Praćenje novih tehnologija naša je strast, pa kada je prvi put na test došla matična ploča s novim PCIe standardom koji sada nudi duplo veće brzine prijenosa podataka, ponadali smo se i bržoj adaptaciji ostalih tehnologija. Nedugo kasnije došli su i SSD diskovi koji su nakon nekog vremena iskoristili maksimalni potencijal ove nove tehnologije i postigli uistinu nevjerojatne brzine rada s podacima. Samo par godina kasnije, i već imamo trenutno aktualan PCIe 5.0 standard koji ponovno nudi duplo bolje performanse prijenosa podataka unutar sustava, koje će se ponovno najviše odraziti na pohranu podataka. Ovaj put je tu i novi standard radne memorije koji donosi brojna poboljšanja, a riječ je o novim DDR5 memorijama.
Ukratko, u svega nekoliko godina se velik fokus okrenuo prema često sekundarnim dijelovima računala, kojima prosječan korisnik često ne pridaje dovoljno pažnje. No, novi standardi i tehnologije sa sobom su donijele i eksplozivan rast cijena, pa smo se zapitali kakve točno benefite prosječan korisnik može očekivati odluči li se za kupnju najnovijih tehnologija, kako su one uopće implementirane i kolika su zapravo poboljšanja u svakodnevnom radu sustava.
Današnjim testiranjem fokusiramo se na rad prosječnog korisnika skupljih računala što, naravno, znači gaming zajedno s multimedijskim i Office zadacima. Dok su benchmark brojevi uvijek zanimljivi te mogu pokazati stvarni napredak tehnologija, „realni” rezultati svakodnevnog rada na računalu često su malo drugačiji od samih benchmarka, a upravo njih danas analiziramo.
Zaronimo u tehnologije
- Kako podatke dovodimo do procesora
Ovu temu smo osmislili kao jedno mjesto na kojem ćemo prikupiti i objasniti sve nove detalje oko memorijskog sustava računala koji su se dogodili u zadnjih par godina, a uključuju radnu memoriju i pohranu. Iako se radi o vrlo različitim tehnologijama, zaključci do kojih ćemo zajedno doći kazuju gotovo istu priču bez obzira na to koje komponente preporučimo.
Procesori nove generacije i čipseti koji ih prate
Prije nekoliko godina, AMD je dobio vjetar u jedra ponovnim lansiranjem svojih Ryzen procesora čiji je uspjeh omogućio strelovit rast novim tehnologijama koje danas imamo priliku vidjeti. Ne želimo otvarati stare rane, no prije Ryzena Intel je tvrdio da je više od četiri fizičke jezgre na mainstream procesoru jednostavno neizvediv pothvat. Jednom kada se konkurencija između dva diva zakuhala, počelo je dobro staro rivalstvo i nadmetanje u kojem svi mi uživamo. No, osim razvoja samih procesora, Intel i AMD razvijaju čipsete za svoje platforme, svojevrsne sekundarne kontrolere koji obavljaju dobar dio zadataka koje fizički nije isplativo staviti u sam procesor, jer nema tolikih benefita da budu tiskani na najmodernijim proizvodnim procesima te istovremeno zauzimaju prostor na procesoru. Čipseti se uglavnom brinu za rad sekundarnih sustava računala poput prijenosa podataka s raznih USB utora svih aktualnih standarda, kontrole audio sustava, SATA i PCIe portova, RAID kontrolera, LAN i Wireless kontrole te svih ostalih portova na koje možete nešto prikopčati. Vrlo je bitno razumjeti razliku između memorije povezane direktno s procesorom i one koja ide preko čipseta jer se javlja razlika u performansama. AMD je prvi probio led zvan PCIe 4.0 standard sa svojim pločama te je to započelo pravu malu revoluciju u prijenosu podataka i radu SSD pohrane, čiji su proizvođači već dosegli limite postojećih PCIe 3.0 standarda. Brzo smo počeli dobivati vrlo brze SSD diskove velikih brzina koji se danas tek probijaju u mainstream krugove po top PCIe 4.0 brzinama. Osim SSD diskova, USB utori također su brzo dobili nekoliko novih revizija s uistinu divljim USB nazivima za standarde koji su se mijenjali na godišnjoj bazi.
