Playstation 4 Pro i VR: Sljedeća generacija PS Gaminga - PlayStation VR

U svijetu PlayStationa VR

Može li se Sonyjev headset mjeriti s HTC Viveom ili Oculus Riftom?

Sve važne značajke po kojima smo ranije uspoređivali HTC Vive i Oculus Rift (prezentacija, dizajn, ergonomija, ekran, sučelje, sustav kontrola, iskustvo korištenja) uzeli smo u obzir i pri testiranju PlayStationa VR. Olakotna okolnost u testiranju bila nam je dostupnost sva tri VR uređaja tijekom tjedna tako da smo mogli direktno usporediti iskustva, a ne samo osvrnuti se na PS VR doživljaj.

Što smo sve dobili u kutiji?

Moramo priznati da smo bili ugodno iznenađeni kad smo vidjeli ogromnu PS VR kutiju. U njoj se nalazilo sve što nam je trebalo za PS VR sustav: VR kaciga, PlayStation Eye kamera, dva Move kontrolera, dodatna procesorska jedinica i hrpa kablova uredno posloženih u toranj širokih ladica. Ovo je skuplja varijanta PS VR paketa, ali praktički nužna ako već niste nabavili ove periferne dodatke (PS Eye, PS Move). Iako se dosta igara može igrati samo s klasičnim kontrolerom, dakle bez Move „sladoleda“, radi boljeg i imerzivnijeg iskustva preporučili bismo vam da ne preskačete nabavu kontrolera osjetljivih na pokret. Kad već izdvajate poveću količinu novaca za VR sustav, počastite se najboljom verzijom koju možete imati.

Move kontrolere ne morate dodatno kupiti (ako već imate Eye kameru, dovoljan vam je bazičan PS VR set) jer dosta igara podržava igranje s klasičnim kontrolerom. Ali vam ih svakako preporučamo, jer pružaju dodatni stupanj imerzije

Nismo pretjerivali kad smo u prethodnom odlomku napisali da vas čeka hrpa kablova za povezivanje. PS VR sustav ima toliko žica za spajanje da vam se zavrti u glavi, i prije nego na nju stavite uređaj. Glavni „krivac“ za to je dodatna procesorska jedinica, zadužena za procesuiranje slike ekrana na TV-u (preslike ekrana s VR uređaja ili prikaz sasvim drugačijeg social screena), binauralnog 3D zvuka te Cinematic moda, načina rada u kojem možete igrati te koristiti obične PS4 igre i aplikacije unutar VR uređaja.

Menadžment kabela će ovdje biti izazov, ali moramo reći kako knjižica s uputama vrlo jednostavno objašnjava povezivanje svih komponenata. Za 15 minuta bi svatko trebao moći složiti vlastiti kućni VR sustav. U tom smislu, PS VR je lakši za postavljanje od Vivea, koji ima manje kabela, ali zahtjeva određeno vrijeme za optimalno namještanje Lighthouse sistema. Rift sa svojim Constellation senzorom/lampom i kabelima koje treba samo pokopčati u odgovarajuće utore u ovoj kategoriji uvjerljivo drži prvo mjesto.

Gadget budućnosti

Što se tiče samog headseta, prvenstveno bismo pohvalili futuristički, ali nimalo kičasti ili djetinjasti dizajn uređaja, koji mami pozornost čim se upale LED svjetla na prednjem dijelu i obrubu (headbandu) uređaja. PS VR napravljen je od gume i plastike, ali usprkos tome ne odaje jeftin dojam. Uređaj se čini robusnim, a kvaliteta izrade vrlo dobrom. Jedino što bi u budućnosti moglo raditi probleme (nakon više desetaka sati korištenja od strane više korisnika) je klizni prostor između prednjeg dijela i obruba (za namještanje blizine leća očima) koji bi se s vremenom mogao potrošiti.
Uređaj nudi tri gumba za optimalno podešavanje, odnosno namještanje headseta na glavu. Prvi gumb, smješten desno ispod prednjeg dijela kacige, omogućava podešavanje blizine VR uređaja k očima (savjet: nemojte si baš nabiti ekran na nos, tek tad će vam slika biti mutna i zrnata).

Mini headset kontroler se zajedno sa in-ear slušalicama nalazi na sredini PS VR kabla

Drugi gumb, smješten na sredini poleđine obruba, omogućava ugodan smještaj obruba oko glave, a treći gumb, tj. kotačić, nalazi se neposredno iznad drugog gumba te pričvršćuje uređaj na glavu. Radi svoje male težine i gumiranog obruba, PS VR je pogodan za duže korištenje, za razliku od Vivea, čija se težina itekako osjeti već nakon pola sata. Važno je spomenuti i da PS VR ima ugrađene slušalice s mini kontrolerom na glavnom kablu, koji povezuje headset sa konzolom, no ne radi se o tako ergonomičnom rješenju kao na Riftu. Podsjećamo, na Riftu slušalice su slijepljene uz sam headset, dok je na PS-u VR prisutno viseće in-ear rješenje, o koje se lako možete spotaknuti odlučite li slušati glazbu sa zvučnika.

Holodek prošlosti

Sony se nije pretjerano potrudio oko dizajna sučelja za virtualnu stvarnost. U biti, nema razlike u odnosu na klasično sučelje, što je šteta, jer u 2D-u, barem što se virtualne stvarnosti tiče, sve izgleda pomalo arhaično. Kao i Steam izbornik na Viveu, primjerice. Ipak, Vive ima par zgodnih detalja koji su nam ovdje nedostajali, a to su rešetke prostora, koje vam daju do znanja do kud se možete kretati, te prikaz nas samih u prostoru na malom virtualnom ekranu ispod kontrolera. Oculus se ovdje najviše potrudio, smjestivši nas u pravi virtualni dnevni boravak.

