Slušalice su odavno postale neodvojivi dio naše svakodnevice, a ako još uvijek koristite slušalice koje su došle uz vaš mobitel, možda bi bilo vrijeme da razmislite o laganijem upgradeu. Slušalice dolaze u svim veličinama, od malenih in-ear slušalica pa sve do slušalica koje kompletno obavijaju uho. U ovom testu fokusirali smo se na over-the-ear slušalice, tj. slušalice koje slove kao bolja opcija za slušanje glazbe. Postavili smo si granicu od 1.500 kuna što i nije dovoljno za neko veće zadiranje u high-end audiofiliju, no smatramo da se u ovoj svoti može pronaći model koji bi odgovarao svakom korisniku. U test smo izvan konkurencije uvrstili i jedan model Denon slušalica od 2.490,00 kuna koji je doista opravdao višu cijenu.
Pritom nismo striktno testirali slušalice koje su namijenjene za slušanje glazbe u pokretu već smo testirali i neke koje zahtijevaju dodatno pojačalo, tj. eksterni DAC, bilo spojen na računalo ili smartphone. U test smo ubacili i razne načine spajanja, od klasičnog žičanog povezivanja pa sve do bežičnog povezivanja putem Bluetootha ili RF-a. Uz klasične slušalice namijenjene samo konzumiranju multimedijskih sadržaja, htjeli smo usporediti i koliko su gaming slušalice blizu onima koje su više namijenjene ljubiteljima zvuka. Uz relativno slične cijene, htjeli smo istražiti koliko su današnji gaming modeli slični onim entry-level audiofilskim. Uz kvalitetu zvuka, htjeli smo isprobati i kvalitetu Bluetooth veze koju bežične slušalice koje nalazimo na tržištu imaju. U prošlosti, dok smo na raspolaganju imali samo starije generacije Bluetootha, kvaliteta reprodukcije bi znala biti osjetno lošija, prožeta interferencijama i pucanjem konekcije, dok bi zauzvrat dobili iznimno slabu autonomiju.
Naravno, ovaj test je nešto subjektivniji od ostalih usporednih testova, no neki elementi, poput autonomije bežičnih slušalica, daju neke objektivnije elemente za ocjenjivanje. Ono što je pak posve subjektivno je udobnost i potencijal dugoročnijeg nošenja. Neki modeli na testu imali su iznimno čvrsto prijanjanje s over-the-ear dizajnom, što bi nam već nakon par minuta izazvalo bolove na ušima, kao da nas je netko navlačio za uši. Drugi su nam modeli u potpunosti obavili ušne resice, pa nas svojim mekim i baršunastim jastučićima naprosto milovali, kao da se nalazimo u romantičnom filmu. Unatoč navlačenju ili milovanju ušnih resica, glavni fokus je i dalje bio u kvaliteti reprodukcije glazbe.
TEHNOLOGIJA
Slušalice kao ulaznica u high-end audio
Među morem specifikacija i mjernih jedinica postavlja se samo jedno pitanje. Da li sve te specifikacije nešto i znače?
Odmah u startu treba razjasniti jednu stvar: nije svaki „skupi“ par slušalica automatski vrijedan svoje cijene. U nekim slučajevima, kupac ustvari kupuje dizajn ili brand slušalica, a ne nužno audio kvalitetu. Stoga, u ovom segmentu testa obratimo malo pozornosti što zapravo razlikuje kvalitetne slušalice od modnih dodataka. Dobra vijest je da su marketinški miljenici, Appleove bijele slušalice relativno niske kvalitete sve rjeđa pojava, pa se tako sve češće u štenji gradom viđaju slušalice renomiranijih proizvođača, poput Sennheisera. Time korisnici traže i nešto više od visoko-komprimiranih mp3 datoteka.
Padajuća isplativost
Ugrubo gledano, bolja kvaliteta zvuka dobiva se ulaganjem veće svote u slušalice. Gledano detaljnije, pojavljuje se efekt padajuće korisnosti, tj. što se više ulaže, to je razlika u kvaliteti sve manja. Sweet-spot se po našoj procjeni nalazi negdje između 1000 i 1500 kuna, dok se više-manje sve iznad te svote slabije isplati. Razlike u višim kategorijama su toliko male da bi za potpuni užitak slušatelj trebao imati „savršen sluh“, rezerviran najčešće za ljude koji se direktno bave glazbom, primjerice dirigente.
No bitna stvar je u tome da gotovo svatko može prepoznati razliku između slušalica za 30 kuna koje možete kupiti u špeceraju dok kupujete mesni doručak, spram onih koje zahtijevaju kupnju u high-end trgovinama specijaliziranim za zvuk. Iako se set kvalitetnih slušalica može pronaći i za oko 300 kuna, one su i dalje miljama daleko od onih koje se nalaze u skupljem segmentu. Većina skupljih modela može reproducirati čišći zvuk, a time i logično – bolju kvalitetu slušanja. Vaša glazba će biti prepuna detalja, basovi neće biti toliko prigušeni, a visoki tonovi neće biti toliko oštri. S boljim slušalicama ćete osjetiti i bolji Soundstage, koji se najlakše može opisati tako da, ako zatvorite oči, imate osjećaj da se uistinu nalazite u studiju s bendom dok snimaju pjesmu ili pak na live svirci, negdje među publikom.
Lakše će vam biti razaznati pojedine instrumente, pogotovo kada istovremeno svira više instrumenata. Jeftiniji modeli često gube detalje pri takvim dionicama. Ako pjesmu koju ste preslušali stotinama puta na slabijim modelima prvi puta čujete na nekim high-end slušalicama, imat ćete osjećaj da iznova doživljavate glazbu. Najlakša usporedba bila bi da ste do sad glazbu slušali na vrhu planine sa začepljenim ušima, a stavljanjem high-end modela konačno se ispušta pritisak i možete jasno čuti sve oko sebe.