Dual channel: ispravno postavljanje memorija za optimalan rad otisnuto je na samim pločama, savjetuje se 2. i 4. utor za izbjegavanje hladnjaka procesora
Zato bi danas kupac trebao znati razlike između USB 3.0, USB 3.1, USB 3.2 Gen 1, USB 3.2 Gen 2 i USB 3.2 Gen 2x2 standarda. Ispada da su prva tri standarda jedni te isti, s jedinom razlikom u nazivu na temelju želja proizvođača koji dogovaraju takve stvari. Prema njima, ovi standardi nisu za krajnjeg korisnika, već bi svaki brend sam trebao korisnicima opisati brzine koje nudi, a svi znamo kako to završi kada proizvođači ne koriste standard za opis svojih performansi.
Intel je zato sa svoje strane odlučio pričekati i izbacio PCIe 5.0 standard koji pak diže brzine PCIe linija za duplo (svaki ovaj PCIe standard poduplao je performanse prijenosa prijašnjeg), no uspio je to riješiti bez potrebe za aktivnim hlađenjem koje je AMD koristio za svoje PCIe 4.0 čipsete. AMD sada također podržava PCIe 5.0 standard na svojoj seriji 600 matičnih ploča koja ima oznaku „E” na kraju, no nude i povoljnije ploče serije 600 bez PCIe 5.0 podrške.
Bez pretjerivanja: Iako smo radili s vrlo skupim i naprednim pločama, kod njih nije bilo dovoljno pristupa modernim USB standardima s 4x USB 2.0 utorima
PCIe linije i brzine koje postižu
PCIe linije su svojevrsna sabirnica koja povezuje procesor sa svim ostalim komponentama na matičnoj ploči, a samim time i eksternim uređajima koji su na računalo povezani. Kod AMD-a i Intela bitno je razumjeti broj PCIe linija, njihovu generaciju, kao i put koji podaci moraju proći da bi došli do procesora. Uzmimo konkretno naš testni setup s Intelovim Core i5-13600K procesorom i ASUS-ovom Prime Z790 matičnom pločom. Ovdje Intel nudi 20 direktnih PCIe linija koje idu od procesora u matičnu ploču, a Z790 čipset na kojeg su spojeni svi ostali konektori, dobiva odvojenih 8 DMI linija koje su ekvivalentne brzini 8 PCIe 4.0 linija. Treba razumjeti da je ova DMI veza čipseta i procesora pravi bottleneck po pitanju prijenosa podataka, jer se iz čipseta dalje grana još do 20 PCIe 4.0 linija i 8 PCIe 3.0 linija, kao i brojni USB priključci. Svi oni borit će se za spomenutih 8x linija koje idu do procesora, a ideja je da nećete često slati baš toliko podataka procesoru. Ako se to dogodi, očekujte usporavanje prijenosa podataka.
PMIC: Power management se kod DDR5 memorija preselio s matične ploče na same module, što je uzrokovalo i nedostatak komponenti i nižu dostupnost u startu
Drugi zanimljiv detalj je taj da Intel svih 16 linija PCIe 5.0 standarda šalje u prvi PCIe utor u koji standardno stavljamo grafičku karticu. Eventualno u nekim premium pločama te linije mogu podijeliti u dva PCIe utora tako da svaki dobije pristup od po 8 linija direktno prema procesoru. Osim tih 16, Intelovi procesori imaju još četiri PCIe 4.0 linije koje su povezane na prvi M.2 SSD utor na matičnoj ploči. Svi ostali utori na ploči koju testiramo - od PCIe utora, dodatna dva M.2 SSD utora i svih USB utora straga, kao i na ploči za prednju stranu kućišta, uključujući i opcionalni Thunderbolt priključak - prolaze kroz čipset i njegovih 8 PCIe 4.0 linija te se moraju izboriti za brzinu prijenosa do procesora. U teoriji prosječan korisnik neće zasititi ovaj sustav, no ako se bavite zahtjevnijom obradom podataka i imate više aktivnih diskova, kao i eksterni disk, mogli biste primijetiti opadanje ukupnih performansi prijenosa.
Ovaj dio bitno je razumjeti, jer kada se bacimo na tehnologije koje se vrte oko samih diskova koji bi trebali iskoristiti ove brzine, vidimo da nije potrebno pretjerati kod kupnje.
