Jedna nas je pripremala da upregnemo mozak jače, a druga nam je davala short-cut kako bi ga umarali što manje

Sve takve mozgalice zapravo su trening kojima tjeramo naš mozak da se aktivno suoči s izazovima, potičući stvaranje novih sinapsi u njemu. Šah je, recimo, briljantan ljudski izum pomoću kojeg možemo mozak dovesti do nevjerojatnih izazova kojima ćemo vježbati fokus i kognitivne sposobnosti.

No kad sam bio mali, u školske hodnike se puno prije pametnih telefona (a odmah nakon gumi-gumija) uvukla tehnologija i svi smo baratali malim elektroničkim spravicama na kojima smo na malim monokromatskim LCD ekranima ganjali neke male likove kroz neke poligone i sve je to nalikovalo današnjim Switch konzolama, samo s vrlo ograničenim mogućnostima. No bile su izuzetno ljepljive za mozak i često bismo se time konspirativno i tajno igrali ispod klupe, čak i kada bi učiteljica objavila svoj dolazak u učionicu.

Jedna takva mini konzolica koje sam se dočepao u nekoj školskoj razmjeni prikazivala je malog čovječuljka koji je dizao zastavice s brojevima naizmjenice lijevom, pa desnom rukom. Prvo je kretao s nizom od dva broja te je svakim sljedećim nizom slučajnih brojeva testirao koliko točno možete ponoviti niz i tako je testirao vaše pamćenje, a vi ste, naravno, nabijali dobar score u igri. Mogli ste to raditi onoliko dugo koliko god dugi niz možete zapamtiti i reproducirati utipkavajući te brojeve, taj isti niz koji vam je taj mali crni čovac na ekranu nudio. Zapravo smo (nešto čega nismo tada bili svjesni niti mi niti učitelji) odlično pripremali svoje mlade mozgove u školskom odmoru za školski sat koji je bio pred nama.

Nekako u isto vrijeme, počeo sam nositi svoj prvi „pametni“ sat - Casio s malim kalkulatorom, legendarni CA-53. To je bio pravi „hot stuff“ tog vremena, jer ste male računske operacije mogli izvesti na svom školskom satu na kojem je bila cijela tipkovnica s malim silikonskim tipkama, i to je bila prava tajna moć koja se pokazala kao bonus na satovima matematike i fizike.

Bile su to dvije vintage hi-tech spravice koje su se međusobno poništavale. Jedna nas je pripremala da upregnemo mozak jače, a druga nam je davala shortcut kako bismo ga umarali što manje.

Danas kad imamo pametne satove na rukama, uživamo u nevjerojatnim sposobnostima praćenja naše svakodnevnice, posebno kad je u pitanju fizičko zdravlje. Osim što sat i pametne aplikacije vrlo aktivno upozoravaju na devijacije u našoj fizičkoj kondiciji, one upozoravaju i na zdravstvene rizike te neće proći dugo prije nego što se zdravstveni podaci s našeg sata povežu s našim e-zdravstvenim kartonima i terapijama koje nam liječnik propisuje.

Profesionalni sportaši već sada ogromni set podataka sa svojih treninga dijele sa svojim trenerima i liječnicima koji ih prate. Ali s masovnom upotrebom pametnih satova, javni zdravstveni sustav je nehotice dobio mogućnost da mu ljudi o kojima brine svakodnevno i u realnom vremenu šalju podatke o svom zdravlju.

Ono što je sljedeći korak jest zdravlje naše naborane sive tvari koju imamo između dva uha. Muskov Neuralink i fizička ugradnja čipa u mozak zapravo su gigantski korak koji je sigurno prekretnica u cijeloj jednoj disciplini neuroznanosti koju nazivamo Brain-machine interface. To je „name of the game“. Brain-tech. Sveti gral i ono što dolazi nakon AI renesanse koja je zapljusnula civilizaciju posljednjih godinu dana.

Upravljanje fizičkim svijetom, odnosno eksperimentiranjem i svjesnim upravljanjem moždanih impulsa kako bismo koristili robotske ruke, pisali na računalo ili aktivirali neke sustave bez ičije tuđe fizičke pomoći. Danas se pomaže tetraplegičarima, ljudima turobno prikovanima za krevet, da upravljaju fizičkim svijetom oko sebe, što je revolucionarna i naravno iznimno humana inovacija.

Ključ je doći do inovativnih rješenja koja će biti što manje invazivna, ali takva da pametni uređaji koje će ljudi (svojevoljno, naravno) držati blizu mozga mogu detektirati moždane impulse kojima šaljemo određeni niz naredbi s određenom svrhom u vanjski svijet.

Sada se radi na što manje invazivnoj metodi boljeg prepoznavanja specifičnih EEG signala, njihovom izdvajanju iz uobičajenog šuma svih drugih moždanih valova te upotrebi već poznate tehnologije Near-infrared spectroscopy, koja detektira promjene u protoku krvi kroz mozak kada ga se osvijetli - nešto slično tome kako sada pametni sat gleda zasićenost krvi kisikom u venama na zapešću dok ga nosimo.

Vjerojatno će uskoro postojati mogućnost izravnog komuniciranja „brain-to-brain“, čime će se praktički doći do telepatske komunikacije između dva ljudska bića preko uređaja koji će dekodirati naš EEG signal i proslijediti ga drugoj osobi. Možda ćemo tako moći komunicirati i sa svojim kućnim ljubimcima ili sa svim živim svijetom koji posjeduje mozak čije EEG valove možemo dekodirati.

Možda ćemo već iduće godine testirati spravice kojima upravljamo roletama, veš-mašinom ili grijanjem.

Puno je tu „možda“, ali budite svjesni da je sve to već moguće na eksperimentalnoj, ali i praktičnoj razini. Umjetna inteligencija će samo ubrzati istraživanja i primjenu svega. Zato odmah aktivirajte neki trening na svom pametnom satu jer proljeće je stiglo i vrijeme je da upregnete svoje mišiće koje ste ostavili na zimskom odmoru, a mozak za sada trenirajte atraktivnim sadržajem kojeg smo vam pripremili za ovaj mjesec u novom broju.

VIDImo se.

Sadržaj časopisa VIDI broj 336 pročitajte na ovom linku!