Pranje tvrdih podova vodom
Noviji dodatak na koji možete naletjeti kod kupnje robotskih usisivača je dodatak za pranje tvrdih podova. U slučaju iRobota, pored Roomba usisivača imaju i potpuno odvojen uređaj specifično za pranje podova.
Hibridni sustavi i dalje se fokusiraju na usisavanje, no imate opciju dodavanja komada plastike za stražnju petinu robota na koji se prikvači mikrofibra krpa ili slični sustav brisanja koji će se samim time vući po podu.
Na dnu robota su i taktički probušene rupice koje vode do malog spremnika za vodu. Kada se uključi način za pranje podova, voda će polagano kapati na krpu ispod i tako dodatno prebrisati tvrdi pod.
Površina koju sustav može tako obrisati je limitirana spremnikom vode i postavkama koje izaberete s obzirom na to da može puštati više ili manje vode. Neki modeli imaju odvojene spremnike za vodu, dok drugi nude dva spremnika, jedan samo za prašinu i drugi za prašinu i spremnik s vodom.
Onaj s vodom uglavnom ima dodatan senzor kako bi robot znao s čime raspolaže pri pokretanju. Generalno će jedno punjenje spremnika oprati jednu prostoriju, dok za takvo čišćenje cijelog stana treba više puta puniti hibridne sustave ili kupiti na primjer iRobotov sustav za pranje tvrdih podova.
Senzori robotskih usisivača
Senzori kojima su usisivači naoružani nude im snalaženje u prostoru te su i glavna razlika u cijenama između različitih modela na tržištu. Neki su razvikani te ih se ističe, dok su neki ipak suptilniji no i dalje služe za informiranje sustava o statusu komponenti, kao i položaja robota.
Počnimo tako od najočitijeg, a to je veliki “gumb” na prednjoj polovici robota. Unatoč svim senzorima, robot će se probati maksimalno približiti uglovima i nogama namještaja kako bi usisao što veću količinu prašine tamo gdje bi se inače skupljala da nije tako detaljan.
Pritiskom gumba zna kada je došao do same prepreke pa onda skreće prema potrebi ili, ako je riječ o zidu, kreće dalje u akciju u drugom smjeru. Prednja strana na donjem rubu robota ima veći broj infracrvenih senzora koji konstantno prate nadolazeću površinu te će robot na vrijeme znati kada mora stati kako ne bi pao s trenutne etaže.
Nakon toga, imamo same kotače koji su u jednu ruku senzori. Naime, kada podignete robota otkrit ćete da kotači mogu polugom izaći iz kućišta nekoliko centimetara te lagan pritisak na njih rezultira škljocanjem.
Jednostavan pristup, ali sustavu daje do znanja ako je robot na površini ili ste ga podignuli kako bi brzo ugasio pokretne dijelove i spriječio nezgodu. U tom slučaju dobit ćete zvučno upozorenje, kao i obavijest putem aplikacije.
Nešto napredniji senzori ponovno koriste infracrvenu tehnologiju generalno usmjerenu prema prednjem dijelu usisivača za detekciju zidova i kompliciranijih objekata bez direktnog zabijanja. Ponovno ovisno o modelu, s prednje se strane može pronaći i kamera za naprednije mapiranje prostora, a neki imaju i laserski sustav za detekciju predmeta koji se robotu nađu na putu kako bi ih mogao izbjeći.
Na kraju, tu je i LiDAR sustav koji je možda i glavna razlika između entry-level i mid-range pametnih robotskih usisivača. Uglavnom je ukomponiran kao mala izbočina na vrhu usisivača te se konstantno rotira dok usisivač radi. Riječ je o laseru i kameri koja hvata infracrveno svijetlo te mjeri udaljenost zidova i prepreka od samog robota.
Tako robot može brzo prepoznati zidove prostorija, kao i prolazne hodnike, ali i prepreke u obliku noga od stola i slično. Slika prostora upotpunjuje se kako se robot kreće, a mapirani prostor se pamti za brže čišćenje u narednim pokretanjima. Ova komponenta popularizirala je i korištenje aplikacije za robote.
Svi ovi senzori prikupljaju podatke i šalju ih u čipset na robotu koji je povezan s vašom WiFi mrežom u kući te tako imate pristup svim podacima na svom mobitelu, a robot također može dobivati ažuriranja sustava čim budu dostupna.
Aplikacija uz svakog robota
Nema modernog pametnog sustava bez prateće aplikacije za mobitele. Aplikacije robotskih usisivača u jednu su ruku dosta različite, dok s druge strane obavljaju praktički istu zadaću. Za njihov rad trebat će vam račun, što znači registraciju, a aplikacija će naravno tražiti i dozvolu lokacije i druge vesele detalje poput broja mobitela.
Jednom kada je sve postavljeno, možete upariti vaš novi robotski usisivač. Imajte na umu da svi rade na 2,4 GHz mreži jer im je bitniji domet i povezanost od brzine slanja podataka. Proces se sastoji od pokretanja aplikacije i praćenja koraka koji uključuju davanje šifre vašeg WiFija aplikaciji koja onda traži WiFi od samog usisivača te će se spojiti automatski, ili ako ne uspije, tražit će da se vi spojite na WiFi robota.
Kada se veza uspostavi, robot se registrira na vaš mobitel te se spaja na vaš WiFi pomoću šifre koju ste upisali. Ako sve prođe ispravno, mobitel će se spojiti natrag na regularni ruter i imati vezu s usisivačem putem aplikacije jer su na istoj mreži.
Ovaj proces znao je štucnuti kod većeg broja proizvođača te je potrebna mirna ruka i strpljenje jer i ako se negdje proces zaustavi, vraćanjem na početni meni znali smo pronaći postavljeni i funkcionalni usisivač. Jednom kada odaberete vašu verziju, prvi puta vam se nudi osnovni meni te vas usisivač upućuje da ga prvi puta pustite kako bi mapirao prostor u kojem se nalazi.
Proći će sve dostupne sobe i jednom ih posisati mapirajući kompletan stan u kojem se nalazi. Jednom kada je gotov, u meniju možete vidjeti tlocrt stana, odnosno prostor koji je dostupan usisivaču.
On će vam ponuditi da označite sobe, što otvara nove mogućnosti, primjerice određivanja kada se koja soba čisti ili da se neki prostor izbjegava. Kod hibridnih sustava možete odrediti i koji dio da se obriše mokrom krpom.
U menijima možete vidjeti i snagu baterije te zadati kojom jačinom da sustav usisava ili koliko da vode troši te brojne druge mogućnosti poput određivanja u kojim satima da se ne pokreće ili da sve čisti dvaput za redom. Možete odrediti i specifične lokacije koje želite počistiti u slučaju da vam se nešto prospe, kako je to bio slučaj s našim testom.
