj posao se zove professional services. Ali produkt radi i stvara novac dok ti spavaš. Tako da je produkt zapravo puno interesantniji.“ Gospodnetić o razlici između razvoja proizvoda i pružanja usluga na tržištu
Američki život
U razgovoru s direktorom Sematexta dobili smo dojam da mu je i osobna želja posjetiti što više različitih svjetskih lokacija te se možda tamo i preseliti. Unatoč uspjehu, Gospodnetić više nema iluzija o životu u Americi. Štoviše, u ovom trenutku ne bi savjetovao drugima da se presele u „obećanu zemlju“. „Ovdje uspjeti je jako puno posla.
Jako je puno posla, jako je naporno i ima jako puno konkurencije. Kultura je drugačija, puno se ljudi troše na poslu. U Europi se lagodnije živi, ima se više vremena, sporije se živi, itd. Ovdje ima mogućnosti velikog uspjeha, ali jako malo ljudi to može napraviti jer ima strašno puno konkurencije. Živim li američki san? Ja mislim da živim dosta američki život. U smislu da se ovdje može napraviti posao.“
