Dolazi vrijeme kad je The-Next-Big-Thing zapravo već ispred nas. Iduća velika stvar je zapravo čovjek. Segment-of-one. Fokus na TEBE.
Kako je samo znao da će ljudski um to zaista napraviti i da ćemo napraviti upravo većinu stvari o kojima je pisao? Je li on, neobičan pisac tog vremena, sve to nekako znao, dobio poruku iz paralelnog svemira, ali se bojao osude javnosti, pa je sve lukavo zamaskirao u nevine fantastične prikaze utopljene u popularnu beletristiku tog vremena?
Hej ljudi, stotinu godina prije ostvarenja vizije, Jules Gabriel Verne je pisao o putu na Mjesec prilično vjerno opisujući lunarni modul koji će sletjeti na naš zemaljski satelit. Kakav to moraš biti vizionar i koliko mašte treba imati da toliko vjerno predvidiš budućnost. Istina je da još uvijek mnogi ljudi dvoje je li prvog astronauta na Mjesecu snimio Buzz Aldrin ili režiser Stanley Kubrick. No, tko god bio, napravio je epsku snimku koja raspiruje maštu o sposobnostima naše civilizacije. Maestralno dokumentiramo ili nadrealno vizioniramo.
Prije godinu dana, kada sam pisao uvodnik tek nekoliko dana nakon što se svijetu obznanio famozni ChatGPT, rekao sam da sam prvi put, otkada svjesno kročim ovim svijetom, mogao samo napisati da sam doslovno zanijemio i da će promjene biti velike i čudovišne. Zapravo ne znajući koliko će to imati veliki utjecaj na ljudsku civilizaciju. U samoj smo zori stvaranja nečeg velikog. Kontroverzni su to alati koji zapravo dokumentiraju i preslaguju ono što smo mi ljudi već stvorili. Daju nam milijune različitih verzija onoga što gledamo, ali ne vidimo. Onoga što slušamo, ali ne čujemo.
Ljudi su u pradavna vremena u spiljama širom svijeta oslikavali svakodnevne prizore iz života, svoju obitelj, životinje koje love, ali ponegdje i neobične prikaze čudnih bića s kojima su na tim slikama u suživotu. Izvanzemaljskog izgleda, a ponekad izgledaju kao da sjede u nekakvim letjelicama. Je li to bio stvarni dokumentirani prikaz događaja ili vizija nekog umjetnika na halucinogenim gljivama? Dokumentarci i SF. Volim oba žanra. Ovi prvi prikazuju stvari kakve jesu iz perspektive promatrača. Ne utječu na prizor onog što vide. S druge strane, znanstveno-fantastični filmovi vizioniraju događaje i naše društvo onako kako ga ljudski um projicira da bi moglo izgledati. Nekad mračno, a nekad utopijski idilično. Uvijek mi je bilo pitanje na kojoj sam strani više. Što više volim. Dokumentarce ili maštu. Volim oboje. Zapravo, jedno je pogon drugome. Da bismo imali dobru maštu i viziju koja bi mogla biti bliže onome što će se vjerojatno desiti, trebamo promatrati svijet znatiželjno i gledati stvari kakve jesu. Bez uljepšavanja ili poružnjivanja.
Generativni AI u stvaranju ilustracija ima problema s prikazom prstiju. To ste sigurno zamijetili. Ljudi na tim kreacijama imaju batrljke, ili monstruozne izrasline. Odgovor leži u činjenici da je skup podataka kojim se koristi AI premalen, to je upravo dokaz koliko je AI ovisan o onome što su ljudi stvorili kao izvor. Položaji prstiju i ruke imaju desetke tisuća mogućnosti, a uzorak iz kojeg AI uzima nije bio dovoljno velik. I najveći majstori slikarstva su se sve do kasne renesanse mučili upravo s prikazom ruku, dok nisu svladali tehnike. To je trenutno vrlo zahtjevno za AI, no vjerojatno rješivo. Poboljšanja su svakim danom sve veća. Uskoro se pokreće TV kanal naziva Channel 1, koji će, kažu tvorci, imati sve voditelje kreirane kao avatare pogonjene AI-jem.
Vjernost će biti tolika da ga obično ljudsko oko neće razlikovati od stvarne osobe. Ono što je svakako bitno, osim same uštede TV kuća na angažiranju stvarnih voditelja i njihovim honorarima, što će takvi avatari možda zamijeniti influencere, glumce, izvođače svake vrste, čak i u svrhu političke agitacije. Naime, oni će moći govoriti jezikom kojeg vi koristite, ali i koristiti izraze, šale i dubinu sadržaja onako baš kako vi to volite čuti.
Dolazi vrijeme kad je The-Next-Big-Thing zapravo već ispred nas. Iduća velika stvar je zapravo čovjek. Segment-of-one. Fokus na nas. Mene. Tebe. Sve što se sada upravo radi s AI tehnologijama, usmjereno je na personalizaciju. Analizira nas se na staničnoj razini kako bi nam servirali personalizirani lijek, kreirali poseban proizvod ili poruku napisanu baš za nas. Sve je već davno zamišljeno u SF-u - sjećate li se? Detektiranje anomalija revno radi Geordi La Forge u Star Treku, virtualni asistenti pomažu u Jedi trening centru u Ratovima zvijezda, a tu je i „personalizacija iskustva“ virtualnog turističkog putovanja koju prodaju u Total Recallu. Sve smo već zamislili i objavili listu želja, sad samo nalazimo alate da to realiziramo. Uzbudljivo ili zastrašujuće.
Nema veze, sami smo to tražili. Evo nas s planovima i vizijama za 2024. godinu. Potrudili smo se, naravno, biti zanimljivi kao i uvijek. Sada ulazimo u nama jako bitnu godinu, kada smo prije 30 godina napravili prvu točku u našem VIDI logu, kada je i krenula naša nevjerojatna avantura koja traje sve do danas. VIDImo se!
Sadržaj časopisa VIDI broj 334 pročitajte na ovom linku!
