Otkad se rodimo, netko brine o tome što ćemo raditi i od čega ćemo živjeti. Sanjarimo o poslovima koji možda neće ni postojati kad odrastemo. I onda se desi da radimo poslove koje nismo ni sanjali, ali ih radimo kao u snu. Neki u lošem, a neki, na sreću, u jaaako dobrom snu.
Čak i kad radimo posao koji volimo i živimo život kakav želimo, uvijek razmišljamo kako bi bilo dobro da se malo prošvercamo i uvalimo neke sitne poslove koji su nam postali bremeniti onima kojima to još uvijek čini zadovoljstvo. Ponekad nešto što smo voljeli raditi baš svaki dan sada radimo i pritom to više ne volimo. Radost je otupjela, a žar za svakodnevnim jutarnjim kuhanjem kave na vlastitom caffe aparatu izblijedjela je kao članska iskaznica kvartovske videoteke.