Budite oprezni s postavljanjem PlayStation Eye kamere jer lako ispada iz svog malog kućišta

S druge strane, moramo pohvaliti Sony što je galvanizirao velik broj developera za razvoj igara i iskustava za PS VR. U vrijeme pisanja ovog teksta u trgovini se moglo kupiti oko 30-ak naslova, a do kraja godine PSN bi trebao imati čak 50 naslova u ponudi. U usporedbi sa Steamom, koji je po izlasku Vivea i Rifta nudio više od 200 VR iskustava, to se možda može činiti malom brojkom. No gomilanje VR igara na PSN-u Sonyju ionako nikad nije bila ni poanta. Općenito, cilj proizvođača konzole je igračima omogućiti brojan, širok i, primarno, kvalitetan izbor igara, a dokazanim developerima otvoriti vrata stabilnog ekosustava, u kojem bez bojazni od ilegalnog kopiranja, po dobroj cijeni mogu prodavati svoje proizvode. Što je Sony (zasad) postigao s PS-om VR. Sonyjeva VR knjižnica bogata je raznovrsnim iskustvima: pucačinama, arkadama, horor avanturama i drugim žanrovima, a cijene igara se penju do, za AAA kategoriju, uobičajenih 60 eura. Fokus nije na količini, nego na kvaliteti, pa zato ovdje ne bismo proglasili čistog pobjednika.

U Sonyjevoj virtualnoj stvarnosti

Sonyjev VR sustav sastoji se od headseta s 9 LED senzora, klasičnog i/ili dva kontrolera osjetljiva na pokret (Move), Eye kamere koja te senzore i kontrolere prati (i time određuje našu poziciju u virtualnom prostoru) te dodatne procesorske jedinice (kutije). U usporedbi s Riftom, sustav je imerzivniji jer omogućava igranje s motion kontrolerima. U usporedbi s Viveom, sustav je manjkav jer povremeno zna izgubiti signal (a kao što smo već spomenuli, nema načina da vam javlja kad ste izvan kruga dometa kamere, kao što to Vive radi s rešetkama) i točnu poziciju kontrolera, što totalno znati frustrirati kad, recimo, trebate reloadati pištolj u frenetičnoj pucačini poput The London Heista. Savjetujemo vam da svakako spustite zastore i zamračite sobu za bolji doživljaj i preciznije praćenje.
Na high-end VR sustavima, svaki piksel više na ekranu (ili po mogućnosti dva, po jedan za svako oko) računa se s razlogom. Vive i Rift postavili su 2160 x 1200 rezoluciju kao standard i nakon toga se teško prebaciti na lošiju, mutniju i zrnatiju sliku PS-a VR. Podsjećamo, PS VR headset sadrži 5,7 inčni ekran rezolucije 1920 x 1080 piksela (960 x 1080 po oku), ima FOV oko 100 i refresh rate od 120 Hz. S druge strane, ako nemate referentni uređaj za uspoređivanje brzo ćete se naviknuti na dovoljno dobar prikaz, ali ostaje pitanje hoće li vam iskustvo korištenja biti glatko.

Naime, pola sata, sat, igranja na Viveu znalo nam je izazvati umor i nelagodu, Lucky's Tale na Riftu nam je inducirao malu glavobolju, no igranje intenzivnih naslova na PlayStationu VR, poput Eve: Valkyriea i Scavengers Odysseya (PlayStation VR Worlds), izazvalo nam je mučninu u želucu. Ovo je sasvim subjektivno i možda vi nećete imati iste simptome kao potpisnica ovih redova, no svejedno vas moramo upozoriti na moguće nuspojave.

Quo Vadis, Sony?

Unatoč svim nabrojanim manama te činjenici da u većini kategorija Sonyjev VR sustav objektivno ne može parirati HTC-ovoj ili Oculusovoj viziji stvarnosti, još uvijek ostajemo kod teze isnesene u uvodnom članku. PlayStation VR ima najveće šanse učiniti virtualnu stvarnost zanimljivom mainstream publici. Postoji još jedan faktor kojeg se nismo dotakli pri ocjenjivanju Vivea i Rifta, a neizmjerno je bitan krajnjim korisnicima.

Dakako, riječ je o cijeni uređaja. Cijena uređaja potencijalnim vlasnicima Vivea ili Rifta ne predstavlja problem. Podrazumijeva se da takvi korisnici već imaju dovoljno nabrijano računalo za pokretanje VR-a te više novaca troše na tehnološke gadgete. Oni koji nemaju pozamašnu količinu novca za razbacivanje, a ipak žele probati high-end virtualnu stvarnost, PlayStation VR je za cijenu od malo više od 3000 kuna (plus, dvije ili tri i pol tisuće za PS4 konzolu) bagatela. Usto, treba naznačiti kako će Sonyjev headset, kad se početkom iduće godine pojavi na policama hrvatskih trgovina, jedini imati lokalnu podršku za korisnike u slučaju kvara. 

PS VR nije najbolji generator virtualne stvarnosti na tržištu, no zbog toga što pruža odličan omjer uloženog i dobivenog, smatramo da će svakako naći svoju publiku, možda i lakše od boljih i naprednijih sustava.