Z790 čipset: nudi veće PCIe 5.0 brzine, no one su bačene na prvi PCIe utor u velikom broju ploča
ASUS Prime Z790-P WiFi (D4)
- Dva brata u start paketu
Kupnja nove generacije računala nikada nije bila skuplja nego danas. Želite li entry-level gaming računalo, tisuću eura je minimum investicije, kako možete pročitati i u našem aktualnom testu gotovih računala. Čak i ako poželite sami složiti takvu kantu, shvatit ćete koliko morate štedjeti na sekundarnim komponentama računala samo kako biste došli do kakve-takve grafičke kartice.
Odličan primjer su Asusove Prime Z790-P matične ploče koje koristimo za naš test. Sama Prime linija matičnih ploča u ASUS-ovoj ponudi predstavlja njihove osnovne, entry-level ploče namijenjene svakodnevnom korisniku koji nema previše zahtjeva, a Z790 čipset je tu kako bi iskoristio svoj Intelov „K“ otključani procesor. Prođimo sve što ploča nudi te sami zaključite vrijedi li tražene cijene. Imajmo na umu da cijeli sustav promatramo s gledišta radne memorije i pohrane te kompatibilnih tehnologija, te nećemo pokriti sve novosti koje ovaj čipset nudi.
Kako smo naglasili u podnaslovu, na testu imamo dvije iste ploče, s jedinom razlikom da jedna u imenu ima dodatak „D4”. Kako Intel u najnovijim generacijama procesora srećom podržava DDR4 i DDR5 radnu memoriju, proizvođači matičnih ploča lansirali su verzije za obje vrste memorije. D4 verzija tako podržava DDR4, dok standardna ploča koristi DDR5 radnu memoriju.
Napajanje ploče kontrolira kombinacija 14+1 MOSFET-a s digitalnom kontrolom kojom i sami možete upravljati u BIOS-u. Prekriveni su velikim pasivnim hladnjacima koji će osigurati stabilan rad čak i s manjkom protoka zraka kroz kućište, tako da nema straha oko pregrijavanja ovog kritičnog dijela sustava. Podsjetimo, VRM komponenta struju iz napajanja stabilizira i pretvara u optimalnu formu za rad procesora, što je vrlo bitno kod modela koje možete overclockati kako bi stabilno radili.
USTUPIO: FUTURA-IT, Cijena: 332,22 €
Obje ploče podržavaju do 128 GB radne memorije s ukupno četiri utora s dual-channel radom ako su memorijski moduli ispravno upareni, funkcija koja se često preporučuje radi optimalnog rada računala. Ploča podržava DDR4 memorije brzine od 5.333 MHz, dok DDR5 verzija podržane brzine podiže na 7.200 MHz, uistinu impresivan broj s obzirom da su trenutne mainstream DDR4 brzine na oko 3.600 MHz.
Ploče podržavaju i najnoviji PCIe 5.0 standard, no svih 16 linija potrošeno je na prvi PCIe utor, odnosno sve će ih iskoristiti grafička kartica u prosječnom računalu. Postoji li grafička kartica koja može iskoristiti PCIe 5.0? Ne, ali to je žrtva koju plaćate ako želite top čipset od bilo kojeg brenda. Ostala tri PCIe utora, kao i svi utori za pohranu koriste PCIe 4.0 standard, dok četvrti PCIe utor koristi 3.0 standard. Od ostalih konektora, svakako spomenimo jedan stražnji USB 3.2 Gen 2x2 type-C port koji omogućuje 10 Gb/s istovremenog prijenosa u oba smjera. Tu su još dva USB 3.2 Gen 1 i jedan Gen 2 porta. Na kraju, valjda kao uspomena na stara vremena, imamo još četiri USB 2.0 porta.
Za prednju stranu na matičnoj imate još jedan USB-C Gen 2 port, dva USB-A Gen 1 porta i dva USB 2.0 headera za više USB 2.0 portova. Tu je i jedan Thunderbolt (USB4) header na ploči, no da bi ga koristili morate odvojeno kupiti dodatnu add-in karticu za matičnu ploču i, naravno, imati kućište s podržanim utorom.
Sve u svemu, riječ je o ploči s brojnim naprednim funkcijama, no mnoge od njih prosječan korisnik neće moći iskoristiti koliko god to htio, iako je barem podrška za M.2 SSD pohranu solidna.
