Omogućit će kraj svih ratova i jednakost svih ljudi, bez gladnih, očajnih i od lijepih životnih stvari odvojenih ljudskih bića. Tehnologija je ta koja će nas sigurno dovesti do blagostanja. Uf. Zvuči kao najava za sladunjavi subotnji film kojim uz kokice kratite duge zimske večeri. No to moje vjerovanje i dalje traje, ali danas sam uvjeren i u to da tehnologija definitivno ne može samom čovjeku pomoći postati biće kojeg se ne bi niti on sam posramio. Čovjek je na tom putu spoznaje prepušten ipak samom sebi.

Iako sam želio izbjeći priču o ratu i ratovanju, ne mogu preskočiti priliku za skretanje pozornosti na mit koji često nepravedno prati razvoj tehnologije, odnosno vjerovanje da će razvoj tehnologije neminovno dovesti do rata. Ljudi sami dovode do ratova, a tehnologija služi tek u tehnikama ratovanja. Tehnologija neće potaknuti rat. Upravno suprotno, tehnologija omogućuje drugačije ratovanje, često vrlo inovativno i ljudima novo, no i to da sukobi bivaju sve kraći, makar učinak na promatrače i sudionike takvih sukoba bio fatalan. Rezultat je sve veća efikasnost. Čelik, simbol ratovanja, ali i napretka, gubi bitku pred silicijem.

Davno je, u ranom srednjem vijeku, inženjer, Sirijac Kallinikos iz Heliopolisa Bizantincima podario tehnološki vojni izum naziva „grčka vatra“. Bio je to svojevrsni bacač plamena, ali i prvo poznato kemijsko oružje gotovo skrivene formule izrade, koje su ovi pak stoljećima obilato koristili kao svoje tajno oružje kako bi u svom čuvenom i prosperitetnom carstvu stoljećima održali mir protiv mrskih napadača s istoka koji bi dolazili morem. No ta spasonosna tehnologija vremenom je ostarila i Bizantinci su ipak otišli u povijesne knjige jer je došla jedna druga sila čija je tehnologija bila bolja i nije koristila more kako bi osvojila zidine moćnog Konstantinopola.

U srednjem je vijeku tehnologija vjetrenjača, koja se u depresijskim, ali vjetrovitim ravnicama Nizozemske pokazala kao tehnološko čudo, primjer kako je ratno oružje pretvoreno u civilni prosperitet. Dovitljivi nizozemski narod nije bio ratnički nastrojen, ali je bio sklon trgovini. Shvatili su da nevjerojatnom brzinom i vrlo jeftino u svojim vjetrom pogonjenim pilanama mogu prerađivati trupce u daske i grede za svoja brodogradilišta u kojima su gotovo svakih nekoliko dana gradili po jedan trgovački, ali i ratni brod, a kojima su opskrbljivali španjolsku Armadu i ratnu flotilu novoosnovanog Velikog Britanskog kraljevstva. Čak je i Petar Veliki osobno došao pogledati kakvim to čudom raspolažu dovitljivi Nizozemci koji su u zlatnom dobu svoje brodograđevne dominacije imali preko 10.000 vjetrenjača. To im je omogućilo, da onome koji plati više, jeftinije od drugih konkurenata kao na traci isporučuju ratno brodovlje. No taj izum, namijenjen brzom bogaćenju na ratnim flotama velikih sila, Nizozemcima je omogućio nešto puno bitnije, razvoj trgovine i prvu globalizaciju u kojoj su baš oni imali važnu ulogu tehnološkog provajdera.

Nakon ratova, ta „ratna“ tehnologija vrlo brzo postaje civilna roba široke potrošnje. Izumi zadnjega velikog rata, kao što su mikrovalni radari, mlazni motori, raketni navođeni projektili, pa i otkriće tehnologije cijepanja atoma, dovelo nas je do Mjeseca i jeftine atomske energije koja je 20. stoljeće ratova zaključilo desetljećima neviđenog planetarnog prosperiteta.

Iako to sada koristim kao motiv za uvodnik, treba se malo prisjetiti jednoga ratnog događaja ne tako davne 2015. godine. Ukrajinski je vojnik Kovalenko tada braneći svoj grad Debaljceve i bježeći od topničkih granata konačno našao mirni zaklon te, unatoč upozorenju svojih nadređenih, uključio svoj mobitel i javio se svojoj ženi da joj kaže da je živ. Ubrzo je neprijateljsko topništvo usmjerilo svoju vatru na njega pa se tada shvatilo da napadači za navođenje vatre prate aktivnosti mobitela.

Pametni telefoni su postali moćno oružje u rukama običnog čovjeka.

U ratu koji se trenutno vodi na ulicama ukrajinskih gradova, mobiteli igraju čini se malu, ali ključnu ulogu upotrebe civilne tehnologije u vojne ili obrambene svrhe. Cijela GSM mreža većim dijelom u Ukrajini naizgled funkcionira, barem gdje nema velikih razaranja, a koristeći Muskove satelite gotovo svaki građanin Ukrajine postaje bitan u obrani svoje zemlje jer može prikupljati podatke i dijeliti ih onima kojima su potrebni. Moć čelika koju je zazivao Conan, prošla je.
Ako prevlada ljudski razum, rat će uskoro završiti, narodi će se pomiriti, a razdoblje iza toga donijet će nevjerojatne tehnološke izume prvo namijenjene vojnoj industriji, a potom civilnoj upotrebi.

Jedno jutro slušao sam odgovorne glave civilne zaštite koje su na radiju nabrajale što sve ljudima u torbi treba za hitan izlazak iz kuće u slučaju opasnosti, no uz sve korisne analogne stvarčice, zaboravili su navesti da nikako ne zaborave ponijeti dobar mobitel koji će čovjeku u izbivanju iz svog doma omogućiti dugo trajanje baterije, kvalitetne senzore i korisne učitane sadržaje i aplikacije kojima se mogu poslužiti kad su offline, ali ipak imaju struje, makar i preko sunčevih mobilnih kolektora.

Pametni telefoni svojom tihom učinkovitošću možda zaustave ovaj rat, ali sigurno je da neće započeti neki idući jer će do tada ljudi opet biti inovativni u osmišljavanju nekih novih high tech izuma koje će netko drugi pokušati zloupotrijebiti. Tehnologija neće započeti neki novi sukob, već ljudi. Tehnologija nije babaroga niti urokljivo oko s Klete gore. Ona je samo sredstvo, tek društvo na putu lakšeg i bržeg dolaska do cilja prema kojemu idemo. VIDImo se. :-)

Sadržaj časopisa VIDI broj 313 pročitajte na ovom linku!