Televizori već nekoliko generacija nisu isključivo kante za gledanje TV programa. Oni su moćni multimedijalni strojevi puni naprednih mogućnosti, aplikacija i pametnih sučelja. I dok nam se pred očima UHD ustoličuje kao novi standard, hardver i sadržaji za njega kaskaju. Naše televizijske postaje još su daleko i od Full HD programa, nešto HD sadržaja nude kablovski i IPTV operateri, no za pravi užitak visoke rezolucije treba se okrenuti vrhunskim filmovima, serijama i igrama.
Uz to, dosta sadržaja ima na YouTubeu, a proizvođači nude i svoje promo snimke, ali one su toliko nabrijane bojama i efektima da izgledaju potpuno neprirodno. Idelan scenarij za gledanje nekomprimiranog UHD sadržaja bio bi s UHD Blu-ray reproduktorom i diskom.
No, kako je nam glavna tema hardver, vratimo se na junake ove priče. Dok su računalni monitori s UHD rezolucijom i dalje preskupi (27 inčni počinju od oko 3500 kuna), u pristupačnoj kategoriji utaborili su se televizori čija je rezolucija ekrana 3840 x 2160 piksela. I doista, naših šest protagonista nudi UHD rezoluciju, performanse ekrana su redom vrlo dobre, a tu su i napredni pametni sustavi. Ono što je potencijalna mana jest da na televizorima ovih dijagonala (a zbog ciljane cijene radi se o 40 i 43 inča), na udaljenosti većoj od 3 metra, nećete primjećivati razliku u odnosu na Full HD signal, osim vjerojatno u sportskim prijenosima (nogomet). Srećom, većina modela ima veću braću gotovo identičnih performansi, samo veće dijagonale, pa ako imate prostora i novaca za veći model, translirajte naše rezultate i nabavite si tu veću dijagonalu.
Ove televizore možete koristiti i kao zamjenu za monitor za gaming (velika dijagonala plus UHD) čemu smo posvetili dio teme, a u svakom ćete slučaju dobiti više detalja, dok performanse ekrana ne ovise o samoj rezoluciji.
Veličina je bitna
Kod UHD televizora, kao i kod bilo koje druge rezolucije na prikaz slike najviše utječe kvaliteta panela, njegovo osvjetljenje te tehnologije prikaza boja i kontrasta. Za potpuni doživljaj visoke rezolucije jako je bitna i veličina ekrana, a s obzirom na veliku raznovrsnost modela, tu je i cijeli niz drugih tehnologija.
Kod UHD televizora glavni feature je rezolucija ekrana, no ipak tih 3840 x 2160 piksela neće biti dovoljno samo po sebi. Pa, kako se snaći u šumi marketinških pojmova koji skakuću po kutijama u kojima stižu televizori? Multi Color Enrichment, Wide Color Gamut, Local Dimming, HDR, Pure Colour, Ultra Luminance, 3D Colour Mapping i drugi izrazi daju nam do znanja kako će vaš panel prikazati nevjerojatne boje i kontrast, učiniti to velikom svjetlinom, a da je pritom crna stvarno crna.
KAD ĆE DVB-T2? Možda možemo nagađati kako će 2019. ili 2020. godine u Hrvatskoj započeti emitiranje digitalnih programa na DVB-T2 frekvencijskom opsegu te će H.265 mogućnosti dekodiranja slike biti obavezne. Naime DVB-T2 signal uvjetuje H.265 / HEVC kodiranje što pogoduje bežičnom prijenosu slike, no prelazak na DVB-T2 standard za emitiranje zemaljske televizije neće se dogoditi prije 2019. jer tada ističu dozvole za zakup frekvencija na DVB-T frekvencijskom opsegu.
Iza izraza postoji i tehnologija, a mi ćemo baciti oko na najznačajnije na koje bi trebali obratiti pozornost. Prije svega krećemo od matrice ekrana koja je na našem testu pola-pola između IPS modela i VA (Vertical Alignmen) panela. Potonji ima odličan kontrast i prikaz boja te svjetlinu i dublji prikaz crne, ali performanse se degradiraju pomicanjem od idealnog frontalnog kuta gledanja. Iako ima neke mane, slika je kontrastnija nego kod IPS-a, pa čak i high end modeli primjerice kod Samsunga idu s ovom matricom
IPS s druge strane zadržava bolje kvalitetu prikaza, njegovi kristali se strujom zadržavaju na mjestu i nema tog gubitka zbog kuta gledanja. Mana je kod IPS-a veća potrošnja struje, no kod ovih LED modela, potrošnja nije velika i ide do 95 W, a u stanju mirovanja je minimalna.
Kad je Cloud nepoželjan
Osim izbora matrice, na testu smo imali i dvije vrste pozadinskog osvjetljenja Edge i Direct LED. Kod rubnog LED osvjetljenja svjetlost se emitira s rubova ekrana, dok samo ime kaže da je druga opcija smještaj ledica kroz cijeli ekran, čime se u teoriji osigurava bolja svjetlina i općenito performanse, pogotovo što se tiče uniformiranosti prikaza. Kao posljedica pozadinskog osvjetljenja, na televizorima se zna događati clouding efekt koji je zapravo probijanje svjetla kroz panel. Edge LED „krvari“ najčešće po rubovima ekrana, dok se pojave bijelih oblačića kod Direct LED-a mogu javljati po cijeloj površini. Modeli na testu nisu imali izražene ove negativne efekte, a za to je zaslužna još jedna tehnologija koju gotovo svi proizvođači navode. Radi se o Micro dimmingu odnosno, površina ekrana se podijeli na puno manjih okvira koji tada svaki za sebe upravljaju osvjetljenjem čime se dobiva na preciznosti prikaza crne i boljoj uniformnosti.
