Borba za slobodni četvorni metar u stanu kako bi pobjedonosno položio svoj laptop i na trenutak oteo dio Internet bandwidtha ukućanima da se spojim na redakcijski VPN i napišem uvodnik postala mi je rutina. Vjerojatno baš svima. Ne samo Hrvatskoj, već čini se cijeloj planeti. Nikad nisam kao i vi doživio da se život ljudi na ovoj našoj planeti zaustavi gotovo istovremeno i gotovo na svim kontinentima. Kao da smo svi stavili život na čekanje.
Neka istraživanja govore da je potrebno tek 21 dan da usvojimo neku novu rutinu, ali i dva mjeseca da to postane i stalna navika.
Jedno od najvažnijih i najcjenjenijih zanimanja u ranom srednjem vijeku nije bio tamničar, pa niti krvnik, lovac na vještice ni kovač mačeva ili pak sakupljač ljekovitog bilja.
Kada sam bio mali čovac i tek krenuo u školu, moja obitelj je imala mali žuti gumenjak od svega nekoliko metara s malim bijelim Tomos vanbrodskim motorom. Sve to zajedno s veslima, sidrom i rezervoarom svako ljeto stalo je na mali željezni krovni nosač malenog golfa kada smo krenuli put Jadrana.
Mnogi koji su bili klinci u osamdesetima sjećaju se koliko je frustrirajuće bilo pohranjivati glazbu i igre na audio kazete, male plastične kutijice s namotanom vrpcom na kojoj je bio magnetni zapis.