DRIVERI Ne, ne radi se o softveru, već o zvučnicima koji su ugrađeni u slušalice. Među većima (i ljepšima) na testu bili su oni u Panasonicovom HD10, s promjerom od čak 50 mm
Razjašnjavanje tehnikalija
Kako smo već spomenuli, u našem testu smo se koncentrirali samo na slušalice koje idu preko ušne školjke, kolokvijalno nazivane „rajfovi“, a ne one koje se umeću u uho, tj. in-ear slušalice. No i kod slušalica koje se postavljaju preko uha, postoje dva tipa, ear pad i full-size slušalice. Najjednostavnije rečeno, razlika je u tome da li slušalice ostvaruju kontakt samo s ušnim školjkama ili obavijaju cijelo uho. Oba načina imaju svoj set prednosti. Primjerice, ear padovi najčešće znaju biti nešto ugodniji za nošenje ako ne pritišću previše ušne školjke, budući da ne obavijaju cijelo uho, pa ga time i ne zagrijavaju. Druga prednost bi se mogla shvatiti i kao nedostatak, ovisno o tome što tražite. Budući da ne obavijaju uho u potpunosti, ear pad slušalice propuštaju buku iz okoliša.
Time su prikladnije za korištenje dok se šećete kako biste čuli nadolazeći promet, no i nisu toliko idealne ako letite 12 sati prekooceanskim letom i želite suzbiti buku. Zbog toga što su manje, komponente poput membrane i magneta moraju biti nešto manje, zbog čega je i kvaliteta zvuka nešto niža. Over the ear slušalice su pak gotovo pa kompletna suprotnost. Obavijaju uho u potpunosti te time pravilnije i na veću površinu raspoređuju pritisak „rajfa“. Ujedno izoliraju okolišnu buku što je već spomenuta stavka koja može biti prednost i nedostatak. No, kvaliteta zvuka je često dramatično drugačija, dijelom zbog izolacije zvuka, dijelom zbog mogućnosti ugradnje većih i boljih komponenti. Ujedno su full size slušalice često prevelike za portabilno korištenje, te ćete se češće naći kako ih koristite stacionarni, spojeni na računalo.
DAC
Slušalice veće veličine često i imaju veći otpor (impedanciju) zbog čega su audio priključci na računalu ili mobitelu često preslabi, pa zahtijevaju eksterni DAC, tj. pojačalo/digital-to-analog konverter.
Kod ovog tipa slušalica razlikujemo i closed i open back slušalice, tj. da li je stražnja stranica slušalica otvorena ili zatvorena. Efekt je sličan kao kod ear pad i full size slušalica, odnosno, closed back slušalice propuštaju manje okolišne buke, dok open back propuštaju više. Bitno je spomenuti da open back slušalice i propuštaju više zvuka u okolinu, pa stoga se ne preporučaju baš za konzumiranje u društvu, osim ako ne želite da svi oko vas čuju najnoviji album Taylor Swift koji ste mislili privatno slušati.
TRI STANDARDA Neki modeli koji pretendiraju kao kandidati za ozbiljnije kupce podržavaju i 6,3 mm priključak, kao i 3,5 mm. Srećom 2,5 mm priključak smo pronašli samo jednom, i to kao konektor u slušalice
Bežični vs. žični modeli
Nekoć davno bežične modele slušalica smo morali tražiti povećalom, dok je najčešći način povezivanja bio radijskim frekvencijama (RF) ili infracrvenim povezivanjem (IR). Danas su ovi načini povezivanja sve rjeđi, a sve češće vidimo Bluetooth slušalice koje dozvoljavaja spajanje na širok spektar uređaja, od mobitela do laptopa. Domet takvih slušalica može iznositi i do 10 metara, no u našem iskustvu, sve preko 5 metara izaziva prekide i interferencije. Kućni modeli bežičnih slušalica posjeduju bazne stanice na kojima se slušalice pune, te zvuk šire putem radijskih frekvencija.
Interferencije se često pojavljuju budući da velik broj uređaja u kućanstvu koristi jednaku frekvenciju, 900 MHz ili 2,4 GHz. Primjerice, korištenjem RF slušalica primijetili smo da nam kućni bežični DECT fiksni telefon često izaziva smetnje, koje bi se najčešće manifestirale prigušenim zvukom. Dolaskom aptX tehnologije, otprilike s dolaskom Bluetooth 3.0 standarda, Bluetoothom se mogla reproducirati glazba u kvaliteti iznad one konvencionalnih CD-ova. aptX-om su konačno bežične slušalice dobile pravi as u rukavu protiv žičnih, no i dalje za punu kvalitetu zvuka treba odabrati žičane modele.
Iako digitalni bežični načini slušanja (Bluetooth) osiguravaju mnogo bolju kvalitetu od analognih (RF), žičani način povezivanja gotovo u potpunosti eliminira interferencije. Pritom je pak bitno naglasiti da se interferencije i dalje mogu desiti unutar samog uređaja putem kojeg se reproducira glazba, primjerice unutar integrirane zvučne kartice na računalu. Stoga je za ozbiljniju konzumaciju glazbe putem računala potrebno investirati u posebnu zvučnu karticu ili eksterni DAC koji se spaja na računalo putem USB kabela, a svu obradu digitalnog zapisa zvuka prebacuje u analogne signale van računala, a time i dalje od potencijalnih interferencija. No, kvaliteta zvuka ovisi o mnogo faktora, stoga se ne može u startu zaključiti da će bilo koje žičane slušalice u testu automatski bolje zvučati od onih bežičnih.
Aktivno suzbijanje okolišne buke
Neki napredniji modeli, primjerice Denon AH-GC20 iz ovog testa posjeduju i mogućnost stišavanja okoline. Slušalice pritom na vanjskim stranicama posjeduju mikrofone, koji snimaju okolišnu buku, te u glazbu koju slušate umeću tonove koji tu istu buku pobijaju. Aktivno stišavanje je efekt sličan onome za stišavanje okolišne buke pri pozivima smartphoneom, gdje se koristi dodatni mikrofon. Iako mnoge full size slušalice izoliraju dobar dio okolišne buke, uključivanjem Noise cancelationa, gotovo pa imate osjećaj da ste ušli u vakuum. Izolacija ipak nije toliko perfektna da ništa oko sebe ne čujete, no ako pokrenete neku pjesmu, gotovo je nemoguće razaznati da li oko vas netko priča ili proizvodi neke ine neugodne zvukove koji narušavaju užitak u glazbi. Stišavanje okolišne buke povlači za sobom veću potrošnju energije.
Što slušati?