SCREEN SHARING: Uparivanje preko Miracasta i DLNA je izvedeno odlično, a sažetke NBA lige nisam morao gledati na mobitelu
S obzirom da se radi o UDH modelima, treba nekoliko riječi posvetiti i idealnim veličinama. Prema THX propisima pravilna udaljenost za gledanje UHD ekrana od 55 inča je do 2,1 metra, pa niti veliki ekran nije prevelik za male sobe. Posljedično, na 40 inčnom ekranu na 3-4 metra udaljenosti vaše oko neće vidjeti kod svih sadržaja razliku između Full HD i UHD sadržaja. Ideja je za UHD ekran imati i što veću dijagonalu kako bi detalji u novom filmu zasjali. Kod sportskih natjecanja (ako negdje uspijete naći prijenos, svaka čast) situacija je drugačija i one pružaju i na manjim ekranima bolji doživljaj. Shodno tome, ovi ekrani nisu preveliki da bi ih se koristilo umjesto monitora za gaming. Za ostale računalne aktivnosti koje uključuju puno teksta i čitanja i dalje preporučamo klasične monitore. O samom gamingu na UHD telkama imamo poseban dio u temi.
HDR
Osim visoke rezolucije, jedna od najznačajnijih novina u svijetu televizora jest HDR za koji postoje Dolby Vision i HDR10 standardi. HDR (High Dynamic Range) služi kako bi dobili veći raspon boja te veći kontrast i svjetlinu ekrana.
HDR10 nalazi se u gotovo svakom 4K TV uređaju. On je besplatan standard koji koristi 10-bitnu boju. Dolby Vision koristi čip proizveden u Dolby Labs tvrtki koja drži licencu za Dolby Vision te ga proizvođači TV uređaja moraju platiti. Manje je zastupljen, no za razliku od HDR10, Dolby Vision koristi 12-bitnu boju.
Trebate znati da je većina 4K Blu-Ray naslova izdana u HDR10 standardu, dok su samo poneki izdani u Dolby Vision standardu. PlayStation 4 Pro koristi HDR10. Osim navedenih, HDR možete gledati s Netflixa ili Amazon Videa. Zemaljska/satelitska televizija za sada ne koristi HDR jer za to još ne postoji adekvatna tehnologija.
Oznaka HDR, HDR10 ili Dolby Vision na TV uređaju ne znači da ćete vidjeti HDR sliku, nego samo da je uređaj sposoban prikazati HDR sadržaj. No, kako bi stvarno mogli vidjeti taj povećani dinamički raspon boja i kontrasta, morate imati i ekran certificiran za HDR. Trenutno se takvi ekrani označavaju s Ultra HD Premium oznakom. Ona govori da će ekran stvarno imati veliki dinamički raspon svjetline. No nisu svi proizvođači odlučili platiti certifikat Ultra HD Premium te neki televizori, iako su sposobni prikazati veliki dinamički raspon, neće imati Ultra HD Premium certifikat.
Izostanak aduta
Svake generacije svjedočili smo rastu i razvoju pametnih sustava, a dojam nakon ovog usporednog testa je da su proizvođači prikočili, odlučili se za manje kvalitetnijih aplikacija i fokusirali se na privlačnija i jednostavnija sučelja. Tu se u prvom redu ističu LG i Panasonic, dok je slična navigacija, ali manje vizualno atraktivna kroz Samsungov Tizen. Sva tri imaju solidnu ponudu, LG je nekako najpotpuniji sa svojim Web OS 3.0 sustavom i što se tiče funkcionalnosti i broja aplikacija. Svidjela nam se game streaming usluga Gamefly, a tu su i aduti poput sveprisutnog Netflixa, ali i Amazona, HBO To Go i drugih. Samsung je tu negdje. O subjektivnim preferencijama ovisi koji će vam se sustav više svidjeti, nama je Web OS 3.0 bio malo ispred Tizena. Odličan je i Panasonicov Firefox OS, ali je za nijansu slabija ponuda aplikacija. Philips je najviše razočarao, jer nam je umjesto odličnog Android TV-a stiglo okljaštreno pametno sučelje s puno ograničenijim izborom aplikacija. Grunding je stigao do četvrte iteracije svog pametnog sučelja koje nije tako intuitivno i razigrano, ali izborom aplikacija ne zaostaje previše. Svi imaju tehnologiju dijeljenja zaslona s mobilnim uređajima što funkcionira prilično dobro.
HDMI 2.0
UHD rezoluciju slike moguće je prenijeti putem HDMI standarda 1.4, no video ostaje limitiran na 30 Hz. Da biste dobili
50 Hz ili 60 Hz osvježavanja, potreban vam je HDMI 2.0 izvor slike (player, igraća konzola, poneki Android boxevi i sl.) te naravno osnovni zahtjev je podrška samog TV-a. Prvi 4K TV-i nisu imali HDMI 2.0 standard, no danas se za to više ne morate brinuti jer čak i modeli u nižoj srednjoj i ulaznoj klasi posjeduju najnoviju HDMI 2.0 inačicu. Ukoliko želite koristiti TV kao računalni monitor onda vam je ovaj podatak posebno važan obzirom da DisplayPort sučelje na TV-ima uglavnom ne postoji. Prije toga obavezno provjerite ima li vaša grafička kartica podršku za HDMI 2.0, a to sučelje imaju novije kartice.