I5 13600K: Intelovi procesori i dalje podržavaju DDR4 i DDR5 memoriju s velikim izborom novih matičnih ploča
G.Skill Trident Z5 32 GB 5600 DDR5
- Nova generacija spremna za akciju
DDR5 standard je još uvijek vrlo svjež te svakoga tko se za njega odluči možemo smatrati “early adopterom”, što ukratko znači da ćete imati najnoviju tehnologiju, no bome ju i platiti. Pogledajmo što ovaj par memorija nudi, uz RGB, za donošenje pametne odluke.
Prvo, u usporedbi s dosadašnjom DDR4 memorijom, vizualno nema značajnih promjena. Ovoga puta ostao je isti broj pinova na pločicama te je jedina razlika u poziciji „ključa” na samom konektoru. To je malen urez oko sredine konektora među pinovima koji svojom jedinstvenom pozicijom za ovu generaciju onemogućuje stavljanje ovih RAM keksa u starije ploče, kao i stavljanje starijih DDR standarda u novu ploču kako bi se izbjegle nezgode. Glavne razlike koje ćete primijetiti su u brojevima koje nove memorije postižu. DDR5 tako kreće od 4.800 MHz, a ploča koju danas koristimo za test garantira podršku do 7.200 MHz+. S time na umu, DDR5 keksi koje mi testiramo su neki pristojan mid-range koji bi danas većina gamera mogla odabrati s 5.600 MHz brzine, pogotovo jednom kada uračunaju cijene svih komponenti i vide omjer cijene i benefita bržih memorija, što je i tema ovog članka. DDR5 memorija po standardu dolazi u barem 16 GB radne memorije po pločici s obzirom na zahtjeve modernih sustava, a naš set tako ima ukupno 32 GB radne memorije, po nama idealna količina s obzirom na veliki broj jezgri današnjih procesora, kao i zahtjevnost aplikacija koje se svakodnevno koriste.
USTUPIO: PROTIS, Cijena: 216,90 €
Novi DDR5 standard razdvaja 64-bitnu sabirnicu na dvije 32-bitne, što znači da je svaka pločica tehnički sama po sebi u dual-channel načinu rada, dok dvije pločice rade u quad-channel konfiguraciji. S druge strane, upola uža sabirnica imat će utjecaj na ukupne performanse, pa ne očekujte „prave” quad-channel performanse. Ovi DDR5 moduli imaju visinu od svega 42 mm, što je vrlo kompaktno za performanse koje se nude u usporedbi sa starijim tehnologijama, a garantira i puno slobodnog prostora za svaki oblik hladnjaka koji biste stavili u računalo, iako smatramo da je vidljivost RGB-a na prvom mjestu.
Za otključavanje punih performansi, u BIOS-u računala morate odabrati XMP profil kao i do sada s najvišom opcijom koju memorija podržava. Ovdje je sve standardno, pa ne možete pogriješiti niti bi računalo trebalo postati nestabilno u radu. Ono što se na novim memorijama usporilo svakako je tajming koji na ovim keksima iznosi CL36-36-36-76 pri naponu od 1,2 V. Ova vrijednost (primarno prva, no i ostale imaju vrlo bitno značenje) određuje koliko herca će otkucati prije nego RAM dobije pristup podacima na temelju poslane adrese.
Kada govorimo o performansama u gamingu, gledamo FPS, kao i kod testova ostalih komponenti - jedino što ovdje rezultati nisu toliko impresivno drugačiji. Razlika između osnovnog DDR5 modula i našeg u najboljem slučaju je oko 5% jednom kada FPS vrijednosti pređu 150, što je već i maksimalna brzina modernih monitora. Ono što možete napraviti je overclockati ovaj par RAM pločica na oko 6.000 MHz bez puno problema, tako da podignete voltažu na oko 1,4 V te podignete sekundarne tajminge za 1 do 2, kako sreća dopusti. Trident Z5 koristi Samsungove memorije koje daju dosta prostora za igranje u mid-range kategoriji.