Ne, pritom ne mislimo na vaš ukus. I mi volimo Taylor Swift ili se izvaliti u beanbag i slušati najnovije hitove komercijalne glazbe. Ovdje mislimo na tip zapisa glazbe koji treba konzumirati na high-end slušalicama. FLAC zapisi su već dobro poznat pojam, a ustvari se radi o besplatnom lossless načinu zapisivanja glazbe. Lossless pritom označava da se niti jedna dionica glazbe spram analogne snimke ne gubi, neovisno o tome koliko je ona slaba ili čak nebitna za užitak glazbe. MP3 datoteke pak komprimiraju audio zapis tako da uklanjaju dionice glazbe koje ne možemo čuti stvarajući tako navodno bogatije iskustvo u slušanju.
Količina kompresije se označava s količinom kbit/s, pri čemu veći broj kbit/s označava manju kompresiju. U našem iskustvu, za bolji užitak u glazbi preporučujemo minimum od 320 kbit/s. Uz mnogo truda i kasno večernjih sesija slušanja glazbe nismo uspjeli prepoznati razliku između MP3 zapisa s 320 kbit/s spram FLAC. Zanimljivo je i da smo testirali streamanje glazbe putem Google play musica, te smo samo u par slučajeva primijetili nešto slabiju kvalitetu reprodukcije, najčešće u nešto prigušenijim basovima.
METODOLOGIJA
Play countere pjesama u našim glazbenim aplikacijama smo podigli za oko stotinjak slušanja, a dali smo si oduška i u FPS igri.
SONY MUSIC Sonyjevom glazbenom sviraču nedostaje klasično Walkman nazivlje, no Sony Music podržava FLAC glazbu, a i uparen je s veoma dobrim DAC-om u Xperiji Z3
Pri testiranju dugo smo razmišljali kakvu metriku primijeniti, budući da se u testu radi o mnogo subjektivnih faktora. Prvenstveno, odlučili smo testirati kvalitetu zvuka koristeći par žanrova glazbe. Pojedine pjesme preslušavali smo na tri načina, slušanjem MP3 datoteke u 320 kbit/s, zapisom u FLAC-u te streamanjem glazbe putem Google Play Musica. Razlike su kako smo već spomenuli u ovoj kategoriji bile minorne, osim u par iznimnih slučajeva s prigušenim basovima pri slušanju putem Google Play Musica. Ono gdje se pak iskazala najveća razlika je bila upravo u hardveru.
Kako bismo osigurali što ravnopravnije uvjete, slušalice smo testirali u kasnim noćnim satima kada nam slušanje glazbe nije bilo pod utjecajem buke prometa iz naše urbane sredine, niti susjedovim renoviranjem stana. Slušalice smo pritom spajali na isti eksterni DAC, pri čemu smo se trudili pogoditi jednaku razinu glasnoće na svim modelima. Pri slušanju na nekim modelima smo morali koristiti i više od 50% dostupnog volumena dok smo s nekima morali koristiti jedva 10%. Bluetooth slušalice su najčešće morale biti postavljene na oko 60-70% volumena.
Glazba u prvom planu, kalašnjikov u drugom
Nakon slušanja pjesama, odlučili smo se malo opustiti pa obzirom da na testu imamo i gamerske slušalice, okušali smo se i u igranju igara, makar većina slušalica nije bila gamerske prirode. A kako bolje testirati gaming performanse nego s brzim FPS-om u kojem je svaka frakcija sekunde bitna? Odigrali smo par rundi Counter Strike: Global Offensivea, gdje smo kalašnjikovom prošetali po Dustu II pa osluškivali korake neprijatelja s longa na shortu. Rezultati igranja s audiofilskim slušalicama su nas pomalo iznenadili, budući da u prosjeku (ako postavimo audio setup na stereo), možemo čuti mnogo više zvukova. Čak i namjenski gamerske slušalice nisu u nekim situacijama pružale tako jasni zvuk gdje bismo mogli prepoznati korake. No glavni nedostatak ne-gaming slušalica je nedostatak mikrofona, prijeko potrebnog za taktički FPS poput CS:GO-a.
Uvijek je moguće priključiti dodatni mikrofon koji će potencijalno pružati bolju kvalitetu zvuka za vaše suigrače, ovisno o tome koliko ste spremni potrošiti. Drugi problem je kada u računicu ubacimo i virtualni surround kojeg nude mnogi gaming modeli, a koji bolje upućuje na točnu lokaciju protivnika. Smjer iz kojeg dopiru koraci smo mogli tako jasnije čuti, no s audiofilskim slušalicama bismo ih prije i jasnije prepoznali.
Optoma nufroce μDAC3
VELIČINA VARA Dovoljno je malen da stane u vaš džep, no dovoljno je jak i da napaja “najžednije” slušalice u našem testu
Iako je malene fizičke velične, Optomin μDAC3 je bio sasvim dovoljne snage za korištenje s našim slušalicama u testu. Na računalo se spaja putem micro USB kabela, a s prednje strane nalazimo samo kotačić volumena, LED indikator rada i 3,5 mm audio ulaz. Stražnja strana dozvoljava spajanje i s činčevima, tj. coaxialnim načinom spajanja na drugu audio opremu. U srcu μDAC3 se nalazi 24 bit/96 kHz DAC koji koristi noviji standard asinkrone USB komunikacije.
Dvostruki mehanizam smanjenja titranja na razini primanja podataka uparen s over-sampling filterom osigurava harmonijski preciznu reprodukciju. Pojačalo je dovoljno jako za impedanciju od 16-300 Ohma te posjeduje dva puta po 80 mW (16 Ohma) snage.
Mali šalabahter pojmova
Closed vs. open back tip - Razlika se odnosi na dizajn slušalica. Otvoreni tip stražnje stranice dozvoljava prodiranje zvuka iz okoline, ali i u nju. Zatvorene slušalice pružaju mnogo bolju izolaciju zvuka, ali i izazivaju nešto veće zagrijavanje uha.
Frequency response (responzivnost po frekvencijama) - Frequency response označava sposobnost slušalica za reproduciranjem tonova na raznim frekvencijama, tj. koje je podržano frekvencijsko područje. Većina digitalne glazbe ima teoretski raspon od 20 – 20.000 Hz. Iako se cijeli raspon sigurno neće iskoristiti, dobro je imati slušalice koje pokrivaju što veći raspon.