BLUETOOTH: Samo su dva televizora opremljena ovom tehnologijom. Zato Wi-Fi imaju svi modeli
Cijela industrija se u proteklih nekoliko godina okrenula uslugama za VOD streaming (Netflix, Amazon Instant Video, Hulu, Vudu, Sling, iTunes...) što je vidljivo i na sučeljima testiranih televizora. Da bi se taj silni video materijal efikasnije prenio, stigao je novi kodek. HEVC (H.265) ili High Efficiency Video Codec, kako mu i ime govori, daleko je efikasniji po tom pitanju i štedi otprilike 40 do 45 posto „prometa“ u odnosu na H.264. Vjerojatno već pogađate, to znači da morate imati hardversku podršku na TV-u ili multimedijskom playeru kako biste mogli gledati video kodiran novim kodekom. Svi televizori stigli su s ovim kodekom. HEVC video može sadržavati 10-bitnu informaciju o boji te time dobivamo puno glađe prijelaze u nijansama. Video datoteka kodirana u H.264 otprilike je dvostruko veća od videa kodiranog H.265 kodekom, makar ovo ne mora u svim situacijama biti točno, tj. ovisi o bitrateu same videodatoteke. Osim toga, H.265 kompresija koristi mnogo veći broj vektora za opisivanje slike, što donosi oštriji izgled slike, pogotovo na dijelovima koje je lagano opisati vektorima. H.265 koristi 35 vektora u odnosu na H.264 koji koristi samo njih 9.
Što je UHD a što 4K?
Tehnički, UHD i 4K nisu identični nazivi za istu rezolucije. Rezolucija 4K znači kako horizontalna rezolucija mora iznositi 4000 piksela (odakle i naziv 4K). Sukladno dogovoru kinoindustrije (DCI) koja za projekciju koristi uglavnom widescreen odnose stranica u omjerima 2,39:1 ili 1,85:1, raspoložive su rezolucije 4096 × 1714 i 3996 × 2160. Iako ova druga strogo gledano nema 4000 piksela (nedostaju 4 pikesela) ulazi u spomenutu DCI kategoriju.
REZOLUCIJE: Kratki vizualni vodič kroz rezolucije. S UHD-om dobivate četiri puta veću rezoluciju od Full HD
No samo je jedna DCI - 4K nativna rezolucija, ona od 4096 × 2160. Obzirom da ona diktira i drugačiji omjer stranica 1,90:1 (19:10) odnosno 17:9, nećete je naći među raširenim komercijalnim televizorima (iako postoje) ili monitorima. Oni su rezervirani isključivo za profesionalnu primjenu kod montiranja, editiranja i slično. Svi ostali televizori i računalni monitori u 16:9 omjeru stranica (dakle praktično svaki TV koji možete kupiti) ima UHD rezoluciju koja iznosi 3840 x 2160 pikslea, dakle horizontala im ne prelazi 4000 piksela.
Performanse nisu broj piksela
Performanse prikaza u prvom su planu, ali smo pozornost usmjerili i na smart sučelje, podršku za razne formate te potrošnju energije i veličinu ekrana.
Performanse su u Grand Prix ocjeni uvijek ključan faktor pa je to slučaj i u usporednom testu UHD modela. Primarna zadaća svakog ekrana je prikaz slike. Taj dosta široki pojam uključuje vjernost reprodukcije boja, tonova, gamut, kontrast, definiciju crne boje i uniformnost prikaza, procesiranje i obradu pokretne slike, odzive i osvježavanja te mnoge druge stavke ukomponirane kao isključivo – „kvaliteta slike“.
U Grand Prix ocjeni ona sudjeluje s 40 posto, a dijeli se na kvalitetu slike i izmjereni kontrast. Prvi dio bodova (za kvalitetu slike) dobiven je subjektivnim promatranjem dok je drugi dio bodova (kontrast) mjeren ANSI metodom te uključuje i statički on/off kontrast kao i mjerenje na crno-bijeloj šahovnici bez uključenog dinamičkog osvjetljavanja ekrana na TV-u. Za mjerenje smo koristili Lux Meter model PRO-LX1108 i tiče se samo kontrasta dok se efekti izbijanja svijetlosti kroz matricu ili LED clouding ovdje vide isključivo kao manje izmjerene vrijednosti za pojedini model TV-a.
NISU ELEKTRANE: U doba plazmi ovo bi bila fenomenalna potrošnja, no vremena su se promijenila, a s njma i naša očekivanja
Smart TV sučelje ocjenjivali smo prema brzini učitavanja sadržaja i aplikacija kao i količini dostupnog sadržaja za korisnika, intuitivnosti navigacije te broju mogućih opcija dotične smart TV platforme. Neovisno o pametnoj platformi ocijenili smo rad s lokalnim multimedijskim sadržajem u svrhu korištenja TV-a kao media playera ili HTPC-a s udjelom od 15 posto u ocjeni.
Za izmjerenu potrošnju struje uzimali smo prosječnu vrijednost koja se pokazala na našem aparatu tijekom cijelog testa ANSI kontrasta (što uključuje i full white test), gledanja UHD videa i browsanja pametnim sučeljem. Dotičnu stavku smo bodovali s udjelom od 10 posto u konačnoj ocjeni. Preostalih 10 posto odlazi na veličinu ekrana koja je vrlo bitna na UHD modelima jer ovako visoka rezolucija dolazi do izražaja tek na većim dijagonalama.
Je li "budget" 4K TV do 4.00 kn dobar za gaming?
Posljednjih godina, ali poglavito posljednjih mjeseci svi i sve doslovno bruji o igranju pri 4K rezoluciji koji je mnogima daleko bitnija stavka u gamingu, negoli primjerice VR. Obje su tehnologije vrlo atraktivne, no kada se igra pokrene u 3840 x 2160 piksela, mnogi će zaboraviti da VR uopće postoji. Simpatična je to tehnologija, no treba prožvakati još dosta žganaca, počevši od milijardu kablova koje morate vukljati za sobom.
SHADOW OF MORDOR: Uz Fallout 4 i Mad Max, ovu smo igru isprobavali na našim UHD modelima
Obzirom da u ovom broju imamo test 4K televizora, bila je to idealna prilika da usput isprobamo i gaming na njima, ali na PC konfiguraciji od koje ne očekujemo pretjerivanje iz aspekta „zvjerskih“ komponenti, ali da je svejedno up-to-date prema današnjim standardima za high-end igranje na 4K zaslonu.
