Ne volim kad dobijemo poziv na press konferenciju na dan kad zaključujemo novi broj, odnosno kad idemo u tisak, jer nam je tada svaka minuta vremenski vrijedna kao 5 „normalnih“ u ostalim danima mjeseca, kada živimo kao obični ljudi. Izostanak iz redakcije u to vrijeme jamčio je odgodu sastanka s krevetom do sitnih noćnih sati, kada obično već i pijetlovi spavaju.
Jedan me nedavni susret sa susjedom ispred redakcije podsjetio kako djetinjasti i radoznali um čovjeka može pokrenuti jednostavan tehnološki iskorak u područje koje je nekad bilo rezervirano samo za radnju SF filma, u kojemu umjetna inteligencija ugodnim humanoidnim glasom priopćava da će radi sigurnosti svemirske misije uništiti svaki živi oblik na svemirskom brodu kako bi spasila interese tvrtke koja ga je poslala u misiju. Ne oklijeva biti ljubazna i topla robotska riječ do samog kraja, kako god lošu vijest nosila putnicima.
Ranih osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je na našim (tv) ekranima jedini dodir sa glamuroznim akcijskim serijalima, ali i susret sa cutting edge tehnologijama, bilo praćenje omiljene detektivske serije petkom, P(r)oroci Miamia, mogli smo vidjeti detalj koji će obilježiti novu važnu epohu u koju smo tada nesvjesno skliznuli.
Prošlo je 10 godina od kada je tek 140.000 mojih sunarodnjaka, pionira svekolikog napretka naše male zemlje koristilo web za kupnju nečeg sebi zanimljivog po što nisu željeli otići u trgovinu već su htjeli da im zadihani poštar dostavi pred vrata i razveseli ih žutim poštanskim paketom.
Mi ljudi sjeverne hemisfere imamo stalno potrebu pričati o tome kako nam je tehnologija pomogla da steknemo viši stupanj civilizacijskog napretka; te komforne pozicije koja nam osigurava da na zaostalu prošlost u kojoj smo koristili telefone s brojčanikom koji se okreće dok biramo brojeve i žicom koju vrtimo oko prsta dok razgovaramo, gledamo s prezirom.
Osobno, umjesto društvenih mreža više volim koristiti osobni kontakt da bih upoznao zanimljive ljude i u neposrednom druženju s tom osobom upiti posebnu i jedinstvenu energiju koju ta osoba ima i kojom zrači u prostor oko sebe. Čovjek poželi primiti svakodnevnu dozu takvog korisnog zračenja.
Prvi ljetni mjesec bio je prepun tehnoloških pojava i novotarija svake vrste, ali ne smijem zaobići temu koja je ipak digla najviše prašine na ulicama naših gradova. Uberizacija nas je nakon više od godinu dana od dolaska, konačno pogodila i najavila promjene koje nikoga neće ostaviti ravnodušnima.
Kad, ako ne sad i tko, ako ne mi? Poznata doskočica koja baš prigodno u ovom trenutku, dok pišem posljednji uvodnik prije ljetne pauze, slikovito nagovještava skoro spuštanje redakcijskih roleta s glasnim treskom i konačni odlazak u privremeni ljetni limb. Da, to je to. Planulo je sunce iznad naših glava dovoljno da poželimo malo snijega.
Kad su neki marketinški magovi počeli iz nekog, čini se ne prepametnog razloga, u prošlom stoljeću različitim generacijama dodjeljivati slova s kraja abecede, dajući im pritom egzotične znakove X i Y, slutili smo svi da će ubrzo doći i to zlokobno posljednje slovo Z.
VR uzima sve više maha, a ovoj tehnologiji pridružuje se svakim danom sve više kompanija, iz različitih sektora.