Utor ključ: razlikuje se pozicijom od prijašnjih generacija kako bi se izbjeglo stavljanje krive memorije na ploče
Zavirimo pod čipove
- Detaljniji opis tehnologije memorija
U potrazi za optimalnim omjerom cijene i performansi, bitno je razumjeti i kako rade sami SSD diskovi, jer je lako zanijeti se maksimalnim brzinama koje svaki proizvođač voli istaknuti. Dok će brži diskovi generalno imati i sve druge brzine na višoj razini, koliko će se to pokazati u stvarnim zadacima, jednom kada se odmaknete od benchmarka, moglo bi vas iznenaditi. Primjerice, spomenuli smo da nove ploče imaju 16x PCIe linija na prvom PCIe utoru koje, jasno, plaćate u obliku ukupne cijene ploče. S obzirom da još niti jedna kartica ne podržava PCIe 5.0 standard, što mislite, kolika je razlika u gaming performansama između PCIe 4.0 i starog PCIe 3.0 standarda? Ako mislite da je veća od nekih 3% u prosjeku, prevarili biste se. Stoga je trošenje svih 16 linija novog PCIe 5.0 standarda na prvi PCIe utor po nama u ovom trenutku apsolutno nepotreban trošak kod kupnje matične ploče. Pogledajmo sada što od tehnologija nude sami SSD diskovi i na što paziti.
Klasična instalacija: Podignite jednu ili dvije kopče na krajevima utora, namjestite RAM s pravom stranom da ključ sjedne u utor i zatim pritisnite RAM dok ne čujete klikove kopča
M.2 SSD: se vrlo lako postavi guranjem konektora u utor na ploči pod kutom od oko 45 stupnjeva, pritiskom stražnje strane da bude paralelan s pločom i postavljanjem vijka straga
SSD i flash memorija
Kako bismo došli do modernih brzina koje u potpunosti koriste 4x PCIe 4.0 linije, trebalo je razviti više tehnologija i ukomponirati brojne druge dijelove kako bi sve zajedno radilo. Običan M.2 SSD tako je postao pravo malo računalo čiji je zadatak brzo spremanje i čitanje podataka, kao i održavanje same flash memorije.
Krenimo od same NAND flash memorije koja čini ukupan kapacitet diska. Generalno se dijeli na SLC, MLC, TLC i najnoviji QLC. Ove kratice ćete naći u opisima diskova pri kupnji, a vrlo su bitne za razumijevanje performansi diska. Naime, NAND memorija sprema podatke u ćelije koje zauzimaju fizički prostor na disku, a glavna prednost im je zadržavanje podataka i kada nema napajanja. SLC NAND memorija može pospremiti samo jedan bit memorije po ćeliji, što znači manji ukupni kapacitet na površini M.2 diska, no brzina pristupa memoriji, kao i izdržljivost diska su vrlo dobri - u prosjeku jedna ćelija može izdržati do 100.000 čitanja/pisanja prije nego se istroši. MLC tehnologija počela je spremati po dva bita po ćeliji, TLC tri bita po ćeliji, a QLC može spremiti čak četiri bita u jednu ćeliju. No, broj pisanja prije nego se ćelija potroši se kod QLC memorije smanjio na tisuću, dok TLC memorija može izdržati oko tri tisuće ciklusa čitanja/pisanja. S druge strane, na manju površinu diska sada stane više memorije koja je ujedno i dostupnija prosječnom korisniku. Osim manjeg broja pisanja i čitanja koje ćelija može izdržati, uvelike se smanjila i ukupna brzina ovakvog pohranjivanja. Zato pri kupnji SSD-a morate paziti na nekoliko detalja kako biste dobili maksimalne performanse, kao i izdržljivost diska. O svemu tome se brine kontroler na SSD disku.