„Kanta“ i iskustvo igranja na 4K televizorima
„Kanta“ koju smo testirali naručena je od Linksa, a u pitanju je unaprijed složena konfiguracija vrlo pristojnih specifikacija. Konkretno, u pitanju su ASRock B250M-HDV matična ploča, 16 GB Apacer DDR4 radne memorije, Kingstonov SSD UV400 kapaciteta 120 GB, WD-ov terabajtni WD Blue tvrdi disk, Intelov Core i7-7700 centralni procesor radne frekvencije od 3,6 GHz, clockan na 4,1 GHz, napajanje od
600 W i kućište NZXT S340. Doduše, apsolutno najvažnija komponenta u cijeloj priči je grafička kartica, a radi se o Asusovoj GeForce GTX 1060 sa 6 GB GDDR5 video memorije. Jediničnu recenziju samog računala možete pročitati u tekstu kolege Šomođija.
Igranje na Linksovom računalu pri 1080p rezoluciji je gotovo pa idealno. Naslovi koje smo testirali pri maksimalnim su detaljima „letjeli k’o blesavi“ (znači, iznad 60 sličica u sekundi je normala), no da bi ovaj test imao smisla, testiranje igranja morali smo odraditi pri rezoluciji 2160p, odnosno na magičnoj brojci od „4K“.
4K nije dječja igra. U pitanju je rezolucija koja će vaš PC sažvakati i ispljunuti ukoliko nemate zbilja dobre komponente koje bi se nosile s takvom gustoćom piksela. Ali, trebali bi imati i dobar zaslon na kojemu nećete vidjeti pojavljivanje takozvanih „duhova“, „lomljenje“ slike i slične artefakte koje ne biste voljeli vidjeti tijekom igranja.
Iznenađujuće solidni
4K rezolucija još je daleko od potpune primjene u multimediji i igrama, obzirom da je na našem tržištu generalno vrlo teško doći do sadržaja u 4K kvaliteti, poglavito ako uđemo u onu „zonu sumraka“ u kojoj možemo reći kako je Full HD prikaz televizijskih programa još gotovo na razini znanstvene fantastike, osim ako nije svjetsko ili europsko prvenstvo u nogometu. S filmovima je slična situacija, jer ih u 4K kvaliteti možete dobiti jedino online narudžbom ili putem nekih servisa za streamanje video sadržaja.
Srećom, s igrama nije takva situacija, no tu pak leži drugi problem, a taj je da morate imati opaki stroj za gaming, no to je za neku drugu temu.
PLANET COASTER: Igra u kojoj smo provjerili kako funkcioniraju sitni objekti i tekst
Za potrebe testiranja poslužili smo se s nekoliko naslova, među kojima su bili nešto stariji i nešto noviji, a u svim naslovima mogli smo isprobati brzu hack and slash akciju (Middle Earth: Shadow of Mordor), akciju i automobilske utrke (Mad Max), kao i naslov u kojemu je bitno vidjeti sitne objekte i tekstualne zapise, odnosno obavijesti (Planet Coaster).
PODEŠAVANJE OPCIJA: GTX 1060 mogla je pogurati UHD uz pristojnu razinu detalja
Generalno, odmah pri spajanju televizora primijetili smo da ovi 4K TV uređaji do 4.000 kn sasvim solidno mogu poslužiti i kao monitor. S 1080p televizorima to definitivno nije slučaj, poglavito ako ste ciljali nešto jeftiniju varijantu. Tekst bi bio mutan i jedva vidljiv, a ubrzo bi vas počeli boljeti oči i glava. S 4K TV uređajima to je ipak sasvim drugačija priča, obzirom da smo se, onako, laički rečeno, pri uporabi korisničkog sučelja Windows 10 operativnog sustava morali podsjetiti da je ovo televizor, a ne monitor. Ipak, kod igara je to nešto drugačije.
Na što treba paziti kod kupnje 4K TV-a za gaming?
Uporaba operativnog sustava je jedno, no igre su sasvim nešto drugo. Prve probleme smo primijetili u naslovu Middle Earth: Shadow of Mordor, gdje smo pri igranju vidjeli vrlo očiti „screen tearing“ koji bi bio vidljiv s uključenim V-syncom i bez njega.
Zašto se to događa? Pri uporabi TV uređaja za igranje PC igara pri 4K rezoluciji treba uzeti u obzir nekoliko vrlo jednostavnih stvari. Ukoliko nećete moći dobiti 4K rezoluciju na zaslonu, u postavkama televizora provjerite možete li odabrati HDMI 2.0. Također, ukoliko i tada vidite screen tearing, u postavkama grafičke kartice svakako odaberite 60 Hz, ukoliko možete. Naime, za gaming je izuzetno bitno da ne kupujete televizor s maksimalnim podržanim osvježavanjem od 30 Hz jer su artefakti tada neizbježni. Nama je tako primjerice osvježavanje jednog LG-jevog televizora po defaultu bilo postavljeno na 30 Hz, a od tuda i screen tearing. Nakon što smo postavili na 60 Hz, screen tearing je (djelomično) nestao, no slika sučelja OS-a postala je... blijeda. Na Samsungovom TV uređaju se to nije događalo.
E sad, ukoliko vam se dogodi da ste tek nakon raspakiravanja i montiranja svog predivnog novog 4K TV-a shvatili kako podržava osvježavanje do maksimalnih 30 Hz, postoje još dva načina kako da ispravite tu pogrešku. Prvi je taj da TV vratite i zamijenite za neki drugi, obzirom da prema zakonu o potrošačima unutar EU na to imate pravo 14 dana od kupnje. Drugi je način ujedno i „last resort“, odnosno u situaciji u kojoj je rok od 14 dana već istekao i sada ste osuđeni na taj TV uređaj. Ovo ni u kojem slučaju ne predlažemo, već samo napominjemo kao jednu od opcija koju možete isprobavati tek nakon isteka jamstvenog roka. U pitanju je „overclocking“ TV uređaja i to tako da ćete u postavkama grafičke kartice kreirati custom profil s osvježavanjem od
60 Hz. Prođe li, čestitamo, imate 4K TV koji podržava osvježavanje i do 60 Hz. Teoretski, ovim se postupkom TV-u ne bi smjelo ništa dogoditi, no uvijek postoji ono „ali“, stoga odgovornost je samo na vama.
