Tri-četri-pet-došao je red-da otvorim internet-i potražim dobar savjet-kako napraviti dobar uvodnik- e baš neću-nek' se misli u glavi same kreću-da ljudima vratim-riječima sreću.
Zamatanje, omatanje, preslagivanje, presavijanje, vezanje i rezanje. Sve to znamo i radimo s voljom. Svake godine baš u ovo vrijeme. U ovo doba godine dozvoljavamo da nam se stvari pakiraju u sjajne omote i drže nas u neizvjesnosti sve dok ih ne otvorimo. Lijep je to osjećaj.
Ovisnost je stanje s kojim se nosimo čitav život. Ovisni smo o osnovnim biološkim potrebama koje moramo zadovoljiti da bi preživjeli ali ponekad i onome bez čega možemo, ali ne želimo. Slatko, slano, alkoholno, zadimljeno, radno, adrenalinski, fizički aktivno ili potpuno pasivno... Nekad tu ovisnost sebi i drugima opravdavamo. Nekad samo pustimo da nas preuzme i o njoj ne pričamo dok se sami ne razotkrijemo.
Strah je veliki motivator, ali znatiželja je još veći. Ako ju imate, naravno. Općenito gledajući, strah nam je gotovo svima ugrađen da nas zaustavi, zakoči i zaledi, a znatiželja da nas potakne, inspirira i gurne preko ruba. Izvan okvira. Kao dvije sestrice ili dva lica iste medalje.
Start-up kultura. To mi je pojam koji me uvijek ponovno „stilta“ kao nekada kada bih jače opalio po gumbima flipera, pa su sve lampe na ploči bljesnule s natpisom TILT! TILT!, a gazda birtije i obično glavni barmen bi ti spomenuo sve po spisku jer namjerno skraćuješ život njegovih mehaničkih ljubimaca za zabavu.