Impedancija (Ω) - Jednostavno rečeno, impedancija je električni otpor kojeg slušalice imaju spram napona koji se gura kroz njih. Mjeri se u Ohmima, a otpor ovisi o komponentama ugrađenim u slušalice. Što je veći otpor, to se više vaš glazbeni reproduktor treba truditi da pošalje zvuk, stoga se za slušalice s većom impedancijom preporučuje posebna zvučna kartica ili DAC.
Razina pritiska zvuka/osjetljivost (dB/mW) - Iako često i nije navedena stavka u specifikacijama, razina pritiska zvuka je mjerilo u kojem se testira glasnoća pri reprodukciji 1 kilohercnog zvuka pri snazi od 1 Vrm2. Jednostavnije rečeno, slušalice s većom razinom pritiska zvuka su bučnije spram drugih na istoj razini volumena na reproduktoru glazbe.
Harmonička distorzija - Kada na slušalice šaljemo zvuk velikog volumena, moguće je da se dijafragma zvučnika ne može kretati dovoljno brzo. Time se događa distorzija na visokim tonovima, koja se često manifestira kao pucketanje ili alternacija glazbenih tonova. Trebalo bi birati slušalice sa što nižom harmoničkom distorzijom. U pravilu, većina slušalica ima harmoničku distroziju od oko 1%, dok high-end slušalice rijetko kad prelaze 0.1%.
Maksimalna ulazna snaga (mW) - Ovdje se radi o maksimalnoj snazi koja se može koristiti na slušalicama. Ipak, ne treba pogrešno shvatiti, 2.500 mW ne znači da se slušalice kontinuirano mogu napajati s 2.000 mW. Sve dok vrijednost odgovara ili je unutar maksimalne razine reproduktora, svaka vrijednost je prihvatljiva.
AKG Y50BT
Gotovo jednake kao žičane
Bluetooth verzija AKG-ovih Y50 slušalica dolazi s gotovo nepromijenjenim dizajnom (naravno, bez kabla), a po zvuku, teško je prepoznati razliku. Kvaliteta zvuka je izvanredna za bežične slušalice, u rangu s Denonovima, s iznimno neutralnim zvukom, čak bez naglaska na basu, što je čest slučaj s Bluetooth slušalicama. U našem slušanju, Denon ah-gc20 i AKG Y50BT vodile su mrtvu trku po kvaliteti zvuka, no u našem korištenju, Denonove slušalice su nam bile ugodnije za nositi.
Tonovi su odlično separirani, tako da niti u kompleksnijim pjesmama nismo mogli čuti zamućenje pojedinih frekvencijskih raspona. Slušalice su procijenjene na 20 sati autonomije a u našem višednevnom testiranju bateriju nismo uspjeli isprazniti, a slušali smo gotovo jednakih 8 sati glazbe. Ako pak ispraznite bateriju, slušalice se mogu spojiti putem priloženog kabla, a kvaliteta zvuka spram Bluetooth konekcije bila je gotovo neprimjetna, ako bismo bili spremni zanemariti manju razliku u volumenu zvuka. Za slušanje je ponovno bio dovoljan naš smartphone, bez potrebe za vanjskim DAC-om, no glasnoća je kako smo spomenuli, bila za nijansu tiša. Ovom modelu je teško pronaći manu, a glavna prednost spram Denon ah-gc20 je upravo u veličini, budući da su AKG fizički kompaktnije. Tu pak leži i potencijalni nedostatak, ovisno o tome kakav tip slušalica preferirate, over ili on-the-ear.
Bluetooth-ače Kao i kod Denona, ne možemo vjerovati da nisu žične. Mekane i udobne, separacija dobra, naglasak na basu ali ne i agresivnosti zvuka
Audiotechnica ath-ax1is
ATH-AX1is su over-ear slušalice iz Audiotechnicine SonicFuel serije, s 36 mm zvučnicima koji bi trebali davati optimalan zvuk. Slušalice imaju veoma velike i udobne jastučiće, no konstrukcijski gledano, djeluju kao da se nalaze par klasa ispod. Plastika je nešto premekana i labava, što ne priliči Audiotechnici. Slušalice su namijenjene smartphoneima, stoga ne zahtijevaju eksterni DAC. Zvuk iz slušalica je dobar, gotov neočekivan za ovako prosječnu kvalitetu izrade. Separacija zvuka bi mogla biti jasnija, ali bas je izražen, no ne prejak, tako da ne nadglasava ostale tonove. Visoki tonovi su čisti, no priželjkujemo si nešto jasnije srednje dionice. Na kabelu slušalica nalazi se i mikrofon sa tipkom za play/pause i maleni volume slider kojim se može ručno ugađati glasnoća slušalica. Regulacija zvuka se pritom odnosi na same slušalice i promjene glasnoće se ne prenose na smartphone, stoga se volumen podešen na smartphoneu tokom regulacije ne mijenja.
Kvalitetan Početnički high-end za glazbu u pokretu. Koriste lošije materijale, no i dalje su bolja opcija od beatsa, makar imaju izraženiji bass. Response curve je balansiraniji, ali ne balansiran i nisu agresivne
Audiotecnica ath-ax5is
Kvalitetnije kućište prije svega
Drugi predstavnik SonicFuel serije također je namijenjen slušanju glazbe putem smartphonea. Kvaliteta zvuka je približno ista, s glavninom promjena baziranih na dizajnu slušalica. Fizički gledano, dizajn i konstrukcija su nešto robusniji, no materijali iskorišteni pri izradi su i dalje par klasa ispod cijene. Međutim, fleksibilnost tj. labavost slušalica je uvelike manja, čime ostavljaju znatno bolji dojam. Najviše nam se pak dopao kabel, koji posjeduje jednak slider za volumen zvuka i tipku za play/pause, no sam kabel je plosnatog dizajna, pa su idealne za slušanje na pametnim telefonima, jer se kabel ne plete. Što se zvuka tiče, možemo samo ponoviti isto kao i za ath-ax1is. Separacija zvuka i nije vrhunska, no bas je izražen no ne nadmoćan spram ostatka zvučnog spektra. Visoki tonovi su čisti, no srednji tonovi su pomalo prigušeni. Ponovno, ovaj model nam se više čini kao optimalan izbor za slušatelje koji putem mobitela vole slušati glazbu s izraženim basovima. Oni koji traže nešto fleksibilnije slušalice, trebali bi odabrati neke druge.
