Što dobivate za 2500 kuna
U ovoj cjenovnoj kategoriji može se naći – svašta! Zato ćemo vam u ovom dijelu teme pokušati malo olakšati potragu za idealnim mobitelom
Imali smo dva kriterija pri naručivanju mobitela za ovaj usporedni test. Prvi je bio da mobiteli moraju biti u cjenovnom rangu do 2500 kuna. Naime, po specifikacijama uređaja primijetili smo da upravo u ovom međuprostoru egzistira veliki broj kvalitetnih, moćnih, a još uvijek svakome pristupačnih mobitela. Sada možemo debatirati o tome vrijedi li dublje posegnuti u džep i kupiti određeni mobitel za 200-300 kuna više, no isto tako morali smo negdje povući granicu. Generalno smatramo da mobiteli u ovom rangu predstavljaju najbolji omjer uloženog i dobivenog te da će vas bez problema služiti minimalno dvije godine. Drugi je uvjet bio da je godina proizvodnje, odnosno uvoza u Hrvatsku 2017. Za 2500 kuna možete nabaviti odličan stariji flagship, no ograničili smo se na modele iz prošle godine vodeći se pretpostavkom da ćete za modele novijeg datuma imati dužu podršku za softverske nadogradnje i zakrpe. U hrvatskim (web) trgovinama pronašli smo 40-ak mobitela koji zadovoljavaju ove kriterije, a u redakciju nam je do zaključenja teme na testiranje stiglo njih 17 (ispravnih) na test. S kakvom smo se tehnologijom susreli?
Gužva na osam jezgri
Čipset iliti SoC (system-on-a-chip) je srce svakog mobitela, motor koji ga pokreće. Na SoC-u se nalaze procesor, radna memorija, grafička kartica i ostali moduli za povezivanje i normalno funkcioniranje mobilnog uređaja. Ipak, kada spominjemo čipset, uglavnom se referiramo na njegovu brzinu i performanse (procesor, RAM, grafička kartica). Dobra je vijest da većina mobitela u ovom rangu (i usporednom) testu dolazi s osmojezgrenim procesorom i najmanje 3 GB RAM-a, zaduženih za fluidan svakodnevni rad. Cubot X18 i Evolveo StrongPhone G4 pogoni nominalno slabiji MediaTek MT6737T s četverojezgrenim procesorom na 1,5 GHz takta. Razlika u odnosu na osmojezgrene modele vidi se u sintetičkim benchmarkovima, no ne i na testovima stvarnih performansi, gdje je Cubot X18 iznenađujuće išao u korak s konkurencijom.
U ulaznu klasu čipseta s osmojezgrenim procesorom možemo svrstati MediaTek MT6753, MediaTek MT6750T Helio P10, Exynos 7 Octa 7870 Octa i Qualcomm Snapdragon 430, 435 i 617. Sve jezgre procesora na MT6753 (1,3 GHz) i 7870 Octa (1,6 GHz) SoC-evima rade na istoj frekvenciji, dok ostali implementiraju ARM-ovu arhitekturu big.LITTLE. U tom načinu rada polovica jezgri radi na manjem radnom taktu i obavlja jednostavne zadatke, dok su jezgre na višoj frekvenciji zadužene za zahtjevnije poslove. Primjerice, četiri jezgre Snapdragona 430 rade na 1,1 GHz, a četiri na 1,4 GHz takta. Najzahtjevniji procesi koriste svih osam fizičkih jezgri. Na sintetičkim testovima performansi ove klase čipseta prednjače Snapdragon 617 i 430, no u stvarnim testovima pokazalo se da performanse ponajviše ovise o optimizaciji proizvođača. Primjerice, prosječno vrijeme uključivanja kamere na Nokiji 6 (Snapdragon 430) iznosilo je 4,2 sekunde, dok je Noi N8 (Helio P10) u prosjeku trebalo tek 1,6 sekundi. Cijene mobitela s četverojezgrenim i osmojezgrenim čipsetom ulazne klase uglavnom se kreću ispod 2000 kuna. Iznimka su mobilni uređaji poznatih proizvođača čija cijena, unatoč slabijem hardveru, može biti do par stotina kuna veća.
Srednja klasa čipseta diže radni takt (jačih) jezgri na 1,9 GHz ili više te stoga mobiteli s ovim SoC-om gotovo automatski dolaze s cijenom višom od 2000 kuna. Opravdano. Performanse na testiranju i u svakodnevnom radu pokazale su da mobiteli s čipsetima Exynos 7 Octa 7880, Qualcomm Snapdragon 625, HiSilicon 658 i 659 i MediaTek MT6757 Helio P20 donose osjetnu prednost. 1 GB RAM-a više također puno pomaže performansam,a. Neovisno o specifikacijama, većina mobitela na testu vrti Android Nougat.
Dodatna oprema na čipu
Većina mobitela na našem testu došli su sa senzorom otiska prsta, dvama utorom za microSD karticu te podrškom za 4G tehnologiju, što moramo pohvaliti. S druge strane, pojedini modeli ipak ne hvataju 4G signal otprve, pa ćete morati otići u postavke i ručno potražiti 4G mrežu. Moramo priznati da smo pomalo bili razočarani modelima sa 16 GB interne memorije. Već danas je to premalo memorije za održavanje sustava, ažuriranje nadogradnji i instalaciju nekoliko aplikacija. Osim ako vas ne zabavlja stalno čišćenje međuspremnika (cache), fotografija i preuzetih datoteka. 32 GB je minimum koji trebate gledati da biste bili sigurni na dvije godine. Sviđa nam se što većina mobilnih uređaja na testu dolazi s nekim zaštitnim staklom, bio to Gorilla Glass ili Asahi Dragontrail Glass. NFC tehnologija uglavnom se nalazi na Snapdragon čipsetima, no pitanje je koliko ćete potrebe imati koristiti je u Hrvatskoj. USB-C utor tek polagano kuca na vrata ove kategorije.