4K gaming na 4K TV-u do 4.000 kn? Zašto ne?
Prema našem iskustvu iz testiranja, ovi „budget“ 4K TV uređaji itekako su dobri i za 4K gaming. Treba naravno paziti na stvari koje smo opisali u prethodnom odlomku, no mi smo bili vrlo ugodno iznenađeni, i to u svim igrama koje smo testirali. Ovo je dokaz kako će 4K TV uređaji vrlo ubrzo ući u širu uporabu. Još da imamo više multimedijskih sadržaja raspoloživih u 4K rezoluciji, svijet bi odmah bio ljepši.
LG 43UH6207
Svijetle točke
Entry level UHD model od LG-ja dolazi u dvije varijante, 43 i 49 inča, a njegovo direct LED osvjetljenje na IPS ekranu donosi uvjerljivo najsvjetliji ekran na testu, ali u isto vrijeme zbog toga je patio prikaz crne, pa na našem mjerenju omjer kontrasta nije briljirao.
Ono po čemu bi mogao, uz visoku rezoluciju, privući kupce jest oznaka HDR Pro, iako u ovoj klasi ne možete očekivati punokrvnu HDR tehnologiju, već samo mogućnost reproduciranja HDR 10 contenta (pogledajte dio o tehnologiji).
Kao velika prednost LG modela je Web OS 3.0 pametna platforma koja donosi jednostavno, intuitivno i bogato smart iskustvo, mada po broju aplikacija ne dostiže Android TV kojeg nismo imali u ovom testu. Od pojave pametnih televizora, proizvođači su u novijim inačicama krenuli ograničavati broj dostupnih aplikacija, pa smo Facebook app našli samo na Samsungu.
GAMEFLY: gamerski streaming servis radi odlično, bez zastajkivanja. Samo smo prikopčali Xbox kontroler i igrali. Doduše, cijene nisu baš niske, a ponuda je solidna
S druge strane, više se radi na premium sadržaju, pa u predinstaliranim aplikacijama dominira Netflix, HBO to Go, Amazon Prime ali i Google Play Movies te Oyo, dok je vjerojatno najkorištenija Smart TV aplikacija i dalje YouTube. LG dolazi s instaliranim Gamefly gaming streaming servisom. Kolekcija igara sadrži dvije tri godine stare naslove koji se mogu igrati po 10 minuta te Witcher Wild Hunt koji smo igrali pola sata. Nakon toga treba naravno platiti. Televizor lagano prepoznaje game kontrolere, pa smo Geralta kroz igru vodili sa Xbox One gamepadom.
Home screen donosi tabove na dnu stranice s najzanimljivijim aplikacijama, u pozadini je TV program (ili trenutno korištena usluga), a postavke i odabir izvora za repodukciju su kao male ikonice zakačeni u gornjem desnom kutu. Kroz postavke se dosta duboko može ući u podešavanje, a kao i cijeli Web OS 3.0, sve je riješeno šareno, ali nenametljivo i grafički privlačno. Pritiskom na tipku postavke otvaraju se ikonice za podešavanje, format slike, audio, timer i sigurnost, te tipka koja otvara detaljne postavke čime se mijenja i sučelje.
Osim HDR Pro tehnologije, ovaj model se hvali 3D Color Mappingom koji omogućuje bolji prikaz boja te Ultra Surround virtualnom emulacijom koja se odvija kroz standardne stereo zvučnike.
GLEDA SE OD NAPRIJED: Sa strane nema onaj vau efekt tankog ekran, iako nije ni pretjerano debeo
Ono što je najbitnije, kvaliteta slike, na ovom modelu je vrlo dobra, uniformnost prikaza je na razini ponajviše zbog tehnologije osvjetljenja i nismo primijetili Clouding efekt. IPS panel nudi odlične kutove gledanja, a kroz HDMI 2.0 prolazi bez problema 4k sadržaj u 60p. Lijepo uređeni promo videi izgledaju impresivno. Ako novac neće biti prepreka, za puni UHD užitak preporučili bismo odabir većeg 49 inčnog modela. Kod gaminga smo primijetili tearing efekt u igri Shadows of Mordor, no na framerateu ispod 45 FPS on je bio manje izražen. Kod igre Mad Max nismo imali ovaj efekt.
NAJVEĆI DIO NA HRPI: Svi relevantni konektori su prisutni, a voljeli bismo vidjeti još i Display Port
Ovaj model je dobar ulaz u 4k svijet i pravi mali multimedijalni centar na kojemu (ako imate račune i pretplate) doslovno možete gledati i igrati premium content. Za UHD gaming ipak treba priključiti računalo jer Gamefly ne omogućuje igranje s rezolucijama, a zbog bandwitha je zamjetno manje od UDH-a. LG je poznat kao proizvođač čiji televizori čitaju doslovno sve formate, pa je tako slučaj i s ovim modelom, uključujući HEVC x265 format.
Dizajnom UH6207 nudi crnu sjajnu plastiku od naprijed i u ovom cjenovnom rangu nema ekskluzivnijih materijala u izradi. Nije se posebno pazilo niti na debljinu, pa nećete kao kod OLED modela ovog proizvođača dobiti onaj vau efekt.
