Lova pokreće svijet. Ma ne, ljubav pokreće svijet. Možda ipak strah, ambicija, pohlepa ili... sve po malo? Vjerojatno je istina negdje... tamo, između. Ali zveckanje! Oooo daaaa.
Svemir. Često ovako pompozno i dramatično počinju uvodi velikih dokumentarnih emisija ili SF antologijskih serija i pripovijetki o tamnoj tvari koja nam je nad glavama eonima, zvanoj Svemir. Kao da je sama jedna jedina riječ dovoljna da ne kažemo više ništa, jer ionako ništa više niti ne znamo o tome od toga. Zapravo nam čak i činjenica da smo tu mračnu duplju nazvali nekim imenom daje za pravo da mislimo da smo ovladali nekim dijelom tog crnila.
Učiteljska mudrost i vještina da nas u osnovnjaku uhvate na „spavanju“ baš kad ne znamo odgovor na njihovo pitanje, uvijek je u meni izazivala strahopoštovanje.
Početak godine je prilika za malo zavaravanja sebe da smo baš ono loše uspjeli ostaviti u onoj noći koja je završila vatrometom.
Budućnost je neizvjesna i teško je predvidjeti što će se dogoditi. Međutim, postoji nada da će budućnost biti bolja u mnogim područjima.