Velik ekran, solidna baterija
Više kao da ne možemo naći mobitel s ekranom manjim od 5 inča, a to vrijedi i za ovu cjenovnu kategoriju. Štoviše, 5-inčni modeli su u manjini. Daleko su popularnije veličine od 5,2 i 5,5 inča. Za prikaz se nerijetko koriste kvalitetni IPS i SuperAMOLED paneli. S druge strane, rezolucije su u odnosu na veličinu HD(+) ili FullHD(+) kvalitete, što znači da prikaz nije toliko oštar. Gustoća piksela po inču (ppi) mora biti 300 ili više ako na normalnoj distanci ne želite vidjeti pikseliziran prikaz, a nemali broj mobitela na testu ima manje od zadane vrijednosti. Nekolicina mobitela dolazi s novim 18:9 formatom slika. Taj format, u odnosu na klasični 16:9, ima višak piksela na vertikalnoj osi, odnosno dodatan prostor za skrolanje. S druge strane, većina programa još nije prilagođena za taj omjer, pa aplikacije na tom tipu ekrana izgledaju neprirodno izduženo. 18:9 nije ni superioran ni inferioran klasičnom formatu. Jednostavno spada pod stvar ukusa.
O ukusima se ne raspravlja, ali mi bismo ipak pohvalili dizajnerski trend smanjivanja obruba oko ekrana. Noa N8, LG Q6 i Huawei Honor 9 Lite prednjače u tom pogledu. Unatoč nižim rezolucijama, veliki ekrani ne štede kapacitet baterije. Znaju to i proizvođači, pa se prosječni kapacitet ovih mobitela kreće oko 3000 mAh. Po pitanju izdržljivosti baterije, Noa N5 i N8, Samsung Galaxy J5 i A5 te Meizu M6 Note specifikacijama i stvarnim performansama odskaču od prosjeka, koji iznosi nekih 5 sati aktivnog korištenja. Veseli nas što brojni modeli imaju ugrađenu neku vrstu brzog punjenja, pa vraćanje kapaciteta od nule do 100 % u prosjeku ne traje duže od 3 sata.
Jedna, dvije, tri, četiri kamere!
Sjećate li se kako prije tri godine niste mogli naći prednju kameru na nekim modelima iz niže srednje klase? E, pa situacija se otad bitno promijenila. Prednja kamera postala je nužnost, a u nekim slučajevima i prioritet, što se može vidjeti na primjerima Noa mobitela. Selfie kamera N5 i N8 modela ima veću razlučivost nego stražnje kamere. Da, i stražnje kamere dobrodošla su novotarija u ovom cjenovnom rangu. Dupli broj kamera sam po sebi za kvalitetu fotografija znači isto kao broj megapiksela – ništa, no može biti koristan želite li snimiti širokokutnu fotografiju, uhvatiti više svjetla noću ili lakše postići bokeh efekt. Zanimljivo je da smo na test dobili mobitel s dvostrukom stražnjom i prednjom kamerom, Huawei Honor 9 Lite. Nažalost, velik broj mobitela na testu imao je interpoliranu kameru. To znači da je razlučivost kamere umjetno skalirana (primjerice, s 8 MP na 13 MP). Naša je preporuka da uvijek fotografirate s originalnom razlučivošću.
Starija, ali ne još zastarjela tehnologija
Kad jedan osmojezgreni Helio P20 radi na frekvencijama od 2,3 GHz i 1,6 GHz, a Snapdragon 835 na 2,45 i 1,9 GHz radnog takta, logično se nameće pitanje zašto postoji tolika razlika u cijeni između jednog mobitela za 2000 kuna i flagshipa. Odgovor, naravno, ne može biti vezan samo za naizgled malene razlike u radnom taktu. Veličina, rezolucija i kvaliteta ekrana, performanse kamere, dizajn i zaštita kućišta i još mnogo drugih relevantnih faktora utječe na razliku između cijene ovih dvaju kategorija. No čak i ako se samo zadržimo na performansama, mobiteli srednje klase realno se ne mogu uspoređivati s admiralskim brodovima. U pitanju nije samo radni takt, već suvremeniji dizajn čipseta i procesora. U flagshipima ćete gotovo bez iznimke naći najnovije čipsete proizvedene na 10-nm tehnologiji, dok se u mobitelima srednje klase može naći čipset star dvije godine na 28-nm tehnologiji. Nadalje, svi mobiteli na testu rade s procesorom Cortex-A53. Radi se o četiri godine starom procesoru srednje klase. Flagshipi koriste Cortex-A53 eventualno kao procesore nižeg takta, a za višu frekvenciju uzimaju učinkovitije procesore Cortex-A73, Kyro ili Exynos M2 Mongoose. Čak i u slučaju da navedeni procesori imaju isti radni takt kao Cortex-A53, zbog svog dizajna bit će mnogo brži. Za kraj, važno je napomenuti da je sredinom prošle godine ARM predstavio Cortex-A55, koji bi sveprisutni A53 ove godine konačno trebao poslati u zasluženu mirovinu. S novim procesorom A55 (i A75 za višu klasu) također dolazi moderna DynamIQ arhitektura distribuiranja zadataka po jezgrama za multitasking koja će zamijeniti big.LITTLE.