Najveće razočarenje je ipak izostanak Magic daljinskog upravljača na kojeg smo se tako lijepo kod LG modela navikli, pa je tu klasični daljinac s kojim je navigacija kroz mnoštvo opcija ipak teže.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
LG 40UH630V
Best buy i odlične performanse
Pod imenom panela na LG stranicama kod ovog modela stoji True Black. Pa, iako ovdje nemamo OLED ili crnu kakve su imale vrhunske plazme, definitivno je prikaz crne daleko najbolji na ovom testu i ukupni omjer kontrasta je najuvjerljiviji. I dok je model 6207 imao 3D Color Mapping, model UH630 dolazi s dodatnom tehnologijom ColourPrime Pro što je marketinški naziv za flitriranje svjetla i način prikaza boja koji bi trebao dati bolje učinke. Dosta je dobro odrađen local dimming, odnosno tehnologija koja ekran dijeli u blokove i onda se u svakom od tih blokova posebno kontrolira svjetlost. Na ovom modelu to je rezultiralo lijepim uniformiranim osvjetljenjem.
Boje su out of the box poprilično nabrijane, pa još kada pustite UHD demo od LG-ja sve vrišti i čini vam se svemirska slika. Ipak, unatoč podršci za HDR, radi se samo o mogućnosti puštanja HDR 10 sadržaja, a ne o nativnoj HDR podršci s Dolby ili HDR 10 potpisom kakva je rezervirana za nešto skuplje modele. I bez toga, vrhunski kontrast, odlična crna i bez clouding efekta, ovaj ekran doista vrijedi pažnje. Iako UHD rezolucija dolazi više do izražaja na većim dijagonalama, za manju sobu bi ovo mogao biti idealan televizor.
TANAK: Nije u razini OLED modela, ali među konkurencijom na testu ispada priično tanak
Naravno, odlično će funkcionirati i u normalnom dnevnom boravku, samo tada vaše oko neće toliko moći raspoznati benefite više rezolucije. Što se tiče UHD sadržaja, tu je i dalje situacija ograničavajuća. Doduše, i na YouTubeu i na Netflixu i na Amazon Primeu postoje 4k sadržaji, pa ako imate račune za te servise (za YouTube jasno ne treba) možete gledati kvalitetan 4k content.
STANDARDNI SET: Bez nekih velikih iznenađenja, bitna su tri HDMI sučelja, a tu su i dva USB-a. Kao i svi televizori na testu, ima i podršku za Wi-Fi
Njega ima i za skinuti na P2P mrežama, no to zalazi u piratstvo i ne bi to preporučili. Druga opcija, ujedno i najbolja ako želite premium sadržaj bez kompresije i HDR podrškom jest novogeneracijski blu-ray reproduktor. Ono s čime smo se mi poigrali jest gaming, pa smo spojili 4k ready konfiguraciju i odigrali nekoliko igara. Treba paziti na koji HDMI port spajate računalo, obavezno provjeriti i da li je osvježavanje na 60 Hz i uživajte.
A GDJE JE MAGIC: Odličan daljinski možete dokupiti za 530 kuna, a ovaj standardni će poslužiti svrsi, mada teško koristi sve napredne mogućnosti sustava
Dizajn UH630V modela je privlačan, rubovi oko ekrana nisu pretjerano debeli, ima metalik obrub i iako nije tanašan poput OLED-a, nije niti debeljuškast. U izradi dominira plastika, a zapravo najveću manu mu kao i kod drugog LG modela na testu pronalazimo u izostanku odličnog Magic daljinskog upravljača.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Grundig 40VLX8681 BP 5G
Dodir više klase u izradi
Daleko najkvalitetnija izrada na usporednom testu je kod ovog Grundigovog modela Immensa linije koji ima kompaktno kućište s rubom od brušenog aluminija i aluminijski stalak koji definitivno ulijeva najviše povjerenja budući da je dizajnerski privlačan, prilično masivan i dobro stoji na podlozi.
Osim izrade, Grundigov model odskače u kvaliteti i intenzitetu zvuka, i jedini dolazi s izlaznom snagom od 60 W, dok svi konkurenti nude 20 W zvučnike. Radi se o stereo zvučnicima, ali s DTS Studio Sound certifikatom, što u prijevodu znači, a tako se i pokazalo na testu, da se radi o vrlo dobro pokrivenim visokim, srednjim pa čak i niskim tonovima.
Sam ekran kao najvažniji komunikacijski alat svih televizora nudi nekoliko režima rada, no oni uz male tweakove boje i kontrasta ipak ne mogu popraviti prikaz crne koji je najlošiji na testu, a samim time ruši se i ukupni kontrast. Uz veći LG, ovaj televizor ima najsvjetliji ekran i tehnologiju Micro Dimming, što znači da je ekran podijeljen na manje cjeline koje samostalno upravljaju osvjetljenjem. Prikaz je dosta lijepo uniformiran, nema izraženog Clouding efekta, ali je osjećaj kao da cijeli panel malo previše pušta svjetla.
METALNI RUBOVI: Uporaba aluminija nije ograničena samo na stalak, pa televizor izgleda lijepo i iz profila
Pametno sučelje je verzije 4.0 i iako nije eye candy, po brzini i ponudi aplikacija ne zaostaje previše za drugima. Ono što nedostaje je bolja integracija kroz cijeli sustav kao što su to napravili modernim operativnim sustavima LG, Samsung i Panasonic. Pritiskom na tipku meni, može se doći do svih ključnih dijelova sustava, pa iako ne izgleda moderno, zapravo na jednom mjestu nudi hub sa svim bitnim stavkama od TV programa, aplikacija, internetskog preglednika, a i kod Grundiga kroz sustav su posebno izdvojeni Netflix i Youtube. U drugom redu se može doći do svih izvora slike, rasporeda programa, postavki i alata.
STARO I NOVO: Iako SCART kabel ima ograničenja i ne može ni blizu prenositi UHD sliku, iz nekog razloga je tu. Ali su zato oba USB sučelja 3.0 verzije
Tu je podrška za Miracast, DLNA, kao i za mogućnosti slika u slici s dva različita izvora i gledanje jednog kanala, a snimanje drugog. Grundig se hvali podrškom i za HDR, što kao i kod ostalih u ovom rangu znači samo mogućnost puštanja materijala namijenjenih za „pravi“ HDR, budući da karakteristike panela nisu takve da bi to bogato 10 bitno iskustvo mogle prikazati.
