Na što paziti umom, a što gledati srcem
Kućišta za računala na kraju dana imaju zadaću jednostavno držati sve komponente na okupu te po mogućnosti cirkulirati zrak kako bi sve radilo na optimalnoj temperaturi. No, unatoč tome, kućišta se mijenjaju svako malo i Premium opcije dolaze uz daleko povoljnije verzije
Kako bi svi dijelovi računala složno funkcionirali, većina komponenti standardizirana je u smislu da paše jedna s drugom, bez obzira na mogućnosti, a često i generaciju u kojoj su izrađene. Samim time iznenađujuće je koliko različitih kućišta imamo na tržištu, s obzirom na jako krute uvjete oko dimenzija i oblika dobrog dijela sustava. Tako su kućišta podijeljena primarno prema matičnim pločama koje u njih stanu. Najrasprostranjenije su takozvana Mid-Tower kućišta, koja najčešće možete vidjeti na prosječnom računalu. Nude solidne mogućnosti hlađenja, a istovremeno ne zauzimaju previše prostora. Ovakva kućišta standardno podržavaju najviše ATX veličinu matičnih ploča, kao i one manje (MicroATX i ITX). To je ujedno zajednička dimenzija svih kućišta koja smo testirali za ovu usporedbu. Veća kućišta su standardno Full-Tower kućišta, koja obično kupuju entuzijasti jer standardno podržavaju i velike E-ATX matične ploče, poput onih za AMD-ov Threadripper. Ovakva kućišta često dolaze i s nožicama da biste ih mogli gurati, ili imaju divlji dizajn u kojem su sve komponente fizički razdvojene. Za ovakva kućišta treba dobro isplanirati prostor, a izbor, naravno, nije tako velik. S druge strane, manja iliti mini kućišta često su skuplja, pa je za njih potrebno bolje planirati veličine komponenti, primarno duljinu grafičke kartice i visinu hladnjaka procesora, no i dalje za sve ima poprilično mjesta. Na kraju imate opciju vrlo kompaktnih kućišta za ITX matične ploče. To su često MiniPC buildovi, koje treba dobro isplanirati unaprijed jer je svaki centimetar važan. Dolaze i u veličinama koje jednostavno nemaju prostora za odvojenu grafičku karticu. Ovakav build je, naravno, najskuplji, a tu je i limit koliko komponente mogu biti jake, kao i veća glasnoća ventilatora da sve hladi optimalno.
Dno većine kuć
šta ima lako zamjenjiv filter prašine koji se može brzo očistiti i vratiti na mjesto
ATX ploče i Mid-Tower kućišta imaju najrašireniju podršku, lako ih je složiti, a o izboru da ne pričamo. No, upravo zbog tolikog izbora, pitanje je što uzeti ili barem na što paziti kada kupujete vlastite komponente kako biste iz njih mogli izvući maksimum. Detalja je dosta, pa krenimo od početka.
Prva važna stvar je sami materijal. Standardno, kućišta su mješavina plastike i metala, pa treba imati na umu da i naizgled metalni dio često može biti obojena plastika. Za one koji žele malo više, u zadnje vrijeme proizvođači paze i na izgled komponenti, pa se lako može složiti atraktivni build s rasvjetom. No više ne morate stavljati obojene cijevi da sve osvijetle, već proizvođači sami stavljaju RGB LED rasvjetu u kojekakve komponente. Kako bi sve bilo vidljivo, na kućišta stavljaju prozirne stranice, a dijele se na modele s kaljenim staklom ili s pleksiglasom. Prvo, na pleksiglas zaboravite. Ovakva kućišta najgora su opcija za svaki build za koji želite da bude vidljiv, a razlog tome je distorzija kada gledate kroz pleksiglas, jer on nije savršeno ravan, barem ne u obliku koji se stavlja na kućišta. Drugo, pleksiglas koji se stavlja na kućišta ekstremno je mekan, pa će ga i najnježnija krpa s mikrofibrom primjetno izrezbariti, što znači da ga ne možete ni obrisati od otisaka ili prašine a da ne riskirate izgrebanu površinu. S druge strane, pod uvjetom da želite pokazati unutrašnjost, kućišta s kaljenim staklom mogu se naći po niskoj cijeni, a lako ih je čistiti te unutrašnjosti daju atraktivan izgled. Kaljeno staklo također neće puknuti ako ga ne lupite većom snagom, pa je sigurno i za baratanje dok kopate po kućištu. Uz to, ovisno o kućištu, dolazi s različitim nijansama zatamnjenja, ovisno o preferencijama. Uz to što kućište ima više metala, bit će i teže, a potpuno metalna kućišta bez problema dosežu i do 15 kg.