Kompatibilnost: Pregrada na utoru matične ploče za DDR memoriju mora se poklapati s ključem “utorom” na samoj RAM memoriji, osiguravajući fizičku i hardversku kompatibilnost
Mi ćemo za primjer uzeti IRDM PRO PCIe 4x4 NVMe 1.4 SSD disk koji može postići brzine do 7.000 MB/s kod prijenosa podataka. Dakle, najosnovniji diskovi imaju kontroler i NAND memoriju, danas često TLC. Ovaj disk također ima TLC memoriju, no daleko brže performanse, pa pogledajmo kako do njih dolazi. Prvo, disk ima ukupan kapacitet od 2 TB. Kako bi povećali brzinu i izdržljivost, diskovi ukomponiraju dobar dio u obliku SLC memorije za koju smo pisali da ima odličnu brzinu i izdržljivost. Ovo se zove buffer iliti tampon zona koja služi kao most između brzog prijenosa podataka do SSD-a i sporog pohranjivanja u TCL ćelije. Generalno, ako forsirate ogromne količine podataka (oko 1 TB u komadu u ovom slučaju), napunit ćete ovu tampon zonu te će brzina prijenosa naglo pasti na nekih 15% ukupne brzine. Naravno, ideja je da prosječan korisnik neće gotovo nikada punom brzinom diska prenositi podatke na disk, pa neće niti osjetiti što sve disk radi da bi pružio maksimalne performanse. Ovo baratanje podacima je i glavni razlog zašto se savjetuje da svoje SSD diskove nikada ne napunite „do vrha”, već mu uvijek ostavite malo prostora za baratanje podacima, pogotovo zato jer disk sam održava sve TCL ćelije u podjednakom stanju trošenja, što se odvija dok je disk pasivan, odnosno dok ga ne koristite aktivno. Kod brzih diskova bitno je i da imaju DRAM memoriju, a ovaj koristi do 2 GB DDR4 radne memorije na kojoj je pohranjena tablica sadržaja diska. DRAM memorija koristi se jer su ovdje sitni podaci koji se često mijenjaju, pa se pokazalo da ako SSD disk za njih koristi svoju pohranu, može brzo istrošiti ćelije NAND memorije. Zato ovaj IRDM SSD disk nudi i pet godina garancije (ograničene ukupnim pisanjem po disku).
DDR5 memorija
Već smo ranije spomenuli detalje oko pristupa DDR4 i DDR5 memoriji kod samog opisa Trident Z5 pločica koje imamo na testu, no pogledajmo sada konkretne generacijske razlike i što one znače za sadašnje, odnosno buduće potencijalne korisnike. DDR4 memorija kretala se od nižih 2.000 MHz s mainstreamom unutar 3.000 MHz, te smo u zadnje vrijeme vidjeli top ponudu u 4.000, pa i pokoji 5.000 MHz komad RAM keksa. Ovdje se brzo pojavljuje problem da ostatak čipseta koji ju treba koristiti nije predviđen za te brzine, pa benefiti brzo postaju neprimjetni i entuzijastima. Dakle, ako povećate brzinu RAM memorije, u našem slučaju na 5.600 MHz, no istovremeno povećate i tajming za pristup, ostajete na gotovo istoj latenciji za konačno čitanje podataka kao i na starijem standardu memorije. Kako omjer frekvencije rada radne memorije i tajminga latencije ostaje podjednak kao i kod DDR4 memorije, konačne performanse u gamingu i svakodnevnim aplikacijama s kakvima se susreće 95% korisnika ostat će nepromijenjene.
RGB: je uvijek plus na novim sustavima, a lagano ga možete podesiti prema vlastitim ukusima pomoću softvera
RAM hladnjak: osim atraktivnog dizajna spušta temperature komponenti koje se kod viših radnih taktova svakako zagrijavaju
Što smo naučili?
- Olakšajmo odluke
Smatramo da su memorije postale prebrze za prosječno računalo. Što to točno znači? Vrlo jednostavno, pokrenete li benchmark koji cilja bilo koju od navedenih komponenti računala - bilo da se radi o procesoru, grafičkoj kartici, brzini diska u kopiranju podataka ili brzini radne memorije - veće brzine i bolji rezultati u bodovima bit će očiti. No, usporedite li performanse pokretanja Windowsa, pokretanja programa, učitavanja igrica ili drugih zadataka, realni rezultati se nisu promijenili. Ako se specifično bavite obradom velikih količina podataka, sumnjamo da ćete ciljati na mainstream diskove, a i sama obrada će umanjiti maksimalnu brzinu učitavanja i pospremanja podataka. Problem brzine diskova više nije u samim diskovima niti u njihovoj povezanosti, već u načinu na koji računalo barata dostupnim podacima.
Najveća promjena se očekuje implementacijom DirectStorage koncepta, koju je AMD zajedno s Microsoftom i Sonyjem uveo u aktualnu seriju Playstationa i Xbox-a. Rezultat ovog pristupa su nevjerojatno bolja vremena učitavanja sustava iz spavanja, kakva se jednostavno ne mogu replicirati u postojećim računalima bez obzira na to koliko brz SSD imali. Dapače, vjeruje se kako bi i klasičan SATA III SSD disk s DirectStorage implementacijom svojom brzinom pokosio i najbrže SSD implementacije na tržištu.