Korak više Od modela iznad. Imaju topliji zvuk, bolju ukupnu zvučnu sliku. Idealne su za slušanje na smartphoneovima
Audiotechnica ath-M50x
Jak bass, ali i neočekivano čista separacija
Polazeći od dizajna, odmah je jasno da se radi o ozbiljnijem komadu opreme. Na prvi pogled pomislili bismo da se radi o veoma skupim studijskim slušalicama, namijenjenim isključivo za glazbenu produkciju. No ipak, radi se o slušalicama iz konzumerskog dijela tržišta. Na naše iznenađenje, ATH-M50x smo mogli bez problema napajati putem našeg smartphonea, a kad smo ih spojili na DAC s kojim smo testirali slušanje glazbe preko računala, dobili smo pomalo neugodne šumove. Zaključujemo da se ovdje ipak radi o slušalicama kojima je dizajn u prvom planu. Prednost leži u 40 mm zvučnicima, koji pružaju dobru separaciju zvuka i jasne srednje tonove, no viši tonovi su pomalo zapostavljeni. Bas je pak za naš ukus pomalo i prenaglašen. Očekivali bismo nešto neutralniji zvuk, no konstrukcija i udobnost nas je oduševila. Time bi ove slušalice trebale biti atraktivne većem broju korisnika, budući da se pokazalo da tržište zahtjeva slušalice koje su nešto fokusiranije na bas. I nakon više sati nošenja, nismo osjetili nikakav umor, makar se radilo o slušalicama sa zatvorenim dizajnom. Izolacija je veoma dobra, no jastučići su od plastičnog materijala koji postane relativno topao nakon nekog vremena. Pozdravljamo mogućnost odvajanja kabla, no kabel se na slušalice spaja putem već sada pomalo nekonvencionalnog 2,5 mm audio priključka. Dobra vijest je da u paketu dolaze tri kabla, pa će slušatelj moći odabrati sebi najprikladniji.
Dizajn i udobnost Možda i najbolje na cijelom testu. Imaju agresivniji bas, a očekivali smo bolji balans, međutim visoki i srednji tonovi su malo zapostavljeni. Adekvatnije za slušanje glazbe nego za obradu
Beats solo 2
Bas, bas i samo bas
Solo 2 je nasljednik Beats Solo HD-a, slušalica koje su nedvojbeno popularizirale skuplje slušalice. Po našem mišljenju, prethodnik je bio iznimno loša reprezentacija skupljih slušalica, s prvenstvom na dizajnu i prepoznatljivosti Beats logotipa, a kvalitetom zvuka u drugom planu. Situacija je s Beats Solo 2 znatnije popravljena, no ipak nije toliko dobra kao kod nekih drugih modela na testu. Solo 2 još uvijek nisu za glazbene puriste, no još uvijek imaju relativno atraktivni dizajn. Zamjerku dizajnu bismo uputili iznimnom nefleksibilnosti, zbog koje su nam slušalice naprosto pritiskale glavu, zbog čega bismo ih mogli nositi samo kraće vrijeme. Prednost je sklopivi dizajn i odvojivi kabel, a slušalice dolaze s vlastitom zaštitnom torbicom. Dizajn je više zaobljen, te odstupa od klasičnog dizajna slušalica. Zvuk je pristojan, daleko bolji od prigušenih Beats HD-a, no naglasak je i dalje na basovima. Takvo inzistiranje na niskim tonovima rezultira iznimno prigušenim visokim i srednjim tonovi. Primjerice, pri vokalnim dionicama gdje bi se pojavilo i malo basa, riječi teksta pjesme bi u nekim trenucima bili gotovo pa neprepoznatljivi. Za slušanje EDM-a, slušalice su bile mnogo adekvatnije. Za neko detaljnije slušanje i uživanje u širokom spektru žanrova, Beats Solo 2 bi trebalo izbjegavati.
Modni dodatak Agresivni basovi zaglušuju ostatak spektra. Čak i ako tražite zvuk fokusiran na niže tonove, postoje bolje opcije. Nisu balansirane
Panasonic HD10
Neočekivano dobre
HD10 su model s kojim se Panasonic želi vratiti na audiofilski teritorij. HD10 nosi par zanimljivih tehnoloških detalja, ali i iznimno dobru kvalitetu izrade. Radi se o konstrukciji sa zatvorenom stražnjom stranicom, a HD10 su toliko velike da su nam bez problema obavile cijelo uho. Svojom veličinom su nam čak i spuzale do čeljusne kosti. Zbog zatvorene konstrukcije, uho nam se nešto jače zagrijavalo, no ne toliko da bi nam ih bilo neugodno nositi nakon par minuta. Kabel je odvojiv, a u paketu dolaze dva, jedan od 3 metra i jedan kraći od 1,2 metra. Ovdje se pak radi o nešto ozbiljnijim slušalicama koje gotovo pa zahtijevaju eksterni DAC tj. pojačalo. Spajanjem na našu Xperiu Z3, gotovo da nismo ništa čuli sve do maksimalne glasnoće, gdje bi slušalice bile i dalje pretihe za korištenje. Po zvuku, HD10 su jednostavno odlične. Raspon svih tonova je kristalno jasan, bez naglaska na pojedini spektar. Balans je time odličan, a separacija zvuka bez premca. Iako bi često kod drugih modela srednjim tonovima nedostajalo detalja, na HD10 srednji tonovi imaju odličnu prisutnost. Pozicija slušalica se također može pomicati po dužini, tako da gornji dio slušalica ne mora biti fiksan. Time je udobnost nošenja odlična, a u prilog ide i niska težina od 320 grama koja, iako ne ulijeva neki osjećaj kvalitete, omogućuje dugotrajnije nošenje.