STALAK: Težak aluminijski stalak ulijeva povjerenje i izgleda bolje od konkurencije. Definitivno pozitivan dojam ostavlja
Definitivno najbolja izrada, pristojna kvaliteta slike, nakrcan mogućnostima reprodukcije, najkvalitetniji audio te ne baš atraktivni Smart TV, doduše s dosta aplikacija.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Samsung UE40KU6072
Najspremniji za gaming
Samsungov televizor ulazna je karta u UHD svijet, a uz visoku rezoluciju njegove performanse odražavaju pripadnost srednjoj klasi. Radi se o VA panelu pa je kontrast prilično dobar, a prikaz crne također vrlo dobar. Pozadinsko osvjetljenje je potpomognuto starim Samsung znancem Micro Diming Plus što u prijevodu znači da je ekran podijeljen na manje cjeline koje zasebno kontroliraju prikaz, odnosno puštanje svjetla i zatamnjenje. Pozitivna stvar kod ove tehnologije je manje Clouding efekta koji nismo primijetili, a od prije poznata mana VA panela jest u nešto lošijem prikazu iz većeg kuta, ali iako boje postaju blijeđe daleko je to od negledljivog.
Kako bi se dobila UHD rezolucija na relativno jeftinom modelu, moralo se negdje i uštedjeti, pa dizajn stalka podsjeća na prošle serije, što se osobito odnosi na stalak u V izrezu. Crni plastični obrub oko televizora mogao bi biti i tanji, a s prednje strane sjajna plastika kao da imitira brušeni aluminij. Iako su nam nakon OLED i modela iz skupljih serija ovi midrangeri na prvu debeljuškasti, KU6072 sa svojih 62 mm na najdebljem dijelu izgleda vrlo dobro i sa strane.
I ovaj model dolazi s natpisom da podržava HDR, međutim radi se ponovno kao i kod LG modela o mogućnosti reprodukcije HDR sadržaja, bez prave podrške za 10 bitni, bojama i prikazom bogatiji HDR sadržaj. Ono gdje jest u vrhu ponude je na Smart dijelu.
NIJE SPEKTAKL: Plastično kućište ne osobito tanko s elementima stalka posuđenim sa starijih serija
Za „pametnost“ telke brine se Tizen operativni sustav. Pritiskom na Home tipku na donjem dijelu ekrana pojavljuje se sučelje s postavkama, odabirom ulaza, TV programom i odabirom nekoliko aplikacija te ikonom za trgovinu aplikacija. U odnosu na ostale pametne TV platforme Tizen je rame uz rame brzinom, sličan je i po smještaju ikona na home panelu, a po broju aplikacija ga i nadmašuje. Zanimljivo, obje platforme imaju Plex, ali Kodi ne postoji na popisu aplikacija, a ideja je vjerojatno da se ne podupire media player koji se lako integrira s piratskim servisima i preferira media stream centar. I ovdje se u prvi plan stavljaju streaming sadržaji poput Netflixa, Amazon Primea i HBO to Go, a malo je razočarenje što i Samsungova aplikacija s UHD promo sadržajima zahtijeva pretplatu.
Samsungov model ima najmanje ulazno kašnjenje i pokazao se kao najbolji u 4K gamingu.
STREAMING SERVISI: I u Tizen operativnom sustavu su u prvom planu. Navigacija se odvija također u tabovima i cijeli sustav je nenametljiv, a ipak bogat opcijama
Kako ovaj televizor dolazi u 55 i 65 inčnom izdanju, za bolji UHD dojam svakako preporučamo veći model. Kao ulaznica u svijet visoke rezolucije, model 6072 nudi vrlo dobre performanse i s njim ćete dobiti potencijalni veliki UHD gaming monitor, televizor koji može reproducirati sve formate uključujući HEVC, MKV.
DALJINSKO ČUĐENJE: Šteta je ovako napredan televizor upravljati s vrlo običnim daljincem bez naprednih opcija
Tu su napredne opcije dijeljenja ekrana, vrlo dobar operativni sustav, a kao i kod LG-ja, stvarno bismo željeli napredniji daljinski upravljač, jer napikavanje u YouTube searchu je stvarno naporno.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Philips 43PUS6201
Ambilight da, Android TV ne
Nakon raspakiravanja Philipsovog UHD entry modela imali smo pomiješane dojmove. Izgledom i dizajnom PUS6201 predstavlja odmak s aluminijskim nogicama postolja, na koje se nastavlja okvir oko ekrana koji je iste boje i izgleda, ali je materijal koji je upotrebljen plastika. Vizualnom dojmu nakon paljenja doprinosi Ambilight. Ono što nas nije oduševilo jest izostanak Android TV-a koji se pojavljuje na Philips modelima tek od serije 6401 i 6501 te serijama 7xxx. Odličan daljinski na koji smo se bili navikli kod Philipsa, a koji je na stražnjoj strani imao punu QWERTY tipkovnicu također je izostao.
Ovaj model ima IPS panel s direktnim LED osvjetljenjem i s Micro Dimming tehnologijom koja dijeli panel na više manjih cjelina, što donosi dobro uniformirano osvjetljenje, višu razinu svjetline, ali i slabiji prikaz crne te ukupno manji kontrast. Iako svi modeli na testu imaju nisku potrošnju, Philips je energetski najzahtjevniji. Iako nije navedena podrška za HDR, podržava HEVC (h.265) standard koji je bitan za streaming 4k rezolucije.