Hladnjak: na modernim SSD-ima i te kako je bitan za doržavanje konstantnih performansi kao i dugovječnosti NAND memorije
Drugi problem je u tome što je prijenos sekvencijalnih podataka, kakvi se ističu na benchmark testovima i kutijama SSD diskova, zapravo najrjeđe korišten. Računalo radi na principu čitanja slučajno smještenih podataka na disku koji su često vrlo maleni, pa je kod benchmarka bitno čitati rezultate slučajnog čitanja i pisanja koji će često biti daleko manji od onih reklamiranih. Naravno, kod kupnje diska i dalje savjetujemo da imate model s DRAM čipom, kao i SLC bufferom, kako biste maksimizirali performanse i dugovječnost, no ciljanje skupih diskova za prosječne gaming i svakodnevne Office zadatke, pa čak i za digitalnu obradu, nije toliko presudno. Ipak, profesionalnim korisnicima savjetujemo da prate MTBF vrijednosti, odnosno očekivani životni vijek diska koji se temelji na količini podataka upisanih na disk. Drugim riječima, prosječan mainstream disk - koji možda koristi i PCIe 3.0 standard, no ima atraktivnu cijenu i puno memorije - uzeli bismo u svakom slučaju prije nego brzi disk s premium cijenom.
DDR5: Jednog dana, ali ne danas
Nema sumnje da će DDR5 zasjesti na tron performansi u svakom pogledu kroz par generacija hardvera. No, u svijetu gdje je DDR4 u svakoj kombinaciji barem upola jeftiniji u usporedbi s ekvivalentnim DDR5 setom memorije, i s time da ga Intel podržava i u najboljim mainstream procesorima, odluka za kupnju je po nama vrlo jednostavna. Danas idealnih 32 GB DDR4 RAM memorije (2x 16 GB) brzine 3.600 MHz i CL16 možete naći za nekih 100 eura. Za usporedbu, DDR5 memorija i dalje košta osjetnih 60-120% više za ekvivalentnu količinu memorije, no uz nešto veću latenciju s obzirom da bi jednako brzi DDR5 trebao imati 7.200 MHz s CL32-32-32 vrijednostima. Prava vidljiva poboljšanja osjetiti ćemo jednom kada DDR5 uspije smanjiti latencije ispod navedenih vrijednosti i značajno povećati radni takt. Da pojasnimo, CL vrijednost označava točan broj herca (radnog takta DDR5 memorije) koji će proći od slanja naredbe za čitanjem polja s podacima do pronalaska i čitanja tih podataka. Podaci su u memoriji spremljeni u svojevrsne tablice s redovima i stupcima, a ako je stupac promašen, broj herca koji mora proći zbraja se s prvom CL vrijednošću i onom koja je odmah iza nje. U slučaju naše Trident Z5 memorije, to znači 36 + 36 otkucaja prije početka čitanja podataka u memoriji, što ovu vrlo brzu memoriju ipak spušta u konačnim mjerenjima brzine.
Intel 13 gen: podržava DDR4 i DDR5 radne memorije što je odličan pristup kupcima za odabir idealne kombinacije hardvera
20 PCIe linija: povezano je direktno s procesorom, dok se sve ostale komponente moraju dogovarati oko propusnosti preko čipseta
Razvoj DDR5 memorije vrlo brzo napreduje, a memorije je danas lagano overclockati još dok se proizvođači nisu uštimali. Overclockanje našeg DDR5 seta nije toliko teško, jednostavno u BIOS-u krenite od XMP postavki, podignite napon na 1,4 V kao i kod „old-school“ overclockanja procesora i podignite radni takt na 6.000 MHz, te povisite i latencije na nekih 38-40. Zatim je vrijeme za testiranje memorije nekim od brojnih programa koji će provjeriti njenu stabilnost, za koju želite da uvijek bude apsolutna kako bi se izbjegla neobjašnjiva rušenja pojedinih programa, pa i cijelog sustava. Jednom kada dobijete stabilan maksimalni radni takt, možete početi spuštati sekundarne latencije dok sustav ne postane nestabilan. Viši MHz također donosi i daleko veću propusnost podataka, no dok se latencije ne smanje, performanse neće dolaziti toliko do izražaja, pogotovo na trenutnim procesorima i grafičkim karticama.
