Tehnologija
Namjene i komponente
Ovisno o tome za što je namijenjen, svaki dron koristi komponente koje mu omogućuju optimalne performanse.
Iako ih zakon dijeli prema kilaži, dronove možemo podijeliti na „leteće kamere“, trkaće dronove te dronove posebnih namjena. Najpoznatija marka letećih kamera je DJI s pripadajućom serijom dronova. Trkaće dronove ćete najčešće sami slagati kako biste iz pojedinih komponenti izvukli i zadnje zrno snage.
Korištenje dronova
Dronovi posebnih namjena su oni za prijevoz tereta i slično, na primjer, Amazon dronove koristiti za dostavu pošiljaka. U Africi koriste dronove kako bi uzorci krvi novorođenčadi brzo stigli do bolnice na testiranje. Time je put kroz nepristupačan teren od sela do bolnice sveden na zračnu udaljenost od 5 km i 30 minuta leta.
Amazon dronove koristi za dostavu pošiljaka
U državi Ruanda u središnjoj Africi kompanija Zipline dronovima se koristi za dostavu krvi za transfuziju. Dronovi izgledaju poput aviona, imaju jedan motor s dva propelera i potpuno su autonomni te pakete krvi bacaju s padobranom na dogovorene koordinate, a sposobni su letjeli po raznim vremenskim uvjetima. Tako se dronovi koriste u najraznovrsnije svrhe pa i za letenje ljudi. Tako je poznati youtuber Casy Neistat poletio u selu Djeda Božićnjaka u Finskoj uz pomoć drona sa 16 motora, što možete provjeriti na njegovom kanalu u videu „HUMAN FLYING DRONE“.
Casy leti dronom
A da dronovi mogu biti opaki strojevi, pokazuje nam i video ruskog drona s automatom.
150 dronova leti sinkronizirano te čine prekrasne figure u zraku.
Motori
Motore dronova dijelima na one s četkicama te one bez četkica. Motore s četkicama najčešće možemo prepoznati prema njihovom duguljastom obliku, dok su oni bez četkica plosnatiji. Četkice motora su potrošni dio, no nije ih moguće mijenjati zbog vrlo malih dimenzija takvih motora. Stoga im je i radni vijek znatno kraći nego motorima bez četkica.
Na plastičnim prijenosima najčešće se pomaknu zupčanici koje lako možete vratiti na mjesto
Motori bez četkica mogu se prepoznati po velikom broju zavojnica, plosnatom obliku, a i dugotrajniji su i efikasniji od motora s četkicama
Na motorima s četkicama javlja se iskra koja može smanjiti učinkovitost Wi-Fi tj. radio komunikacije s dronom. Dakle, motori bez četkica imaju duži radni vijek, učinkovitiji su te time i manje bučni, a imaju i manje zahtjeve za održavanjem.
Zato, kada kupite dron s motorima s četkicama, nemojte se čuditi kada nakon otprilike stotog leta jedan motor iznenada otkaže i dron se sruši. To se mora dogoditi – prije ili kasnije.
Na slici vidimo kontroler i driver motora. Svaki dron ima sličnu elektroniku, a veće razlike među dronovima su u količini senzora te softveru koji omogućava upravljanje letjelicom
Upravljači
Nekim dronovima se upravlja pomoću mobitela. Takvi dronovi imaju kratki domet koji je ograničen dosegom Wi-Fi signala. Wi-Fi signal u idealnim uvjetima može dosegnuti do 150 metara, no realna situacija je da mnogima nećete moći upravljati na udaljenostima preko 50 metara. Želite li povećati domet, najčešće je potrebno pronaći „uradi sam“ projekt u vidu zamjene Wi-Fi antene upravljača s jačom ili usmjerenom Wi-Fi antenom. Za povezivanje s dronom, treba se povezati s Wi-Fi mrežom drona.
Jedan od skupljih modela dalinskog upravljača za dronove. Sličnim modelima moguće je podešavati krivulju osjetljivosti svake pojedine palice
Za postizanje većih dometa potrebna je analogna ili digitalna radiokontrola dronom. Radijski kontroler jednostavno treba upariti s dronom na frekvenciji od 2,4 GHz. Podešava se kanal (neko odstupanje od 2,4 GHz) kako bi se osigurala veza s mnogo pilota koji lete u isto vrijeme i kako bi se izbjeglo neželjeno upadanje u tuđu frekvenciju. Granica dometa je ovisna o snazi odašiljanja te obično iznosi oko 1 km u normalnim uvjetima. Pokušavate li upravljati dronom preko polja, domet radioveze ovisit će o nekoliko čimbenika:
Izlazna snaga vašeg odašiljača - mnogi rade ispod zakonskog maksimuma kako bi bili u skladu s međunarodnim standardima.
Osjetljivost prijemnika - osjetljiviji prijemnik će imati veći domet, ali u određenim uvjetima može pokupiti više šuma tj. smetnji.
Kvaliteta antena (daljinski i dron) - u osnovi, veća antena će poslati tj. primiti bolji signal. Često optimizacija položaja antene može značajno utjecati na performanse sustava. Iako tipični radijski sustavi koriste frekvenciju od 2,4 GHz, specijalizirani sustavi velikog dometa mogu raditi na mnogo nižim frekvencijama koje mogu putovati mnogo dalje uz istu snagu.
Neki standardni protokoli komunikacije uključuju:
PWM - to je klasični analogni signal s jednom zasebnom žicom za svaki kanal. Veza je spora i treba je izbjegavati ako je moguće.
PPM - to je malo poboljšana verzija PWM-a kod kojeg se svi kanali šalju preko jedne žice kao niz vremenskih impulsa. Ovo je brže od PWM-a, ali još uvijek nije najbolja opcija.
Digitalni protokoli (SBUS, IBUS, DSM2/X) - umjesto oslanjanja na vremenske razmake različitih širina impulsa, digitalni signali šalju brojeve (jedinice i nule), što daje savršenu točnost i još brže vrijeme odziva.
Za brzinu i preciznost potrebnu za letenje dronom, uvijek treba pokušati koristiti digitalni protokol s varijantom koja ovisi o proizvođaču radioprijemnika tj. predajnika; važno je da su međusobno kompatibilni.
Cijene kvalitetnih radio upravljača dosežu nekoliko tisuća kuna.
Kamere
Neki dronovi koriste ugrađene kamere koje ne možete mijenjati, dok drugi mogu imati nosače za kameru, tzv. gimbale. Ukoliko dron ima neki nosač za kameru, moći ćete ju zamijeniti boljom kamerom veće rezolucije. U segmentu igračaka, najtraženiji dronovi su oni koji mogu nositi kamere poput GoPro zato što GoPro kamere iz godine u godinu imaju sve kvalitetnije video snimke.
Kamera niske rezolucije za FPV za dronove. Ima omnidirekcijsku antenu koja odašilja analogni video signal. Na eBayu ih je moguće kupiti za manje od 10 USD
Profesionalni dronovi imaju gimbale na koje se mogu montirati fotoaparati različitih proizvođača.
Trkaći dronovi imaju kamere koje služe za prijenos slike iz prvog lica kako bi piloti lakše upravljali letjelicama. Takve kamere najčešće imaju odašiljače analognog video signala jer taj signal ima najmanje vrijeme kašnjenja.