Slušalačka nirvana Ozbiljan kandidat za usporedbu i sa studijskim monitor slušalicama, odlična osjetljivost kada se pušta na napajani DAC. Imaju diskretan dizajn i vrlo slabu distorziju. Odlične kod visokih tonova i na punom spektru zvukova
Panasonic rp-btd10
Kvalitetniji Bluetooth
Panasonic u gužvasti segment premium Bluetooth slušalica gura svoje rp-btd10 koje bi kupce trebale oduševiti veoma slabom distorzijom zvuka, jednostavnim korištenjem i mogućnošću korištenja slušalica u žičanom modu. Što se tiče niskih distorzija i rada u žičanom modu, tu se apsolutno slažemo. Bas je očekivano naglašen, no separacija zvuka je odlična stoga su srednji i visoki tonovi jasni, s laganim distorziranjem, očekivano, samo na najvišim razinama volumena. Na umjerenijim razinama, srednji i visoki tonovi su odlično pogođeni. Što se tiče jednostavnosti korištenja, možemo samo reći da smo zahvalni da imamo mobitel s NFC povezivosti. Pokušavajući se spojiti samo putem Bluetootha, dobili smo pregršti errora ili jednostavno, ignoriranja spajanja. NFC-om je dovoljno bilo samo dodirnuti mobitel na slušalice. Autonomijom smo zadovoljni, budući da smo kroz par dana korištenja uspjeli ukupno doći do oko 8 sati autonomije. Punjenje putem USB priključka računala traje velikih 5 sati, dok se puniti može i putem punjača za mobitele, pri čemu se vrijeme punjenja drastično smanjuje, na oko 2 sata.
Ljepotan Ima dobar balans i zanimljiv dizajn. Zvuk je pun i fokusiran na bas, ali ne agresivan. Dobra opcija kao zamjena za neke bas fokusirane žičane slušalice, kao što su Beats solo 2 ili Audiotechnica i5s
Sennheiser HD518
Hi-Fi po dizajnu
Prividno dizajnirane za Hi-Fi korištenje, HD518 donose audiofilsku kvalitetu na računalo ili smartphone s relativno laganom konstrukcijom i otvorenom stražnjom stranicom. Prvo što nam upada u oči je naprosto fizička veličina HD518. Radi se o velikim slušalicama s izdašnom količinom podstave jastučića koji su baršunasto mekani. Slušalice u potpunosti pokrivaju uho, no zbog otvorenog dizajna, uho nam je i bilo pomalo prozračeno, što je suzbijalo neugodna zagrijavanja. Time su zvukovi prolazili iz okoline. U paketu dolazi debeli i odvojivi kabel duljine 3 metra, s adapterom sa 6,3 mm na 3,5 mm. Korištenjem sa mobilnim uređajima, primijetili smo nešto slabiju glasnoću, zbog nešto veće impedancije slušalica. Korištenjem eksternog DAC-a, dobili smo mnogo glasnije razine, s očekivano boljom kvalitetom zvuka. Po zvuku, HD518 su odlične all-round slušalice. Zvuk je bogat, detaljan i balansiran, što bi značilo da niti jedan spektar tonova nije prenaglašen, čime su frekvencije iznimno ravnomjerne.
Najmekši jastučići Osim udobnosti, ove slušailice nude bogat, balansiran i topao zvuk
Sony mdr-100aap
Istaknuti dizajn i bas
Sonyjeve MDR-100AAP spadaju u kategoriju slušalica pune veličine, a trebale bi nuditi kvalitetu zvuka više razine, bez potrebe da platite previše. Po veličini, nisu u potpunosti full-size, pa nam MDR-100AAP više leži na ušima nego oko njih. Srećom, MDR-100AP ne radi prevelik pritisak na naše uši, stoga je nošenje relativno ugodno. Iako su po konstrukciji closed-back, primijetili smo nešto više prodiranja zvuka, zbog čega bismo mogli zaključiti da su MDR-100AAP i pogodne za nošenje vani, ako vam odgovara kričavo ružičasta boja. Kabel je odvojiv i plosnat, a na njemu se nalazi tipka s kojom je moguće pauzirati i prebacivati pjesme. Slušalice koriste 40 mm zvučnike, no s drugačijim prilagodbama spram ostalih Sonyjevih modela. Slušalice nose i Sonyjev High-Res branding koji bi trebao označavati da su pogodne za slušanje FLAC datoteka, u idealnom sučaju, putem Sonyjevih mobilnih telefona. Slušajući glazbu putem naše Xperie Z3 koja također nosi High-Res branding kao i slušalice, nismo primijetili neku dramatičnu razliku spram slušanja glazbe na računalu. Primjetna je malo veća količina basova, no ne toliko dramatično da bi prigušila sve ostale tonove. Trebble je također veoma dobro pogođen, no srednji tonovi su nešto mekši, pri čemu se laganije gube. Osjećaj separacije tonova je nešto slabiji, zbog čega pate neke vokalne dionice glazbe.
Na pola puta Ne prekrivaju cijelu ušku i izolacija bi mogla biti bolja. Bas je naglašen, ali ne zaglušuje ostali spektar. Ukupno dobar balans i ne preagresivan zvuk
Sony mdr-zx660ap
Diskretan dizajn s dobrim zvukom
Mnogo modela u ovoj klasi znamo često viđati s brandingom nekog repera, inače se ne bi prodavale. Sony je srećom krenuo drugom rutom, pa su ZX660AP nešto diskrenije dizajnom, no vrlo kvalitetne zvukom, s nešto pristupačnijom cijenom. Konstrukcijski, radi se o on-ear slušalicama sa zatvorenom stražnjom stranicom. Iako su on-ear konstrukcije, udobnost im je odlična, budući da nas tokom korištenja nisu previše pritiskale. Time je i dulje uživanje u glazbi itekako moguće. Kada završimo sa slušanjem, slušalice vrlo lako možemo sklopiti i spremiti. Ovaj model neće pružiti basove koji će vam rastopiti um, već dobar balans svih tonova s jasnim odvajanjem istih. Čisti zvuk je ovdje zahvaljujući ponajviše 40 mm zvučnicima češće viđenima na većim modelima. Bas je dobro gospodaren, relativno jak i topao, bez da prigušuje sve ostale tonove. Malu zamjerku bismo uputili višim tonovima, koji su pak nešto prigušeniji te im nedostaje one prpošnosti koju smo osjetili na drugim modelima.