TRADEMARK TEHNNOLOGIJA: Dinamičko osvijetljenje oko ekrana s kojim LED-ice na zid bacaju one boje koje dominiraju na ekranu već se dulje vrijeme vežu uz Philipsove modele
Vizualni dojam vrlo dobrih performansi prikaza IPS modela sa širokim kutom gledanja, dodatno pojačava već duboko udomaćen Ambilight koji prema dominatnoj slici na ekranu prilagođava dinamičko osvjetljenje koje televizor baca na zid. To najbolje funkcionira u zatamnjenom prostoru, a odlična je stvar ako odaberete ovaj televizor za UHD gaming (naravno i gledanje nogometa, filmova…).
ALUMINIJSKE NOGICE: Ali sve ostalo je od plastike. Dizajn je privlačan, ali ništa za obaranje s nogu, debljina prosječna
Problematična stavka kod ovog televizora je izostanak Android TV pametne platforme, koju u Philips ponudi možete naći i kod jeftinijih modela, ali niže rezolucije. PUS6201 dolazi sa Smart TV sučeljem, ali je ono poprilično osiromašeno izborom aplikacija i nema nekih aduta kao što su HBO TO GO ili Amazon, dok tu jest Netflix koji ima i svoju tipku na daljincu.
Pritiskom na Smart TV tipku otvara se sučelje s 20-ak aplikacija među kojima je i skromna trgovina. Na vrhu tog ekrana su dva taba, jedan za spomenuti ekran s aplikacijama, drugi za TV on demand sadržaje koji se zapravo sastoje od filmskih trailera i videa Wall Street Journala i Euronews. Browser nije pod Smart TV kapom i njemu se pristupa kada se pritisne Home tipka koja nudi nekoliko tabova s desne strane ekrana, a među njima su i uslužni programi po koje (uz Smart TV) spada i preglednik Opera. Učitavanje je brzo i stranice prikazuje kvalitetno, ali pomicanje miša tipkama za smjer je potpuno nepraktično, pa je opcija priključivanja miša must have u slučaju surfanja.
IMA SVEGA: Pa i analognih video ulaza, jer u Philipsu očito računaju da će bez obzira na UHD, korisnici i dalje koristiti DVD playere i na ovaj kvalitetni ekran bacati ispod HD rezoluciju
Postavke su podijeljene na brze postavke od samo 4 taba i pristupa im se pritiskom na tipku na daljincu. Sve postavke mogu se otvoriti i kroz sučelje tipke Home. Aplikacije se ne otvaraju u pametnom sučelju instantno, a možda je za to krivac dvojezgreni Mediatekov procesor – drugi modeli imaju četverojezgrene ARM procesore.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
Panasonic TX-40DX600E
Eye candy OS
Najjeftiniji Panasonicov 4k televizor i dalje je iznad našeg ciljanog cjenovnog ranga. U pregled smo ga uvrstili budući da je u nekoliko navrata ovisno o akcijama bio ispod 4000 kuna, a i da pogledamo entry level UHD model japanskog proizvođača.
Iako se radi o Edge LED osvjetljenju nema curenja na rubovima, a osvjetljenje je uniformno, pri čemu smo izmjerili vrlo dobar kontrast, gdje je i crna bila odlična, kao i ukupna svjetlina. Ovaj televizor nema podršku za HDR, no boje su dobro prikazane, prirodne su i nakon paljenja Panasonic ostavlja odličan prvi dojam. S obzirom na manje dijagonale, 4K rezolucija više dolazi do izražaja u gamingu i sportskim događajima, a za njih je bitno da nema mutne slike u pokretu, što DX600E odrađuje odlično.
SKLADAN MINIMALIZAM: Nekako smirujući dizajn narušavaju dosta agresivne aluminijske nožice. Pogled iz profila otkriva ujednačenu debljinu, a tamo među sučeljima plavi se i USB 3.0
Problematičnost kod slike dolazi iz prirode VA panela, pa će mijenjanjem kuta gledanja nestajati kristalna slika dobrog kontrasta i blijedjeti u prosjek.
Ovaj pametni televizor pokreće Firefox OS, a iz nepoznatog marketinškog razloga Panasonic sučelje zove my Home Screen 2. Pritiskom na Home tipku dobivamo tri grafički privlačna kruga koji označavaju TV program, aplikacije i uređaje. Sličan učinkoviti minimalizam priziva tipka Options, koja stavlja dvije manje ikonice – za dostupnost i AV opcije koje se odnose na izvor koji trenutačno pruža uslugu. Glavni meni je puno opširniji i donosi mnoštvo opcija za fino podešavanje parametara.
JEDNOSTAVNO I UČINKOVITO: Iz ova tri lijepo dizajnirana kružna taba proizilazi cijeli Firefox OS koji Panasonic iz nekog razloga zove my Home Screen 2
Pametno sučelje u aplikacijama kao i Tizen i WebOS ima vedre boje i naginje material designu, ali važnije od toga je da brojem aplikacija stoji rame uz rame uz dva žestoka konkurenta, pri čemu je ipak ponuda što se kvalitete aplikacija tiče nešto manja. Od streaming servisa tu je sveprisutni Netflix. Kao i kod drugih, nedostaje društvenih mreža, a browser je dosta sposoban Firefox, ali nikako s ovim običnim daljinskim upravljačem.
BILO KUDA, NETFLIX SVUDA: Apsolutno svi proizvođači su ovom streaming servisu posvetili posebnu tipku na daljincu. Iznimka nije ni Panasonic
Operativni sustav i sve funkcije televizora pogonjene četverojezgrenim procesorom su prilično brze i responzivne. Uređaj može čitati većinu AV formata uključujući i HEVC.
Kod dizajna je specifičnost da se metalni fensi stalak može namjestiti u dva položaja, mada to nije neka presudna karakteristika. Sivi metalik dizajn (ali na plastici) nastavlja se i na obrubu ekrana, pa na prvu loptu televizor djeluje čvrsto. Minimalizam i jednostavna forma s jedne strane, plastika kao glavni materijal i prosječna debljina s druge donose standard klase s dopadljivim prvim dojmom.
Čitavu recenziju pročitajte ovdje.