Važni dijelovi kućišta
Krenimo od prednje strane. Kada kućište gledamo sprijeda, prvo što vidimo najčešće je pokrov koji se može skinuti čupanjem. Najlakše ga je primiti s donje strane, jer često je dizajniran tako da ga se lako primi, pa ga povući prema sebi. Drži ga najčešće 4 do 6 kopči i relativno se lako skida. Vraća se isto tako da kopče poravnate s utorima i jednostavno gurnete pokrov prema kućištu. Odmah ispod pokrova često ćete naići na prostor namijenjen prednjim usisnim ventilatorima, obično dva do četiri komada. Ovisno o kućištu, znaju biti prethodno instalirani ili ih sami morate postaviti. No vratimo se na trenutak na prednji pokrov. Nažalost, ovdje morate donijeti odluku želite li da vam kućište bude fokusirano na performanse ili izgled. Za performanse, prednja strana jednostavno mora biti perforirani metal, odnosno imati što više rupica kako bi svježi vanjski zrak što lakše ulazio u sustav te ga aktivno hladio.
Krov mnogih modernih kućišta dizajniran je za ugradnju dodatnih ventilatora za izbacivanje toploga zraka, ili radijatora AiO hladnjaka
No ovakav pristup limitira što sve proizvođači mogu napraviti s dizajnom, pa su mnogi skrenuli više prema faktor atraktivnosti, nauštrb performansi. Tako, s druge strane, imate kućišta koja prednju stranu prekrivaju punom plastikom ili prozirnim pleksiglasom i staklom. Dok ovaj pristup nudi veću slobodu kod dizajna, jer staklo dovodi do izražaja RGB ventilatore, a plastični pokrovi nude minimalizam ili pak opet RGB detalje, s druge strane uvelike limitira mogućnost prednjih ventilatora da vuku svježi zrak. Ovakvi pristupi onda stavljaju proreze na rubove prednjeg pokrova, no pokazalo se da i s tri snažna ventilatora komponente brzo počnu kuhati i pri gamingu. Po našem mišljenju, ako idete s high-end buildom, svakako se usredotočite na propusnost zraka. No ako slažete mid-range build, imat ćete više prostora za kompromis, pa malo atraktivnije kućište koje prigušuje dovod zraka sprijeda i dalje može kvalitetno hladiti mid-range komponente. Bez obzira o kakvom se dizajnu radi, vrlo je važno da postoji filter prašine na samom ulazu zraka u kućište kako bi što veća količina prašine ostala van kućišta. Važno je, naravno, i da se taj filter može lako čistiti. Kako bi to omogućili, većina proizvođača će odvojivi filter staviti u vodilice za lako čišćenje ili ga pak magnetizirati za lako skidanje i vraćanje na predviđeno mjesto. Savjetujemo da filter čistite kada primijetite da ima prašine, a ako nije vidljiv, svakih par mjeseci bilo bi idealno.
Nakon prednje, pozabavimo se gornjom stranom kućišta. Ona se također može značajno razlikovati, ovisno o namjeni koju joj je proizvođač predvidio. Gornja strana često je samo ujednačeni obojani lim bez ikakvih posebnosti. No proizvođači vrlo često znaju perforirati i gornju stranu za dodatno izbacivanje toploga zraka, s obzirom na to da se on često skuplja upravo ovdje. Neka kućišta podržavaju instalaciju do dva ventilatora, 120 ili 140 mm dijagonale, ovisno o širini. Druga pak kućišta dodaju prazni prostor između vrha i početka matične ploče kako bi se ondje moglo ugraditi i vodeno hlađenje, s obzirom na to da tako radijator vodenog hlađenja izravno izbacuje topli zrak van kućišta. Napredniji modeli imaju i dodatne filtere prašine koje možete skinuti, dok high-end kućišta i za sve skupa imaju dodatni pokrov kako bi se sve sakrilo ako nije iskorišteno. Prednji dio gornje strane kućišta često ima i sve I/O funkcije sustava, od gumbi za paljenje / reset, preko USB utora, sve do audio utora i RGB kontrole, ovisno o modelu.