Hipsterske nadmašuju očekivanja, lagane, udobne, relativno dobro balansirane, prirodniji zvuk nego kod beatsa i nisu toliko agresivne
Sony mdr-rf811rk
Radijske frekvencije za bežično slušanje
Pripadnik nešto starije garde bežičnih slušalica, MDR-RF811RK, ne koristi sada već uobičajeni način spajanja, Bluetooth, već radijske frekvencije (od čega dolazi i RF u oznaci modela). Radi se o dvokomponentnom uređaju, slušalicama i baznoj stanici. Bazna stanica podsjeća na hokejski puck, s dodatkom malene antene na vrhu. Slušalice djeluju kao pripadnik high-end segmenta closed-back slušalica. Po kvaliteti izrade, baš i ne. Plastika je nešto niže kvalitete, te ostavlja loš dojam, a slušalice su neugodno lagane, tako da nam ne ulijevaju neki osjećaj dugovječnosti. Po kvaliteti zvuka su više prosječne, s naglašenim basom, a time i prigušenim srednjim i višim tonovima. Separacija zvuka je također prosječna, stoga nas cijelo iskustvo slušanja glazbe putem njih ne oduševljava. Problematičan nam je bio domet, koji je bio vrlo nepouzdan. Ponekad bi smo sa slušalicama mogli otići u drugu prostoriju i dalje imati kristalno jasan zvuk, dok u drugim slučajevima, sjedeći na jedan metar od bazne stanice, zvuk bi nam bio pun interferencija.
Problem leži u 2,4 GHz spektru radijskih frekvencija, koji koriste i WLAN mreže, stoga se ponekad može desiti zagušenje kanala. Prednost je pak u tome da se ove slušalice mogu spojiti putem 3,5 mm audio priključka primjerice na televizor umjesto računala ili mobitela, nešto što Bluetooth slušalice baš i ne mogu. Bluetooth slušalice su imale u prosjeku i nešto bolju autonomiju, budući da smo ove Sonyjeve slušalice uspjeli isprazniti gledajući jedan film od 2 sata na TV-u, te još preslušavajući par pjesama i gledajući YouTube klipove na računalu, za ukupno 5 sati autonomije.
Relikt prošlosti Prikladnije za gledanje videa a ne pozorno slušanje glazbe, slab response curve, previše interferencija zbog WiFi mreža i precjenjen domet
Technics RP-DJ1215E-S
Retro dizajn za DJ-e
Retro dizajnom u slavlje 40. godišnjice Technics SL-1200 miksete, ove slušalice nisu za low-profile nošenje. Upečatljivim sivim dizajnom podsjećaju na neke modele koje smo mogli vidjeti prije par desetaka godina. Ove slušalice dizajnom su ciljane na DJ-eve i one koji su ljubitelji DJ-evanja. RP-DJ1215E-S su relativno velike, no ne prikrivaju uho u potpunosti. Time je ponovno izolacija nešto slabija, a težina slušalica ulijeva onaj dobri osjećaj kvalitete. Slušalice su neočekivano dobro balansirane, budući da smo očekivali nešto veće težište na basu, obzirom da se radi o DJ slušalicama. Time su pogodne za slušanje raznih žanrova glazbe, neovisno o tome na što ih spojili. Slušalice ne zahtijevaju neko dodatno pojačalo, pa je za preslušavanje glazbe bio dovoljan i naš smartphone. Separacija tonova je odlična, pa se sve dionice u teškom Synth-popu jasno razaznaju. Primjećujemo samo nešto prigušenije srednje tonove, pri čemu se viši i bas tonovi čine nešto istaknutijima. Slušalice su u potpunosti sklopive, no kabel nije odvojiv. Kabel je iznimno interesantan, pa djeluje kao kabel koji bismo našli na žičanom telefonu iz socijalizma. Kabel pridonosi retro dizajnu, ali i kompaktnosti budući da se može produljiti ako treba, jednostavnim istezanjem.
Party people in the house tonight Jak bass koji nije nadjacavajuci, separacija niskih tonova bi mogla biti bolja, idealne za dance glazbu
Technics RP-DH1200
DJ-evski – uglavnom po dizajnu
Dizajnom su RP-DH1200 iznimno slične modelu RP-DJ1215E-S. Razlika leži u boji kućišta, boji natpisa na gornjem dijelu koji je u ovom slučaju ljubičast, te kablu koji ne liči na onaj tipičan za telefone slovenske Iskre. Nedostatak sive boje umanjuje pak retro dizajn, a kvaliteta zvuka također nije jednaka. RP-DH1200 su nešto prigušenijeg zvuka koji postavlja naglasak na bas.Tako ni ove slušalice nisu idealne za slušanje svih žanrova glazbe, stoga pravu prednost vidimo u EDM glazbi. Slušalice su sklopive na jednak način, stoga ih se može vrlo lako spremiti. Prijanjanje na glavi je nešto čvršće, pri čemu bi nas slušalice lagano pritiskale budući da se radi o over-the-ear dizajnu. Kabel je ovaj put odvojiv, što ipak preferiramo.
El clasico Nema previše distorzije, pun spektar tonova s odličnom jasnoćom, laganiji fokus na basu koji nije agresivan, zvuk topao i mekan
Izvan konkurencije
Denon ah-gC20
Bluetooth sa punom opremom
Nikada ne bismo mogli pogoditi da se ovdje radi o Bluetooth slušalicama. Gledajući samo na dizajn, očekivali bismo da se radi o veoma ozbiljnom komadu Hi-Fi opreme. Lagani hint o tome da se ipak radi o Bluetooth slušalicama je pregršt tipaka koje su vješto skrivene s donje strane, no dovoljno istaknute da ih dotaknemo bez da gledamo. Konstrukcija ovih slušalica je bez premca, budući da se ne radi o isključivo plastičnom kućištu. Zglobovi slušalica su izrađeni od veoma kvalitetnog metala, a closed-back stražnja strana kućišta presvučena je veoma mekanom, matiranom gumom. Slušalice se povezuju putem Bluetootha 4.0 kojeg prati i aptX tehnologija, zbog čega je zvuk neovisno o izvoru (sve dok podržava Bluetooth 4.0) bio kristalno jasan. Tokom slušanja nismo primijetili nikakve razlike između korištenja slušalica u žičnom ili bežičnom modu. Žični mod će se pak rjeđe trebati koristiti budući da je baterija procijenjena na 20 sati autonomije, a mi ju tokom našeg višednevnog testa nismo uspjeli isprazniti. Slušali smo pritom 4 dana po 2 sata glazbe i podcastova, spojeni na našu Xperiu Z3. Ono gdje nas Denon ah-gc20 najviše oduševljava je u najbitnijem segmentu, kvaliteti zvuka.
GRAND PRIX izvan konkurencije Ne možemo vjerovati da se ne radi o žičnim slušalicama spojenim na DAC. Imaju topao i mekan zvuk kao da smo u mekanoj dekici uz kamin i pijemo kakao dok vani pada snijeg. Svaka glazba zvuči bolje na njima, balans odličan. Kada bi itko htio raditi obradu glazbe u pokretu, mogao bi s njima – dijelom zbog Noise cancelinga. Baterija je kao u Nokiji 3310 - traje i traje
Zvuk je, kako smo spomenuli, kristalno jasan, s odličnom separacijom tonova. Niti jedan spektar tonova, od niskih do visokih nije prenaglašen, stoga su slušalice iznimno neutralne, neočekivano za Bluetooth slušalice koje imaju tendenciju biti fokusirane na bas. Odličan dodatak je noise canceling, koji putem dva mikrofona na kućištu može poništavati tonove i buku iz okoline. Noise canceling i nije toliko potreban, budući da se radi o closed back slušalicama s odličnom izolacijom zbog izdašnih i mekanih jastučića. Cijenom su iznad naše granice od 1500 kuna, pa su izvan službene konkurencije. Cijena je ipak opravdana zbog vrhunske kvalitete zvučne slike.
Hyper-X cloud 2
Svestrani izbor izvan konkurencije
Ono što nam je prvo privuklo pozornost kod ovih slušalica su atipično veliki zvučnici od 53 mm. Time su i same slušalice nešto veće, pa nam gotovo pašu preko uha, čime se dobiva veoma dobra izolacija. Kao i Void RGB Wireless, Hyper-X Cloud 2 testirali smo samo s računalom, budući da se slušalice mogu spojiti samo putem USB-a. Slušalice posjeduju i virtualni 7.1 zvuk, zbog kojeg je lakše procijeniti gdje se na bojišnici nalazi neprijatelj. Za razliku od Corsairovih slušalica, Hyper-X cloud 2 su nešto bolje kvalitete pri slušanju glazbe. Nude relativno dobru separaciju zvuka, popraćenu relativno umjerenim tonovima, pri čemu niti jedan dio spektra zvuka ne zvuči naglašeno. Iako nisu po kvaliteti u istom rangu sa skupljim slušalicama u ovom testu koje su namijenjene slušanju glazbe, znatno su bolje od nekih drugih koje su se u ovom testu našle isključivo po cjenovnoj kategoriji, a ne po kvaliteti zvuka. Kvaliteta izrade slušalica je odlična, te imamo dojam kao da se radi o dostojnom protivniku i u skupljim segmentima. Ugrađeni mikrofon je također dobar, makar ne nudi noise cancelation kao onaj u Corsairu. Hyper-X cloud 2 iako i nije idealan za audiofile, nudi se kao dobar miks gaming i glazbenog svijeta, te se doima kao odličan izbor za kupce koji žele slušalice koristiti podjednako za igranje igara koliko i za slušanje glazbe. Preporuka ide ponajviše onima koji će slušalice koristiti spojene na računalo putem USB-a, tj. putem zvučne kartice priložene uz slušalice.
MVP Najbolje allaround slušalice, mogu proći za slušanje glazbe. Možemo si zamisliti da nam je to jedini par slušalica na kompu – jednako su dobre za igru i slušanje glazbe. Balans dobar, tonovi mekani, a ne agresivni, bas dobro odvojen
Slušalice se na eksternu karticu spajaju putem konvencionalnog 3,5 mm audio priključka. Kad su spojene na smartphone putem 3,5 mm priključka, zvuk je nešto lošiji, s ponešto više zamućenja. Bez zvučne kartice, slušalicama naravno nedostaju i 7.1 surround sposobnosti. Jedne od dvaju gamerskih modela koje smo uvrstili radi usporedbe s ciljanom skupinom. Prošle su jako dobro.
Corsair Void RGB Wireless
Čisti gamer
Pomalo atipično za slušalice na testu, Void RGB Wireless smo mogli testirati samo s računalom, budući da slušalice zahtijevaju drivere i vlastiti softverski centar za rad. Nakon spajanja, počeli smo prvo slušali glazbu, a sa glazbom smo bili pomalo razočarani. Unatoč visokoj cijeni, separacija tonova je loša, s basovima koji često nadglašavaju sve druge tonove. Kada nema basova, srednji i visoki tonovi se stapaju. Ono što nas je iznenadilo je minimalna distorzija zvuka s pojačavanjem volumena. Činjenica, zvuk je i dalje u najbolju ruku prosječan, no ne primjećujemo pad kvalitete s povećanjem volumena. Wireless receiver i slušalice rade na 2,4 GHz, kao i Sonyjeve mdr-rf811rk, no interferencije kao kod Sonyja nismo primijetili. Zvuk je bio bez ikakvih šumova i prekidanja sve dok nismo izašli iz dometa koji je procjenjen na 12 metara, no u našem testiranju je iznosio oko 6 m. Trajanje baterije je procijenjeno na oko 16 sati, a u našem testiranju glazbe od oko 2 sata i par mečeva CS:GO-a, bateriju nismo uspjeli isprazniti. Iako aplikacija ima prikaz preostalog kapaciteta baterije, u našem testiranju često je bio netočan. U jednom trenu bi pokazivao 80% kapaciteta, a nakon par sekundi 20%, te bi nakon par minuta skočio na 100%. Pretpostavljamo da se radi o bugu u softveru, koji bi trebao biti otkolonjen.
Zasluženo izvan konkurencije Gamerske slušalice odlično funkcioniraju u igrama. Glazba zvuči pomalo prigušeno, s nešto lošijom separacijom i basom koji je lagano fokusiran, ali ne preagresivan. Mekanošću se gubi pomalo detalja u nižim tonovima
Očito je da se radi o namjenski gamerskim slušalicama, koje po zvuku i nisu baš u klasi s ostalom audiofilskom opremom. Prednost ovih slušalica spram audiofilskih leži u surround zvuku, zbog kojeg je lakše procijeniti iz kojeg smjera stiže neprijatelj, makar su zvukovi koje on proizvodi nešto lošije kvalitete. Mikrofon je neodvojiv, a zanimljivo je da posjeduje noise cancelation, kao smartphone, čime se uklanja buka iz okoline. Slušalice pak ne posjeduju noise cancelation, no zatvorenog su backa, čime relativno dobro izoliraju okolišnu buku.
Rezultati