Stražnja strana u zadnje vrijeme na gotovo svim mid-range kućištima nudi i kontroler ventilatora, a neki nude i RGB kontrolu
Tako dolazimo do stražnje strane, koja je najčešće ista preko cijele ponude kućišta, jer ovaj dio treba biti kompatibilan s velikim brojem različitih sustava. Točnije, mora biti točnih dimenzija i izgleda kako bi svi dijelovi matične ploče sjeli u kućište. Naravno, nećete naići na nekompatibilni sustav, važno je samo imati točne veličine kućišta i matične ploče, no kod Mid-tower kućišta ne možete pogriješiti. Stražnja strana ima izrez za I/O od matične ploče standardiziranih dimenzija. Pored njega, nađe se prostora za 120 mm ventilator u 95 % slučaja, a pojedina kućišta počaste nas i sa 140 mm ventilatorom. Ispod svega toga nalaze se prekriveni utori za PCIe kartice, najčešće oko sedam komada. Ako je kućište dovoljno široko, ponekad se nađu i dva vertikalna utora kako bi se na njih, primjerice, stavila grafička kartica za atraktivniji izgled, no takvim postavljanjem uvelike oslabljujete hlađenje kartice zbog blizine ventilatora staklu. Ispod PCIe izreza, na dnu kućišta, najčešće se nalazi prostor za instalaciju napajanja. To je standardno mjesto za napajanje u modernim konfiguracijama, no pojedini modeli i dalje iskušavaju drugačije implementacije.
Zatim slijedi dno kućišta, gdje se na gotovo svim modelima nalazi nekakav filter prašine kako bi se zaštitilo napajanje. Ovaj se filter često može povući i s prednje strane za lako čišćenje, pa osigurajte da bude očišćen barem jednom svaka dva mjeseca kako bi napajanje uvijek imalo dovoljan protok zraka za hlađenje.
Lijeva i desna strana kućišta uglavnom su metalne ili staklene, a znaju imati i prigušivače buke u obliku nalijepljene tkanine. Kada govorimo o samim stranama, one najčešće nemaju neke posebne osobine. Jedino desna strana, koja se koristi za pogled u sustav, može imati različite pristupe montiranju, od standardna dva vijka straga do četiri vijka za većinu kaljenih stakala, a skuplji modeli imaju čak i šarke kako bi se lako otvarali za jednostavan pristup komponentama.
Prostor iznutra
Kućište iznutra ima nekoliko važnih detalja, no rjeđe ćete s time imati interakciju i sve se svodi na to sviđa li vam se dizajn te stane li unutra sve što ste zaželjeli. Desna strana, osim matične ploče, obično ima nekoliko lokacija za instalaciju SATA III SSD diskova, a često i nekoliko taktičkih izreza za instalaciju custom vodenog hlađenja te pričvršćivanje tanka vode. Važni detalji svakako su izrezi za provođenje kablova, kao i cable management, koji neki implementiraju kako bi se što manje kablova vidjelo i sprijeda. Na sve većem broju kućišta sada dno odvaja prednju stranu od stražnje, to jest s prednje strane ne vidite napajanje, ponovno u nadi da se prikrije što više žica.
Taktički dizajniran lim za jednostavan cable management važan je za laku instalaciju, kao i atraktivan izgled sprijeda
Druga, odnosno lijeva strana praktički je u potpunosti namijenjena napajanju i provođenju žica a da ne budu vidljive s prednje strane. Na dnu pored napajanja često možete naći i ladice za dva klasična tvrda diska, dok se na samom zidu koji odvaja prednju i stražnju stranu može tu i tamo naći koja „vješalica” za pokoji SSD disk, ovisno o modelu kućišta. Dno, gdje se nalazi napajanje, trebalo bi imati dovoljno prostora da, ako i ne koristite modularno napajanje, možete „pospremiti” višak žica. S ove strane ćete kod pristojnog broja kućišta naći i kojekakve RGB kontrolere u slučaju da kućište dolazi s takvim ventilatorima, pa se na kontroler može pospajati neki broj ventilatora, minimalno četiri prema našim iskustvima. Neki su zalijepljeni straga, dok drugi koriste magnete.
Kombinacija svih mogućnosti ima puno, pa ćemo ih, naravno, istaknuti za svako kućište. U svako ćemo instalirati i sustav s 240 mm vodenim hlađenjem te pozamašnom grafičkom karticom da bismo vidjeli koliko je instalacija komplicirana te ima li kakvih nedostataka o kojima bi trebalo voditi računa.
Važno kod hlađenja
Za kraj, važan detalj kod hlađenja kućišta svakako je potreba za pozitivnim pritiskom zraka u kućištu, odnosno ventilatori koji usisuju svježi zrak trebali bi to raditi bolje od onih koji zrak izbacuju. Tako višak zraka bježi van kroz kojekakve rupice po kućištu te istovremeno odbija prašinu. Ako su ventilatori koji izbacuju zrak jači, dodatni zrak uvlačit će se kroz rupice na kućištu, zajedno s prašinom, koja će tako brže prekriti sve u računalu.
